Pročitao sam priču "Maskirani osvetnik" koja nosi prvi Colosseumov integral s originalnim brojevima 276, 277 i 278. Konkretno, "Maskirani osvetnik" traje otprilike 200 stranica i temi priče posvećene su naslovnice brojeva 276, koja je i naslovnica integrala, i 277, koja je zapravo svojesvrsni spojler za ovu priču.
U ovoj priči Tex, jednostavno jer se u pravo vrijeme našao na krivom mjestu, zajedno sa sinom Kitom i Tiger Jackom, istražuje zašto se tajanstveni ubojica, koji djeluje pod maskom s hrpom plaćenika, okomio na zajednicu mormona u području oko Cedar Cityja i što znače riječi "Mountain Meadows" koje je ispisao poslije dva počinjena masakra.
Iznadprosječna epizoda u pozadini koje je stvarni povijesni događaj poznat kao "Masakr na Mountain Meadows", što je masakr koji su pripadnici "milicije" mormonske zajednice, uz pomoć Indijanaca Paiutea, počinili nad skupinom doseljenika koja je bila na putu prema Kaliforniji. Iako se radnja ove epizode događa 20-ak godina poslije, Nolitta na odličan način temu podiže iz zaborava i omogućuje mnogim čitateljima da saznaju najbitnije o ovom događaju. Naravno, glavni negativci iz priče su fiktivni likovi, ali su odlično uklopljeni u povijesni razvoj događaja, posebno kad imamo na umu da je tek svega godinu dana prije vremena u kojem se odvija radnja stripa došlo do smaknuća Johna Doylea Leeja, jedinog osuđenika za ovaj masakr. Sin Bonelli se stvarno potrudio.
Zanimljivo mi je bilo "niotkuda" pročitati priču iz ovog doba i primijetiti dosta razlika u odnosu na današnjeg Texa. Posebno mi je upalo u oči da je, za razliku od suvremenog, koji je uglavnom šutljiva desna ruka, puki izvršitelj, Tiger Jack iz tog doba prilično brbljav tip koji ima svoje planove i ideje. Također, ni Tex nije najpronicljivija i najjača osoba na svijetu, priznaje da je"preveslan poput žutokljunca", da mu ništa nije jasno, te ima neuspjele pokušaje i ne skače na noge već se nezadovoljno pokriva jastukom dok neki neznanac urla zanimljive stvari po ulici. Dobro, možemo reći da je Tex na ovakvim stvarima zapravo i stekao iskustvo i pronicljivost koji ga zadnjih 15-20 godina krase (a čitatelje, odnosno bar mene, nerviraju). Baš zbog toga, iako zvuči malo paradoksalno, mogu reći da je ovo bilo osvježavajuće za pročitati. Čestitke izdavaču, dobar izbor početne točke. Iduću epizodu ću pročitati kad izađe drugi integral u kojem se završava.
Da, danas je Tex politički korektan, dok je Bonelli pisao što ga volja. Sljedeća priča je dosta lošija, ali puna tipičnih Bonellijevih scenarističkih detalja, ali odmah nakon nje slijedi Nizzijevo zlatno doba, čista uživancija! Pohvala svakako Colosseumu, po prvi put su objavljene ove dvije priče cjelovite!
"Od svakog treba tražiti samo ono što on može dati." "The puck is in! The home team wins!", the good ol' hockey game
Zanimljivo mi je bilo "niotkuda" pročitati priču iz ovog doba i primijetiti dosta razlika u odnosu na današnjeg Texa. Posebno mi je upalo u oči da je, za razliku od suvremenog, koji je uglavnom šutljiva desna ruka, puki izvršitelj, Tiger Jack iz tog doba prilično brbljav tip koji ima svoje planove i ideje. Također, ni Tex nije najpronicljivija i najjača osoba na svijetu, priznaje da je"preveslan poput žutokljunca", da mu ništa nije jasno, te ima neuspjele pokušaje i ne skače na noge već se nezadovoljno pokriva jastukom dok neki neznanac urla zanimljive stvari po ulici. Dobro, možemo reći da je Tex na ovakvim stvarima zapravo i stekao iskustvo i pronicljivost koji ga zadnjih 15-20 godina krase (a čitatelje, odnosno bar mene, nerviraju). Baš zbog toga, iako zvuči malo paradoksalno, mogu reći da je ovo bilo osvježavajuće za pročitati. Čestitke izdavaču, dobar izbor početne točke. Iduću epizodu ću pročitati kad izađe drugi integral u kojem se završava.
To je ona vrlina Nolite, koja ga odvaja od ostalih scenarista - umeo je da napravi likove od "krvi i mesa". Njegov Teks je živ ćovek, a ne savršena mašina za ubijanje (kakav je danas), ume da pogreši ponekad, da baci pogled na neku zgodnu žensku (nije baš da je prokomentarisao: "dobro dupence", ali se ne gadi uživanja u pogledu - za razliku od današnjeg savršenog puritanca),... Dobar mi je i Bozeli, ali je on čisti tehničar, dobro zakomplikuje radnju, pravi obrte, zanimljive scene obračuna - ali se sve dešava izmedju nenadjebivog Teksa i jebača keve sa druge strane (prepumpanih, nabudženih likova, kao u današnjem Holivudu). Nema ljudi... to je ono što mi nedostaje, a što je bilo kod Nolite.
Ajde da sam i ja nasao istomisljenike glede Disovog crteza. Ni na Mister Nou u njegovim najboljim danima mi nije sjedao njegov crtez, ali na Texu je to zivi uzas.
"Losing is not my enemy. Fear of losing is my enemy."
Ruju na Texu... Ovih zadnjih par priča što pamtim prilično loše, ali "istražit" ću to drugom prilikom, da se prisjetim šta je radio. Koja su mu najbolja djela?
Kuriozitet za 1960. godinu je pojava Teksta Vilera, najpopularnijeg junaka italijanske kuće Serđo Boneli, na stranicama Dnevnika, čitavih osam godine pre nego što će se pojaviti u Zlatnoj seriji u Lunovom magnus stripu. Autori su Đanluigi Boneli (Gian Luigi Bonelli, 1908-2001) i Aurelio Galepini (Galeppinni, 1917-1994). Strip je objavljen pod nazivom Teks Ston, a naslov epizode je bio „Ugrabljena pošiljka“. Koja je ovo epizoda?
Stvarno me zateklo pitanje. Cak bih i ja rekao da je, ali u klasiku je pisalo cijelo vrijeme sa "ć" pa sam i ja tako. Mada znamo svi da prevoditelji u SA i Ludensovim stripovima rade ucestale greske. Bi li znao tko potvrditi onda koji oblik je pravilan? Sad bas gledam na popisima, u LMS izdanju stoji naslov "Morski konjic", a u VC-u "Zagonetka morskog konjića", a VC izdanje sam sad i provjerio i u razgovorima isto pisu sa "ć". Zanimljivo, no na wikipediji stoji sa "c".
"Losing is not my enemy. Fear of losing is my enemy."
Ja sam jucer malo gledao po internetu, pise svakako i to cak razlicito unutar istog teksta, npr u jednom clanku u naslovu sa "c", a dalje u tekstu sa "ć".
No i sam sam sad misljenja kako bi bilo pravilnije sa "c" i da je to "ć" greska nasih izdavaca pa posljedicno onda i moja. Sto onda predlazete? Da ispravimo (ako je moguce naravno) u naslovu i na par mjesta u tekstu ili da ostanemo pri naslovu iz klasika?
"Losing is not my enemy. Fear of losing is my enemy."
.. da je i Spock pisao u naslovu "konjića", onda rekoh neka bude tako Spock je puno bolji od mene u pravopisu, dosta sam dobrih savjeta dobio od njega i dosta naučio :)
Mada što se tiče konkretne riječi, može biti i ovo što tex2 kaže, danas sve živo mijenjaju pa tko to sve može pohvatati što je pravilno, a što nije.
Btw, vidim da se mnogima sviđa ova priča Delta Queen, recenzija što je na sajtu, ako slučajno niste, pogledajte si film Maverick (1994.) s Mel Gibsonom i mnogim poznatim glumcima, uživancija :)
Proteusa su isto ponovili uoči najnovijeg Proteusa, sada to isto čine s Učiteljem uoči novog Učitelja. Najnoviji Učitelj je ujedno i jedina priča ispod broja 700 koja nije objavljena, kad izađe, prvih 702 su svi objavljeni na ovim prostorima!
Originally posted by Shaner
Libellus najavio redovnog c/b Texa koji je već objavljen u Zlatnoj seriji (957 i 958), je to prvi takav slučaj?
"Od svakog treba tražiti samo ono što on može dati." "The puck is in! The home team wins!", the good ol' hockey game
A moglo bi to biti u stilu onoga sport/šport ili spilja/špilja. Mislim, ako je u duhu jezika i konjića, neka ostane (cak malo bolje i pase u samoj prici jer Tex se cudi kakav to konjić moze jahati morem ), ali ako je to skroz nepravilno, dajem zeleno svijetlo za promjenu
Usput, mislim da je ovo prvi slucaj da sam se u razgovor na forumu upustio koristeci znak "ć" (nije bilo druge ovoga puta hehe) . Vjerojatno ste skuzili (a to tako vecina mladih i je naucna) da u razgovoru nigdje ne koristim kvacice. No, zanimljivo kad pisem, bilo recenzije, bilo seminare na faksu, bez problema se presaltam sa svog standardnog pisanja bez koristenja kvacica na to da ih koristim. Iako bi u ovoj recenziji cak bilo bolje da se i nisam saltao.
"Losing is not my enemy. Fear of losing is my enemy."