Dobar strip, šteta što nema više albuma jer ima materijala za još. Vehlman zna napraviti mračan i tjeskoban ugođaj (vidi Sami), a čini mi se da kvaliteta raste kako serijal odmiče, s tim da su 3. i 4. album stvarno odlični. Bonhomme odličan, kao i u Estebanu. Generalno - jako dobar dojam, a čini mi se da je kod većine ovaj strip prošao nekako ispod radara . Ali vrijedi ga pročitati.
Malo je zahrđalo čitanje Fibrinih stripova u zadnjih mjesec dana pa sam odlučio jedan "blast from the past" uzeti u ruke, nakon kupnje na dodatnom sniženju. Vehlmann i Bonhomme su oba sa svojih strana dobro poznati poznavateljima Fibrinog kataloga. Oba imaju dopadljivi stil i dosta šaroliku ponudu za čitatelje te mi spadaju među dosta ziheraške i solidne odabire. Markiz od Anaona je skup 5 kraćih priča koje nisu nešto čvrsto povezane. Prva je interesantna jer se odvija na našem Braču. Dosta mračna i gotovo pa gotička atmosfera na hladnom Jadranu. Svim pričama je zajedničko da se istražuju neki pomalo mračni i okultni elementi koje privlače naslovnog lika te susretanje s predrasudama pritom. Zadnja priča u Egiptu pomalo odskače po sadržaju i pristupu jer je nekako šireg opsega i ambicioznijih dosega. No, nijedna priča kvalitetom ne odskače previše. Sve su kao dobro ugođeno glazbalo, sasvim dobro se čitaju i pružaju solidan užitak za uloženo. Baš zato što nema nekih visokih dosega ovo nije strip za sami vrh pročitanog. Nekada je puno banalnih rješenja, deus ex machina i pomalo neuvjerljivih zapleta. Ali, u suštini jako lijep ritam i smisao za pripovjedanje od ovoga čine sasvim dobar strip. Plus je i to što ima dosta veliki fokus na emocije. Bonhommeov crtež je za svaku pohvalu i moram priznati da mi je jedan od omiljenijih novovalnih BD crtača. Definitivno podiže dojam stripa na višu razinu. 4/5
Kredo ovog serijala sažet je u nekoliko rečenica na 137. stranici.
"Ti si mi pružila priliku iz snova da na neko vrijeme pobjegnem od svojih opsesija... O čemu govoriš? ... O mojoj mašti koja se rasplamsa istog trena kad čujem neke tajanstvene ili morbidne događaje koji kao da izlaze iz prirodnih okvira stvarnosti..."
Doduše, ovo se u suštini odnosi na prve tri priče, koje su meni zbog naoko okultnog i nadrealnog, mračnog sadržaja u nekom zabačenom, izoliranom prostoru, puno draže i zanimljivije nego preostale dvije. Mada su sve dobre ili bolje. Generalno volim priče s nekom napetošću i zagonetkom u svojoj srži. Dodaj još prstohvat nadnaravnog i kupljen sam (pod uvjetom da se radi o dobro obrađenom materijalu!). Crtež mi se jako dopada; čini mi se da je iz albuma u album sve bolji. (inače mi je teško nešto precizno reći o crtežu - ili mi se dopada ili ne). Boje oku ugodne.
Kad se sve zbroji, Markiz mi je vrlo ugodno iznenađenje i preporuka za bilo koga ko voli kombinaciju misterije, nadnaravnog i pustolovine.
P.S. Tri umetnute minijature na dvije-tri stranice su simpatičan dodatak serijalu.
Lijepo iznenađenje. Glavni lik je nekakav miks detektiva, istraživača, pustolova i šarmera, priče u integralu su dosta raznolike, šteta što je serijal stao. Prva priča me zavarala u kojem smjeru će ići cijela radnja, tipa rješavanja misterioznih ubojstava u provinciji, slično smo imali i u drugom albumu, ali onda su se autori razmahali u novim jednako zanimljivim pravcima.
Kao što to kaže u intervjuu u zaključku ove knjige, "bilo mu je teško naviknuti se da crtež preuzima radnju" - i to je istina. Za praktično početak jedne karijere, Markiz je više nego dobro Vehlmannovo djelo. Moje skromno mišljenje je da se naslovnica mogla odabrati bolja, kao npr. ona za II ili III album, jer ova služi na čast crtežu u prvom albumu, koji je prilično sterilan i jalov, bez obzira na sjajno kolorisanje. Preostala četiri albuma u ovom integralu su jako dobri. Sve je vrlo zanimljivo, drži pažnju, a mogu reći da me Bonhomme stvarno iznenadio, kako se dublje ulazi u avanture simpatičnog JBP. Vrhunac je peta priča, ne samo zbog egzotične lokacije, već zato što je u njoj konačno sve dotegnuto i izgleda vrhunski. Čitavo vrijeme se proteže ideja o sukobu dogme i paganizma i očito je da Vehlmann stidljivo čačka ovo veliko pitanje. Velika je sreća da je odabirao (ili mu je neko odabirao) pravi put u daljoj karijeri, jer je svoju filozofiju diplomirao sa duetom Kerascoet. A i tu se morao značajno osloniti na crtež. Sad jedva čekamo novog Vehlmanna, jer svaki strip koji potpisuje je u najmanju ruku zanimljiv, ali njegovi kasniji radovi obećavaju puno.