Nije ni Toninelli bio glavni, iznad njega je bio Canzio, kao što je Bure nad Rauchom,stoga usporedba s Rauchom stoji, dapače, poželjna je. Iz nje se jasno vidi da kvaliteta preteže na stranu starog lisca. Pa u jednoj Ljudi-žabe Zagor je pokazao više emocija kada je saznao da su čudovišta nekad bili adolescenti, nego u Rauchovim pričama. Ili Tonkino prokletstvo, u kojoj Zagor cijelim putem promišlja o Tonkinoj sudbini. Gdje su emocije kod Zagora i Fride u Rauchovom Rakosiju? Bezvezan rastanak, gotovo hladan, promašen u kontekstu priče u kojoj je Frida bila u opasnosti da se vampirizira. Kažem, Rauchov je Zagor beskrvan, bilo da se bori protiv ljudi ili čudovišta ili pokazuje emocije. Toninelli je kod Zagora naglašavao njegovu pogrješivost, iako je nekad u tome znao pretjerati. Rauchov je Zagor ko Cedevita, nit pomaže nit odmaže.
Nije ni Toninelli bio glavni, iznad njega je bio Canzio, kao što je Bure nad Rauchom,stoga usporedba s Rauchom stoji, dapače, poželjna je. Iz nje se jasno vidi da kvaliteta preteže na stranu starog lisca. Pa u jednoj Ljudi-žabe Zagor je pokazao više emocija kada je saznao da su čudovišta nekad bili adolescenti, nego u Rauchovim pričama. Ili Tonkino prokletstvo, u kojoj Zagor cijelim putem promišlja o Tonkinoj sudbini. Gdje su emocije kod Zagora i Fride u Rauchovom Rakosiju? Bezvezan rastanak, gotovo hladan, promašen u kontekstu priče u kojoj je Frida bila u opasnosti da se vampirizira. Kažem, Rauchov je Zagor beskrvan, bilo da se bori protiv ljudi ili čudovišta ili pokazuje emocije. Toninelli je kod Zagora naglašavao njegovu pogrješivost, iako je nekad u tome znao pretjerati. Rauchov je Zagor ko Cedevita, nit pomaže nit odmaže.
Jbg, pa Frida je udata žena. Kancio i Bure nisu uporedljivi, Bure i Tonineli jesu.
Pih, eskiviraš jeftinom forom, baš onako kako Rauch piše. Tehnikalije oko urednika me ne zanimaju, to je za štrebere. Mene zanima ono napisano, e tu se ulazi u srž jednog autora. To je ono što zanima radničku klasu i intelektualce u pokušaju. To je podložno raspravi i usporedbi. Ako hoćeš, možemo uspoređivati Bureta i Toninellija, vidim da ti s Rauchom nije išlo. Evo, za početak, i najgora Toninellijevu priča bolja je od najgore Burattinijeve. Sad će Adriano i kruger biti u nevjerici, no tako stvari stoje.
mene toninelijev period veže uz kraj osamdesetih pa mi je njegov zagor onaj originalni, kao što pamtim timoti daltona ili rođer mura kao originalnog đeims bonda, tako da sam subjektivan po tom pitanju. meni on nema loše epizode, dok je bure ipak gomilu toga napisao pa tu ima i šunda, ali najbolje buretove epizode su bolje od najboljih toninelijevih. Što se tiče rauha ne bi se složio da je on beskrvan i hladan, ali mi je od novijih ipak marola draži. meni je recimo bozeli beskrvan i hladan. On niže akcijske scene bez emocija. kakvu emociju može izazvati jedan kain koji kolje sve redom. ponekad bozeli forsira emocije kao npr. kod murda u nestalom istraživaču ili kapetanu midnaitu, ali je to sve prenaglo, isforsirano i neuvjerljivo. Jedine epizode kojih se sad ovako na brzinu sjećam, gdje je bozeli uspio prenijeti neku emociju je ona sa teksaškim renđerima, i crni brod ili neka druga u kojoj se pojavljuje ilenija, ne znam sad točno koja.
Imaju njih dva nešto zajedničko. Jedan lik iz Zagorova svijeta, jedan običan negativac kakvim Darkwood obiluje. Toninelli je s Bimbom Sullivanom započeo svoju spisateljsku karijeru, Burattini je s njim uradio jednu od najboljih Zagorovih priča i po mom skromnom sudu najbolju Burattinijevu. U svom periodu, Toninelli je napisao 42 priče u redovnoj + tri prve u Specijal ediciji. Burattini je napisao (računam po Ludensu) 64 priče u redovnoj, tri u Gigant ediciji, tri kolorca,tri almanaha, 15 maxija, 9 specijala, Korijene i Darkwoodske novele, a piše i dalje. Kratke priče u maxiju i plusu s više priča nisam ni brojao. Dakle, vidi se da je kvantiteta na njegovoj strani. Što je s kvalitetom?
Ajde da krenem od meni njihovih najlošijih, kada sam u jednom trenutku odložio strip i otišao se samoubit.
ove toninelieve i meni i nisu loše. sve ih pamtim ko prosječne epizode, kamen koji ubija čak i prilično dobra epizoda. od ovih buretovih je smrtonosna močvara možda i najgori zagor koji sam čitao. pamtim čak i vrijeme i mjesto čitanja, koliko sam bio zatečen besmislenom radnjom
ove toninelieve i meni i nisu loše. sve ih pamtim ko prosječne epizode, kamen koji ubija čak i prilično dobra epizoda. od ovih buretovih je smrtonosna močvara možda i najgori zagor koji sam čitao. pamtim čak i vrijeme i mjesto čitanja, koliko sam bio zatečen besmislenom radnjom
Aj napiši koje bi po tvome bile loše Toninellijeve
Pa kada se promisli složio bih se sa tobom Igore upotpunosti. Jedini faktor na koji mislim da utiče na mišljenje je ta nostalgična varijanta i faktor da je to period kada sam kupio prvog ZAgora na kiosku (Voz smrti) kada sam upisivao prvi razred. Ali naravno i godine i svo iskustvo koje posjedujemo.... Ali opet ovo sada je stvarno flat. Emocije su priče za sebe.
Originally posted by igor 12
Originally posted by adriano
ove toninelieve i meni i nisu loše. sve ih pamtim ko prosječne epizode, kamen koji ubija čak i prilično dobra epizoda. od ovih buretovih je smrtonosna močvara možda i najgori zagor koji sam čitao. pamtim čak i vrijeme i mjesto čitanja, koliko sam bio zatečen besmislenom radnjom
Aj napiši koje bi po tvome bile loše Toninellijeve
Je, i meni je Toninelli izuzetno drag. Jedan sam od onih koji je upravo s njegovim pričama počeo sa Zagorom, Tvrdokrilac je moj prvi kupljeni na kiosku. Bilo je i nekih ranijih priča, ali nekako baš uz Toninellija vežem ljubav prema Zagoru. A i s njegovim sam Zagorom (Prorokov sin) prekinuo čitati ne samo Zagora već općenito stripove prije 22 godine. Tada sam mislio zauvijek, ali evo prije desetak godina se vratila stara ljubav prema stripovima. Baš zato je taj faktor nostalgije kod mene veoma jak, ali trudim se objektivno sagledati Toninellijev opus.Mislim da mi za sada dobro ide.
Nakon nedavnog čitanja cijelog Toninellijevog opusa u extra Zagoru, po meni je Toninelli imao izvrsne ideje, ali nedovoljno razrađene, kod nekih epizoda je vidno nepotrebno brzanje radnje, nejednak tempo na početku i na kraju epizoda.
Prije druge runde ocjenjivanja, pitanje. Jel ima Nolitta loše priče, priče koje vam nikako nisu "sjele"? Izuzmimo onaj početni naivni period, krenimo od uzleta, od priče Lovci na ljude. Evo, ni dan danas ne mogu smisliti priče Gospodar zmija i Krilati osvetnik. Prva čak ima dobru ideju, ali nikako mi nije sjeo onaj trash fantasy sa zakrabuljenim gospodarom zmija. U drugoj povratak Bena Stevensa iz mrtvih i onaj Prometej koji u pećini ima najmoderniji laboratorij i kiruršku salu, ha-ha, trash do maksimuma.
Ako bi išli ajgorovom logikom razmišljanja koja je usput i pogrešna ne bismo nikad naišli na pravi put. Od nabrajanja Zagorovih tekstopisaca zaboravio je napisati anti Buretinijevci a sa velikom mržnjom ili ostrašćenjošću je napisao antiboselijevci. Antiboseliejvci ne postoje jer je boseli smiješan tekstopisac. No ostrašćeni antiBuratinijevci postoje i jako su glasni. Zaboravio je u svom nabrajanju napisati Casteli, e pa ja sam Castelijevac.
Sclavi je čudan lik. Capone je također nekakav mračan lik. Rauch je O.K, prije sam ga često brkao sa Caponeom a i trebalo mu je malo vremena da naiđe. Ovi novi su također dobri s obzirom da se radi o Zagoru, pa nije to Ken.
Sve toninelijeve priče su loše, ustvari nisu loše, to su priče za jako malu dječicu, treba se spustiti na taj nivo i ako se uspiješ spustiti na nivo malog djeteta onda su odlične.
Što je Zagor, vestern avanturistički strip za djecu. Od svih Bonelija još drži taj duh i Buratini ga dobro održava s obzirom da je danas takvo što teško. MM se ispraznio a i što ćeš nakon 100 epizoda napraviti, mada ima zabavan pomalo trash dio koji je u nas izdao Ludens ili SA. DD davno ispuhan. NN također. Novi Boneli kratki serijali uglavnom new age.
A opet taj Zagor se dobro drži iako će ga ovi ljubitelji kvalitetnijeg stripa podcjenjivački gledati jer kao prerasli su ga pa sad čitaju kvalitetnije, no i to je upitno jer jedan trash Zagor uglavnom ima bolje priče od visokokvalitetnog filozofiranja i okultnog u fb školi.
Od priloženih kao loših priča Buratinija stavljene su dvije njegove o Helingenu. Ova zadnja je odlična doke je ona prethodan lošija. U toj lošijoj se Buratini razračunavao sa new ageom, nekako je to teško bilo raspetljati.
Ali u tom zadnjem Hellingenu baš ništa nije dobro. Ti si ranije napisao da se vratio stari Hellingen, ludi Nolittin znanstvenik. Pazi sad, ovo će te šokirati. Kako te je Bure prevario. Ovo je uistinu taj Hellingen, raspršenih atoma po svemiru, pa Bosellijevim narativnom prvo kiborg koji je dobio tijelo i lice Hellingena. No ovdje mu Bure daje status vladara dimenzijama i crnom magijom, baš ono što ti ne voliš i prezireš kod Bosellija.