Ima nekih deset dana (pa možda i više) da jedan pas dolazi k nama u goste, inače od njegovih vlasnika je moja kuća udaljena nekih 150-200 metara. Često luta, ali zadnje vrijeme voli kod nas doći, možda sam i ja pomalo kriv jer mu dam vode za ovih vrućih dana, a i nekad mu dam jesti pa se valjda navikao.
Radi se i čistokrvnoj pasmini, tzv. "Bernski planinski pas", porijeklom znači iz Švicarske, a vjerojatno po Bernu i dobio ime. Slike na netu se mogu vidjet ovdje.
Impozantne je građe, ono, izaziva strahopoštovanje kad krene prema tebi onako masivan. Ali, koliko čitam na netu, ti psi jako obožavaju djecu i odrasle, čak ima neki članak gdje ga se spominje u kontekstu "nježni div". Veoma sam se brzo sprijateljio s njim, a baš mi je čudno maziti takvog ogromnog psa kad ja imam već neko vrijeme male psiće (na koje sam se već navikao), koji u prosjeku imaju svega možda 5-6 kilograma, u odnosu na ovog koji ima 50-ak :)
Ono što je pomalo tužno kod te pasmine, pročitao sam da jako kratko žive, svega 6-8 godina, valjda zbog te njihove velike mase. Inače su ti vlasnici njega (kao štenca) platili preko 2000 kn, vidio sam da se cijene kreću danas oko 400 eura. Ono što je simpatično kod njega što je pomalo i šlampav, ono, sjedne kraj mene i ne zna da mi je sjeo na nogu, ili svojom šapom stao na moju nogu (a stvarno se osjeti kad ti stane ) ili ako se zaleti prema vama (ali ono, od dragosti), može vas srušiti. Ima noge kao bejzbol palice, stvarno je masivan. Možda se po ovim slikama ispod što sam uslikao i ne bi stekao takav dojam kao što je to uživo kad ste pored njega.
Ima ga frendica od žene, zbilja je ogroman, naša kuja od skoro tridesetak kila izgleda ko igračka prema njemu, ali dobričina samo takva. Da se pohvalim da sam nakon koje godine umrežio balkon da nema straha od mačkopada sa petog kata. Doduše dok sam stajao na tom zidiću i borao iznad glave pogledam dole i mislim si, nije to više za mene, jedva se popeo gore. Žena pita da se negdje svežem ako krene po zlu, kažem ja najbolje oko vrata da smo na ziher.
Ima ga frendica od žene, zbilja je ogroman, naša kuja od skoro tridesetak kila izgleda ko igračka prema njemu, ali dobričina samo takva.
Baš si dobro napisao, dobričina, najbolja riječ za opisati takvog psa On se sad toliko navikao na mene da mi dolazi svaki dan, ali najviše noću oko 22-23h kad sam obično gotov s poslom (sad kad je ljeto je tako), onda mu dam neke pseće poslastice i obavezno maženje nekih pola sata. On je nešto kao ogromna mačka, znaš kako ti se mačka zna uvijati oko nogu i gurati te, to on isto radi, samo moraš paziti da te ne sruši Ali uvijek sjedne jako blizi mene, obično na nogu i jako voli kad ga zagrliš :)
Probao sam mu i loptu bacati (onu rukometnu) i ode po nju i vrati mi je Što mi je začuđujuće s obzirom da nitko ne radi s njim i ne trenira ga, što bi tek znao da se svaki dan radi s njim, stvarno je jako inteligentan. A ja mu nekad kad bacam loptu, cimam ga ispočetka par puta, hoću-neću baciti, i onda krene jako lajati (ali lajanje od uzbuđenja, kao da govori "ajde baci više tu loptu, što čekaš"), a smiješno mi ga za vidjeti onako ogromnog kad trči :)
Razmišljam da sebi jednog dana uzmem takvog, baš mi se ta pasmina jako dopada. Baš ću vidjet hoće li dolaziti kod mene kad bude puno snijega, jer ti psima najviše snijeg i odgovara, imaju to dvostruko krzno, a čitao i vidio da ih nekada koriste kao one pse koji vuku sanjke.
Sad mu je najgore ljeti od te vrućine, tako teško diše da misliš da će ga srce strefit.
Originally posted by ivi skoj
Da se pohvalim da sam nakon koje godine umrežio balkon da nema straha od mačkopada sa petog kata. Doduše dok sam stajao na tom zidiću i borao iznad glave pogledam dole i mislim si, nije to više za mene, jedva se popeo gore. Žena pita da se negdje svežem ako krene po zlu, kažem ja najbolje oko vrata da smo na ziher.
Bome bi mene uhvatila vrtoglavica Ja kad se tako negdje penjem (ali to su male visine, obično) i nešto popravljam, slučajni prolaznici kažu kao "pazi da ne padneš", a ja uvijek imam isti odgovor na to "da sam mislio pasti, ne bih se ni penjao"
Nemerem ti ja to više, dok sam napilio materijal, pokeljio, pofarbao, složio vrata, sapleo mrežu i montirao trebalo mi je više od tjedan dana i odustao sam najmanje deset puta, a samo sam pola balkona pritvorio. Ne bi sebe ni samom sebi preporučio za nekaj napraviti.
Kod nas Talijani (lovci) gosti, tradicionalno dolaze već nekih 20 godina u kolovozu, lov na prepelice. Evo slika njihovih pasa, bogme i njima negdje vruće. Navečer prije spavanja ih puste nekih pol sata da se rastrče malo i progibaju, a da vidite kad dođe kraj tome, samo kaže neku naredbu i ime psa, sve do jedan sam se vraća i ulazi u kavez.
Djeca bi za kućnog ljubimca stvarno svašta prihvatili...evo mlađa kćer se i dan danas ljuti jer joj ne želimo kupiti konja, a starija mi preksinoć skoro izletjela iz auta kada sam 500-tinjak metara prije kuće stao da propustim malog ozljeđenog čaglja koji je prelazio cestu na čudan način...imao je mali čagalj skvrčene (vjerovatno potrgane) prednje noge koje je koristio samo da se na njih osloni dok je sa zadnjim poskakivao na način da ih raširene zabaci ispred ovih prednjih ozljeđenih. Kćer počela vikati "klokan mali, klokan mali" i da bi ga nosila doma😂😂😂😂
Mislio sam na 28 nogu, odnosno 7 pasa ;) S tim da je sedmi od susjeda (ovaj najveci, bernski) koji stalno visi kod nas, ja ih imam 6.
Crna kujica Nera ih okotila 5 komada krajem 1.mjeseca ove godine (3 muška i 2 zenske), uspio 2 muška poklonit, a ovi zasad ostali kod mene (1 muški + 2 ženske, a otprije još imam 3 nešto starije kujice, sve psi niskog rasta, tako da ih ukupno imam 6).
Mislio sam na 28 nogu, odnosno 7 pasa ;) S tim da je sedmi od susjeda (ovaj najveci, bernski) koji stalno visi kod nas, ja ih imam 6.
Crna kujica Nera ih okotila 5 komada krajem 1.mjeseca ove godine (3 muška i 2 zenske), uspio 2 muška poklonit, a ovi zasad ostali kod mene (1 muški + 2 ženske, a otprije još imam 3 nešto starije kujice, sve psi niskog rasta, tako da ih ukupno imam 6).