| Author |
 Topic  |
|
|
ridiculus
Senior Member
1752 Posts
Member since 11/06/2008 |
 Posted - 31/03/2025 : 09:36:40
|
Da sam počeo da ozbiljno razmišljam o ovoj temi pre, na primer, 10 godina, posmatrao bih je kroz sočivo komedije. Ali, avaj, terminologija je danas toliko konfuzna da mi to nimalo ne bi pomoglo da priđem cilju. Komedija sadrži komično, ali to nije jedino što ona sadrži, i ne sadrži ga samo ona. Drugi, i veći problem, je što je nepriznatost komedije danas u zenitu, i moderno je tvrditi kako je sve drugo, svaki žanr, svaki molekul senzibiliteta pretočen u "umetničku" viziju, veće i bitnije - ne malim delom zbog nesposobnosti modernih umetnika, posebno kinematografskih, da prikažu ovaj žanr u punoj slavi, a u ruhu aktuelnosti. A i nesposobnosti kritičara, gospodo i... druga gospodo. A i nas samih.
Reč upozorenja: Nemcima je zabranjen pristup ovde  ! Pazite, strogo kao praktikantima i teoretičarima, a ne kao diskutantima. Žene su IN, Nemci su OUT! Ne zato što mislim da je humor prognan iz nemačkog jezika, misli, ili države, već zato što ima mnogo i previše da se kaže i bez njihovog udela. Kaže stinky da je tragedija veća od komedije, ali to je stanovište nastalo u drevnoj Atini, nekoliko vekova pre nego što je Bog umro za nas i ponovo prigrlio čovečanstvo. U tom kontekstu ono nije pogrešno, ali ja sam za širi pristup, za ono Šekspirovo "da postoji pravo vreme za svaku stvar", pa tako i za komediju.
Dakle, ako hoćete da znate šta je komedija a šta satira; šta parodija, a šta farsa; šta ironija, a šta sarkazam; šta paradoks a šta besmislica (englesko nonsense), pridružite se. Ili, ako već znate, ili verujete da znate, ići ćemo na italijansku vezu, i sudarićemo se sa terminima kao što su sprezzatura, commedia dell'arte, i opera buffa. A možda se i doteturamo do rešenja čuvene zagonetke da li je smešniji Douglas Adams ili Terry Pratchett... (Retoričko pitanje, zaista: Pratchett tu nema šta da traži.  ) U krajnjem, očajničkom zamahu pokušaćemo da dohvatimo onaj aparat ljudskih sposobnosti, onaj sveti i specifičan spoj iskustva, mašte, i dovitljivosti (englesko experience/imagination/wit), bez kojeg nema vrhunskog humora.
|
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
izivko
Advanced Member
.jpg)
Germany
12859 Posts
Member since 25/07/2003 |
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
841 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 31/03/2025 : 11:18:02
|
Odlična tema.
Prije nego se stinky uključi - jer si mu prozvao Nijemce - predlažem da krenemo preko najkomercijalnije i najpoznatije varijante.
Da probamo ocijeniti humor Letećeg cirkusa Monthyja Pythona.
Em je riječ o poznatoj ekipi, em je vrlo bitno koliko su oni uticali na dalji razvoj "komedije" širom svijeta - pogotovo kod nas, pa možda da se kaže nešto o njihovom modu kritike društva, bez koje kritike i - nema ni humora ni komedije. |
Škafiškafnjak |
 |
|
|
ridiculus
Senior Member
1752 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 31/03/2025 : 11:39:17
|
Interesantna je ova kula koju je izivko postavio! Posebno vredan dodatak je uključenje moderne umetnosti  . Ali, moram reći da je sam taj čin uključenja ironija, koja je na slici prikazana malo ispod.
Evo, odmah da to raščistimo. Ironija može da znači više stvari, ali u retorici i prozodiji (i književnoj teoriji) je stilska figura kada se ne kaže ono što se misli. Sarkazam je ekstremni oblik, kada se kaže tačno suprotno od onog što se misli. Kjerkegor je ekstremno ironičan, zato ga je teško čitati. Jer ironiju nije lako uhvatiti, a još teže kad čitalac nema kontekst. Jane Austen je izvrstan ironičar, i vrlo suptilan. Koliko god ona mnogima bila dosadna, i zaokupljena nebitnim temama (čak i Emerson, koji je meni Bog otac po mnogo čemu, reče da bi samoubistvo bilo dostojanstvenije od takvog razmatranja pitanja ženidbe i udaje ), treba pažljivo proučavati razgovore njenih likova da bi se shvatilo na šta aludiram.
Ali "ironija" može da se koristi i kao sinonim za satiru.
Aristotel je kao osnovne, arhetipske likove komedije postavio Alazona i Eirona. Prvi se predstavlja boljim ili većim nego što jeste, drugi gorim ili manjim. Od Eirona je nastala naša reč za ironiju.
Uzevši sve u obzir, ne bih se ovde koncentrisao na ironiju, jer je to donekle drukčija zverka od humora, i sasvim nova vreća zagonetki. A, evo, sad se i Salkan priključio, pa ćemo o Pajtonovcima. |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
Edited by - ridiculus on 31/03/2025 11:45:08 |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3519 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 31/03/2025 : 12:17:58
|
Prema Chestertonu, pogrešno bi bilo pretpostaviti da je humor banalan; povezan je sa istinom i vječnim vrlinama, pa tako ono što Englezi zovu Wit (dosjetljivost) odgovara božanskoj vrlini pravednosti (prosuđivanje drugoga, situacije itd), dok humor (onaj klasični) odgovara božanskoj vrlini poniznosti (jer se podrazumijeva da se šalimo i na vlastiti račun, uviđamo tuđe, ali i svoje mane itd).
No prema Chestertonu, isto tako bi bilo pogreška i pompozno ozbiljno se baviti humorom, kao i biti ponosan na humor; zapravo, humor je protuotrov za ponos. |
Edited by - Zoroasterixx on 31/03/2025 12:18:22 |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
841 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 31/03/2025 : 12:32:29
|
Ali, zar nije taj isti Chesterton bio najbolji primjer kritičara koji sam nema mjeru u kritici ljudi koji nemaju mjeru?
Ne može Chesterton o vrlinama, kad ih sam on nije prepoznao i proživio.
Iz sadašnjih pozicija totalne globalne konfuzije, Chestertonov pogled na humor ne stoji, pa iako lično mislim da je istina kako je korijen humora u shvatanju nemoći i nekakvoj poniznosti. On u takvoj kritici izriče paradoks: bolje je ono što je bilo prije, nemojmo se zajebavati i kritikovati. Inače će biti gore nego što je bilo nekad, i što je sada. Budimo ponizni i znajmo svoje mjesto.
A da ne spominjem koliko je bio opterećen činjenicom da je rivalska, francuska misao uznapredovala nakon 1789 naspram ukorijenjenog puritanizma na Ostrvu.
|
Škafiškafnjak |
|
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
11979 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 31/03/2025 : 16:05:22
|
Interesantna tema koju cu pratiti i pisati koliko budem mogao i umeo odnosno ako imam sta da kazem.
Taman je sutra 1.april, svetski dan sale i humora, pa je i tajming otvaranja teme jako dobar. Kolega ridiculus uvek unese svezinu svojim temama i upisima na forum.
Sto se mene tice najveci genije humora na filmu je po mom misljenju Billy Wilder. A on je istovremeno i najveci majstor noir-a po mom misljenju.
Takodje bih spomenuo i film Pitera Bogdanovica Whats up Doc kao jednu od najboljih komedija svih vremena.
|
|
|
|
Ernie Pike
Senior Member
Croatia
2904 Posts
Member since 06/03/2012 |
Posted - 31/03/2025 : 16:16:14
|
quote:
Originally posted by Salkan
Odlična tema.
Prije nego se stinky uključi - jer si mu prozvao Nijemce - predlažem da krenemo preko najkomercijalnije i najpoznatije varijante.
Da probamo ocijeniti humor Letećeg cirkusa Monthyja Pythona.
Em je riječ o poznatoj ekipi, em je vrlo bitno koliko su oni uticali na dalji razvoj "komedije" širom svijeta - pogotovo kod nas, pa možda da se kaže nešto o njihovom modu kritike društva, bez koje kritike i - nema ni humora ni komedije.
Slučajno sam prije nekoliko godina u jednoj knjižari naletio na knjigu "Radikalni cirkus Montyja Pythona" Sergeja Gregurića. Vrijedi pročitati.
Link na izdavača:
https://www.agm.hr/hr/shop/radikalni-cirkus-montyja-pythona,281.html |
|
|
|
ridiculus
Senior Member
1752 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 31/03/2025 : 17:32:41
|
Česterton je izvrstan humorista, a kako je objašnjavao humor, toga se zaista ne sećam. Ali obnoviću uskoro neke njegove eseje, pa bumo videli.
Engleska reč wit nije rezervisana samo za humor koji prepoznajemo kao "engleski"; imaju i Francuzi tu dovitljivost i ponose se njome, samo što u njihovoj kulturi više naginje formi i nijansama jezika, a manje apsurdu. Kako Victor Hugo opisuje gamene, ulične derane, oni su puni dovitljivosti, povezane sa drskošću. Kada se nejaka devojka (takođe u Jadnicima) hrabro suprotstavlja šestorici kriminalaca, njenih poznanika, od kojih bi je svaki savladao malim prstom, i kaže "vas je šest, a ja sam svi ostali", to je dovitljivost na delu. Napraviti od rečenice aforizam ili epigram, to je veština koju imaju malobrojni ljudi iz mnogobrojnih naroda. Čak ih ima i među Nemcima!
Jedna od tačaka koje stvaraju konfuziju je što se često brkaju komedija i satira. Filmovi Montija Pajtona su satire, dok su Riba zvana Vanda i Divlja stvorenja komedije. Komedija isceljuje, satira razara.
quote:
Originally posted by going going
Sto se mene tice najveci genije humora na filmu je po mom misljenju Billy Wilder.
Ako i nisam toliko odrešit po tom pitanju, svakako mi je u samom vrhu. Ovih dana imam slobodnog vremena, pa ću pogledati nekoliko komedija, i mislim da će se i Apartment tu naći, pošto ga nisam gledao ima već više od 20 godina. |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
Edited by - ridiculus on 31/03/2025 17:43:06 |
|
|
|
jogurt
Average Member
(6).jpg)
Serbia
654 Posts
Member since 23/01/2020 |
Posted - 31/03/2025 : 17:49:49
|
Wilder je car. Apartment je genijalan, ali je pomalo i bittersweet sto mi sasvim odgovara i to mi je najdrazi njegov film.
A ako se prica o cistim komedijama bez satire koja razara odmah mi pada na pamet Howard Hawks sa dva vrhunska filma: His girl Friday i Man's favorite sport; dok na svoju sramotu jos nisam gledao Bringing up baby |
Edited by - jogurt on 31/03/2025 17:54:20 |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7495 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 31/03/2025 : 19:21:18
|
Meni su i Bringing Up Baby i His Girl Friday bili dobri (potonji nešto bolji), ali ne koliko Cukorovi The Philadelphia Story i Holiday. Da ne spominjem La Cavin My Man Godfrey i Lubitschev To Be or Not to Be (ako ćemo se držati zlatnog doba Holivuda). Što se filmova tiče, istaknuo bih i francuskog majstora slapsticka Jacquesa Tatija. Toliko za sada. 
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
841 Posts
Member since 20/01/2021 |
|
|
izivko
Advanced Member
Germany
12859 Posts
Member since 25/07/2003 |
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
841 Posts
Member since 20/01/2021 |
|
|
ridiculus
Senior Member
1752 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 31/03/2025 : 21:06:55
|
Ovaj pajtonovski skeč sam gledao pre par dana - evo ga Shaneru za dušu! Takmičenje u prepričavanju Prusta za 15 sekundi!
Potreban je viši nivo imaginacije (i obrazovanja, naravno) da bi se neko uopšte bavio ovom temom na ovakav način. Ali sva tri kandidata su savršeno apsurdna. Prvi, zato što nije i ne može biti sažet; drugi jer je potpuno nejasan, a opet se ne može reći da greši u zapletu; treći, jer... neko svako nađe za sebe zašto.
A što se tiče fudbala filozofa, to je blaža varijanta Swiftove bitke filozofa na bojnom polju. Zbog spleta nepovoljnih istorijskih okolnosti , tamo nema mislilaca od sredine 18. veka naovamo, ali Stari i (tada) Novi su se bogme dobro poklali! Takve stvari se danas odražavaju u razvodnjenom ehu kroz Deadpoola i njegove sukobe sa svim ustanovljenim veličinama.
John Landis, koga znamo kao režisera Američkog vukodlaka u Londonu i Kola sreće (Trading Places), kaže u jednom zajedničkom intervjuu sa Carpenterom i Cronenbergom da ga je iznenadilo kada je prvi put gledao Pajtonovce i smejao se njihovim krvavim šalama. Prethodno je bio ubeđen da se takvo nasilje i humor ne mogu pomiriti. Prvo bih mogao da pomislim da je to zato što Amerikanci nisu imali Swifta, Ludog Irca - zapravo, jedinog koji zaista zavređuje taj nadimak (a ovde ne mislim na medicinsko stanje, već na suvišak mašte i manjak obzira) - ali, s druge strane, Mark Twain radi nešto slično u Journalism in Tennessee, pa Landis zaista nema opravdanje.
Poslednja zaista velika komedija koja je napravljena na filmu, a da sam je gledao je Groundhog day. Sve posle toga ili nije komedija u užem smislu koji sam pominjao, već satira (npr. Big Lebowski), ili nisam gledao  . |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7495 Posts
Member since 24/09/2012 |
|
|
ridiculus
Senior Member
1752 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 01/04/2025 : 13:38:11
|
quote:
Originally posted by Ernie Pike
Slučajno sam prije nekoliko godina u jednoj knjižari naletio na knjigu "Radikalni cirkus Montyja Pythona" Sergeja Gregurića. Vrijedi pročitati.
Ovoga nema u našim bibliotekama, nažalost.
Evo nečeg što je važnije u istoriji humora nego što se misli danas.
Opera buffa i La serva padrona
Mnogi će pomisliti na elitističku dimenziju opere, ali moram striktno da naglasim da je ta forma u Italiji bila nešto sasvim drugo: popularna kultura, nalik na Holivud danas za veći deo globalne populacije. Opera buffa jednostavno znači "komična opera", i ona se razvila u 18. veku, nasuprot "ozbiljnoj operi" (opera seria). Žan-Žak Ruso i mnogi drugi mladi talenti u Francuskoj su prihvatili tu formu kao muziku (i pozorište) koja odgovara savremenim potrebama. Posledica toga je bila rasprava poznata kao Rat klovnova, koja se bavila ovim muzičkim pitanjem, i koja je na neki način nagovestila veliki rascep koji će kulminirati u Francuskoj revoluciji. Neporecivi dokaz važnosti muzike! Najpoznatija rana opera tog žanra je La serva padrona (Vladajuća služavka) od Giovannija Battiste Pergolesija, preminulog u 27. godini života.
Ovaj mali uvod je bio potreban da bismo razumeli kontekst i istorijske posledice. U ovakvim operama prikazuju se niži staleži (uz više), i sluge koje su pametnije ili mudrije ili snalažljivije od svojih gospodara, ali ih poreklo sprečava u društvenom uzdizanju. Ovo je ono što Salkan pominje kao "društvenu kritiku", koja nije nužna za humor, ali u ovom žanru se podrazumeva - čak i kada nije u fokusu, uvek je "tu negde". Naravno, uočava se sličnost sa Don Kihotom, s tim što komična opera ide još dalje u toj razlici.
Opera buffa je nastala iz comeddia'dell arte (ulično komično pozorište), a tragovi njenih uticaja se nalaze i u modernim filmovima kao što je gorepomenuti Trading Places.
La serva padronu sam slušao više puta, i uvek me razveseli. Kratka je - oko 45 minuta - i ima tri lika, od kojih je 1 nem . Komično u njoj je dramske prirode, a ne toliko muzičke, ali muzika prati dramu, tako da je u nekom opštem smislu takođe oraspoložujuća.
|
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
Edited by - ridiculus on 01/04/2025 14:41:00 |
|
|
|
ridiculus
Senior Member
1752 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 02/04/2025 : 10:53:08
|
Što se tiče Cirkusa Montija Pajtona, ja ga više vezujem za tradiciju engleskog nonsense-a u fikciji, nego za komediju u tradicionalnom smislu, ili čak satiru. Ali kako ne postoji pravi termin za to u našim jezicima, rezultat nam je došao kao iznenađujuća novina.
Dakle, to su Edward Lear, Lewis Carroll, William Schwenck Gilbert, Saki (H.H.Munro), i Ronald Firbank. Dickens je tata-mata za humor, ali on retko probija granice fizički mogućeg ili logičnog. (Osim kada Alfred Jingle priča svoje dogodovštine - to je već nivo histerije prema kojem je Minhauzen žutokljunac; drugi slučaj je u snovima i uobrazilji, iz čijeg primera dolazi uticaj na Kafku i modernizam, sa potpuno sumornim predznakom.) Iz Dickensovog humora se rađaju Chesterton i P.G.Wodehouse, a od ovog potonjeg pisci koje smo već bili pomenuli (Adams i Pratchett). A gde su George Meredith, koji je napisao značajan esej O komediji, uz nekoliko najboljih komičnih romana XIX veka; Oscar Wilde sa najboljom scenskom komedijom tog istog veka, The Importance of Being Earnest; George Bernard Shaw, koji je došao malo posle Wilde-a i vladao komedijom na svetskom nivou; Jerome K. Jerome, poznat kod nas po Three Men in a Boat; Max Beerbohm i njegova Zuleika Dobson; itd, itd.
Ovde sam pomešao različite vrste humora, od najbezazlenije do najmračnije, samo da bismo videli sa kolikim rasponom ovde imamo posla, samo u književnosti, i to samo engleskoj, i to samo u periodu od nekih 100-150 godina. Možemo ići i više u prošlost ili ka sadašnjosti (gde će naše mišljenje postati nesigurnije). Pre Dickensa je bio Lawrence Sterne, koji je uticao na Dickensa i na Machada de Assisa, najvećeg pisca brazilske književnosti, i, ako je verovati Nervalu, na Diderota. A i na Joycea kasnije, koji takođe dobro barata humorom. Pre Sternea je bio Swift, brutalista. Pre Swifta su bili Šekspir i Ben Jonson, a pre njih Chaucer. Dalje od toga mi je suviše mračno.
Da se vratimo na Monti Pajtona. Završetak njihovog filma o kralju Arturu je totalno antiklimaktičan, ali to nije novina. Meni je uvek prva asocijacija priča koju je Humpty Dumpty ispričao Alisi u zemlji iza ogledala.
Međutim, kod Pajtonovaca postoji i druga linija uticaja - časopis MAD. I tako dolazimo do stripova, do comics, do mangi, do fumetti, koji izgleda u mnogim jezicima znače upravo ono o čemu je ova tema, ali ne u francuskom, i ne kod nas . |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
| |
Topic |
|
|
|
O humoru u umetnosti
