super, super, svi smo rekli sto nam lezi na dusi i sad se mozemo izgrliti i izmiriti
Originally posted by frano
Osobno mislim da je taj mentorski odnos profa – učenik, majstor – šegrt, izvorni, pravi i zdravi oblik kritičkog odnošenja
u biti ja isto. napokon, koliko god majstor može birati šegrta, toliko i šegrt bira majstora. na taj način nećeš otići učiti ilustraciju kod slikara ili obratno.
Originally posted by dzuka
jurica, tvoje pak postove redovito citam
hvala. i ja tvoje stripove (ajde dobro, nisam pročitao baš sve). btw. hoće li se dovršiti ona Martina Mjesec?
Originally posted by Rico
tek sad u zivotu imam vrimena posvetit se stripu
nikad nisam vjerovao da su godine tolika prepreka učenju koliko se obično misli. pa čak ni sportašima ne vjerujem da je starenje veća prepreka od naprosto pada motivacije.
naravno, starije tijelo treba duže za regeneraciju, ali opet... vidi našeg fajtera Mirka koji se osjeća starim sa 33 ili 34 godine, dok Randy koji je stariji više od deset godina nikad nije djelovao bolje. pazi, koliko god nevjerojatno zvučalo - Randy Couture je počeo trenirati mješovite borilačke vještine sa trideset i četiri godine (koliko sad Mirko ima)!
već sam ovdje prije spomenuo da je Umberto Eco napisao prvi roman sa 48 godina. ali i to je dječja igra prema dobitniku Pulitzerove nagrade, Franku McCourtu, koji je prvo književno djelo ostvario kad je imao (pazi sad!) 66 godina (počeo je pisati u penziji).
kasno je tek kad si mrtav. dok si živ imaš svako pravo vjerovati u sebe.
vidi našeg fajtera Mirka koji se osjeća starim sa 33 ili 34 godine, dok Randy koji je stariji više od deset godina nikad nije djelovao bolje. pazi, koliko god nevjerojatno zvučalo - Randy Couture je počeo trenirati mješovite borilačke vještine sa trideset i četiri godine (koliko sad Mirko ima)!
Opa miki, opa brale, tek sad si me odusevija jurice, znaci prati se i krvavi sport, il si se spustio samo na moj nivo, sa Ecoa na Couturea, jebote obrnute evolucije!!!!! Al tek sam sad skuzija:)))))
hvala. i ja tvoje stripove (ajde dobro, nisam pročitao baš sve). btw. hoće li se dovršiti ona Martina Mjesec?
hoce. ali ne uskoro, na zalost. pored vertiga ne stignem crtat jos jedan strip. okej, stignem, ko sto stignem kuckat tu po forumu, ali nakon sati i sati crtanja jednog stripa, crtanje drugog nikako nije odmor.
I nije mi sranje Ricov Kroše. Na trenutke nevješto riješen, no to je samo pitanje kad će se Rico odlučiti ozbiljnije pozabaviti proporcijama i perspektivom, nekim naoko banalnim osnovama zanata. U tuširanju je i više nego dobar, no treba dejstvovati po redu.
Nazalost, jos uvijek je "sranje", ali ja, sam "poseban" slucaj, tek sad u zivotu imam vrimena posvetit se stripu, jebiga, neko od 20, a neko od 50... previse i predugo toga u stripu pratim, bicu neskroman pa cu reci da imam tu vizualnu strip inteligenciju animalnog karaktera, koja mi daje vrlo bistro rezoniranje cak i u slucaju kritiziranja vlastitog uratka. Ne znam se bas izrazavati rijecima, ali kad nesto vidim, odmah znam. Dakle, Rico uci, napreduje, i stize, stize neke koji su bili ispred njega miljama i godinama, one koji su posustali iz raznoraznih razloga, reagiram na prirodu kontravremenski i borim se protiv predaje. Prakticki superheroj:) Dalje, ciljevi su nam razliciti, ja cu raditi SAMO strip koji ja zelim raditi, ne pada mi na pamet trositi vrijeme u zivotu na raznorazna inozemna trecerazredna scenaristicka sranja s kojima ce neko obrisat guzicu (imam ponuda, cak dosta u zadnje vrijeme, vjerovali ili ne), ne zelim raditi na traci... jer ne moram, jer sam skladistar, u robi s extremno kratkim rokovima, i to najbolji:)!!!!! Jedno znam, a to je da je moj svaki novi rad bolji od prethodnog, kad bude obrnuto, kad postane napor, tlaka, treba stisnit muda i odjebat sve to. Primjer su boksaci pred zalaz karijere, otvore kafic i lade muda na plazi.
Frano, sto se mcna tice to je klasicna pila naopako, ala Bice Mladinic iliti Ciro Blazevic stajl. Sto bi Jurica rekao, dovoljno je bacit pogled na Sergeja i cila prica mu pada u vodu:)
Drago mi posebno sto je zivnija ovi odjeljak domaceg stripa.
Ponos vragova je i meni najbolji hrvatski strip, bez premca. Svaka cast svima, ali tako dobar spoj jake price i sjajnog crteza nema nijedno drugo domace ostvarenje. Jedini takmac na podrucju ex-Yu je, po meni, Lavrič i njegov Rdeči alarm.
apsolutno bih se slozio, samo sto bih jos pridoda i Treci argument, Z.Stefanovica i Z.Tucica, radjen po pripovetkama M. Pavica... kao i Elazara D. Nenadova...
ovo bi vise spadalo u rubriku "sport" (a tamo ne odlazim jer mi idu na k...c prepucavanja Slovenci vs. Hrvati vs. Srbi vs. itd, a kad sam oduševljeno za vrijeme rukometnog prvenstva išao vidjeti što se piše, svi su pričali nekakve idiotarije kao "ovaj ne zna, onaj ne zna, Balić sve sam pobijedi..." itd.), ali fan sam ja. veliki. nema UFC-a, EliteXC-a i sl. a da ja ne skidam s neta...
čak se i sa susjedom pravosudnim policajcem hrvam ugrubo po pravilima jiu-jitse (ne treniramo u klubu, obojica smo bivši karataši, a BJJ nešto pokušavamo skinuti s instrukcijskih videa jer nam je fora).
uglavnom ga dobivam, kad već pričamo (zapravo pola pola ga natjeram da tapka ili istekne vrijeme, a sasvim rijetko ja tapkam).
ovo bi vise spadalo u rubriku "sport" (a tamo ne odlazim jer mi idu na k...c prepucavanja Slovenci vs. Hrvati vs. Srbi vs. itd, a kad sam oduševljeno za vrijeme rukometnog prvenstva išao vidjeti što se piše, svi su pričali nekakve idiotarije kao "ovaj ne zna, onaj ne zna, Balić sve sam pobijedi..." itd.), ali fan sam ja. veliki. nema UFC-a, EliteXC-a i sl. a da ja ne skidam s neta...
čak se i sa susjedom pravosudnim policajcem hrvam ugrubo po pravilima jiu-jitse (ne treniramo u klubu, obojica smo bivši karataši, a BJJ nešto pokušavamo skinuti s instrukcijskih videa jer nam je fora).
uglavnom ga dobivam, kad već pričamo (zapravo pola pola ga natjeram da tapka ili istekne vrijeme, a sasvim rijetko ja tapkam).
Ja sam vise stand up, maybe little ground and pound stile. Osnovni sport boks, naravno:)
čak se i sa susjedom pravosudnim policajcem hrvam ugrubo po pravilima jiu-jitse (ne treniramo u klubu, obojica smo bivši karataši, a BJJ nešto pokušavamo skinuti s instrukcijskih videa jer nam je fora).
uglavnom ga dobivam, kad već pričamo (zapravo pola pola ga natjeram da tapka ili istekne vrijeme, a sasvim rijetko ja tapkam). [/quote]
Pravosudni policajci? Koliko je to točno opako? Bi li pravosudni policajac pobijedio alfu? Ili američkog marinca? Ili nindžu?
Što mislite koje je najveće ostvarenje hrvatskih strip autora, ili barem koji je vama najdraži? Pitam jer sam bas sinoc nakon dugo vremena slucajno uzeo u ruke Ponos vragova, poceo kao listati i na kreju naravno cijelog procito i onda jos sat vremena gledao pojedine kadrove. a dobri stripovi na mene imaju terapeutsko djelovanje i sretan sam otišao spavati. danas sam malo razmisljao o tome i zakljucio da su mi uz ponos vragova tu još samo Trojica u mraku, nekako ta dva stripa koje jedine od domacih autora cesto uzmem u ruke i onako bez veze samo gledam slike da bih se osjećao bolje...
odvukli ste topic u vode u kojima dekara pocinje kacit slike iz svoje nepregledne kolekcije, pa da ga vratim...
ti best of..-ovi su uvijek zajebani, pa cu se ogranicit na hrvatski kao domaci strip. cisto da sebi olaksam skresavsi kandidate najmanje za pola... i bez puno komplikacija (cao, dule) izbor je subjektivan, obiljezen i nostalgijom bez recentne provjere (mnoge od tih stripova nisam citao desetljecima). dakle... reisingerov stefek i bednjancev barun trenk su prvi koje pamtim kao one koji su me odusevili kao klinca, i koje pamtim kao nase, domace. bednjanec je kasnije bio konstanta kroz cijele '70-te. od julesa sam volio partizane i herloka sholmsa, ali me nikada nije odusevljavo. maurovica sam cesce gledao nego citao. odusevljavao se crtezom, ali rijetko bih procitao dvaput bilo koji njegov strip. pa onda, naravno, novi kvadrat. huljice devline prije svega, prije nego sam cuo za novi kvadrat. na machu pichu se nikad nisam navukao. vjerovatno jer sam propustao epizode, pa mi pojedini komadi price nisu imali smisla. pa ilic i kordej. odusevljavale su me iliceve minijature, ali kako su bile minijature, kordej mi je brzo postao puno drazi. a i ilic je doprinjeo nekim scenarijima, pa eto. ali kordej je sa metroom, zvijezdama i vamom obiljezio '80-te do te mjere da se ne mogu sjetiti nikog drugog trenutno. kraj '80tih i pocetak 90tih odusevljenje zezeljom, darkovim walter egom, edijevim salvatoreom, matakovicem. dakle - patak. pa onda u '90-ima stripovi darija kukica, edijevi funny comics (dakle endem) matakovicev 'run' u nedjeljnoj dalmaciji, gluhe laste, borovnica. 2000ta naovamo? kljunovi, nindja i misho! : ) ponesto sam sigurno i zaboravio, pokusao sam pobrojat ipak one nesto opseznije (makar i bili samo stripovi odredjenog perioda istog autora)a ne spomenuo neke male briljante poput edijeve'ticine price' ii ticinog 'velikog covjeka' (ilikakoseveczvao). ono cega nema su grendeli jer su visoko iznad bilo ceg drugog i svebor i plamena jer sam preskroman da ih spomenem iako mislim da su fakat dobri!
Pošto je ovaj topic otišao daleko od svog naslova, ja bih ga malo vratio nazad. Samo bih rekao da je meni najbolji domaći strip i to daleko ispred svih (svaka čast Mauroviću, jer je on na drugom mjestu), dakle, to je Kroz minula stoljeća. Strip koji mi je uvijek užitak pročitati, od početka do kraja u jednom dahu.
jurice, evo ti strip sport humoristicni video sljedeceg mirkovog protivnika, u ovom je djelu postan jer video ima domace i strip oznake s primjesama homo izljeva osjecaja, pogledajte
Macchu Pichu plus Ćiril i Metod - usprkos utilitarnoj priči (crkveno izdanje) nikad necu zaboraviti te Kordejeve kolore i Devlićeve poteze i valjda i tužno nedovršeni Hermann Gottesberg
Cini se da je Devla neupitno na vrhu (neprikosnoven :)
Treba dodati jos i Ponos vragova, a od klasike Patuljka Noska od braće Neugebauer, te ipak i Kroz minula stoljeća.
Najbolji domaci strip
Posted - 05/03/2008 : 15:00:46
.jpg)
