| Author |
 Topic  |
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
 Posted - 23/05/2023 : 17:41:57
|
Nakon 2 mjeseca tišine na ovom topicu, vraćaju se recenzije u punom jeku.
William Goldman : The Princess Bride
Travanj je bio značajan mjesec i dogodile su se neke bitne stvari pa sam ih htio obilježiti čitanjem jednog prigodnog romana vezanoga za to. Privlačila me ova knjiga već neko vrijeme i bio sam željan nečeg ležernijeg i avanturističkog. Poznati film nastao po ovom predlošku nisam gledao do sada tako da bilo je ovo putovanje otvorena uma.
Ne može se baš čovjek adekvatno pripremiti na čitanje ovog romana jer odmah na početku se skuži da je jako neklasičan. Autor je vrlo umješno ubacio sebe kao lika, na način kakvog se ne bi posramio niti Stephen King. No, nije on lik glavne radnje. Sad zvuči malo komplicirano. Uglavnom, roman je osmišljen kao Goldmanov editor's cut puno duljeg romana fikcionalnog Morgensterna. Iako djeluje kao nepotrebno kompliciranje, ipak donekle to do kraja knjiga produbi knjigu i ostavi jedan drukčiji dojam. Isto tako pomaže dati materijala za diskusiju o utjecaju književnog djela na pisca i čitatelja, umjetnička pristranost i percepcija kreativnosti. Sama radnja o naslovnoj princezi je smještena u fiktivnu državu u period nalik kasnijem srednjem vijeku. Tu ima tipičnih postava likova, gotovo stereotipno preuzetih iz bajki i drugih klasičnih priča.
No, nije sve ovdje klasično i rasterećeno ozbiljnijih emocija i konotacija. Likovi nisu crno-bijelo karakterizirano i postoji jasna autorska kritika i satira u prikazu situacija i likova. U tako ležernom tonu još jače odzvoni tragedija, opasnost ili unutarnja borba kod likova. A tih stvari ima podosta u ovom romanu. Goldmanovi komentari u editiranju tog fiktivnog djela daju sjajan dojam "knjige u knjizi" i obogaćuju čitateljev dojam pročitanog. Sama radnja, njeni zapleti i raspleti su sveukupno na visokom nivou odrađeni i vrlo su pitki, a opet na svoj način originalni i dovoljno duboki da ne zabrazde u generičnost.
Sve u svemu, jako dobar odabir za čitanje i svakako knjiga oko koje se stvara fama s pravom. Iako u ovakvom odabiru settinga originalnost možda malo trpi i postanu stvari proceduralne i predvidljive, ipak treba odati priznanje Goldmanu. Isto tako kroz njegovu perspektivu se otkrije ta pristranost i kompletna privrženost pisanoj riječi i s tog nekakvog literarnog stava jako dobro moderno djelo. Veselim se vidjeti filmsku adaptaciju, a nekog dana ću se vjerojatno i ponovno vratiti ovome.
4.5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
 |
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
11867 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 19/06/2023 : 03:00:58
|
quote:
Originally posted by don_draper
Raymond Chandler: The Big Sleep / Veliki san
Kad sam već u fazi čitanja krimića i misterija, onda bi bio red da uvrstim u red čitanja i klasike žanra. Listajući bilo koju listu top krimića otkrit će se među naslovima i ovaj popularni roman. Ovo je prvi roman u kojem se pojavljuje Philip Marlowe, Chandlerov poznati privatni detektiv koji istražuje i njuška svakojake tajne i zakulisne igre u Los Angelesu 30-ih i 40-ih.
Roman je napisan u 1939. te je vrlo vjeran produkt svojega doba. Pod time mislim da ima dosta zastarjelog žargona i fraza koje u originalu mi nisu bile toliko poznate. Usto, karakterizacija likova i odnosi u društvu su podosta konzervativni i zastarjeli tj. žene su ovdje najčešće tihe, povučene te koriste uglavnom svoj šarm kako bi postigle što žele. Tipično noirovski. Marlowe je vrlo blizak stereotip privatnog detektiva u bogataškom gradu. Vrlo pričljiv, dosjetljiv i ne pretjerano povučen, sklon uvući se u konflikte brzinom munje. Prevladava u njemu neki čudan, prikriven, ali vrlo old school smisao za pravdu. Čitajući roman iz njegove perspektive teško je bilo dobiti na objektivnosti, a zbog kratkoće romana, sporedni likovi i njihove smicalice se vrlo sporo i razlomljeno odmotavaju i otkrivaju. Premda roman ima oko 180 stranica i čini se kao neki easy read, zbog dosta otegotnog i zamršenog postavljanja misterija i njegovog rješavanja nije bilo baš najtečnije.
Premda ima jako dobrih interakcija među likovima i cijela ta starinska atmosfera zna biti zavodljiva, ipak ne mogu reći da sam se nešto pretjerano udubio i da me nešto pretjerano zaintrigrao ovaj roman. Zašto? Prije svega, i nakon pročitanog romana cijeli misterij i radnja te ono što se izdogađalo su dosta nejasni, magloviti i nepotrebno razvučeni. Od vrlo skromnog setupa do odlaska u dužinu i širinu, Marlowljev zadatak i njegovo otpetljavanje dosta zamršenih odnosa u L.A.-u nije ostavilo nekakav konkretan i koherentan dojam. Ni za što što se događalo ovdje me nije bilo pretjerano briga jer se ni ne stvara takva relacija prema čitatelju. Upravo zbog toga nekakva osrednja ocjena ovome. Možda bolje funkcionira u filmu ovo, morat ću pogledati. I dalje preporuka za neke kojima bolje sjeda noir i koji vole nepouzdane pripovjedače.
2.5/5
Ni film nije nista bolji. Meni nista nije bilo jasno i uopste mi nije seo film sto bi se reklo iako je opstepoznato da sam veliki ljubitelj noir zanra. |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 25/06/2023 : 13:29:17
|
Kazuo Ishiguro : An Artist of The Floating World / Umjetnik plutajućeg svijeta
Nastavlja se čitanje ovog japansko-britanskog nobelovca. Prva knjiga u opusu je bila vrlo atmosferičan i decentan uvod u karijeru. Naravno da sada očekivanja ipak malo i rastu. Umjetnik plutajućeg svijeta je knjiga koja je umnogome slična debitantskom romanu, ali koja sadržajem, pisanjem i atmosferom ipak pokazuje značajan napredak.
Pratimo gospodina Onoa koji se tijekom posjeta svojih kćeri prisjeća svoje mladosti i godina koje su formirale njegovu karijeru renomiranog slikara. Slično kao i s prvim romanom i ovdje je izražen element nepouzdanog pripovjedača te su prisutni brojni nepravilni i labavno povezani vremenski skokovi. Otprilike kao neka struja svijesti u puno urednijem i laganijem ritmu. I ovdje Ishiguro prikazuje postratni Japan te sukob tradicija i modernih viđenja. Osjeti se taj duh jedne ere koja prolazi. Također pitanje je i zacijeljenih rana, gubitaka te sazrijevanja nekih svjetonazora koji su u raskoraku s obzirom na dva različita povijesna perioda.
Sviđa mi se kako Ishiguro prikazuje Japan s dvije strane 2.svjetskog rata i kako su se neke stvari izmijenile i kako se to odražava na gradove, ljude i njihova djela. Kako se i naš glavni lik osjeća staro, imamo osjećaj kao i da nacija s njim stari i prepušta mjesto nekoj novijoj državi i ljudima. Ono što jako volim je kad pisci pišu o umjetnosti pa i ovdje imamo priče o slikarstvu, stvaralačkom procesu te sukobima među ideologijama. Prikazuje se zorno život umjetnika, neka njegova ograničenja te preispitivanje autoriteta i doktrina u umjetnosti.
Sve navedeno se proteže na tek 200 stranica, ali nikada prezgusnuto. Ovo je lagan roman, meditativnog raspoloženja, koji u svakom trenu može skliznuti u razne sfere razmišljanja. No, vrlo je uvjerljivo i dojmljivo pratiti lika iz tako bliske perspektive. Jedina zamjerka romanu je da neke svoje priče i niti iz prošlosti ne završi adekvatno, odnosno za neke stvari sam htio znati kako su završile. No, opet ne može sve biti napisano, nije tako u životu. Bilo je jako dobro čitanje i možda sam ipak htio još nekoliko desetaka stranica da se još bolje razgrana ta kompleksna Onova prošlost i njen odnos prema njoj.
U svakom slučaju značajan skok u kvaliteti i sjajan roman s brojnim temama koje vrlo strpljivo obrađuje i na realan način prikazuje.
5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 17/07/2023 : 19:09:41
|
Robert Galbraith : Troubled Blood / Nemirna krv
Jednom godišnje, ili tako nekako, volim uzeti u ruke novu knjigu iz serijala kojeg potpisuje JK Rowling, iako pod pseudonimom. Već ranije postoji i recenzija prethodne knjige. Dojmovi su bili prilično dobri, ali ovaj se serijal svakako izdvaja od drugih krimića po duljini i elokventnosti pisanja, što je nekada i prijeporna točka. S ovim romanom je JK nadmašila i samu sebe jer se roman odvija na nešto više od 1000 stranica. Reklo bi se previše.
No, neporeciva kvaliteta ovog serijala je upravo spisateljičina sposobnost pripovjedanja i stvaranja likova koje smo mogli susresti u jednom drugom serijalu koji je pisala. Tako i ovdje, glavni likovi Strike i Robin žive svoj život s poslom, ali i izvan njega i detaljno se uđe u perspektive te se stekne dojam kako im slučaj remeti svakodnevnicu i prožima sve sfere života. Tu je i nedostavna natruha privlačnosti, ali ni to nije baš sve tako glatko. Sami misterij, odnosno glavni slučaj je dosta zamršen i naoko nerješiv. No, samom dubinom zamršenosti i svim akterima povezanima s njima provlači se i jedna društvena opservacija jer prisutni su likovi iz svih slojeva društva. Što se tiče tog karakternog dijela roman je definitivni pogodak.
Ono što malo snižava dojam je neminovni prazan hod. Iako volim to što je JK opisala ovo dosta u skladu s realnosti i realnim ritmom, opet je nekako neujednačeno prema kraju. Dosta je bilo neizvjesnosti i polaganog razmišljanja da se na kraju stekne dojam da je razrješenje došlo vrlo naglo i brzo. Uz nešto bolji i striktniji editing vjerojatno bismo pričali o boljem romanu. Ipak, neporeciv je užitak kojeg sam imao čitajući ovu knjigu. Volim tu britansku atmosferu i opisivanje njihovog mentaliteta kroz knjige i paše mi u toj sferi krimića. Uistinu je kvalitetno i duboko napisano, ali nekada i preopširno. No, kad pogledam u retrospektivi, stvarno svih 5 knjiga drži jako dobar standard kvalitete.
4/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 02/08/2023 : 18:51:22
|
Jo Nesbo : Krvavi Mjesec
Zadnjih 10-ak godina kako sam aktivniji u čitanju uvijek sam volio pročitati s vremenom i dobar krimić. Malo razbibrige, a ako se potrefi, bude i napeto. Skandinavci su već višestruko opjevani heroji tog žanra, a od autora koji su i danas aktivni Nesba ih izdvojio kao jednog od najboljih. Fama definitivno postoji, a nakon više od 10 pročitanih njegovih knjiga, rekao bih da je i opravdana. Njegov serijal o detektivu Harryju Holeu sada broji i 13 knjiga i promptno sam checkirao kakva je ova najnovija.
Premisa je dosta slična kao i u ostalim krimićima. Pojavi se nekoliko gnjusnih zločina, sumnja se baca na serijskog ubojicu, a glavni detektiv je u nekoj vrsti osobne krize i pijanstva. Nesbo je stvorio Holea kao dekadentnog i oronulog detektiva koji ima dosta nerazjašnjenih unutarnjih sukoba i nosi teret tragedija njemu bliskih ljudi. U takvoj norveškoj tmurnoj atmosferi zasigurno je plodno tlo za sastaviti napetu, krimi priču. Uglavnom to ova knjiga uspijeva biti. Iako ima i dio iz perspektive ubojice, ipak postoji određena neizvjesnost i utrka s vremenom.
No, nekako imam osjećaj da mi ovakvi romani sve slabije sjedaju. Ili se možda kvaliteta malo razvodnila. Teško je održati kontinuitet kvalitete i biti jednako domišljat nakon 13 knjiga. Činjenica je da je struktura radnje sad već previše predvidljiva i da to donekle kvari dojam. Isto tako nije bilo tu neke velike filozofije i mudrih twistova kakve je ovaj autor znao bacati. Ono po čemu ova knjiga ipak zaslužuje dosta dobre ocjene su likovi i njihovi kompleksni odnosi i psiha. Čak i sporedni likovi ovdje imaju dosta dobro izražen karakter i motivacije.
I dalje mi je gušt pročitati Nesba i dobrano me zadrži na svojim stranicama, ali ipak mi se čini da je kvaliteta pala. Vrlo dobar roman u svom žanru, pored moderne hiperprodukcije zasigurno stoji još i bolje. Sad sam se pomalo zasitio krimića i vrijeme je za odmak prema drugim žanrovima i povratak u literarnu prošlost. Ovim dnevnicima sad predstoji par klasika.
4/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 29/08/2023 : 16:15:19
|
John Kennedy Toole : A Confederacy of Dunces / Urota tupana
Već sami naslov dosta toga obećava. Kennedy Toole je jedan od onih umjetnika koji su nažalost prekratko ostali s nama i koji je svoje traume i emocije na svakojake načine preslikavao u svojim djelima. Hrvatski prijevod je podosta oštar te u originalu nekako nježnije i šarolikije zvuči. Ova knjiga je s vremenom dobivala na popularnosti i ostala je kao jedan od jako vjernih relikta svog doba. Imam osjećaj da je američka književnost u tom periodu bila itekako plodna i dalo bi se tu izvući puno potencijalnih klasika.
Knjiga prati Ignatiusa Reillyja koji je po svemu neka vrsta antijunaka. Pretio, besposleni usidjelica koji živi itekako komotan život na račun svoje umirovljene i ne tako bogate stare majke. Usto je socijalno neprilagođen i sa svojom vizijom pravde se suočava sa svijetom. Sve je to upakirano u komično izdanje te se u tim bizarnim scenama i okršajima čovjek dobro nasmije, ali istovremeno je prilično jezivo koliko je osude i kritike upakirano tu i koliko je ostvarivo vidjeti ovakve živote. No, Toole nekako ekspertno hrani čitatelja informacijama i emocijama pa sve dobiva smisao i oblik modernog pikarskog romana. Je li Ignatius Don Quijote svog vremena je teško za reći, ali svakako da je čovjek sa svojom misijom i da ide kontra svih.
No, nije samo Ignatius ovdje zanimljiv i jedini fokus. U romanu se prikazuju i drugi likovi iz nižih slojeva društva koji improviziraju na svoj način. Sporedne likove mahom obilježava neuspjeh i nevjerojatan smisao za nesreću, žargonski rečeno pravi su baksuzi. New Orleans kao osebujniji grad s jakom mediteranskom ostavštinom je jako dobro mjesto radnje za ovakav roman i osjeti se taj socijalni aspekt koji Toole ovdje ukazuje. Jako dobro je i uvedena i opisana ta hladnoratovska američka paranoja i sami politički sustav je ovdje isto izvrnut naglavce te okrutno iskritiziran.
Ovaj roman se ne čita samo zbog radnje. Ona je decentna i zanimljiva te se na kraju jako genijalno razrješi. Roman vrlo čvrsto uzme čitatelja i natjera ga da preispita svoj sustav vrijednosti. No, sve to je odrađeno kroz prizmu humoristične proze. Pravo je umijeće u takvoj prozi odraditi britku kritiku i karakternu studiju kakvu je Toole ovdje napravio. Moderna odiseja, borba protiv vjetrenjača, dekadencija i komedija situacije. Sve je to ova knjiga i mogu reći da sam i podjednako guštao u tome, ali i ostao zapanjen kako je Toole pomalo proročki prikazao društvo. Današnja situacija je još sličnija romanu i ovo bi djelo trebalo doživjeti drugu mladost i prikazati socijalnu otuđenost kao lekciju za društvo.
5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
Edited by - don_draper on 29/08/2023 16:16:36 |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 06/09/2023 : 20:29:07
|
Mikhail Bulgakov : Majstor i Margarita
Red je na kultne romane iz 20. stoljeeća i nakon čistog američkog modernzima zapao me onaj s druge strane željezne zavjese. Bulgakov je jedan od onih spisatelja čija se slava razotkrila prilično kasno, ponajviše zbog kontroverzi koje je podizao svojim djelima. Jedan od glavnih razloga za tu cenzuru je upravo ovaj, njegov najpoznatiji i najhvaljeniji roman. No, od razotkrivanja Majstor i Margarita su uzdrmali modernu kulturu i postali jedna od najutjecajnijih knjiga stoljeća.
Prilično je očito zašto je roman digao toliko prašine. Riječ je o prilično otvorenoj kritici sovjetskog režima i mentaliteta koji je tad vladao te njegovom nametanju ideologije, u ovom slučaju ateizma. Kao što mnogi znaju centralni događaj ovog romana je dolazak misterioznog Wolanda u Moskvu koji je zapravo vrag, a sa soboom dovodi svoju vjernu svitu pomagača. Kroz natprirodne događaje i izvedbe ova ekipa napravi kaos i pomutnju u Moskvi, manipulirajuči ljudima, remeteći famoznu birokraciju i slično. Paralelno se knjiga bavi pričom o Ponciju Pilatu kroz pomalo izmijenjene događaje i postavke.
Bulgakov na vrlo lucidan i umjetnički perfidan način progovara o velikim egzistencijalnim i religijskim pitanjima, premda satiričan i ponekad šeretski stil romana to mogu prikazati olakim. Motivi i likovi u ovoj knjizi se redaju u sjajnoj bujici kreativnosti i nekada je teško pohvatati što se sve dogodilo. No, Bulgakov to jako dobro žonglira i knjiga nikada ne pada u kvaliteti znatno.
Simbolistički, filozofski, ali i literarno, vrlo značajan i kvalitetan roman. Kroz neobične događaje, faustovsku inspiraciju i vrlo hrabre i direktne kritike i komparacije, Bulgakov je kreirao uistinu roman temeljac za mnoge kulturne pravce i inspiracije. Možda je nekada prezasitan sa svojom satirom, nevjerojatnim i nadnaravnim, ipak je vrlo fino tempirano i pitko štivo.
5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 23/09/2023 : 23:55:11
|
Kazuo Ishiguro : Remains of The Day / Na kraju dana
Nastavlja se plan pročitati cjelokupni opus ovog nobelovca. Vrlo mi je zanimljivo kod njega kako je inkorporirao svoje japansko porijeklo i korijene s britanskim stilom u skladu s njegovom drugom domovinom. Teme su mu misaono vrlo interesantne, atmosfera unikatna i likovi vrlo dobro razloženi i kompleksni.
U ovom, možda i najpoznatijem, djelu Ishiguro je kao pripovjedača stavio britanskog batlera na zalasku karijere (otuda i naziv knjige). Ispočetka se čini kao dnevnik batlera i ne odiše nekom uzbudljivosti i zanimljivosti. No, knjiga je vrlo slojevita, puna metafora i umetnutih dragulja u svojoj fabuli. Kroz prisjećanja batlera rekapituliraju se povijesne epizode i periodi, ali je dobra kvaka u tome što je pripovjedač vrlo pristran, vrlo lojalan i to nekako nijansira te sve dojmove i priče.
Proza je divno napisana, tema je zanimljiva, a cijela atmosfera je vrlo opipljiva čitajući ovaj roman. Ishiguro si je zadao priličan zadatak, ali je svojom vještinom i emocionalnom inteligencijom uspio kreirati slojevit, značajan i vrlo dubok roman. Iz male perspektive pokrivaju se svjetske struje i događanja. Uistinu svaki čovjek može biti svemir za sebe.
Remekdjelo elegantne proze i zanimljivog promišljanja. Ovakav roman neće sjesti svima, ali kvaliteta mu je neporeciva. Svakim romanom zasada se Ishiguro nadmašuje. Ovaj roman tematski je evolucija i nadogradnja na prethodni roman i imam osjećaj da bih mogao čitati još njegovih knjiga na sličnu tematiku. Ali, poštovat će se kronologija i uskoro se već nastavlja pratiti ovog fascinantnog autora.
5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
Edited by - don_draper on 23/09/2023 23:55:36 |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 02/10/2023 : 20:13:31
|
Ernest Hemingway : The Sun Also Rises / A sunce izlazi
S radom ovog velikog pisca i predstavnika izgubljene generacije susreo sam se samo jednom do sada. Starac i more me oduševio svojom alegorijom, ali i strasti s kojom je napisan i prikazan kao borba jednog čovjeka. Sada sam se odlučio dati šansu njegovom opusu koji se odvija u Europi i koji najbolje karakterizira to turbulentno razdoblje njegovog života i eskapistički život njegovih likova.
U ovom romanu nema dopadljivih likova i svi su tipični predstavnici izgubljene generacije. Impulzivni, nedorečeni, rijetko kada iskreni i vrlo brzi na verbalnom obaraču. Takvo je i pripovjedanje. Iako se brzo i lako čita, ipak Hemingwayjev stil ovdje zahtjeva određenu perceptivnost i stanje uma koje očito nisam baš postigao. Dijalozi su vrlo nasumični i dinamični, a pripovjedanje šturo i katkad pretjerano tehničko i orijentirano na sirove opise.
Radnja sama po sebi nije nešto sadržajna. Pratimo novinara i njegovu kliku koja provodi vrijeme u Parizu pokušavajući ostvariti nešto, premda znaju da njihovo srce leži preko bare. U svojim zabavama su prilično predvidljivi, nimalo uvjerljivi i nimalo simpatični. Imam osjećaj da je u filmovima taj period nekako bolje prikazivan, dok je ovdje vrlo odbojan. No i s takvim settingom roman je mogao biti bolji. Nedostaje nekakvih elemenata i segmenata koji bi privukli čitatelja i bili manje suhoparni.
Ima roman i dobrih strana. Hemingway koliko god je suhoparan u pripovjedanju, zna opisati tenzije i nategnute odnose među likovima. Iako je predvidljiv roman i katakada prilično repetetivan, ipak u takvim momentima pisac ubaci nekakav osobniji touch. Također, fascinacija autora bobrama bikovima i njihova metaforičnost u drugoj polovici knjige ipak malo poboljšaju dojam nakon dosta buržujske prve polovice knjige.
Zasigurno da ovaj klasik je mnogima bolje legao. No, toliko su izražene mane tih likova da nisam mogao ostati nepristran. Ipak, Hemingway je intrigantan i dovoljno tajnovit u svom izričaju da mislim da vrijedi provjeriti još koji njegov uradak usprkos suzdržanom dojmu iz ove knjige.
2/5
|
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
naker
Advanced Member
4553 Posts
Member since 05/06/2020 |
Posted - 02/10/2023 : 21:58:32
|
| Bukowski je često u svojim pričama kritikovao Hemingwaya da je jedan od najprecenjenijih pisaca ikada. Samo Buk je često bio pijan dok je pisao, pa njegove opaske treba uzeti sa dozom rezerve. |
|
|
|
DK24
Average Member
.jpg)
Croatia
622 Posts
Member since 24/04/2020 |
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 06/10/2023 : 20:41:07
|
Kazuo Ishiguro : The Unconsoled / Bez utjehe
Tko je pratio ove dnevnike zasigurno zna da sam poklonik Ishigurovog rada. Njegov pristup literaturi i stilu su kao neka magija, a ishodi njegovih knjiga ostave traga na čitatelju i potaknu na razmišljanje, a opet su tako nenametljivi i skoro skriveni.
Bez utjehe se po svojim obrisima čini kao logični nastavak nakon Na kraju dana. Čovjek iza kojeg je podulja karijera i koji se nalazi u nekoj reminiscirajućoj fazi života i oko kojega život naprosto prolazi. No, pristup u ovoj knjizi i sve drugo su radikalno drukčiji. Ovo nije realističan roman, več je neka vrsta kafkijanskoga sna. Pratimo glavnog lika, pijanista Rydera, koji stiže u neimenovani europski grad da bi svojom izvedbom donio slavu tom gradu. Od samog starta jasno je da je ovo neka refleksija i da stvarnost nije stvarna ovdje.
Likovi i zbivanja su nekako ispali neuvjerljivi i često su mi izazivali neku odbojnost. Kako roman napreduje, stvari se razotkrivaju ili nestaju s vidika, ali čini mi se kao da nedostaje Ishiguru u cijeloj knjizi nekoliko čvrstih likova i događaja koji bi jasnije dočarali poantu. Na više mjesta se čini da je roman pokušao dokučiti neke poante i metafore koje su bile van domašaja naprosto. Ishiguro radi dobre dijaloge i govore ovdje. Njegove ideje i misli o identitetu i sjećanju su dobro izbrušene i to se vidi ovdje.
Nažalost, roman čim malo počne dobivati na smislu i rasvjetljavati neke stvari, vrati se svojoj hermetičnoj atmosferi i kao da odbija podariti većeg smisla. Naravno, sasvim je moguće da nisam iščitao neke stvari dovoljno, ali za broj stranica koji zauzima, čovjek bi očekivao da će roman biti konkretniji i uzeti vremena da objasni neke stvari. Ipak, ne treba biti sve jasno i puno toga je prepušteno na interpretaciju čitatelju. Možda to nije ni loše i u skladu je sa sanjivom atmosferom, pasivnim glavnim likom i suptilnoj napetosti u zraku koja se osjeti. Ishiguro je pravi majstor struke, pa čak i u ovako slabijem izdanju. Bez utjehe je njegov roman koji najviše dijeli publiku i struku, ali dojam je ugalvnom pozitivan i čini se kao dosta relevantna knjiga.
3/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 15/10/2023 : 15:14:21
|
Nick Hornby : High Fidelity
Hornbyja sam imao prilike upoznati kroz Fever Pitch, dnevnik njegovih odlazaka na utakmice Arsenala i opis života kroz navijanje i praćenje uspona i padova omiljenog kluba. U njegovom opusu prevladavaju uglavnom perspektive tipičnih britanskih "luzera" i osrednjih persona kojima se nešto neočekivano događa u životu.
Takva perspektiva je i ovdje te roman čitamo iz perspektive Roba, vlasnika malog i nepopularnog dućana s pločama koji je glazbeni snob, neženja u 30-ima i vrlo neozbiljan u svakom pogledu. Nekada su takve stvari i zabavne, ali problem je što je način pisanja jako kompulzivan, lik je opsjednut listama i rangiranjem i nema nimalo sigurnosti ni optimizma ni za što. Čak ni povratak stare romanse i njegov pokušaj emocionalnog sazrijevanja nije doprinjeo nekom lakšem čitanju ili bilo kakvim simpatijama prema liku.
Imam osjećaj da je Hornby u ovom romanu precijenio svoj smisao za humor i opasno se poigrao s mojim živcima. Roman je prepun referenci na glazbu i zanimljivih usporedbi, ali sve to se nekako upropasti sa snobovskim pristupom. Anegdote su zabavne i stvarno neobične, ali onda lik počne previše mozgati o njima pa izgube svoj smisao. Stvari krenu konačno napredovati, ali onda par dosjetki i opaski glavnog lika i sve je uprskano. Za svaki pomak u radnji ili pisanju, dobije se ekvivalent prema unatrag. Teško je voljeti knjigu kad te glavni lik u njoj nervira.
Ispod svega se možda i skriva neki solidni roman, ali puno toga je "obojano" katastrofalnim stavom glavnog lika. Radnja je dosta deja vu i čini se nekada dosta otrcana i predvidljiva. Situacije koliko god se trudile biti zabavne su često over the top. High Fidelity je dinamičan roman, pun monologa, prepričavanja, anegdota i obrata. No, problemi su gore navedeni i razvijanje radnje je dosta problematično. Prema kraju ipak se osjeti neko olakšanje i dosta dobro Hornby to završi, ali dosta je potencijala protraćeno.
2.5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 21/10/2023 : 12:19:33
|
David Grann : Killers of The Flower Moon
Volim prvo pročitati knjigu pa onda pogledati film. Uoči izlaska novog Scorseseovog filma, odlučio sam zaviriti u ovaj pomalo zaboravljeni slučaj iz prošlosti kojeg je Grann popularizirao upravo ovom knjigom. Iako dugo nisam čitao pošteni non-fiction, moram priznati da je Grannov stil itekako pitak i ne zamara se previše detaljima i gustim, suhoparnim pisanjem. Upoznaje nas s glavnim akterima, daje vremenski kontekst i političku klimu, ali sve to kratko i jasno, a opet uz pokoji citat i sliku da učini te ljude uistinu likovima u priči.
Moram priznati da nisam ništa znao o ovoj priči i da sam se iznenadio vidjevši da su Osagei bili tako bogati. Nažalost, njihova eksploatacija u tom kontekstu je još jedna mračna strana američke povijesti. A ovdje je osim političkog konteksta, imala itekakav kriminalistički. No, stvar je u tome što nitko nije do kraja raspetljao taj čvor.
Grann je ovdje jako dobro opisao te ljude, njihove živote i međusobne poveznice i bilo je stvarno lako popratiti događanja. U zadnjem segmentu knjige se dogodi vremenski skok u kojem pratimo pisca kako obilazi taj kraj i sluša još neka iskustva potomaka. Vrlo mudra odluka za epilog. Usto, nije ovo samo priča o okrugu u Oklahomi. Grann često piše o J.Edgaru Hooveru koji je nadzirao ovaj slučaj i o formiranju FBI-a te istražiteljima u to vrijeme općenito.
I sve to napisano na tek nešto više od 300 stranica. Majstorski obuhvaćeno. No, ono što ruši ocjenu knjizi su kasniji trenuci kada napusti glavne aktere događanja. Tu kao da je nekako van svog terena i komforne zone, a opet pokušava biti fokusiran i maksimalno precizan. Moram priznati da su ti dijelovi bili nešto dosadniji. Sve u svemu, ipak se isplati pročitati ovo, pitko je i nije dugačko, a opet jedna zanimljiva i bitna crtica iz američke povijesti.
4/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
bonjovi4ever
stripovi.com suradnik
Croatia
1325 Posts
Member since 09/10/2007 |
Posted - 23/10/2023 : 14:24:39
|
quote:
Originally posted by naker
Bukowski je često u svojim pričama kritikovao Hemingwaya da je jedan od najprecenjenijih pisaca ikada. Samo Buk je često bio pijan dok je pisao, pa njegove opaske treba uzeti sa dozom rezerve.
Ovo je previše pogrešno protumačeno da ne komentiram.
Pored Celinea, Dostojevskog, nezaobilaznog Fantea itd., Hem je bio jedan od autora koje je Bukva itekako cijenio, da ne spominjem koliko je Hem utjecao na njegovo pisanje.
Istina je da mu se Hem, pogotovo u kasnijoj fazi, podosta zamjerio te je smatrao da mu se pisanje srozalo i Starac i more Bukva smatra svojevrsnom podvalom koja je Hemu uspjela.
Ali u Bukvinim osvrtima, kolumnama i mnogim pjesmama vidljivo je koliko je on zapravo Hema cijenio. Ponekad bi se raspizdio na njega, pogotovo kad bi ga alkohol raspalio, a znao se i zajebavati na njegov račun - isto kao što se mnogi zajebavaju na Bukvin račun - ali to ništa ne mijenja na stvari.
Bukva i Hem su ko dva druga koja se povremeno pošteno dohvate, ali već sljedeći dan odu na hipodrom i razvale se za šankom spremni sve zaboraviti i podjednako ponoviti. |
“Never argue with stupid people. They will drag you down to their level and beat you with experience.” - Mark Twain |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 27/10/2023 : 19:57:43
|
Kazuo Ishiguro : When We Were Orphans
Nakon pomalo razočaravajućeg Unconsoled ipak nastavljam neometano s iščitavanjem ovog genijalnog nobelovca. Dok je prethodna knjiga obilovala nadrealnosti i fantazističkim scenama, Orphans je puno prizemljenija, ali opet na svoj način fantazija.
Knjiga neodoljivo vuče na Remains of The Day i nesumnjivo je da se mogu povući brojne paralele. I ovdje je forma memoara prisutna, sjećanja se nižu, katkad smisleno, katkad nasumično (baš kao u stvarnom životu) i pokušavaju se u prošlosti naći objašnjenja za sadašnjost. Sviđa mi se taj Ishigurov način korelacija i uzročno-posljedičnih korelacija.
U ovoj knjizi protagonist je proslavljeni detektiv i to je otvorilo prostora za neke stvarno sjajne sekvence u knjizi. Njegov nepopravljivo analitičan i istraživački stil u kombinaciji prisjećanja i opisivanja djetinjstva je dao dodatnu oštrinu već ustaljenoj kvaliteti proze. No, isto tako ovaj roman pokušava sagledati povijest i veća svjetska događanja. Tako ovdje se puno toga odvija u Shanghaiju u prvoj polovici 20. stoljeća kad je vrvio stranim delegacijama. Vidi se stvaranje Kine, predratna japanska politika i generalno "europska" atmosfera na Dalekom Istoku.
Hodajući kroz labirint sjećanja i slučajnih susreta, protagonist traži odgovor na velika pitanja i želi riješiti neke od ponajvećih misterija svog života. Time nas roman uči da je na sebe djelovati katkada najteže i da smo sami sebi najgori suci, koliko god bili eskpertni u nečemu drugom u životu. Uistinu divan roman, vrlo čitljiv, ali prepun dubine i smisla. Negdje na polovici malo postane i predetaljan i preslikovit, stoga nešto manja ocjena, ali zato je kraj odličan.
4.5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
naker
Advanced Member
4553 Posts
Member since 05/06/2020 |
Posted - 28/10/2023 : 22:45:42
|
quote:
Originally posted by bonjovi4ever
quote:
Originally posted by naker
Bukowski je često u svojim pričama kritikovao Hemingwaya da je jedan od najprecenjenijih pisaca ikada. Samo Buk je često bio pijan dok je pisao, pa njegove opaske treba uzeti sa dozom rezerve.
Ovo je previše pogrešno protumačeno da ne komentiram.
Pored Celinea, Dostojevskog, nezaobilaznog Fantea itd., Hem je bio jedan od autora koje je Bukva itekako cijenio, da ne spominjem koliko je Hem utjecao na njegovo pisanje.
Istina je da mu se Hem, pogotovo u kasnijoj fazi, podosta zamjerio te je smatrao da mu se pisanje srozalo i Starac i more Bukva smatra svojevrsnom podvalom koja je Hemu uspjela.
Ali u Bukvinim osvrtima, kolumnama i mnogim pjesmama vidljivo je koliko je on zapravo Hema cijenio. Ponekad bi se raspizdio na njega, pogotovo kad bi ga alkohol raspalio, a znao se i zajebavati na njegov račun - isto kao što se mnogi zajebavaju na Bukvin račun - ali to ništa ne mijenja na stvari.
Bukva i Hem su ko dva druga koja se povremeno pošteno dohvate, ali već sljedeći dan odu na hipodrom i razvale se za šankom spremni sve zaboraviti i podjednako ponoviti.
Ne pričamo o istim stvarima, da li je neki autor kvalitetan ili je uticajan su dve različite stvari. Već si spomenuo Starca i more, a u svojim Dnevnicima i Pismima Buk je u par navrata spominjao da je Za kim zvona zvona očajna knjiga. |
|
|
|
bonjovi4ever
stripovi.com suradnik
Croatia
1325 Posts
Member since 09/10/2007 |
Posted - 29/10/2023 : 07:52:25
|
Istini za volju meni je Zvono sasvim prosječna knjiga u kontekstu pisca kao što je bio Hem, mada daleko od očajne, a samo navodim da su pjesnici zajebana sorta i preko noći mogu nekoga skinuti s oblaka i baciti u kanalizaciju.
I to je u redu jer tako treba i biti.
Ali Hem je bio od onih autora koji su riskirali i živjeli za pisanje, kockali se, dobivali i podjednako gubili, ali to je bila vrijedna borba, njegovo je pisanje bilo život i to ga već samo po sebi čini boljim od većine drugih autora.
O Hemingwayu se puno toga može reći, ali takvi pisci više ne postoje i kvaliteta im je danas neosporna, pogotovo ako ih se sagleda u kontekstu današnjih mladih autora koji katkad imaju ideje, ali pisanje je često siromašno, nema tu onih sočnih životnih odlomaka nad kojima se čovjek zamisli... |
“Never argue with stupid people. They will drag you down to their level and beat you with experience.” - Mark Twain |
|
|
|
doom
stripovi.com suradnik
726 Posts
Member since 28/07/2016 |
Posted - 29/10/2023 : 21:24:58
|
@bonjovi4ever, što ti preporučuješ prvenstveno od lirike kod Bukowskog? Vidim ima svakakvih izdanja, što domaćih (prije svega zbirka Užici prokletih), što stranih, ima li neka posebna edicija koju valja pratiti?
Ide Interliber pa mislim uhvatiti nešto iako pretpostavljam da je bolje držati se proze u prevedenim domaćim izdanjima... |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 01/11/2023 : 13:36:59
|
Daniel Keyes : Flowers for Algernon
Čini mi se da je science fiction bio najbolji i najintrigantniji dok znanost i tehnologija još nisu postali tako napredni kao u eri iza 80-ih. Uraci su tada bili više filozofskog karaktera, ali s ciljem da predstave svoju tezu i misao i da kroz razradu likova i događaja stvore svojevrsnu tjeskobu, napetost te ultimativno katarzu. Iako je ovaj roman dosta light po pitanju elementa neke fantastike, upravo uz pomoć nekih znanstvenih spekulacija iskreiran je roman koji ima nevjerojatnu težinu i poruku iza sebe.
U središtu zbivanja je Charlie Gordon, radnik u pekari s mentalnom retardacijom koji poohađa i školu po prilagođenom programu. Zahvaljujući pristnaku njegove obitelji, uključen je u program u kojem se putem posebnog neurokirurškog zahvata poboljšaju kognitivne sposobnosti i poveća kvocijent inteligencije. Pandan njemu je Algernon, laboratorijski miš, na kojem je uspješno izvedena ta operacija.
Usprkos znanstvenom aspektu i vrlo temeljitom i postepenom praćenju rezultata operacije, ovdje je prije svega u središtu socijalni i emotivni apsekt. Charlie se u svojim memoarima prisjeća kako je kao dijete s poteškoćama u razvoju bio zlostavljan u svojoj okolini, ali i obitelji. Potresno je čitati odlomke u kojima se prisjeća neugodnih situacija sa svojom majkom, neprihvaćanja vlastite obitelji i barijera pred kojima se nalazio. Kako postaje inteligentniji, mijenja se i njegova osobnost i percepcija samog sebe. To se najbolje odražava u liku njegove učiteljice Alice koja prati njegov napredak te njene reakcije i emocije koje se mijenjaju sukladno putanji glavnog lika.
Donosi li Charlieju inteligencija konačno samoostvarenje? Jesu li superiornije karakteristike uistinu put sreći ili samo nešto površno? Zašto društvo ne prihvaća drukčije od sebe? To su samo neka pitanja koja se motaju po glavi čitajući ovaj roman. Neću puno spoilati dalje, ali fascinantno je što je Keyes ovdje sve uspio percipirati. Sjajna priča o preobrazbi pojedinca i manama koje neka vrsta napretka može donijeti. Od početka do kraja fenomenalan roman i uz uratke Orwella, Vonneguta, Dicka ponajbolje SF djelo iz tog ranijeg perioda.
5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
naker
Advanced Member
4553 Posts
Member since 05/06/2020 |
Posted - 01/11/2023 : 18:56:32
|
Pitko štivo koje na mali broj stranica postavlja bitna filosofska pitanja, ako raste IQ da li proporcijalno raste i emotivna inteligencija, i da li je pametan čovek i srećan čovek. Cveće za Aldžernona je odlično štivo.
Turi osvrt na opštu temu za sci-fi ako te ne mrzi. |
|
|
|
Paka01
stripovi.com suradnik
Croatia
11446 Posts
Member since 14/02/2009 |
Posted - 01/11/2023 : 19:45:24
|
Peter Milligan i Duncan Fegredo su obradili ovu priču u serijalu Spider-Man's Tangled Web pod imenom "Flowers for Rhino".
Jako dobar dvobroj, preporučam. |
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues
And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
https://www.last.fm/user/Pakaa |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 05/11/2023 : 00:00:10
|
Kazuo Ishiguro : Never Let Me Go
Ova godina čitalački će biti obilježena ovim nobelovcem, i sasvim mi je drago da sam tako odlučio. Oduševljava me ta njegova elegantna proza, smisao za likove, ali i nevjerojatno dubok pristup emocijama i bitnim aspektima postojanja, sjećanja i vremenskog protoka. Baš kako sam i naznačavao u prethodnom osvrtu kod Flowers for Algernon, volim kada u SF-u nema iscrpnog ubacivanja svakojake tehnologije i previše zasljepljenosti time. Ovaj roman je isto tako filozofski i egzistencijalistički SF, ali u modernom ruhu uz trademark Ishigurovu prozu.
Radnja se odvija u Hailshamu, školi i internatu namijenjenu za posebnu skupinu djece. Spoiler bi bio kad bih otkrio što je njihova posebnost, ali ajmo reći da su im životi i događanja tamo sukladno očekivanjima za takvo mjesto radnje. Priču pratimo iz perspektive Kathy s kojom prolazimo njezino djetinjstvo, mladost te sada ponešto zreliji period. Iako bi se čovjek pitao kakva je tu fantastika kad su takve stvari u pitanju, ipak treba malo zaglibiti dalje u knjigu da bi se saznalo takvih elemenata.
Iako je možda teško prvu trećinu knjige progutati jer se radi o odrastanju u školi i detalji su prilično gusti na malom broju stranica, ipak Ishiguro i ovdje piše u sjajnoj formi. Sasvim jasno ocrtava likove, daje važnost i velikim i sitnim stvarima, kreira jedinstvenu atmosferu, a prema kraju pogađa sa svojim očekivanim, ali iznenadnim i žestokim događajima. Iako po atmosferi i okruženju te narativu se može predvidjeti što točno sve će se dogoditi, ipak otkrića i takvi događaji imaju svojevrsni gut punch. Nevjerojatno kako je neke potresne, nevjerojatne stvari u ovom romanu Ishiguro prezentirao tako nepristrano, kao da su najnormalnije stvari.
Roman pun emocija, značaja i simbolike. Možda i najuspjelija Ishigurova ideja da stvori katarzu, ali i niz pitanja i refleskija kod čitatelja. Prema kraju i u samom finišu roman je u potpunosti ostvaren i obuhvaća nevjerojatno snažnim spletom emocija. Uz Remains od The Day, aposlutno najbolji roman Ishigura do sada.
5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
fandango
Senior Member
1612 Posts
Member since 10/06/2004 |
Posted - 13/11/2023 : 11:10:40
|
quote:
Originally posted by bonjovi4ever
Istini za volju meni je Zvono sasvim prosječna knjiga u kontekstu pisca kao što je bio Hem, mada daleko od očajne, a samo navodim da su pjesnici zajebana sorta i preko noći mogu nekoga skinuti s oblaka i baciti u kanalizaciju.
I to je u redu jer tako treba i biti.
Ali Hem je bio od onih autora koji su riskirali i živjeli za pisanje, kockali se, dobivali i podjednako gubili, ali to je bila vrijedna borba, njegovo je pisanje bilo život i to ga već samo po sebi čini boljim od većine drugih autora.
O Hemingwayu se puno toga može reći, ali takvi pisci više ne postoje i kvaliteta im je danas neosporna, pogotovo ako ih se sagleda u kontekstu današnjih mladih autora koji katkad imaju ideje, ali pisanje je često siromašno, nema tu onih sočnih životnih odlomaka nad kojima se čovjek zamisli...
U Evil Dead, kad si Ash odsjece ruku i onda ona pomahnita i trci okolo pa onda je ulovi i stavi na nju kantu, i onda na kantu stavi knjige, na vrhu je Hemingwayeva "A Farewell to Arms"  |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 27/12/2023 : 18:07:12
|
J.R.R. Tolkien : Letters from Father Christmas / Pisma Djeda Božićnjaka
U ova blagdanska vremena, odlučio sam malo oživjeti ovu temu jednom prigodnom i tematskom knjigom.
Nedavno je domaći izdavač Lumen u sklopu objavljivanja Tolkienovog opusa u novom ruhu i prijevodu izbacio i ovu, manje poznatu, knjigu velikana britanske književnosti.
Radi se o kolekciji pisama koje je Tolkien svojoj djeci pisao u ulozi Djeda Božićnjaka tijekom 20-ih, 30-ih i ranih 40-ih godina prošlog stoljeća. Knjiga sadrži preslike originala tih pisama, kao i pisani prijevod na hrvatski (koji definitivno koristi jer je nekada rukopis teško iščitati). Riječ je o knjizi koja se brzo čita, ali i koja daje jednistveni, topao ugođaj u ova vremena. Osim klasičnih stvari koje bi dijete očekivalo u ovakvim pismima, Tolkien je proširio legendu o Djedu Božićnjaku sa svojim pomoćnikom Sjevernim Medvjedom. Tako je svojoj djeci prepričavao razne dogodovštine sa sjevernog pola i nestašne, nespretne i uvijek nadasve zabavne interakcije sa svojim snježnim pomoćnikom.
Upravo u tim ukrašavanjima pisama je čarolija. Čak i ako niste dijete uhvatite se da želite čuti što su Medvjed i Djed svake godine proživljavali u pripremama za veliki dan. Tako imamo i borbe sa goblinima, hiperaktivne vilenjake koji pomažu te obilje lijepih opisa snijegom zametenog sjevernog pola. U svojim pismima Tolkien je obuhvatio i prolaznost vremena te često napominje kako pojedina od djece nadrastaju potrebu za Djedom Božićnjakom. Također, spominje se u kasnijim pismima i ratne okolnosti, ali sve je to nekako lijepo upakirano kako bi djeci priuštio duh Božića.
Knjiga i pisma su obogaćena redovitim ilustracijama koje su izrazito lijepe te daju lijepu nadogradnju na već poznati smisao za likovno izražavanje koji smo upoznali kod ovog velikog umjetnika. Pisma su lako i simpatično štivo, ali i duh vremena koji itekako vrijedi pročitati i posjedovati. Njegova umjetnička vrijednost ide ruku pod ruku s njegovom jednostavnosti, a čarolija koju prenese u ova vremena je itekako osjetna.
5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
Topic |
|
|
|
draperovi dnevnici
