| Author |
 Topic  |
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
 Posted - 07/05/2012 : 22:03:08
|
Island of Lost Souls 4/4
Ako zanemarimo pomalo naivnosti u razvoju priče ovo je stvarno vrhunski film...a naivnosti moramo zanemarit na osnovu činjenice da se filmovi stavljaju u vrijeme i kontekst kad su nastali, u ovom slučaju riječ je o 1932. U prosincu o.g. navršava 80. rođendan ova zanimljiva priča (kasnije doživljela nekoliko ekranizacija) o Dr. Moreauu!
|
razmjena filmova za stripove!
http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=45640
|
 |
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47136 Posts
Member since 09/12/2005 |
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47136 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 07/05/2012 : 22:15:02
|
quote:
Originally posted by dosada
quote:
Originally posted by lwood
da se ne ponovljamo po 100-ti put,imate ovde topic: http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=40206
znam...ali nemam namjeru raspravljat o ratu uopće već samo podsječam ljude na jednu činjenicu pa nek razmisle o tome kad Sjever i Jug dijela na crno i belo!
p.s. jednom se moram potrudit pročitat celu temu i sve upise na njoj, čini se da ima vrlo zanimljivih stvari 
pročitaj,ako te tema nije dosad zanimala saznačeš dosta toga |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
|
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47136 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 07/05/2012 : 22:26:06
|
| ima ti i toga |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
|
|
|
Deers
Advanced Member
Croatia
9392 Posts
Member since 29/03/2004 |
Posted - 07/05/2012 : 22:27:36
|
Mani je Distric 9 remek djelo i meni najbolji SF 2009 uz Moon. Ne znam kako može film biti dosadan kad se sastoji od dva sasvim različita djela od kojih je barem jedan trebao zaokupit publiku. meni je on bio baš iznenađenje.
Kako Monsters može bit bolji kad je nastao na krilima slave Districta 9? |
"Trzaj mišica i nad prazninom sam." |
|
|
|
manhunter
Moderator
Switzerland
25296 Posts
Member since 17/09/2004 |
Posted - 07/05/2012 : 23:00:10
|
quote:
Originally posted by Deers
Mani je Distric 9 remek djelo i meni najbolji SF 2009 uz Moon. Ne znam kako može film biti dosadan kad se sastoji od dva sasvim različita djela od kojih je barem jedan trebao zaokupit publiku. meni je on bio baš iznenađenje.
Kako Monsters može bit bolji kad je nastao na krilima slave Districta 9?
Film pretenduje da bude zabavan, da bude poucan, da nam kroz prizmu SF-a prikaze sve ono sto je Difool vec spomenuo. I upravo zbog toga je dosadan. Ili bolje reci, usiljen. Jednostavno, ne uspeva da na suptilan nacin ostvari prvobitnu zamisao (kao recimo, Contact, Sunshine ili Moon). Bas cu ga ponovo pogledati jednom, mada sam jedva izdrzao prvi put.
Moon i Monsters su vec druga liga.
Sto se tice ovoga "na krilima slave":kako se neko posle Aliena i Blade runnera uopste usudio da snimi SF film? |
I am legion. I do not forget. I do not forgive.
|
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47136 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 08/05/2012 : 02:15:04
|
pogledah Klopku.odličan film  |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
|
|
|
Deers
Advanced Member
Croatia
9392 Posts
Member since 29/03/2004 |
Posted - 08/05/2012 : 20:42:47
|
quote:
Originally posted by manhunter
quote:
Originally posted by Deers
Mani je Distric 9 remek djelo i meni najbolji SF 2009 uz Moon. Ne znam kako može film biti dosadan kad se sastoji od dva sasvim različita djela od kojih je barem jedan trebao zaokupit publiku. meni je on bio baš iznenađenje.
Kako Monsters može bit bolji kad je nastao na krilima slave Districta 9?
Film pretenduje da bude zabavan, da bude poucan, da nam kroz prizmu SF-a prikaze sve ono sto je Difool vec spomenuo. I upravo zbog toga je dosadan. Ili bolje reci, usiljen. Jednostavno, ne uspeva da na suptilan nacin ostvari prvobitnu zamisao (kao recimo, Contact, Sunshine ili Moon). Bas cu ga ponovo pogledati jednom, mada sam jedva izdrzao prvi put.
Moon i Monsters su vec druga liga.
Sto se tice ovoga "na krilima slave":kako se neko posle Aliena i Blade runnera uopste usudio da snimi SF film?
Ne bih rekao da je usiljen, nisam stekao takav dojam. I ne vidim zašto bi neki film trebao na suptilan način prenest neku poruku?
Ili misliš na ovu paralelu između povijesne situacije u Južnoafričkoj republici i situacije s elijenima? |
"Trzaj mišica i nad prazninom sam." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/05/2012 : 11:45:19
|
Uhvati gringa (Get the Gringo / How I Spent My Summer Vacation), r. Adrian Grunberg, SAD, 2012.
Za nekad megapopularnog Mela Gibsona može se reći „he used to be a big shot“, odnosno bio je velika zvjerka. Još do prije šest godina Gibson je bio jedna od najpopularnijih svjetskih filmskih zvijezda, koja je pored sjajne glumačke karijere, najmarkantnije obilježene serijalom „Smrtonosno oružje“ i trilogijom o Pobješnjelom Maxu, gradio i reputaciju odličnog redatelja koji je hit-filmovima „Hrabro srce“ i „Apocalypto“, kontroverznom „Pasijom“ te znatno manje uspjelom dramom „Čovjek bez lica“ i kao redatelj stekao naklonost publike i kritike. No onda mu se najprije zbog veze s Ruskinjom Oksanom Gregorijevom raspao brak, nakon čega su uslijedili njegovi grubi seksistički i antisemitski verbalni ispadi zbog kojih mu je karijera dospjela u slijepu ulicu iz koje se vrlo teško nazire izlaz. Nakon što je ulogom u slaboj i bizarnoj psihološkoj egzistencijalnoj drami „Da:bar“ Jodie Foster prošle godine pokušao barem donekle povratiti ugled i naklonost publike, u svom recentnom projektu u kojem osim tumačenja naslovne uloge supotpisuje produkciju i scenarij, Gibson se podvrgava pravoj torturi. Uistinu, malo je koji glumac zbog svojih privatnih grijeha na filmu toliko sklon „samokažnjavanju“ kao Gibson, koji u debitantskom redateljskom projektu svog suradnika Adriana Grünberga, pomoćnika redatelja među ostalim u hitovima „Pasja ljubav“, „Traffic“, „Frida“ itd., dospijeva u zloglasni meksički zatvor.
U vratolomnoj akcijskoj sekvenci na samom početku Gibsona upoznajemo kao Drivera, dakle kao vozača koji nakon obavljene pljačke uzduž američko – meksičke granice automobilom pokušava pobjeći sa svojim ubijenim ortakom maskiranim u klauna. No na samoj granici zaustavit će ih policajci obiju država, a kad korumpirani čuvari zakona s meksičke strane vide da su u autu dvije torbe pune novca, uspiju preuzeti slučaj iako su bjegunci američki državljani. Tako će Driver ubrzo dospjeti u zloglasni zatvor El Pueblito u gradu Tijuani, neobičnu kaznionicu koja funkcionira kao na poseban način uređena zajednica u kojoj vladaju drugačija pravila. Njih u dogovoru s upraviteljem diktira opaki Javi (Daniel Gimenéz Cacho), neslužbeni vladar kaznionice koji sa svojom braćom terorizira a često i hladnokrvno ubija druge zatvorenike. No Javi ima poseban odnos s 9-godišnjim meksičkim dječakom (Kevin Hernandez) i njegovom majkom (Dolores Heredia), kojima je prije nekoliko godina ubio oca i muža. Naime, i dječak kao i njegov ubijeni otac ima rijetku krvnu grupu identičnu Javijevoj, a Javiju će uskoro trebati presaditi dječakova jetra jer se intenzivno uništava alkoholom i pušenjem. No klinac mrzi i želi ubiti Javija koji je upravo zbog transplantacije jetara usmrtio njegova oca. Kad shvati pravila preživljavanja u kaznionici, Driver će se sitnim krađama i spletkama početi uspinjati zatvorskom „društvenom“ ljestvicom, želeći tako steći povjerenje Javija i njegove braće. No njegov konačni cilj je spašavanje dječaka i majke, ali i osveta gangsteru Franku (Peter Stormare) i drugima zbog kojih je već nekoliko godina proveo po zatvorima i zbog kojih je dospio u El Pueblito.
U filmu koji se distribuira pod dva naslova (alternativni je „Kako sam proveo ljetne praznike“), Mela Gibsona zatječemo u tipu uloge koja mu najbolje leži. On je iskusan, grub i ciničan kriminalac, svojevrsna varijacija lika gangstera Portera kojeg je tumačio u „Vraćanju duga“ Briana Helgelanda, u osnovi besprizoran tip koji je lak na obaraču, no kojeg od njemu sličnih antagonista izdvaja osobito shvaćanje morala i časti. U sredini koju nastavaju psihopatski ubojice i silovatelji, Driver se tako nameće kao antijunak za kojeg navijamo unatoč njegovoj zagonetnoj no očito vrlo mračnoj strani. Do samog kraja o Driveru ćemo tako doznati vrlo malo, tek da je izuzetno vješt snajperist, da je zbog izdaje nekadašnjeg ortaka koji mu je preoteo suprugu godine proveo u zatvoru, te da je zbog spašavanja meksičkog dječaka i njegove majke spreman riskirati i vlastiti život. No njegove najvažnije osobine su izuzetna inteligencija, strpljivost i dugo proučavanje protivnika na kojeg se sprema udariti, zbog čega je sposoban i predviđati poteze druge strane. Lik Drivera je tip uloge kojoj Gibson i može zahvaliti nekadašnju popularnost, i u tom smislu u kombinaciji s crnim humorom, korektno režiranom akcijom, efektnim „prljavim“ dizajnom, solidnim dijalozima te slikovitim i dovoljno zanimljivim likovima film neambicioznijim gledateljima može ponuditi sasvim korektnu zabavu. No onim drugima će smetati naglašena klišeiziranost, dramaturška rastresitost, tematska nefokusiranost (o čemu je u filmu uopće riječ?), kao i činjenica da su možda nasjeli na foršpan koji lažno obećava krimi-komediju a isporučuje sasvim konvencionalan akcijski triler. No ako još uvijek niste izgubili povjerenje u Mela Gibsona, „Uhvati gringa“ će vas korektno zabaviti.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 11/05/2012 : 08:46:28
|
ZABORAVLJENI OSKAROVAC
U Kumrovcu pronađen Vukotićev 'Surogat'!
Datum objave:
10.05.2012 11:38
Autor: Mija Pavliša
Da se zanemarivanju kulturne baštine ove zemlje ne naziru granice, svjedoči slučajni pronalazak filmske vrpce 'Surogata' Dušana Vukotića u Kumrovcu među hrpom nezbrinutih i odbačenih knjiga, filmova i razne kino opreme koju sustavno uništavaju vlaga i zaborav.
Gotovo kao bomba mogla bi odjeknuti informacija koja stiže iz Hrvatskog zagorja.
Nenad Borovčak, direktor Tabor Film Festivala i, sažeto rečeno, kulturtreger iz Zagorja, u Kumrovcu je pronašao je 35-milimetarsku filmsku vrpcu 'Surogata' Dušana Vukotića, prvog animiranog filma napravljenog itvan SAD-a koji je osvojio Oscara 1962. i pomeo konkurenciju koju je predvodio Disney.
Priča o pronalasku započela je još prošle jeseni kada je ovaj kulturni entuzijast s Društvom arhitekta pokrenuo inicijativu K11 (Kumrovec 2011) kojoj je misija osmisliti što napraviti sa zaboravljenim, odbačenim i poprilično uništenim resursima poput knjiga i filmova te filmske opreme zaostalim u kumrovečkoj Političkoj školi i Spomen-domu.
Kao ideja iskristaliziralo im se da iniciraju pokretanje Muzeja filma u rodnom mjestu Josipa Broza Tita o čijoj smo ljubavi prema filmu svašta doznali u nedavno prikazivanom dokumentarcu Cinema Komunisto beogradske redateljice Mile Turajlić. Uopće nije neobično da je u svojoj kinoteci Tito imao Vukotića, a nedopustivo je da je taj film, kao i ostali materijali, osuđen na propadanje.
'Išao sam s ljudima iz tehnike pogledati lokalitete u Kumrovcu i našli smo puno opreme, među kojom projektore i puno rola filma. Devedesetih su micane slike i svi vidljivi znakovi prošlog vremena, a to su zbrinuli u muzejima Hrvatskog zagorja. Za filmsku i knjišku građu nitko se nije pobrinuo', ispričao je za tportal Borovčak, podsjetivši na još uvijek aktualnu inicijativu Direktne demokracije za spas knjiga iz Kumrovca.
Na tportalu objavili smo njihov poziv na akciju, a nedugo potom ovi marljivi ljudi obavijestili su nas da su preuzeli dio knjiga i u prvom 'spašavanju' zbrinuli nešto manje od 1500 svezaka i sveščića.
Po jedan primjerak svakog naslova odvojen je za Plenumsku knjižnicu zagrebačkog Filozofskog fakulteta koja će biti pretraživa preko sustava fakultetske knjižnice, a zainteresiranima će knjige biti dostupne na Subversive Film Festivalu te kasnije u riječkoj, splitskoj i zagrebačkim knjižnicama.
Ovakav knjiški rasplet najmanje je što se mora desiti s filmskom građom u vlažnom kumrovečkom prostoru jer je zaista sramotno po ovu zemlju i kulturu da jedan oskarovac bude pronađen maltene na smetlištu povijesti.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47136 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 13/05/2012 : 13:39:00
|
jučer san pogleda Reanimatora 3.
vrhunska sprdačina 
ko želi pogledat ima i s titlom :
http://youtu.be/EJGPA-5GqUQ |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
Edited by - lwood on 13/05/2012 13:39:15 |
|
|
|
Caleb
Advanced Member
.jpg)
Greece
16387 Posts
Member since 01/07/2008 |
|
|
swamp thing
Advanced Member
.jpg)
Bosnia and Herzegovina
4078 Posts
Member since 05/08/2009 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 13/05/2012 : 17:37:14
|
| Ekranizacija knjige Paula Liebermana u režiji Rubena Fleischera ("Zombieland" / "Dobrodošli u zemlju zombija"). Priča o borbi LAPD-a protiv mafije 30-ih i 40-ih godina, reklo bi se križanac "L.A. Povjerljivo" i Mannovih "Gangstera", odnosno slično romanima iz L.A. tetralogije Jamesa Ellroya. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47136 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 13/05/2012 : 18:38:59
|
quote:
Originally posted by swamp thing
Neki novi Nedodirljivi? :D Glumačka postava obećava, moglo bi biti interesantno...
http://youtu.be/PawwEk9E8i8 |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
|
|
|
King Warrior
stripovi.com suradnik
22313 Posts
Member since 10/11/2007 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/05/2012 : 11:30:32
|
Preporuka još uvijek u kinu, na internetu a uskoro vjerujem i na DVD-u...
Ženska prava hoću (Made in Dagenham), r. Nigel Cole, Velika Britanija, 2010.
Socijalna drama je temeljna žanrovska odrednica britanskog filma u drugoj polovini 20. i u prvom desetljeću 21. stoljeća. Bez obzira zamataju li autori opore priče svojih djela u privlačni celofan komedije, u ruho tjeskobne melodrame ili u formalne žanrovske okvire krimića i gangsterskog filma, upravo su elementi emotivnih, socijalno osviještenih, manje ili više angažiranih i dominantno lijevih društvenih opservacija najvredniji sastojci najuspjelijih ostvarenja prvaka otočke kinematografije. Orijentacija ka socijalnom realizmu i naglašenijem angažmanu započela je krajem 50-ih i ranih 60-ih godina s britanskim novim valom nazivanim i „realizmom kuhinjskog sudopera“, kulturnim pokretom koji je naziv baštinio iz ekspresionističke slike Johna Bratbyja na kojoj je bio naslikan i sudoper, te koji je osim filma zahvatio i književnost, kazalište, slikarstvo i televiziju. Premda dominantno komercijalno usmjereni, filmovi Tonyja Richardsona, Lindsaya Andersona i porijeklom Čeha Karela Reisza, umjetnikâ okupljenih oko filmskog časopisa Sequence, nerijetko su nudili grube životne storije stvarane pod utjecajem dokumentarističkog pokreta Free Cinema, koji je trojac i utemeljio a kojem je ime dao upravo Anderson.
Tijekom 60-ih godina britanski je film doživio pravi procvat. Dok naslovi poput romantične komedije „Djevojka Gregory“ Kanađanina Silvia Narizzana, žanrovski srodnog „Alfieja“ Lewisa Gilberta te humorne drame „Darling“ Johna Schlesingera pridonose rušenju seksualnih tabua i liberalizaciji društva, socijalni su žalci itekako zamjetni u ostvarenjima Davida Leana te privremenih američkih imigranata Stanleya Kubricka, Josepha Loseya i Richarda Lestera. U to doba na Otoku stvaraju i gostujući redatelji poput Romana Polanskog, Michelangela Antonionia i Françoisa Truffauta, koji je u Engleskoj snimio svoj jedini nefrancuski film, znanstveno-fantastičnu parabolu „Fahrenheit 451“. Recesija koja je 70-ih i u prvoj polovici 80-ih godina zahvatila britansku kinematografiju pokazala se plodnim tlom za filmaše poput Mikea Hodgesa, autora žestokog krimića „Sredite Cartera“, i Johna McKenzieja, potpisnika izvrsne gangsterske drame „Crni petak za gangstere“. Filmovi ovih redatelja osim kao besprijekorni žanrovski predstavnici izvrsno funkcioniraju i kao efektne slike društva. Isti je slučaj i s nizom naslova realiziranih tijekom 80-ih, od humornih drama „Lokalni junak“ i „Gregoryjeva djevojka“ Billa Forsytha, preko njihovih žanrovskih srodnika „Moja lijepa praonica“ Stephena Frearsa i „Withnail i ja“ Brucea Robinsona, do romantične gangsterske drame „Mona Lisa“ te početkom 90-ih snimljene drame „Čudo“ Neila Jordana.
Pored velikog Mikea Leigha, najznačajnijeg britanskog i jednog od najvažnijih svjetskih redatelja današnjice, kao perjanice socijalno i često politički angažiranog otočkog filma tijekom posljednja tri desetljeća etablirali su se glasoviti Ken Loach i spomenuti Stephen Frears. Također, upravo su neuvijena društvena kritika i zamjetan angažman najvredniji i najintrigantniji sastojci hvaljenih populistički usmjerenih humornih drama kakve su „Skidajte se do kraja“ Petera Cattanea te „Mali glas“ i „Borimo se do kraja“ Marka Hermana, a to su obilježja i rasnom i kulturalnom problematikom zaokupljenog naslova „Istok je istočno Damiena O´Donnella“, krimi-drame „ ili primjerice hita „Billy Elliot“ Stephena Daldryja.
Protagonisti britanskih socijalnih drama uvijek su siromašni ljudi s efektno oslikanog ruba društva, no u 90-ima naglasak biva stavljen i na (crni) humor i na redateljske stilizacije, za što je najplastičniji primjer „Trainspotting“ Dannyja Boylea. Bez obzira da li samo reproducira aktualnu socijalnu sliku, da li kritizira trenutno stanje ili pak na gdjekad ironičan ili satiričan način nudi alternativne koncepte, britanski socijalni film uvijek je odraz društvenih okolnosti u kojima nastaje. Pri tome se gotovo u pravilu barata određenim socijalnim, kulturalnim i rodnim konstruktima, da ne kažemo pojednostavnjivanjima, poput binarnog suprotstavljanja unaprijed zadanih kategorija. U klasnoj podjeli uloga bogati vlasnici sredstava za proizvodnju suprotstavljeni su siromašnim radnicima koji se konstantno bore za poboljšavanje uvjeta rada i njegovu bolju plaćenost, a u pozadini svega oslikavaju se obiteljske i intimne drame uglavnom ovih potonjih. U tim se dramama javlja rodni konstrukt odnosno konfrontiranje muških i ženskih likova, pri čemu se ponekad zdravo za gotovo uzimaju neke biološke zadanosti koje se automatski projiciraju u karakterne osobine, čime se pak stvaraju klišeji o grubim, introvertnim, šutljivim te alkoholu i dominaciji sklonim muškarcima, odnosno o emotivnim, ekstrovertnim, temperamentnim i na akciju spremnim ženama. Kulturalni se konstrukt ponajviše očituje u suprotstavljanju „pravih“ Engleza i imigranata, dominantno Arapa odnosno muslimana, pri čemu se javljaju i kulturalni podkonstrukti u sučeljavanju kršćana i nekršćana, bijelaca i tamnoputih ljudi, odnosno ugrubo Istoka i Zapada.
Na šarmantnom i duhovitom elaboriranju socijalnih i rodnih konstrukata počiva i vrlo uspjela humorna socijalna drama „Ženska prava hoću“ redatelja Nigela Colea, za pet nagrada BAFTA nominiran film prikazan i na ljetošnjem pulskom festivalu. Riječ je o na istinitim događajima slobodno temeljenoj priči o štrajku radnica Fordove tvornice navlaka za automobilska sjedala u londonskom predgrađu Dagenham 1968. godine. Shvaćajući da su primanjem znatno nižih plaća za isti posao koji rade kao i muškarci izložene spolnoj diskriminaciji, žene predvođene energičnom Ritom O´Grady i uz tihu ali jasnu potporu sindikalnog povjerenika Alberta Passinghama započnu prosvjed koji će se ubrzo pretvoriti u štrajk. Rita je smirena i razumna žena, brižna supruga i majka koja isprva nevoljko pristane na Passinghamov prijedlog da vodi teške pregovore s poslodavcima, ne samo o povećanju plaća nego i o njihovom izjednačavanju s plaćama muških kolega. U osnovi apolitična osoba, Rita će entuzijastično ući u teške pregovore i neočekivanu ali razumljivu potporu dobiti od ministrice rada Barbare Castle i senzibilne Lise Graves, supruge jednog od Fordovih šefova. Istodobno će, međutim, ugroziti svoj skladan odnos s mužom Eddiejem, ali i brak svoje kolegice i prijateljice Connie, supruge autodestruktivnog i suicidalnog Georgea.
Premda se kreće teritorijem omeđenim žanrovskim klišejima, naglašeno feministički intoniran naslov „Ženska prava hoću“ ipak je svježe, uvjerljivo angažirano i vrlo zabavno ostvarenje koje podjednako dobro funkcionira i kao karakterna i kao uvijek aktualna socijalna studija. Pomalo gruba i neelegantna ali energična i svrhovita režija, efektna i gdjekad izuzetno suptilna profiliranja karaktera protagonistica i njihovih odnosa, precizna scenografska i ikonografska rekonstrukcija razdoblja, dosta nenametljivog gorkog humora te vrlo raspoložene interpretacije glumačke postave predvođene sjajnom Sally Hawkins vrline su filma koji pati i od nekoliko ozbiljnih nedostataka. Pored spomenute žanrovske klišeiziranosti čemu valja pridodati i predvidljivost ishoda, jer znamo da je štrajk u Dagenhamu dvije godine kasnije doveo do usvajanja zakona o jednakim plaćama, najveći problemi leže u gotovo potpunom zapostavljanju važnih muških likova, osobito Ritina supruga Eddieja i Connieina tragično predestiniranog muža Georgea, a i djeca nelogično ostaju sasvim po strani.
To za posljedicu ima samo naznačavanje ali ne i elaboriranje intrigantnih obiteljskih drama, onih Ritinih kolegica baš kao i one koja tihu bogatašicu Lisu Graves u odličnoj i primjereno podigranoj izvedbi Rosamund Pike, nagoni na borbu za samoemancipaciju i oslobođenje iz „zlatnog kaveza“ u kojem čini se živi. Da ga izvrsno ne tumači Bob Hoskins, i lik brižnog sindikalista Alberta Passinghama bio bi nerealan i dobrano karikaturalan. Unatoč navedenim nedostacima, kojima valja pridodati i mjestimice pretjeranu tezičnost, slikoviti likovi, nenametljiv humor i feministički angažman više su nego dovoljna preporuka ovom filmu.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 17/05/2012 09:43:27 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/05/2012 : 21:42:38
|
Zašto glumci napuštaju novi Tarantinov film?
QUENTIN TARANTINO trenutno snima svoj prvi western, Django Unchained
Brojni glumci napustili su već taj projekt
Piše: V.Or
Objavljeno prije 2 sata Tekst
QUENTIN TARANTINO trenutno snima svoj prvi western, Django Unchained, a ono što je čudno kod filma nije partnerstvo Tarantina i kaubojskog žanra, već činjenica da su snimanje napustili brojni glumci, od kojih je najnoviji Sacha Baron Cohen. Popularni komičar odustao je od snimanja zbog rada na svojoj novoj komediji, Diktator.
Prije njega isto su učinili Kevin Costner, Kurt Russell, Joseph Gordon-Levitt, a prema nekim glasinama, Jonah Hill je također započeo sa snimanjem, te odustao. Bez obzira na takvu migraciju, Tarantinov western i dalje ima jaku glumačku postavu: Christoph Waltz, Leonardo DiCaprio, Jamie Foxx, Samuel L. Jackson i Kerry Washington. Ipak, iznimno je rijedak slučaj da čak pet glumaca odustane od filma i to za vrijeme snimanja.
Adam Targum iz produkcijske kompanije Vision Entertaintment Group, koja zastupa neke od najvećih svjetskih zvijezda, objašnjava da odustajanje od filma i nije tako rijetka pojava (ranije dogovorene obaveze, istovremeno snimanje dva filma, bolest).
Holivudski odvjetnik Ron Dolecki stručnjak je za takve teme, cijelu situaciju smatra sumnjivom zato što se film snima već nekoliko mjeseci. Glumci relativno često odustaju od filma prije početka snimanja, a ako je snimanje već započelo, stvar postaje kompliciranija jer to znači da postoje potpisani ugovori čije poništavanje sa sobom povlači i novčane sankcije za glumce i njegove agente. Dolecki objašnjava da ovakav razvoj događaja obično znači da je glumac dobio otkaz, a službeno objašnjenje zataškava što se zapravo dogodilo.
Aspen Hughes iz kompanije V1 Entertainment Films još je jedan stručnjak koji smatra da Tarantino ne pušta potpuna objašnjenja u javnost. "Rijetko kada više glumaca za redom napusti snimanje nekog filma. Takva odustajanja usporavaju snimanje, stvaraju zaostatak od nekoliko dana, ako ne i nekoliko tjedana, a mogu staviti i čitav projekt pod upitnik", pojašnjava Hughes. Django Unchained se i dalje snima, a Tarantino ide dalje bez obzira na ove probleme.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
manhunter
Moderator
Switzerland
25296 Posts
Member since 17/09/2004 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 19/05/2012 : 13:31:58
|
Sektor 8 (Lockout), r. James Mather i Stephen St. Leger, Francuska / SAD, 2012.
Prije petnaestak godina činilo se da je Luc Besson izgledna budućnost francuske, pa donekle i europske kinematografije. Najotporniji izdanak neobaroka imao je iza sebe tri kultna, kvalitativno neujednačena no svakako uspjela filma, „Duboko plavetnilo“, „Podzemlje“ i „Nikitu“, stilizirane kičerice o emotivnim bogaljima s društvene margine, a pred sobom projekte s visokim proračunima, međunarodnim castingom („Leon“, „Ivana Orleanska“), ali i mogućnošću realizacije vlastitih tinejdžerskih maštarija („Peti element“). Međutim, danas je Besson („Angel – A“, serijal „Arthur u zemlji Minimoya“, „Pustolovine Adele Blanc-Sec“) u autorskom smislu gotovo posve irelevantan, gorljivi je zagovornik otpora američkoj komercijali u francuskim kinima, a kao producent potpisuje eskapističke akcijske besmislice poput serijala „Taxi“ i „Transporter“, kakve Hollywood štanca na tekućoj vrpci, rutinske akcijske komedije kakva je recimo „Paris Express“, ili žanrovski korektne i umjereno zabavne no ni po čemu pamtljive naslove „Iz Pariza s ljubavlju“, „96 sati“ i „Colombiana“. Među potonje se ubraja i pristojan no posve derivativan akcijski SF-triler „Sektor 8“ (izvorni naslov „Lockout“), kojem Besson uz redatelje debitante Stephena St. Legera i Jamesa Mathera supotpisuje i scenarij temeljen na vlastitoj ideji. I slabije upućeni filmofili u zapletu će lako prepoznati ponajprije utjecaj Carpenterova „Bijega iz New Yorka“ ali i hrpu klišeja iz niza drugih filmova.
U priči smještenoj u Washington 2079. godine, u središtu zbivanja je grubi i cinični CIA-in agent Snow (Guy Pearce), zapravo tipični noirovski / hard boiled junak kojeg na početku zatječemo pogrešno optuženog za zločin koji nije počinio. Dok ga nemilosrdno uz batine saslušava ravnatelj Tajne službe Scott Langral (Peter Stormare), doznajemo da je Snow osumnjičen za krađu aktovke nepoznatog no izuzetno dragocjenog sadržaja, te za ubojstvo svog partnera Franka. On se spletom okolnosti uz pomoć mladog Macea (Tim Plester) uistinu na pogibeljan način domogao aktovke, koju je Mace naknadno sakrio na sigurnom mjestu, no nije ubio Franka. Iako svjestan da mu prijeti 30-godišnja robija u strogo čuvanom zatvoru za psihopatske ubojice iz čitavog svijeta na orbitalnoj postaji M.S. ONE, Snow ipak odluči o svemu šutjeti i zaštititi Macea koji je u međuvremenu već smješten na M.S. ONE. Istovremeno, u posjet zatvoru stiže privlačna Emilie Warnock (Maggie Grace), kći američkog predsjednika (Peter Hudson) koja želi provjeriti uvjete u kojima zatvorenici služe svoje kazne. Naime, pronijele su se glasine da najteži zločinci skupini znanstvenika služe kao pokusni kunići pri izvođenju raznih eksperimenata, što Emilie i njen otac žele smjesta zaustaviti. A kad u zatvoru ubrzo izbije pobuna koju predvode poremećena i izuzetno agresivna braća Alex (Vincent Regan) i Hydell (Joseph Gilgun), te kad njihovom zarobljenicom uz osoblje kaznionice postane i Emilie, Langral i njegov kolega Shaw (Lennie James) će Snowu ponuditi pogodbu. Uspije li iz zatočeništva izbaviti Emilie i još ponekog civila, Snowu će kazna biti znatno ublažena. No on dakako u svemu ima i svoje planove, a planira iz zatvora osloboditi i Macea.
Unatoč posvemašnjoj klišeiziranosti i predvidljivosti, kao i povećem broju nelogičnosti te dramaturških i narativnih „rupa“, „Sektor 8“ je iznenađujuće pristojan B-film. U ostvarenju koje je kao i „Gavran – smrt iz priče“ dijelom snimano u Beogradu uloženi novac se svakako vidi, osobito u atraktivnim i uzbudljivim sekvencama borbi u svemiru te na i oko orbitalne postaje. Mišićavi Guy Pearce uvjerljiv je kao varijacija Snakea Plisskena iz „Bijega iz New Yorka“ i dijelom Brucea Willisa iz prvih dvaju nastavaka serijala „Umri muški“, iako valja priznati da ni energičnim nastupom ni povremeno vrlo sočnim replikama ne uspijeva svoj lik u većoj mjeri izdići iznad „papirnatosti“. Odnos njega i Emilie zgodno je profiliran s osloncem na verbalna prepucavanja i poneku blago seksističku aluziju, linearna naracija naglasak stavlja na atraktivne akcijske scene, a hipertrofirani mačizam s asocijacijama na film noir obilježje je i odnosa Snowa s nadređenima. „Sektor 8“ sasvim dobro funkcionira kao niz filmofilskih posveta, a zbog pretjeranog nasilja i dovoljno duhovitih „one-linera“ nameću se i usporedbe sa Schwarzeneggerovim hitovima „Commando“ i „Trkač“ iz 80-ih. Iako se leševi gomilaju geometrijskom progresijom, što „Sektor 8“ pretvara u tipično eksploatacijsko djelo, nasilje nije ni degutantno ni eksplicitno prikazano kako bi se možda očekivalo. Sve u svemu, ljubitelji nepretenciozne no uzbudljive i vizualno atraktivne eskapističke zabave ovim će filmom doći na svoje.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 19/05/2012 19:47:17 |
|
|
|
supermark
stripovi.com suradnik
(1).jpg)
Croatia
29618 Posts
Member since 06/02/2007 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38005 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 19/05/2012 : 14:40:13
|
Sa zakasnjenjem pogledao "In Bruges" i maksimalno uzivao!! Cak i Colin nije "naporan" - mozda i njegova najbolja gluma.
Sada me ceka jos i kratki "Six Shooter" (2005) istog redatelja, za kojeg je dobio i oskara.
|
Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
|
Edited by - Poli on 19/05/2012 14:41:29 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 19/05/2012 : 19:42:09
|
| Ako ti se svidio In Bruges, svakako pogledaj Čuvara zakona / The Guard Martinova brata Johna Michaela McDonagha. Uvrnuti humor, cinizam, žestoka politička nekorektnost i izvrsni Brendan Gleeson! |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Topic |
|
|
|
