Apokalipsa se dogodila. Svijet je opustošen, prekriven pepelom i truplima. Među preživjelima su jedan otac i njegov sin koji lutaju nekom cestom gurajući pred sobom kolica puna raznovrsnih stvari koje bi im trebale pomoći na putovanju. Šibani kišom, snijegom i hladnoćom, napreduju prema jugu sa strahom u kostima jer horde divljih kanibala teroriziraju ono malo preostalih ljudi. Hoće li njih dvojica uspjeti doputovati do cilja?
Nakon Brodeckovog izvještaja Manu Larcenet opet kao predložak za strip uzima veliko književno djelo. Roman Cesta, koji je 2007. osvojio Pulitzerovu nagradu, doživio je velik uspjeh i filmsku adaptaciju 2009. s Viggom Mortensenom u glavnoj ulozi.
Ovim je albumom Manuu Larcenetu pošlo za rukom ostvariti krajnje originalnu, no ipak sasvim vjernu adaptaciju. Podcrtavajući romanopiščeve riječi svojim potezima, ilustrirajući tišinu priče, umjetnik daje svoj pečat sumornom i fascinantnom svijetu romana Cormaca McCarthyja. Kultni roman pretvara u album potresne ljepote, istovremeno snažan i dirljiv. Ovo je neosporno remek-djelo modernog stripa.
Kolorka 288 • Cesta • 160 stranica • Kolor • 215 x 280 mm • Tvrdi uvez • Scenarij Manu Larcenet • Crtež Manu Larcenet • Prijevod Petra Matić • Lektura i redaktura Aleksandar Gucunski • Dizajn Melina Mikulić • Datum objavljivanja 20.6.2024. • Cijena 25 Euro
Dobar je strip. Nisam ništa manje očekivao nakon odličnog filma. Nema puno teksta, više je stvar atmosfere. Bolja mi je verzija u boji. Kolor je odličan, nenametljiv.
Edited by - petarStripovi10 on 25/06/2024 21:49:16
Dobra je Cesta, čini mi se da je Larcenet to dobro složio, taj odnos sina i oca je ono najbitnije u cijeloj priči i mislim da je uspio prenijeti tu emociju. Knjigu nisam čitao, film sam zaspao u kinu na pola, tako da je ovo prva Cesta koju sam savladao. Možda bi još jači dojam bio da je vizualno bio malo luđi, umjetničkiji, na pamet mi odmah pada Breccia, ovako je to što se čini raspona vizualnih ludorija koje sam do sad vidio od Larceneta bliže nekoj komercijalnijoj strani ( u odnosu na Brodecka i Blast mislim prije svega) Po meni ne spada u njegova top izdanja ali u bližem vrhu. 4/5.
Scenaristički gledano, tek propuh i besmisao. Crtež 10, priča 0.
koliko se sjećam priče neke nema ni u filmu bar taj dio koji sam odgledao. odnos oca i sina i depresija na kvadrat ukratko.
Takva je i knjiga, film je skoro 1:1 u odnosu na knjigu. Knjiga ima više detalja i malo je rastegnutija. U knjizi mi jedino nije pasao način pisanja, a on je vrlo monoton i uopće se nije označeno tko što priča i govor nije posebno označen kao inače u knjizi. Po Goodreadsu vidim da nisam jedini kojemu ovo smeta. Mislim da je autor namjerno išao na neku monotoniju i depresiju tako da sve gubi smisao.
-Hi Honey, did you miss me? -With every bullet so far...
U knjizi mi jedino nije pasao način pisanja, a on je vrlo monoton i uopće se nije označeno tko što priča i govor nije posebno označen kao inače u knjizi. Po Goodreadsu vidim da nisam jedini kojemu ovo smeta. Mislim da je autor namjerno išao na neku monotoniju i depresiju tako da sve gubi smisao.
Nisi jedini. Ja sam na jednom djelu skoro odustao od knjige, a tek sam u nastavku skužio gdje pisac ide s tim rastezanjem i vječnim opisivanjem.
There he goes. One of God's own prototypes. A high-powered mutant of some kind never even considered for mass production. Too weird to live, and too rare to die.
Tako McCarthy piše. Ja sam čitao Cestu, Krvavi meridijan, Nema zemlje za starce i uvijek je to taj stil di se suho i detaljno opisuje šta neko radi, a emocije su sakrivene. I uvijek je glavni junak neki običan čovjek koji se dolazi u kontakt sa Zlom koje je jače i nema baš nade.
Da da da... Još 2 boda dolje jer nije koristio Copicove markere. Nije Zewa wc papir, 1 bod. Brisao od nazad prema naprijed, užas. Kakav amater, taj Manu.
Tko ozbiljan se usudi koristiti dostupne tehnike kako bi se izrazio? Samo amaterčine poput Šejića, Ladrönna... Možda jednog dana nauče što je oštrilo. Pljuc na njihove ekrane! Još gori su oni koji nisu rođeni s intimnim poznavanjem anatomije, dinamike pokreta, sjene i volumena, odnosa boja već kradu znanje od drugih, bulje u reference umjesto da otkrivaju kremen ispočetka.
Ctrl+Z je zakon. Brushevi su super. Sve je rok en rol. Sloboda izričaja. Tehnika je alat. Život je prekratak za sekiranje oko vonja nečijeg kreativnog prdca. Jedan Street Sketchbook Tristan Manco-a je dovoljan da proširi obzore i razbije predrasude. Umjetnost ne priznaje uskogrudnost. Pravda za Manua i digitalne amaterčine! :)
Da da da... Još 2 boda dolje jer nije koristio Copicove markere. Nije Zewa wc papir, 1 bod. Brisao od nazad prema naprijed, užas. Kakav amater, taj Manu.
Tko ozbiljan se usudi koristiti dostupne tehnike kako bi se izrazio? Samo amaterčine poput Šejića, Ladrönna... Možda jednog dana nauče što je oštrilo. Pljuc na njihove ekrane! Još gori su oni koji nisu rođeni s intimnim poznavanjem anatomije, dinamike pokreta, sjene i volumena, odnosa boja već kradu znanje od drugih, bulje u reference umjesto da otkrivaju kremen ispočetka.
Ctrl+Z je zakon. Brushevi su super. Sve je rok en rol. Sloboda izričaja. Tehnika je alat. Život je prekratak za sekiranje oko vonja nečijeg kreativnog prdca. Jedan Street Sketchbook Tristan Manco-a je dovoljan da proširi obzore i razbije predrasude. Umjetnost ne priznaje uskogrudnost. Pravda za Manua i digitalne amaterčine! :)
Ali moraš priznati da digitalno iscrtati postapokaliptični strip koji igra na atmosferu i beznađe djeluje poprilično fejk.
Originally posted by dupliAli moraš priznati da digitalno iscrtati postapokaliptični strip koji igra na atmosferu i beznađe djeluje poprilično fejk.
Ne vidim šta je tu fejk ako je autor uspio u namjeri koristeći koju god tehniku koja mu se prohtije, i kojom je ovladao.
Filmovi su također digitala. Knjige se ne pišu rukom već tipkaju.. Kad tako gulimo slojeve fejka, dolazimo do ekstrema. Zar nije fejk koristiti masovno proizvedene tinte, a ne ručno rađenu, nožno gaženu sumi tintu? https://www.youtube.com/watch?v=str2PVworH4
Ne vidim mjesta takvim tvrdim podjelama, sto ljudi, dvjesto tehnika!
Originally posted by dupliAli moraš priznati da digitalno iscrtati postapokaliptični strip koji igra na atmosferu i beznađe djeluje poprilično fejk.
Ne vidim šta je tu fejk ako je autor uspio u namjeri koristeći koju god tehniku koja mu se prohtije, i kojom je ovladao.
Filmovi su također digitala. Knjige se ne pišu rukom već tipkaju.. Kad tako gulimo slojeve fejka, dolazimo do ekstrema. Zar nije fejk koristiti masovno proizvedene tinte, a ne ručno rađenu, nožno gaženu sumi tintu? https://www.youtube.com/watch?v=str2PVworH4
Ne vidim mjesta takvim tvrdim podjelama, sto ljudi, dvjesto tehnika!
Nisam mislio u tom smislu. Više u smislu autentičnosti. Kao kad kupimo voće s oznakom Bio, a ono svaki komad savršenog oblika i boje. Nedostatak crva ne treba ni spominjati. Ne djeluje li zbog svega toga ono Bio pomalo neautentično, fejk? Tako i ovdje. Ne mogu Manuu povjerovati da je uistinu doživio tu atmosferu i situaciju. Precizno iscrtane linije kadrova, oblačići, linija čista, boja cakum-pakum. Ne bi li bilo "jače" da je crtano olovkom, na koljenima, dok se hoda šumom ili industrijskom zonom grada? Vidi se to. Nemam ja problem s digitalnim, ali digitalno donosi jednu dozu komfora i urednosti koja je u suprotnosti s atmosferom i dojmom koji se želi dočarati.
Shvaćam skroz što želiš reći, ali mislim da nema razloga ograničavati digitalno na nešto što je isključivo 'čisto', ili pak fizičke linije na 'nesavršene', jer može biti obrnuto. Ima stripova gdje se pazi na preciznost, nisu svi kao barba Toppi pa da puštaju da ostanu inicijalni skečevi ispod završnih linija. A ni on baš ne da svakoj liniji da 'preskoči' preko druge.
To je više stilski izričaj nego neizbježnost, o tom pričam. Kolorka Ceste je neupitno čišća, manje kaotična recimo, pošto je oku lakše skenirati elemente prozora i neki sitni detalji nastali kao igra crnih linija i bijele podloge nisu tu. Ali u globalu gledajući, boležljive pastelne boje i gradijenti svakako nije da rad pretvaraju u Grupnu Terapiju. Još uvijek je jedan Blast na trenutke mnogo čišći i precizniji u prezentaciji, a ne bavi se baš laganim temama.
Da ne bi bilo da se prepirem, jer stvarno nisam već samo 'čakulamo' kako mi na moru kažemo, zanima me jeli ti orka draža? Nju, recimo i imam igrom slučaja. A sad, hoće li pasti i Kolorka to ćemo vidjet.
Digitalne tehnike jesu inicijalno limitirane sterilnošću, kao i digitalna fotografija u odnosu na analognu. Ali kažem, sve je do tehnike i umijeća, a na kraju i odabira. Ne bi mi bilo više autentično da je Manu kroz suze i bol s karpalnim tunelom grčevito držao olovku u neispravnom tripod gripu samo zato da može tu i tamo poletjet neka linija. Dovoljno mi je autentično kad Manu izda nešto po svojem guštu, a Fibra to vjerno prenese u finom, velikom formatu. Svakako čitam uz hladni sok u hladovini, ljeti. Amtmosfera je u glavi:)
Da je nacrtano olovkom "iz ruke", a s obzirom na Larcenetov stil, u zraku bi visilo i pitanje radi li se u stvari o dječakovom naknadno napisanom/nacrtanom "dnevniku". Tako nešto se ne može sugerirati knjigom ili filmom. Da je knjiga tiskana kao rukopis to bi odmah značilo da se radi o dječakovim zapisima, a u filmu bi morao biti još eksplicitniji ako bi htio ubaciti takvu sugestiju. Definitivno prednost za strip i nivo više u dojmu i čitanju, zar ne?
Ovako, očito se radi jedino o slikovnoj adaptaciji knjige. To je sasvim u redu. Adaptacije su već neko vrijeme u modi, a i financijski su isplative, što je također dobro. S obzirom da je i Manu zadovoljan, ne može bolje. A možda je moglo ...
Da da da... Još 2 boda dolje jer nije koristio Copicove markere. Nije Zewa wc papir, 1 bod. Brisao od nazad prema naprijed, užas. Kakav amater, taj Manu.
Tko ozbiljan se usudi koristiti dostupne tehnike kako bi se izrazio? Samo amaterčine poput Šejića, Ladrönna... Možda jednog dana nauče što je oštrilo. Pljuc na njihove ekrane! Još gori su oni koji nisu rođeni s intimnim poznavanjem anatomije, dinamike pokreta, sjene i volumena, odnosa boja već kradu znanje od drugih, bulje u reference umjesto da otkrivaju kremen ispočetka.
Ctrl+Z je zakon. Brushevi su super. Sve je rok en rol. Sloboda izričaja. Tehnika je alat. Život je prekratak za sekiranje oko vonja nečijeg kreativnog prdca. Jedan Street Sketchbook Tristan Manco-a je dovoljan da proširi obzore i razbije predrasude. Umjetnost ne priznaje uskogrudnost. Pravda za Manua i digitalne amaterčine! :)
Easy Thunder :)
Alat je alat...pa da. Uzmi koji hoćeš.
AI je isto alat.
Digitala je degradacija vještine. Digitala je želja za apsolutnom kontrolom. A to je ono što ubija "slobodu" koju slaviš.
Digitala nudi komfor, nudi napikavanje. Oduzima "flowness", oduzima "in the zone mode", oduzima potpuno prepuštanje i oTpuštanje. Točnije, daje privid svega toga. Privid koncentriranog rada. Koncentracija ne ide uz komfor, jel tak.
Manu je majstor crtač, ali Cesta nije majstorski rad nit zanatski nit idejno. Tek privid toga.