David Hayter: Legend is nothing but fiction, someone teels it, someone else remembers, everybody passes it on [/font=Trebuchet MS] Solidus Snake: Brother, this is a whole different game from Liquid! Don`t do lunch! That`s like the express lane to the friend zone! -Ryan Reynolds-
Izabrao Kuću Izgubljenih... to je bilo jako, jako dobro! Takove torture kroz koje Dylana bacaka Sclavi su oduvijek bili najdragocjeniji trenutci serijala.
Na ruti Mobi Dika. Iskreno, nije bilo tesko da se odlucim, s obzirom na nekvalitit doticnih specijalaca. Da je autor topika ukljucio u listu i 4 Dbevnikova specijala, Mefisto bi bio NUMERO UNO.
Cuvajte, cedo moje milo, jezik kao zemlju. Rec se može izgubiti kao grad, kao zemlja, kao duša. Ne uzimajte tudu rec u svoja usta. Uzmeš li tudu rec, znaj da je nisi osvojio, nego si sebe potudio.
Glaso za 7 prokletih duša, zanimljivo da imam sve specijalce osim prvog(tj. na ruti moby dicka)kojeg nigdje nemrem nabaviti...zna itko gdje bi ga mogo nabavit u ZG?
Predvidljivo razočaravajući rezultati... uhvatili ste se tog mediokritetskog Faračijevog ispljuvka i ustoličili ga na sam vrh.
Kada bi poredao specijalke od najbolje prema najlošijoj, to bi izgledalo nekako ovako;
KUČA IZGUBLJENIH SNOVI ŽIVI I MRTVI DEMONOVA UTVRDA SEDAM PROKLETIH DUŠA LABIRINTI STRAHA NA RUTI MOBY DICKA IZBOR GOLIJAT
Kuća izgubljenih, Snovi i Sedam prokletih duša su mi tu negdje, i glasao sam za Sedam prokletih duša prvenstveno zbog crteža... Iz istog razloga ne volim Žive i mrtve... Plus što je priča slična regularnom DD Pakao... Demonova utvrda mi nije baš legla, Labirinti straha su ok, Izbor solidan, ali bi tako nešto mogli napraviti s bilo kojim junakom... Stavi MM-a u situaciju da gleda što je mogao drukčije u životu, i dobiješ skoro isti strip... Golijat mi je ok, ništa više od toga, a Mobija jedinog nisam čitao... Eto:)
"Demonska utvrda" možda cjelokupno i nije nešto posebno ali... kako je to tipično za Faračija: dobri su mu likovi, vrlo dobri momenti, dobar scenarij; sve je tu zapravo jedna velika igra sebičnih interesa; Dirk Skrodgeu je snimanje filma samo izlika za diabolične planove, dvoje starih ocvalih zvijezda kojima je snimanje ovog filma možda zadnja slamka spasa ostanka u filmskom svijetu... mlada, naivna glumica koja ovdje traži svoju odskočnu dasku u svijet filma i glamoura. Njihovi međusobni susreti, puni zajedljivosti, suptilnog prezira i cinizma... i sva ta atmosfera trenutka, koja ne dolazi možda toliko od utjecaja mračnog, jezivog dvorca nego čak i više upravo od strane te nesnošljivosti, antagonizma, nadanja, želja svakoga od njih...
I recimo da je upravo to bilo dovoljno da taj Faračijev specijalac smjestim par stepenica više od ostalih.