forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 Stripovi
 Manga
 Manga - čita se i preporuke...
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Previous Page | Next Page
Author Previous Topic Topic Next Topic
Page: of 24

ŠAŠ
Junior Member



332 Posts

Member since 13/10/2013

Posted - 31/07/2014 :  15:27:16  Show Profile Show Extended Profile  Send ŠAŠ a Private Message  Reply with Quote
ima li netko da je registriran na bakabt.me?unatoc tome sto pise da ima seedera torrenti se nece pocet skidat.
Go to Top of Page

ŠAŠ
Junior Member



332 Posts

Member since 13/10/2013

Posted - 31/07/2014 :  16:40:28  Show Profile Show Extended Profile  Send ŠAŠ a Private Message  Reply with Quote
sve ok,problem riješen!
Go to Top of Page

King Warrior
stripovi.com suradnik



Switzerland
17583 Posts

Member since 10/11/2007

Posted - 09/09/2014 :  18:37:28  Show Profile Show Extended Profile  Visit King Warrior's Homepage  Send King Warrior a Private Message  Reply with Quote
U narednih nekoliko dana cu napisati nekoliko kratkih recenzija o , po mom misljenju, najboljim mangama, pa bacite pogled ovdje s vremena na vrijeme:
http://kingwarriorcomics.blogspot.com/search/label/manga

Go to Top of Page

Zagor12
Advanced Member



Croatia
6763 Posts

Member since 23/08/2010

Posted - 31/03/2015 :  14:10:49  Show Profile Show Extended Profile  Visit Zagor12's Homepage  Send Zagor12 a Private Message  Reply with Quote
Upravo čitam Koe no Katachi (ne znam kako se zove na engleskom, mislim Silent Voice), odličnu i vrlo toplu te životnu mangu. Priča zvuči malo izlizano i čak ljigavo na prvi pogled (bully koji zajebava gluhu djevojku i šest godina nakon toga ju nađe i pokuša se iskupiti za sve što je učinio), ali svidjela mi se, a vidim da je pokupila odlične kritike.

Z12 je sada Golub, ali sajt je ostao isti:
http://superheroji.com.hr/ - Najnovije iz svijeta superheroja
Go to Top of Page

Mhejl
stripovi.com suradnik



Bosnia and Herzegovina
4014 Posts

Member since 26/04/2009

Posted - 27/06/2015 :  23:21:11  Show Profile Show Extended Profile  Send Mhejl a Yahoo! Message  Send Mhejl a Private Message  Reply with Quote


Pročitao sam nekoliko zbirki kratkih priča Jošihira Tatsumija, jednog od osnivača i ključnih figura u "gekiga" mangama - tj., mračnijim radovima, koji se bave zrelijim temama, od identiteta post-ratnog Japana do urbane alijenacije, namijenjenih odraslim, koje su nastajale u toku 70-tih... dakle, gekiga se može posmatrati kao dio kontra-kulture 70tih, alternativni strip - barem u svojoj opoziciji prema dotadašnjem stilu i temama mange. Npr., neki od najboljih Tezukinih radova - MW, Oda Kirihitu, itd. - su nastali kao njegov pokušaj da odgovori na izazov mlađih kolega i njihovih radova, gekige...

Primjetio sam da je dosta stripadžija nabavilo Tatsumijevu autobiografiju/istorijat gekiga pokreta u stripu, A Drifting Life, ali mi se čini da se radi o iz korijena pogrešnom pristupu: baviti se takvim meta-stripom prije nego što upoznamo samu građu kojom se bavi, tj. originalne radove ovog pokreta i njegovog predstavnika Tatsumija. Stoga sam počeo sa dvije zbirke priča: Goodbye i Push Man and other stories.

I tako, moram odmah napomenuti da sam prezadovoljan pričama... rijetko kad ćete naći suptilnije i istančanije psihološke drame u stripu, i, što je još zaprepašćujuće, date u kratkoj formi, bez pretjeranog upoznavanja likova u klasičnom smislu... ne, Tatsumi tek skicira stanja likova i ono ključno ostaje neizgovoreno/nesaznato. Strasti i želje koje pokreću ove likove svakodnevnog života, relativno neupadljive i u sopstvenim pričama, se ispoljavaju kroz bizarne postupke, misli, ideje - rušenju delikatnog balansa mentalnog zdravlja u jednom naglom potezu, ekscentričnosti, bizarnoj mutaciji našeg unutrašnjeg svijeta. Tako pečurka može postati simbol ponovnog buđenja sopstvene čulnosti u staro doba, skotna ženka pacova optužba čovjekovoj neplodnosti i seksualnoj/intelektualnoj impotenciji, kanarinac u kavezu, već stereotipno ali opet začuđujuće efektno, ograničene i bezizlazne egzistencije, i još mnogo toga. Zapravo, griješim upotrebljavajući termin simbol: katalizatori ovih priča, tj. pojave, predmeti i iskustva koja izazivaju preokret, reakciju junaka, nisu samo smjernice za shvatanje njihovih problema, već manifestacije istih - mjesto da nam pokaže tipične reakcije i već i klišeizirane prikaze životnih kriza, koji bi likove učinili bližim čitaocu, Tatsumi istražuje jedinstvene načine na koji se iste manifestuju u svijesti i ponašanju pojedinaca. Ovakav idiografski pristup prikazivanju ličnosti obnavlja fascinantnost, nesaznatljivost, vrijednost svakog pojedinca, makar i bio definisan preko problema koje muče veći dio društva.

Da zaključimo, Tatsumi uspijeva da se bavi društveno relevantnim pitanjima ali da istovremeno bude i duboko human, ne svodeći čovjeka na sitni dio društvene matrice. Prikazujući njihov burni unutrašnji život izuzetno realistično, odbijajući da racionalizuje i objašnjava ono što ni samim likovima nije sasvim jasno i osviješćeno, čak i najneobjašnjiviji postupci poprimaju smisao kao dio jednog doživljaja svijeta, psihičke pozicije u istom, tumačenju sopstvenih stanja. Intiutivno ćemo shvatiti smisao ovih postupaka i misli, čak i ako nismo u stanju da ga jasno verbalizujemo i izložimo drugima. Jedno duboko psihološko razumijevanje, nevjerovatne snage, odlikuje sve ove introvertne priče i junake.

Možda otvorim temu o Tatsumiju, ili napišem detaljniju analizu... podsjeća me na dosta japanskih filmova iz 70tih: ista atmosfera ljutnje, nesigurnosti, preispitivanja, krize identiteta. Prvo poređenje koje mi pada na pamet je, iz nekog razloga, Imamurin Vengeance is mine.

Razmišljajući o gekiga pokretu i predstavljanju Tatsumija zapadnoj publici, shvatio sam, mislim, u kolikoj mjeri mi "sjeciramo" mangu, tj. izdvajamo autore i pojedina njihova dijela iz sredine, vremena, i istorijata grane stripa u kojoj su nastali... tj., radi se o jednom istraživačkom stavu, koji izdvaja, kategoriše, proučava mange, ali i često ostaje slijep za njihov implicitni kontekst, ne shvatajući cjelinu čiji su oni dio. Možda nikada ne možemo shvatiti puni smisao dijela koji dolazi iz tako daleke kulture kao Japan (i malo nas je u stanju da poduzme napor za sudar sa tako stranim horizontom, za razliku od npr. klasične zapadne književnosti i slično), ili je "smisao" dijela koji se formira na zapadu drastično drugačiji od onoga na istoku, u matičnoj zemlji. Problem bi bio što "naš" smisao dijela nastaje isključivo na osnovu naših očekivanja od dijela, ukusa našeg vremena, i svega ostalog što mislimo da znamo, bez dijaloga sa tumačenjima i viđenjem izvorne publike.

http://levoilevlje.blogspot.com/
živjece ovaj narod

Edited by - Mhejl on 27/06/2015 23:32:16
Go to Top of Page

Mr. Bushido
stripovi.com suradnik



Croatia
10823 Posts

Member since 23/09/2005

Posted - 01/07/2015 :  01:10:59  Show Profile Show Extended Profile  Send Mr. Bushido a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Mhejl

Razmišljajući o gekiga pokretu i predstavljanju Tatsumija zapadnoj publici, shvatio sam, mislim, u kolikoj mjeri mi "sjeciramo" mangu, tj. izdvajamo autore i pojedina njihova dijela iz sredine, vremena, i istorijata grane stripa u kojoj su nastali... tj., radi se o jednom istraživačkom stavu, koji izdvaja, kategoriše, proučava mange, ali i često ostaje slijep za njihov implicitni kontekst, ne shvatajući cjelinu čiji su oni dio. Možda nikada ne možemo shvatiti puni smisao dijela koji dolazi iz tako daleke kulture kao Japan (i malo nas je u stanju da poduzme napor za sudar sa tako stranim horizontom, za razliku od npr. klasične zapadne književnosti i slično), ili je "smisao" dijela koji se formira na zapadu drastično drugačiji od onoga na istoku, u matičnoj zemlji. Problem bi bio što "naš" smisao dijela nastaje isključivo na osnovu naših očekivanja od dijela, ukusa našeg vremena, i svega ostalog što mislimo da znamo, bez dijaloga sa tumačenjima i viđenjem izvorne publike.


Može neki konkretan primjer ovoga?

Mislim, ja sve stripove promatram na ovakav način, ne samo mange. Recimo da je to moja profesionalna deformacija.

Ali ti si ipak govorio u jednom širem kontekstu. Na što točno misliš?

Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins
Go to Top of Page

Mhejl
stripovi.com suradnik



Bosnia and Herzegovina
4014 Posts

Member since 26/04/2009

Posted - 04/07/2015 :  23:24:04  Show Profile Show Extended Profile  Send Mhejl a Yahoo! Message  Send Mhejl a Private Message  Reply with Quote
Što se tiče najšireg konteksta, na ovo razmišljanje me je podstakao Jausov tekst o pojmu horizonta u literarnoj hermeneutici - neslaganju viđenja svijeta, opšte slike, pa i mijesta dijela u toj slici, između stanovnika dvije vremenske epohe, npr. one u kojoj je dijelo izašlo i one u kojoj živi ambiciozni književni kritičar. Poenta je u uspostavljanju dijaloga između izvornog horizonta, dotadašnjeg života dijela, i horizonta savremenika, u njihovom plodonosnom miješanju.

Npr., sa tog stanovišta, oduševljavanje naše publike stripovima poput Nadzirača i Povratka mračnog viteza bi bilo u najboljem slučaju sumnjivo, jer ne postoji nikakva relacija, tj. dijalog, između većine domaćih čitalaca i Silver age američkog stripa, čiju oštru dekonstrukciju predstavljaju ovi stripovi... stoga im sasvim izmiče izvorni horizont i smisao dijela, i prilaze mu kao najnovijem čedu selekcije domaćih izdavača, i pokušavaju da kažu da taj strip "vrijedi" ne obazirući se na širu cjelinu (superherojsku školu stripa) i njenu evoluciju, u kojoj je dijelo nužan dio... ili npr., oduševljavanje Tezukinim dijelima tipa MW i Oda Kirihitu, bez znanja, ili (što je još bitnije) zainteresovanosti da se sazna Tezukina uloga u ranom japanskom stripu, korišćenje stripa od strane gekiga pokreta kao oruđa da se ispita haos japanskog društva 1970-tih, i Tezukino (nevjerovatno vitalno) prilagođavanje ovim strujanjima, u pravcu veće ozbiljnosti, crnila, cinizma čak...

Hoću reći, naša publika, čini mi se, ima izrazito klasicistički stav - dobar strip je dobar, nezavisno od konteksta, izvornog okruženja, i uticaja koji je ostvario. Možemo spakovati paket najboljih stripova, lansirati ga na Mjesec, i naći nakon 1000 godina - i dalje bi se radilo o "vrhunskim djelima devete umjetnosti" (karikiram, al sad). Ovo "cijepanje", prostodušno uživanje u stipu je sasvim zadovoljavajuće u smislu najplićeg konzumerizma, ali često onemogućava shvatanje (ili konstruisanje) smisla dijela. I onda imamo ljude koji iz nekog razloga uživaju u mnoštvu "klasika", ali ni sami nisu sigurni zašto. Roršah je "kul". Nije bitno što je on krajnje zaoštravanje, apsurd doveden do pucanja, do preobražaja u svoju groteksnu suprotnost, manihejske etike klasičnih super-heroja (ili, još pravilnije, deontološkog stanovišta u etici). Tezukin "MW" je vrhunski špijunski triler - ali nikako i Tezukin pokušaj da, inspirisan gekigom, preispita američko-japanske poslijeratne odnose u jednom novom stilu, koji želi da bude mračan i ozbiljan, i ponekad upravo zbog tolike tendencioznosti postaje komičan, groteska.

Itd. Mislim da tvoje istraživanje stripova, u konačnici, ne potpada pod ono što kritikujem - jer oni koji toliko pišu o stripovima, kao ti, kao mnoge druge entuzijastične stripadžije, sa vremenom uspostavljaju jedan dijalog, počinju da shvataju šire konture onoga iz čega je strip proistekao. Taj dijalog je smješa svega i svačega: našeg doživljaja stripa i ličnih kontemplacija, cajgasta doba u kome je nastao, uticaja koji je imao na druge autore i ostvarenja, te dalju evoluciju stripa... stalno preplitanje, bez pretendovanja na konačne zaključke, već stalno saznavanje, širenje i miješanje horizonata, ideja. Čitanje Tezukinih dijela rađa žeđ za daljim istraživanjem mange. Dalje čitanjem stičemo implicitna znanja o japanskom društvu, istoriji, itd. U međuvremenu postajemo i zrelija osoba, složenijeg pogleda na svijet, te vezujemo lične uspomene uz stripove. Onda se vraćamo onim stripovima sa početka i gledamo ih sasvim dručagije, mnogostruko - i potrage opet počinju.

http://levoilevlje.blogspot.com/
živjece ovaj narod

Edited by - Mhejl on 04/07/2015 23:47:26
Go to Top of Page

Mhejl
stripovi.com suradnik



Bosnia and Herzegovina
4014 Posts

Member since 26/04/2009

Posted - 05/07/2015 :  22:26:35  Show Profile Show Extended Profile  Send Mhejl a Yahoo! Message  Send Mhejl a Private Message  Reply with Quote
Moram priznati da u zadnje vrijeme nisam imao naročitih otkrića, izuzmemo li Tatsumija (koji mi je odranije poznat) i Tezukin strip "Barbara" koji zaslužuje detaljniji tekst (e sad, nisam siguran da li će ga i dobiti) - te predstavlja jako zanimljiv rad, uprkos varijacijama u kvalitetu i određenim bizarnostima (new-age paganizam koji s neba upada u priču, itd.). Ali sada bih radije dao sasvim kratke prikaze nekoliko naslova koji zaslužuju spomen, ali ne i naročito detaljne tekstove, ne nužno usljed nedostatka kvaliteta, već i zbog mog nedostatka inspiracije i volje.



Iskreno, Becchin to Mandara je manga koju bih preporučio samo najzagriženijim ljubiteljima Jira Matsumota - autora Freesie, Tropical Citrona, itd., kome sam svojevremeno posvetio kraći tekst i temu na Darkvud forumu. Matsumota ili prihvatate ili ne, i čini mi se da nema sredine. Neke njegove kratke priče su mi jako drage, kvalitetne, i bez imalo oklijevanja bi ih preporučio bilo kom čitaocu. Ali, duži radovi... tu se neke njegove čari gube, a mane dolaze do izraža - poput nepovezane i konfuzne radnje, čistog popunjavanja stranica eksploatacijskim erotskim scenama, nedostatak smisla za dramaturgiju itd. Ali, paradoksalno, Matsumotove "slabosti" su istovremeno i njegove "snage": rijetko ko bolje prikazuje konfuziju unutrašnjeg svijeta i stanja svijesti poremećenih likova, bestijalnost i najprljavije strasti ljudi, te jednu banalnu, dosadnu, ali neopisivo "pomjerenu" svakodnevnicu - rezignirano čekanje da se nešto desi u našem životu, nezainteresovanost za iznalaženje smisla, potpunu otuđenost od spoljašnjeg svijeta i predanost svojim fantazijama. Da, njegovi junaci su praktično šizoidni, a apsurd i halucinacije caruju na stranicama ovih radova. Becchin to Mandara je manga od nekih 200tinjak strana, i nije za svakoga. Čak nisam siguran da li je moguće dati bilo kakav vrijednosni sud. Ipak, uspijeva u jednom... da stvori gustu atmosferu beznađa koje se pokušava ignorisati kroz ludilo, maštu, humor i igru, da nam prikaže jednu sumanutu svakodnevnicu, potpuno hermeneutičnu, koja je davno pokidala sve relacije sa "normalnim" u našem smislu... te, istovremeno, da pokuša da složi neku zbunjujuću pozadinsku priču o duhovima mrtvih i mjestima gdje se oni zadržavaju neko vrijeme i vaskrsavaju kao zombiji, meh. No to je najslabiji dio stripa i potpuno irelevantno: suština leži u toj pomjerenosti, autističnom odmaku od stvarnosti, zatvorenosti u maštu, fantaziju, infantilno-magijsko mišljenje, haos... Na neki način, mogu ovo čitati - ali opet ponavljam, vjerujem da će odbiti većinu čitalaca koje ne interesuju ovakve teme i osobe.



Činim veliku nepravdu "Azumi" time što joj posvećujem svega nekoliko nabacanih rečenica, jer zavrijeđuje više pažnje. Dugo sam želio da pročitam ovaj strip i prijatno sam se iznenadio kada sam shvatio da je scanlation grupa obradila 12 tankobona, od ukupno 40, što je dovoljno da se stekne osnovni uvid u strip. Odlična istorijska drama, o ubicama za vrijeme konsolidacije Tokugava šogunata (dakle, rani 17. vijek), čija će vas junakinja - jelte, Azumi - naprosto opčiniti. Azumi je biser, anomalija koja hodi svijetom feudalnog Japana. Sa jedne strane, imamo njenu čistu, neiskvarenu dječiju prirodu, dirljivu naivnost i volju za životom, sposobnost da se voli i bude voljen... a sa druge strane, činjenicu da je od malih nogu obučavana u borilačkim vještinama, i da je smakla ogroman broj protivnika šogunata, ubijeđena da radi u korist mirne budućnosti zemlje. Kao i nevjerovatno surovo ratničko društvo ponosa, časti i dužnosti u kome su lična sreća i želje pojedinca potpuno nebitni: koje se izolovalo od ostatka svijeta, apsolutističko, mrzi promjene, nauku, nova saznanja, želi samo stabilnost i stagnaciju... na ovom moćnom kontrastu, i stalnom razvoju glavne junakinje, počiva "Azumi". Ja sam se zaprepastio već u prvom poglavlju, koje me je šokiralo brutalnošću. Da, "Azumi" izlaže neka vrlo kompleksna moralna i društvena pitanja, od ispravnosti puta ratnika u mirnodskopskom periodu, preko odnosa Japana i spoljašnjeg svijeta do tradicionalne uloge žene - na jedan nepretenciozan, potpuno prirodan način. Azumi nikako nije jedini fascinantan lik mange - vidjećemo čitav niz ubjedljivih, kompleksnih i često izuzetno tragičnih likova... propale samuraje, bandite, pobunjenike, čak i samog šoguna Tokugavu Ijejatsua... a svaki ima svoju priču, glas koji vrijedi čuti, životnu sudbinu.

Malo je ovo riječi koliko je "Azumi" kvalitetan strip, i koliko jedva čekam ostale dijelove. Jedina zamjerka bi se mogla uputiti na pretjeranu tragičnost nekih dijelova - koja na momente dijeluje usiljeno i tako gubi značajan dio učinka. Ali, mogu preći preko toga.

http://levoilevlje.blogspot.com/
živjece ovaj narod

Edited by - Mhejl on 05/07/2015 22:36:11
Go to Top of Page

paro
stripovi.com suradnik



Croatia
7685 Posts

Member since 30/03/2005

Posted - 06/07/2015 :  13:25:33  Show Profile Show Extended Profile  Visit paro's Homepage  Send paro a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Mhejl


Npr., sa tog stanovišta, oduševljavanje naše publike stripovima poput Nadzirača i Povratka mračnog viteza bi bilo u najboljem slučaju sumnjivo, jer ne postoji nikakva relacija, tj. dijalog, između većine domaćih čitalaca i Silver age američkog stripa, čiju oštru dekonstrukciju predstavljaju ovi stripovi... stoga im sasvim izmiče izvorni horizont i smisao dijela, i prilaze mu kao najnovijem čedu selekcije domaćih izdavača, i pokušavaju da kažu da taj strip "vrijedi" ne obazirući se na širu cjelinu (superherojsku školu stripa) i njenu evoluciju, u kojoj je dijelo nužan dio...



Mislim da uopće nije potrebno da neko bude doktor Silver agea kako bi shvatio priču i smisao djela. Dapače, dovoljno je čak da je samo površno upoznat sa superherojskom pop kulturom.
Isto kako (banalni primjer) nije potrebno pogledat sedmodnevni maraton kung fu filmova iz 70-ih da bi shvatio Tarantinov Kill Bill.

A sad, za nekakve analize i dekonstrukcije su zaduženi tipovi kojima je to posao ili glavna zanimacija.

S druge strane, ne razumijem famu oko DKR. Meni ništa specijalno. E sad, dal je to zato jer nisam upućen u zadnjih Batsovih 500 avantura ili jednostavno zato jer mi je crtež odbojan, a priča prosječna, nemam pojma.

Od Tezuke sam zasad pročitao samo Poruka Adolfu i fenomenalan mi je.

There he goes. One of God's own prototypes. A high-powered mutant of some kind never even considered for mass production. Too weird to live, and too rare to die.
Go to Top of Page

Mr. Bushido
stripovi.com suradnik



Croatia
10823 Posts

Member since 23/09/2005

Posted - 07/07/2015 :  14:08:26  Show Profile Show Extended Profile  Send Mr. Bushido a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Mhejl

Što se tiče najšireg konteksta, na ovo razmišljanje me je podstakao Jausov tekst o pojmu horizonta u literarnoj hermeneutici - neslaganju viđenja svijeta, opšte slike, pa i mijesta dijela u toj slici, između stanovnika dvije vremenske epohe, npr. one u kojoj je dijelo izašlo i one u kojoj živi ambiciozni književni kritičar. Poenta je u uspostavljanju dijaloga između izvornog horizonta, dotadašnjeg života dijela, i horizonta savremenika, u njihovom plodonosnom miješanju.

Npr., sa tog stanovišta, oduševljavanje naše publike stripovima poput Nadzirača i Povratka mračnog viteza bi bilo u najboljem slučaju sumnjivo, jer ne postoji nikakva relacija, tj. dijalog, između većine domaćih čitalaca i Silver age američkog stripa, čiju oštru dekonstrukciju predstavljaju ovi stripovi... stoga im sasvim izmiče izvorni horizont i smisao dijela, i prilaze mu kao najnovijem čedu selekcije domaćih izdavača, i pokušavaju da kažu da taj strip "vrijedi" ne obazirući se na širu cjelinu (superherojsku školu stripa) i njenu evoluciju, u kojoj je dijelo nužan dio... ili npr., oduševljavanje Tezukinim dijelima tipa MW i Oda Kirihitu, bez znanja, ili (što je još bitnije) zainteresovanosti da se sazna Tezukina uloga u ranom japanskom stripu, korišćenje stripa od strane gekiga pokreta kao oruđa da se ispita haos japanskog društva 1970-tih, i Tezukino (nevjerovatno vitalno) prilagođavanje ovim strujanjima, u pravcu veće ozbiljnosti, crnila, cinizma čak...

Hoću reći, naša publika, čini mi se, ima izrazito klasicistički stav - dobar strip je dobar, nezavisno od konteksta, izvornog okruženja, i uticaja koji je ostvario. Možemo spakovati paket najboljih stripova, lansirati ga na Mjesec, i naći nakon 1000 godina - i dalje bi se radilo o "vrhunskim djelima devete umjetnosti" (karikiram, al sad). Ovo "cijepanje", prostodušno uživanje u stipu je sasvim zadovoljavajuće u smislu najplićeg konzumerizma, ali često onemogućava shvatanje (ili konstruisanje) smisla dijela. I onda imamo ljude koji iz nekog razloga uživaju u mnoštvu "klasika", ali ni sami nisu sigurni zašto. Roršah je "kul". Nije bitno što je on krajnje zaoštravanje, apsurd doveden do pucanja, do preobražaja u svoju groteksnu suprotnost, manihejske etike klasičnih super-heroja (ili, još pravilnije, deontološkog stanovišta u etici). Tezukin "MW" je vrhunski špijunski triler - ali nikako i Tezukin pokušaj da, inspirisan gekigom, preispita američko-japanske poslijeratne odnose u jednom novom stilu, koji želi da bude mračan i ozbiljan, i ponekad upravo zbog tolike tendencioznosti postaje komičan, groteska.

Itd. Mislim da tvoje istraživanje stripova, u konačnici, ne potpada pod ono što kritikujem - jer oni koji toliko pišu o stripovima, kao ti, kao mnoge druge entuzijastične stripadžije, sa vremenom uspostavljaju jedan dijalog, počinju da shvataju šire konture onoga iz čega je strip proistekao. Taj dijalog je smješa svega i svačega: našeg doživljaja stripa i ličnih kontemplacija, cajgasta doba u kome je nastao, uticaja koji je imao na druge autore i ostvarenja, te dalju evoluciju stripa... stalno preplitanje, bez pretendovanja na konačne zaključke, već stalno saznavanje, širenje i miješanje horizonata, ideja. Čitanje Tezukinih dijela rađa žeđ za daljim istraživanjem mange. Dalje čitanjem stičemo implicitna znanja o japanskom društvu, istoriji, itd. U međuvremenu postajemo i zrelija osoba, složenijeg pogleda na svijet, te vezujemo lične uspomene uz stripove. Onda se vraćamo onim stripovima sa početka i gledamo ih sasvim dručagije, mnogostruko - i potrage opet počinju.


Hm, ali to bi značilo da je za vrednovanje svakog umjetničkog djela nužno poznavanje njegovog konteksta. To mi se čini nekako previše ekstremno.

Istina, neka djela praktički ne funkcioniraju kad ih se promatra izvan njihovog konteksta, ali mislim da kada su u pitanju radovi poput Watchmen ili Tatsumijevih stripova ipak u cjelini prevladava jedna univerzalna poruka/koncept/ideja, koja nam omogućuje da se povežemo (ili ne povežemo) sa samim djelom i time donesemo konkretan sud. Ključne su emocije, likovi, priča i ideje. Ako oni funkcioniraju, kontekst nam nije nužan za vrednovanje djela. Bez obzira da li je riječ o sumraku superheroja ili poslijeratnom Japanu.

Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins
Go to Top of Page

Cromwell
Senior Member



Croatia
2443 Posts

Member since 10/09/2011

Posted - 18/07/2015 :  08:06:28  Show Profile Show Extended Profile  Send Cromwell a Private Message  Reply with Quote
Pokušao sam čitati Becchin to Mandara i Tropical Citron i odustao nakon tridesetak stranica. No kruh there.

S druge strane sada sam na trećem tankobonu Suicide islanda i uživam. Sjajan strip! S jedne strane zabavan s druge navodi na kontempliranje a s treće prikazuje i objašnjava neke survival tehnike, što ga čini i korisnim.

Only this and Nothing more
Go to Top of Page

xander
Junior Member



Serbia
387 Posts

Member since 01/03/2012

Posted - 19/07/2015 :  07:43:11  Show Profile Show Extended Profile  Send xander a Private Message  Reply with Quote
Meni je ta otkačenost Tropical Citron-a baš legla.
Go to Top of Page

badseed
Junior Member



305 Posts

Member since 11/06/2009

Posted - 26/07/2015 :  08:53:16  Show Profile Show Extended Profile  Visit badseed's Homepage  Send badseed a Private Message  Reply with Quote
Iz jučerašnjeg Telegrama, prilog Kultura. Intervju sa Nevenom Antičevićem, vlasnikom Algoritma:

"... Drugi veliki promašaj su bili japanski stripovi mange, u koje smo krenuli kao veliki izdavački projekt od kojeg smo očekivali značajne prihode, ali on nažalost nije zaživio."

Horror filmovi od A do ŽNJ - http://www.horrorhr.com
Go to Top of Page

DeeCay
stripovi.com suradnik



Croatia
21586 Posts

Member since 24/09/2002

Posted - 14/08/2015 :  20:38:08  Show Profile Show Extended Profile  Send DeeCay a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by badseed

Iz jučerašnjeg Telegrama, prilog Kultura. Intervju sa Nevenom Antičevićem, vlasnikom Algoritma:

"... Drugi veliki promašaj su bili japanski stripovi mange, u koje smo krenuli kao veliki izdavački projekt od kojeg smo očekivali značajne prihode, ali on nažalost nije zaživio."



Čitao sam tekst. A gle, vidjelo se to prema velikim količinama remitende koji Algoritam ostavlja posvuda. Očito i nismo publika koja bi samo tako prigrlila nove stvari. Baš mi je žao što to nije zaživjelo.

“A reader lives a thousand lives before he dies; the man who never reads lives only one."
Go to Top of Page

DeeCay
stripovi.com suradnik



Croatia
21586 Posts

Member since 24/09/2002

Posted - 14/08/2015 :  20:39:38  Show Profile Show Extended Profile  Send DeeCay a Private Message  Reply with Quote
Mhejlov tekst koji je osvanuo na sajtu (nisi ga valjda već negdje ostavio ovdje na nekoj od 22 stranice)... Pa koga interesira neka baci oko.

Manga: director's cut
tekst by mhejl

Mange naše svagdašnje! Naš suradnik Mhejl uputiti će nas polagano u tajne mangi; počet ćemo generalno, a onda poimence. Tko zna gdje će nam biti kraj!


“A reader lives a thousand lives before he dies; the man who never reads lives only one."
Go to Top of Page

Mr. Bushido
stripovi.com suradnik



Croatia
10823 Posts

Member since 23/09/2005

Posted - 14/08/2015 :  20:43:42  Show Profile Show Extended Profile  Send Mr. Bushido a Private Message  Reply with Quote
Zapravo, kad se sve uzme u obzir, fascinantno je da je Algoritam većinu naslova uspio izgurati do kraja.

Ako išta, to je jedan dobar poticaj radoznalima da dotične naslove i pročitaju.

Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins
Go to Top of Page

Mhejl
stripovi.com suradnik



Bosnia and Herzegovina
4014 Posts

Member since 26/04/2009

Posted - 04/09/2015 :  15:22:41  Show Profile Show Extended Profile  Send Mhejl a Yahoo! Message  Send Mhejl a Private Message  Reply with Quote
Neke nove mange su nedavno u potpunosti prevedene, ili su se štampana izdanja pojavila u opticaju... tako da bih volio da dam kratku panoramu onoga što sam čitao u prethodnih par dana.

Prije svega, našao sam neke stripove Shigerua Mizukia - jednog od najpoznatijih i najpopularnijih mangaka "stare garde" (Tezuka, Ishinomori, itd.). Veliki dio Mizukijevog opusa tiče se jokaija, tj. fantastičnih bića iz japanskog folklora, analognih našim baucima, vampirima, morama, karakondžulama, i ostalim zlim i dobrim duhovima. Najpoznatije i najznačajnije djelo mu je GeGe No Kitaro - "Kitaro sa groblja" - priča o usvojenom dječaku-jokaiju koji se kreće između svijeta duhova i ljudi. Iskreno, rijetko kad sam vidjeo svijet japanskog folklora (fascinantnog) dočaran tako entuzijastično, bajkovito, elegantno, sa jednom estetikom mračne dječje bajke - jedina poređenja koji mi trenutno padaju na pamet su segmenti Kurosavinog filma "Snovi", te manga "Ušio i Tora", koja se takođe bavim bitkama između duhova. Naravno, šintoistički uticaj na japansku kulturu znači da su mnogi paganski i polu-paganski običaji očuvani, različiti oblici animizma... Elem, dva Mizukijeva stripa koja sam pročitao su:



"3, ulica misterija" je dvotomna zbirka Mizukijevih kratkih priča, koje labavo povezuje tema nevidljivog, natprirodnog svijeta koji nas okružuje i sa kojim katkada ostvarujemo kontakt. Iako na prvi pogled djeluju prilično naivno, zastarjelo, dječje - Mizuki nije zainteresovan za jedan čvrst narativ, i često se prije povodi za impresijom negoli logikom - kada ih pažljivije pogledamo zapažamo mnoge mračne teme i pesimistična razmišljanja ovoga autora koji je preživio pakao rata (o tome više kasnije). U ključu mračne bajke, iskonske bajke, košmara koji se miješa sa stvarnošću, Mizuki - na jedan način koji po duhu na mahove gotovo da podsjeća na DIlana Doga - preispituje svoje vrijeme, ljudsku slobodu i sudbinu, duboko razočaran društvom. U jednoj priči, jedan Japanac odlazi 100 godina u budućnost - da bi zatekao hiper-komercijalizovanu zemlju, u kojoj je sve na prodaju i sve se naplaćuje, a prostora i hrane neprekidno ponestaje, što prouzrokuje stalno smanjivanje novijih generacija japanskog naroda. Na kraju je, kako cinično zaključuje, njegovo doba bilo ono u kome je život bio najbolji - premda su se stalno borili za opstanak, kasniji periodi su još gori. U drugoj epizodi, jedan mangaka otkriva tajnu mrežu demona koja je prisutna u svim segmentima japanskog društva, i koja će ga eliminasati ukoliko ikome otkrije istinu - da, uistinu, "čovjek nije gospodar svoje sudbine, većć je sa svih strana pritisnut spoljašnjim, mračnim silama". U još jednoj apsurdističkoj bravuri, čuveni naučnik uspijeva da pređe u tijelo siromašnog studenta; student, iako je ostvario svoje snove, ironično - sada je bogat, ugledan i moćan u naučnim krugovima - može samo da živi u propadajućem tijelu, zatvoren kao ludak, dok na kraju u očaju ne oduzme sebi život. I dalje, i dalje - Mizuki na posredan ali efektan način preispituje strahove i groze našeg doba: nisu demoni problem, već pozicija nemoći, siromaštva i tjeskobe u kojoj se nalazi obično ljudsko biće. Zaista sjajna zbirka priča.



"Naprijed ka našim plemenitim smrtima" je Mizukijev potresni prikaz i moralni obračun sa strahotama rata, tačnije sa japanskom militarističkom kulturom i besmislenim pokoljima u koje je slala sopstveni narod, obične, skromne ljude, mladiće koji su ginuli za cara, čast i ostale idiotluke širom Pacifičkog fronta. Rad je donekle autobiografski: sam Mizuki je sa svojom jedinicom bio stacioniran u Indoneziji i naređeno im je da izvrše samoubilački napad na američku vojsku. Kao da to nije bilo dovoljno, oni koji su preživjeli prvi napad smatrani su "osramoćenim" i ponovo poslati na samoubilačku misiju, koju je preživjelo svega 80tak ljudi! Oficir koji je naredio napad je pobjegao kako bi "predao izvještaj štabu"! Sramotna istorija japanske armije, njenog tretmana sopstvenih vojnika, okrutnosti i fanatizma, samovolje i nesposobnosti oficirskih krugova, besmislenosti i licemjernosti tradicionalnih normi "časti" i slično - Mizuki detaljno prikazuje, oslikavajući monstruoznu sliku ljudskog gubitka i tragedije. Ukoliko bih morao da uporedim "Naprijed..." sa nekim drugim djelom, to bi svakako bio Remarkov roman "Na zapadu ništa novo" - oba zauzimaju duboko humanističku liniju i kroz naturalistički vjerno prikazana lična iskustva osuđuju rat, razotkrivajući njegov besmisao, licemjerje, promašenost, okrutnost. Ogromna klaonica zarad interesa šačice gadova... da, ovakva djela se trebaju čitati i pamtiti: njihov uticaj je više od običnog estetskog ugođaja, ona moraju biti stalna opomena i inspirisati sprječavanje novih ratova, novih careva i fanatika, ubijanja i samoubijanja na braniku Nacije, Časti, i ostalih promašenih ideala.

Jedina zamjerka koju imam na "Naprijed..." se odnosi na Mizukijev pristup: u oslikavanju sopstvenih, konkretnih iskustava možda je propustio priliku da snažnije istakne poentu, da je generalizuje na rat uopšte, kao i da sagleda dublje uzroke rata i boljke Japana tog vremena, koji se nisu mogli sagledati sa linije fronta, ali svakako jesu 1973 godine, kada je manga i nastala. No, može se reći da je njegov cilj bio što vjernije prikazivanje priče sopstvene jedinice, i da nije htio da "ukalja" to svjedočanstvo ličnim tumačenjima - kao i dramatičnost i apsurdnost događaja govore same za sebe, nagone na zaključke i bez naročitog isticanja poente. Nekada je stvarnost upečatljivija od svake retorike.

http://levoilevlje.blogspot.com/
živjece ovaj narod

Edited by - Mhejl on 04/09/2015 15:30:57
Go to Top of Page

Mr. Bushido
stripovi.com suradnik



Croatia
10823 Posts

Member since 23/09/2005

Posted - 06/09/2015 :  03:06:32  Show Profile Show Extended Profile  Send Mr. Bushido a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Mhejl

Jedina zamjerka koju imam na "Naprijed..." se odnosi na Mizukijev pristup: u oslikavanju sopstvenih, konkretnih iskustava možda je propustio priliku da snažnije istakne poentu, da je generalizuje na rat uopšte, kao i da sagleda dublje uzroke rata i boljke Japana tog vremena, koji se nisu mogli sagledati sa linije fronta, ali svakako jesu 1973 godine, kada je manga i nastala.


Hm, ne znam jesi li prilikom pisanja ovog komentara bio svjestan da je on stvorio jedan strip koji se bavi upravo time?

Zove se Comic Showa-Shi (Showa: A History of Japan) i obrađuje povijest Japana, kao i Mizukijev život, od 1926. do 1989. godine.

https://en.wikipedia.org/wiki/Showa:_A_History_of_Japan

Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins
Go to Top of Page

Mhejl
stripovi.com suradnik



Bosnia and Herzegovina
4014 Posts

Member since 26/04/2009

Posted - 16/09/2015 :  22:01:28  Show Profile Show Extended Profile  Send Mhejl a Yahoo! Message  Send Mhejl a Private Message  Reply with Quote
Vidiš, nisam. Hvala na napomeni, volio bih baciti pogled na mangu. Mada mislim da zamjerka i dalje stoji na račun pojedinačnog dijela, ako ne čitavog Mizukijevog opusa.

Inače, ponovo sam pročitao The Laughing Vampire Marua Suehira, nakon neke 3-4 godine. Na prvo čitanje mi se uopšte nije dopao. Nisam ga razumio. Bio mi je odvratan, patetičan, pretjeran u svakom pogledu.

Maruo Suehiro inače stvara u okviru ero-guro tradicije japanske umjetnosti, koja spaja, ako sam pravilno razumio ciljeve pokreta, seks i nasilje/dominaciju u različite groteskne situacije, motive, atmosfere. Sva njegova dijela vizuelno evociraju Japan 1920tih, kada je i pokret bio najsnažniji. Mislim da bih trebao još da pročitam za detaljniji prikaz pokreta, ali na prvu mah mi se čini da se uklapa u preispitivanje moralnosti dvadesetih godina, pod uticajem socijalnih posleratnih potresa, psihoanalize i labavijeg spolnog morala. I pinku filmovi 60tih i 70tih, naročito Kođia Vakamatua (o kome sam pisao, čije filmove volim) se mogu posmatrati kao nastavak ove tradicije, obogaćen tada aktuelnim političkim temama i egzistencijalizmom. U svakom slučaju, Maruo za mene predstavlja struju koja svjesno odbacuje čovjekovu "nadogradnju" - ideale, moral, obzire, altruizam, inhibiciju - u ambijentu sveopšteg raspada moralnih vrijednosti - i preispituje njegovu biološku osnovu. Nagon. Instinkt. U ključu ovog redukcionizma se sve čovjekove akcije razotkrivaju kao jedna igra bioloških sila, put nagomilavanja nagonske tenzije i njenog zadovoljenja. Znate već... nagon, cilj, objekt, radnja. Varijacije u objektima (cilj je uvijek isti - redukcija nagona), posrednost ili neposrednost zadovoljenja kroz ovaj ili onaj oblik radnje, i čine prividnu raznolikost ljudskog ponašanja.

Dakle, Nasmijani vampir (cerekajući?). I dalje smatram da je pretjeran, gotovo patetičan. Da sam ja izdavač ovoga stripa, gotovo izvjesno bih cenzurisao dvije scene, makar sam u principu protiv svake cenzure i kontrole umjetnosti. Priča je nered, gomila nabacanih motiva, vjerovatno preuzetih iz priča Edogava Rampe; scene se nižu bez jasne narativne niti-vodilje, strukture priče. Opšti utisak o pripovjedanju je haotičan, fragmentisan, ostaje utisak neplaniranosti, improvizovanja u hodu.

Međutim, Nasmijani vampir uspijeva da uhvati suštinu horora - pod uslovom da horor shvatimo kao oslobađanje nagona nenadzirano moralom, u svijetu i likovima koji vrtoglavo hrle ka nihilizmu. Upravo onom nihilizmu na koga je Niče upozoravao, naglašavao značaj njegovog prevazilaženja: moralnu prazninu i osjećaj gubitka svake svrhe, vrijednosti, cilja, načela prema kome bismo se ravnali. Sve je dopušteno, i bog je mrtav. Ovo stanje nije amoralnost divljaka, ili psihopatska urođena nesposobnost za moral, pa čak ni imoralnost u smislu kršenja još uvijek važećih normi: to je svijest o vrijednostima koje su postojale, ali više nemaju smisla i odbačene su, svijest o tome da je sve dozvoljeno - i da sama riječ "dozvoljeno" nema više nikakvog smisla. Ništa nije ni dozvoljeno ni nedozvoljeno. Prosto postupamo, bez moralne dimenzije postupka.

Ovo stanje je, svakako, teško dočarati u čistom obliku. Mislim da Maruo Suehiro to na mahove uspijeva - kroz raspoloženja, poze, bestijalne izraze lica i melanholiju. Istovremenu razočaranost i euforičnost; radost slobode i žal za moralno struktuiranim svijetom.

Da ne govorimo o prikazima seksa, razdvojenog od ljubavi i razumijevanja drugoga, i spojenog sa drugim motivima i snagama - sadizmom i mazohizmom, prije svega, tj. tendencijama ka dominaciji/kontroli i sadizmu, kao i pasivnošću, zavisnošću od drugih, objektifikaciji, želji za pripadnošću i podređenosti. Sve nam to daje jednu zastrašujuću sliku seksa i ljubavi, tj. stanja njihove patološke razdvojenosti, u smislu osoba koje nisu u stanju da vole ni sebe ni druge, ali upražnjavaju seks kao obično fiziološko zadovoljstvo (gratifikaciju bazičnog nagona), te način prevazilaženja otuđenja kroz sadizam ili mazohizam, posjedovanje i biti posjedovan. Moglo bi se reći i da ovakav prikaz nije daleko od naše stvarnosti, ma koliko se služio ekstremnim scenama.

Ovaj članak to najbolje opisuje, i preporučujem da ga zainteresovani pročitaju: https://mercurialblonde.wordpress.com/2013/06/05/suehiro-maruos-the-laughing-vampire-and-the-aesthetics-of-horror-in-comics/

Ja ću samo postaviti neke primjere NEVJEROVATNOG crteža:






http://levoilevlje.blogspot.com/
živjece ovaj narod

Edited by - Mhejl on 16/09/2015 22:18:17
Go to Top of Page

badseed
Junior Member



305 Posts

Member since 11/06/2009

Posted - 17/09/2015 :  17:05:26  Show Profile Show Extended Profile  Visit badseed's Homepage  Send badseed a Private Message  Reply with Quote
Dark Horse najavio prvi "I am a Hero" Omnibus. Datum izlaska je 26.04.2016 godine.

quote:
I am a Hero Omnibus Volume 1 Paperback
by Kengo Hanzawa

The zombie apocalypse has never been more surreal! A mentally unhinged manga artist witnesses the beginning of a zombie outbreak in Tokyo, and he's certain of only two things: he's destined to be the city's hero, and he possesses something very rare in Japan--an actual firearm! Kengo Hanazawa's award-winning series comes to Dark Horse, and this realistically-drawn international bestseller takes us from initial small battles for survival to a huge, body-horror epidemic that threatens all of humanity! These special omnibus volumes will collect two of the original Japanese books into each Dark Horse edition and include all of the color pages.



Horror filmovi od A do ŽNJ - http://www.horrorhr.com
Go to Top of Page

fler
Average Member



Croatia
864 Posts

Member since 21/10/2003

Posted - 19/01/2016 :  15:21:25  Show Profile Show Extended Profile  Send fler a Private Message  Reply with Quote
http://myanimelist.net/manga/3518/Lets_Bible


Split your lungs with Blood and Thunder
Go to Top of Page

sinisa123
New Member



110 Posts

Member since 24/03/2010

Posted - 27/05/2016 :  15:40:12  Show Profile Show Extended Profile  Send sinisa123 a Private Message  Reply with Quote
Završio deseti dio I am a Hero. Odlično, mada morate biti strpljivi. Skoro sam odustao pri kraju prvog dijela, ali me klifhenger zadržao i hvala mu na tome.

Btw, što se umrtvila tema, gdje su Mhejl i ostali?

http://shaolinovspajz.blogspot.com/

Edited by - sinisa123 on 27/05/2016 15:41:10
Go to Top of Page

badseed
Junior Member



305 Posts

Member since 11/06/2009

Posted - 27/05/2016 :  19:34:27  Show Profile Show Extended Profile  Visit badseed's Homepage  Send badseed a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by sinisa123

Završio deseti dio I am a Hero. Odlično, mada morate biti strpljivi. Skoro sam odustao pri kraju prvog dijela, ali me klifhenger zadržao i hvala mu na tome.


meni bas prekjucer dosao omnibus, uopće nisam povezivao sa filmom unaprijed - vidio sinopsis zombies i to bilo dosta za kupiti ;)

Horror filmovi od A do ŽNJ - http://www.horrorhr.com
Go to Top of Page

sinisa123
New Member



110 Posts

Member since 24/03/2010

Posted - 11/06/2016 :  23:30:04  Show Profile Show Extended Profile  Send sinisa123 a Private Message  Reply with Quote
Ubo si Znam da treba da izađe film, ali ne vjerujem da to može biti na nivou mange.

Počeo da čitam Bokko. Non stop fajt, za sada odlično. Nadam se da kvalitet neće padati do kraja.

http://shaolinovspajz.blogspot.com/
Go to Top of Page

Mhejl
stripovi.com suradnik



Bosnia and Herzegovina
4014 Posts

Member since 26/04/2009

Posted - 18/10/2016 :  23:12:14  Show Profile Show Extended Profile  Send Mhejl a Yahoo! Message  Send Mhejl a Private Message  Reply with Quote
Pokušaću da dam svojevrsne "blic-preporuke" mangi i ostalih stripova koje sam čitao ovih dana.



Dororo spada u svojevrsni Tezukin prosjek, što znači da se i dalje radi o dobrom, izrazito dinamičnom stripu, čiji su kvaliteti umanjeni previše fragmentisanom strukturom (iz epizode u epizodu) i naglim, zaista nedorečenim krajem. Ipak, glavne Tezukine teme su tu; njegov prikaz Japana kasnog 16. vijeka, vremena anarhije i rata koje je završeno tek bitkom kod Sekigahare (1600.), odslikava svu autorovu pesimističnost u pogledu ljudske prirode i svijeta uopšte, uz paradoksalnu nadu i želju da se istraje. Tezuka je briljantan kada se dohvati egzistencijalnih tema, ali ovdje su one vrlo nepretenciozno provučene kroz radnju, logično izrastajući iz haotičnog okruženja kojim se kreću naši junaci i njihovog zadatka. Zadatak? Hajakumaruov otac, carski general, je žrtvovao svog sina demonima, zauzvrat dobijajući vlast nad Japanom. Svaki od demona je uzeo poneki dio Hajakumaruovog tijela, ukupno 49 dijelova, od očiju, preko usta i noge... uz neko kolutanje očima možemo da prihvatimo činjenicu da mu je briljantni hirurg koji ga je pronašao napravio prostetičke udove i ostale dijelove tijela, te da ESP moćima nadoknađuje nedostatak mnogih čula: i tada zabava počinje. Tačnije, lov na demone: svaki put kada ubije novog demona, ponovo dobije dio tijela. I tako počinje njegovo putešestvije kroz rat, haos, pljačkaše i seljake, demone i polu-demone, jeziva utvrđenja i potlačena sela. Neke od epizoda su zaista dirljive, poput priče o zaposjednutom konju, ili o demonskim ajkulama, a bogati svijet japanskog folklora, onija i jokaija, izvire sa svake stranice stripa i donosi nam sve čudnija stvorenja. Tezukin crtež je standardno dobar.



Senrei iliti Krštenje je, na moju popriličnu radost, novoprevedena manga velikog majstora horora Kazua Umezua. Što više dočitavam njegove radove, sve ga više cijenim, i sve više shvatam zašto se njegov opus pogrešno tumači i doživljava kao tek još jedna bizarnost koju nam mange nude. Sad, Umezu jeste iracionalan - do tačke pucanja priče u hrpi nelogičnosti, poput u "14-sai", a i infantilan - ali to nisu mane. On piše iz dječje glave, iz tog iracionalnog rasparčanog svijeta mašte i prijetnji koji oni naseljavaju, svijeta magijskog mišljenja i neopisivih strahova. Mama će me ubiti. Hoću da se udam za tatu. Da li ću ikada shvatiti kakav je čovjek moj otac. Zašto je moja sestra toliko ljepša od mene. Zašto sam drugačija od ostale djece i po cijeli dan u krevetu. - samo su neke od misli na kojima počivaju Umezuove priče. A on uzima ove misli, i oko njih plete - kao i svi mi, uostalom - gustu mrežu fantazija, projekcija, odbrana, strahova od raspadanja, napuštanja, smrti, bola - i to oblikuje u priču koja će, onome ko je navikao na tradicionalnu naraciju i uobičajene motive, djelovati infantilno, gotovo sumanuto. Ali svijet svakog djeteta, i mnogih odraslih, možda čak i većine, i jeste iracionalan, barem na nekom nivou. Živi su mrtvi, a mrtvi živi; sijenke će me progutati dok se mesec sumanuto smiješi, hoću da odrastem što prije, hoću da budem savršen, mamin savršeni dječak. Kakva buka, kakav materijal za horor! Neka Umezuova djela se mogu posmatrati kao prirodne ilustracije udbženika kako razvojne, tako i kliničke psihologije.

U Senrei se radi o fantaziji jedne djevojčice da ju je njena majka - duboko narcistička i neurotična bivša glumica - rodila kako bi prebacila svoj mozak u njeno tijelo i vječno ostala mlada. U prvom tomu, na nezaboravno jeziv način, to se i desi - uistinu ili ne, saznajte sami. Elem, ovaj fantazijski odmak služi Umezuu da razvije edipalnu situaciju - borbu između djevojčice i žene njenog učitelja za njegovu ljubav, na sve moguće načine - tako mračno, a opet tako urnebesno, tako direktno a opet sa tako lukavim odmakom ("to nije ona, nego mozak njene majke") - da se to ne može opisati! I to se nastavlja sve do zadnjeg toma i izrazito nadahnutog kraja, zbog koga strip dodatno raste u mojim očima - i nemojte nipošto da mislite da je nerealističan , jer se radi o jednoj pojavi kojoj sam i sam imao prilike da svjedočim (indukovana sumanutost - "ludilo u dvoje").



"Yokai Hunter" je jako zanimljivo dijelo Daiđira Morohošija, takođe nedavno prevedeno. Mogao bi se opisati kao neka vrsta japanskog Martija Misterije, na površni pregled, ali ipak pokazuje daleko veći uticaj horora, naročito lavkraftovskih motiva. Morohošijevo ogromno poznavanje japanske istorije i tradicije nije samo sebi svrha - kao u kahm, jednom Bonelijevom stripu - već iz njega prirodno izviru motivi i priče koje koristi da bi nas fascinirao i očarao. Mladi profesor arheologije je prognan sa fakulteta zbog njegove smjele teorije da jokaiji - fantastična bića japanskog folklora - uistinu postoje, ili su postojali; on na svojim putovanjima traži različite čudne pojave. Neke priče su prosječne, ali je sveukupan kvalitet prilično visok - mene je očarala priča o japanskim hrišćanima koji su bili odsječeni od ostatka svijeta za vrijeme Tokugava šokunata. Nakon nekog vremena su razvili svoje apokrifne i iskrivljene verzije Biblije, kao i vrlo... specifična učenja. Obilazeći jedno od njihovih zabačenih sela, profesor shvata da su oni... potomci jednog od aktera iz Starog zavjeta, i da svjedoči jednoj nevjerovatnoj sudbini koja je zapečaćena još u rajskom vrtu. Kakva šteta što je napisan samo jedan tom, tj. nekih pet priča!
p.s. imate preveden i Morohošijev MRAČNI MIT, takođe izvrstan strip, ali koji zahtijeva ogromnu koncentraciju i dobro poznavanje japanske istorije i mitologije. ja sam na nekim mjestima bio potpuno izgubljen i morao sam da potražim objašnjenja: ali, kada jednom sklopite čitavu sliku... doživite "o moj bože, puno je zvijezda!" ili "the horror, the horror!" momenat, u zavisnosti od vašeg ugla gledanja.

http://levoilevlje.blogspot.com/
živjece ovaj narod
Go to Top of Page
Page: of 24 Previous Topic Topic Next Topic  
Previous Page | Next Page
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 2.91 seconds. Snitz Forums 2000