Nije prošlo dobro, ako misliš na ovu novu VČ priču. Nizzi je imao plan odiseje, više priča, a onda dobio 220 stranica i napravio banalnu priču, tekst grozan, crtež odličan i ubio lik, a onda ga Boselli uskrsne.
Originally posted by Dr. Zistis
Je li citao neko? Kako je kod fanova proslo ovo trece pojavljivanje Crnog tigra
Meni je to trece pojavljivanje bilo iznenadjujuce dobro. Nakon katastrofalnog drugog pojavljivanja ovo trece je pravo osvezenje jer je kratko i jasno i direktno i ima jako konkretan i direktan kraj. Zato i mene cudi to da je Bosseli vratio Crnog Tigra pre godinu, dve u cak cetvorodelenoj prici! Ali svakako zelim to da procitam. Nizzijev prvi Crni tigar mi je ocena oko 8,5/10, drugi za 6, a treci je za 8. Pomaze tu mnogo i sjajan crtez raspolozenog Andree Venturija.
Sto se tice rasprave o Bosseliju, po meni je Bosseli najveci scenarista u istoriji Sergio Bonelli Editorea, odmah iza samog Serdja Bonelija odnosno Nolite. Niko poput Bosselija ne shvata samu srz avanturistickog i pustolovnog stripa onako kako je to shvatao i Bonelli, samo na moderniji i istorijski potkovan i detaljima obogacen nacin. Bilo da pise na Zagoru, Teksu ili Dampiru ili onih par epizoda Prica sto je uradio, sve je to Avantura sa velikim A, bas onako kako je Bonelli i zamisljao svoje junake i izdavacku kucu.
Sve potpisujem i veliki pozdrav!
Naravno da mu sve odudara od Bonellija, pa nisu šezdesete ili sedamdesete, mora praviti novu istoriju za novu publiku. I ide mu odlično.
Nego, pročitah ovaj Villin i Boselijev gigant u VČ izdanju, morao sam negdje doći da podijelim oduševljenje, a gdje drugo, nego ovdje. Kakva uživancija u crtežu, a bogme i priči, ovako punokrvni western izgleda. Jedno od možda i rijetkih izdanja gdje format i cijena bivaju opravdani onim što dobiješ!
Nije prošlo dobro, ako misliš na ovu novu VČ priču. Nizzi je imao plan odiseje, više priča, a onda dobio 220 stranica i napravio banalnu priču, tekst grozan, crtež odličan i ubio lik, a onda ga Boselli uskrsne.
Originally posted by Dr. Zistis
Je li citao neko? Kako je kod fanova proslo ovo trece pojavljivanje Crnog tigra
Meni je to trece pojavljivanje bilo iznenadjujuce dobro. Nakon katastrofalnog drugog pojavljivanja ovo trece je pravo osvezenje jer je kratko i jasno i direktno i ima jako konkretan i direktan kraj. Zato i mene cudi to da je Bosseli vratio Crnog Tigra pre godinu, dve u cak cetvorodelenoj prici! Ali svakako zelim to da procitam. Nizzijev prvi Crni tigar mi je ocena oko 8,5/10, drugi za 6, a treci je za 8. Pomaze tu mnogo i sjajan crtez raspolozenog Andree Venturija.
Sto se tice rasprave o Bosseliju, po meni je Bosseli najveci scenarista u istoriji Sergio Bonelli Editorea, odmah iza samog Serdja Bonelija odnosno Nolite. Niko poput Bosselija ne shvata samu srz avanturistickog i pustolovnog stripa onako kako je to shvatao i Bonelli, samo na moderniji i istorijski potkovan i detaljima obogacen nacin. Bilo da pise na Zagoru, Teksu ili Dampiru ili onih par epizoda Prica sto je uradio, sve je to Avantura sa velikim A, bas onako kako je Bonelli i zamisljao svoje junake i izdavacku kucu.
Sve potpisujem i veliki pozdrav!
Naravno da mu sve odudara od Bonellija, pa nisu šezdesete ili sedamdesete, mora praviti novu istoriju za novu publiku. I ide mu odlično.
Nego, pročitah ovaj Villin i Boselijev gigant u VČ izdanju, morao sam negdje doći da podijelim oduševljenje, a gdje drugo, nego ovdje. Kakva uživancija u crtežu, a bogme i priči, ovako punokrvni western izgleda. Jedno od možda i rijetkih izdanja gdje format i cijena bivaju opravdani onim što dobiješ!
Pravo vizuelno remek delo western tematike...Boseli nema konkurenciju,jos uvek je avantura na prvom mestu, vozi ovaj Tex dalje i dalje
Da li moze neko da mi uslika i okači ovde ili pošalje (meni na PM) tekst predgovor iz De La Fuenteovog Teksonea u strip agent izdanju ili libellus izdanju svejedno, dakle intervju s njim i onaj deo kad Bonelli piše kako i zašto ga je odabrao.
Pozdrav forumasi, molio bih Vas da mi malo pomognete oko Texa, odnosno imam par pitanja.
Dakle Texa sam čitao davno u izdanju Slobodne Dalmacije, te nešto ZS izdanja, uz Zagora, stariji dečki u ulici su znali imati i Texa, pa eto, čitao sam ga nekad, iako osobno se slabo toga sjećam. Takodjer znam da sam svojedobno imao desetak Tex Maxija, Oni su vjerujem ili Ludens ili strip agent izdanje.
No zanima me iduće, odakle krenuti sa texom na kioscima u Hrvatskoj, redovito kupujem tex klasik, no sad vidim da postoji i izdanje mladi tex , koliko je dobro to izdanje, neke vaše ocjene molim Vas. Takodjer vidio sam i da postoje tex specijali, ali ako se ne varam, jedan od njih sam već nekad davno vidio i HC izdanju strip agenta ? Redovni tex još uvijek izlazi, koja još tex izdanja izlaze kod nas ( Libellus me trenutno ne zanima, jer bi zbilja htio ići na SC verziju , a tex mi se nekako uz Zagora čini jako dobar za to, pošto imam feeling da baš puno toga izlazi na našim prostorima ), takodjer pikiram već duže vrijeme colloseumovo izdanje, što postoji od veselog četvrtka ?
Sa čime je po Vama najbolje krenuti skupljati ga ?
Tex redovni (dakle Carson te Tiger i Kit Willer) su sigurno vrh Texovog universuma. Počet sa Ludensom ili VČ-om je stvara odabira čiji ti je prijevod bolji.
Mladi Tex je meni isto dobar ali iskreno fali mi "Paklena Četvorka" iz orginala. Ali je dobro što vjerojatno možeš počet skupljat od početka. Ne bih ni preskočio Mladi Tex Specijale.
Tex specijali su zapravo kod nas Tex Giganti. I vidim da Ludens to sad objavljuje u manjem formatu u mekim koricama. Mislim da ne bih ni to propustio da nemam Strip Agent Gigante.
Idu i reprinti MAXI-ja gdje su početni jako dobri do izvrsni, kasnije manje dobri ali isto tako dobri jer je u principu "Paklena Četvorka" često u igri.
Tex kolor je ipak edicija s najviše eksperimentiranja. Dakle, drugačija od sveg ostalog s nekom pričom vezana na redovnu seriju ali ako se navučeš na Texa i skupljanja istog možda će ti biti žao što to nisi nabavio dok se još može.
Tex Colloseum je dobar odabir u slučaju da želiš u dobrom SC pakiranju dobro odabrane priče. Osobno ne uzimam Colloseum ali kolege s Foruma, vidim da su prezadovoljni.
Tex redovni (dakle Carson te Tiger i Kit Willer) su sigurno vrh Texovog universuma. Počet sa Ludensom ili VČ-om je stvara odabira čiji ti je prijevod bolji.
Mladi Tex je meni isto dobar ali iskreno fali mi "Paklena Četvorka" iz orginala. Ali je dobro što vjerojatno možeš počet skupljat od početka. Ne bih ni preskočio Mladi Tex Specijale.
Tex specijali su zapravo kod nas Tex Giganti. I vidim da Ludens to sad objavljuje u manjem formatu u mekim koricama. Mislim da ne bih ni to propustio da nemam Strip Agent Gigante.
Idu i reprinti MAXI-ja gdje su početni jako dobri do izvrsni, kasnije manje dobri ali isto tako dobri jer je u principu "Paklena Četvorka" često u igri.
Tex kolor je ipak edicija s najviše eksperimentiranja. Dakle, drugačija od sveg ostalog s nekom pričom vezana na redovnu seriju ali ako se navučeš na Texa i skupljanja istog možda će ti biti žao što to nisi nabavio dok se još može.
Tex Colloseum je dobar odabir u slučaju da želiš u dobrom SC pakiranju dobro odabrane priče. Osobno ne uzimam Colloseum ali kolege s Foruma, vidim da su prezadovoljni.
Da li moze neko da mi uslika i okači ovde ili pošalje (meni na PM) tekst predgovor iz De La Fuenteovog Teksonea u strip agent izdanju ili libellus izdanju svejedno, dakle intervju s njim i onaj deo kad Bonelli piše kako i zašto ga je odabrao.
Nije malo, ali su scenaristi ipak ograničeni brojem stranica, bolje je kad nema ograničenja, kao što je bilo prije u prošlosti.
+1 Naročito je ovo izraženo kod Zagora, gde dva dela imaju manje (188 naspram 220) strana i gde je većina dvodelnih priča sa smandrljanim krajem. To je jedino što je bilo bolje kod Toninelija - ako mu zatreba 10 strana, on ih prebaci u naredni broj. Jeste za kupca bolje kada dobije kompletnu priču u kupljenom broju, ali nije za čitaoca ljubitelja dotičnog stripa.
Mislim da nije sad da je 200 stranica malo nego nekako to guranje priče u odrđeni broj stranica često ne pomaže samoj priči. Dese se onda nabijanja broja stranica nepotrebnim scenama ili, obrnuto, zbzani svršetci.
Nije lako scenaristima vesterna. Sve su teme potrošene u raznim podvarijantama priče. Ako se gleda razvoj vesterna kroz film, klasičnog Đona Vejna su zamijenili brži špageti vesterni i produžili mu život desetak godina kao žanru. Onda opet devedesetih Nepomirljivi od Istvuda je uveo realizam, i opet dodao malo drva u vatru žanra. I kad se to istrošilo i vestern skoro ugasio, Tarantino je pokušao nešto svojeg blesiranja, ali nije ni to pomoglo da potakne širi interes. Pravo je čudo kako vestern stripovi uopće izlaze, ali dobro je da jesu.