| Author |
 Topic  |
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
Mali_Mate
stripovi.com suradnik
Croatia
2065 Posts
Member since 18/03/2006 |
 Posted - 17/02/2010 : 22:36:16
|
quote:
Originally posted by vope
Budalo.
Pored interneta i mirijadu svih mogućih rečnika (BESPLATNO) ti trošiš nemale pare za knjigu/rečnik koji ćeš otvoriti 10 puta godišnje max. Jesi li bar dobio kakav mikser ili usisivač kao poklon uz kupovinu?
da, poznato je kako su besplatni rjecnici sjajna i pouzdana stvar  |
http://matanovogumno.blogspot.com |
 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 17/02/2010 : 23:04:52
|
hrvatski sf
Zvonimir Furtinger
Kada se govori o sf piscima u Hrvata, jedno ime uvijek iskoči prvo. Riječ je o Zvoni, pioniru sf stvaralaštva u nas, a i šire. Moj prvi dodir sa njegovim djelima bio je kroz priču PSIHODROM objavljenu u jednom od SIRIUSA, a kasnije sam se navukao i na druga djela. Ovaj pisac nažalost već dugo nije među nama(1912 - 1986), ali njegovo ime i dalje je živo u sf svijetu. Spada u klasičare, same početke i, iskreno, iako nadasve hvaljen, osobno mi spada u srednji red kvalitete pisaca domaće sf proze. Ipak, ostaje zapamćen kao jedan od pokretača sf lavine u nas, a knjiga Crveni duh jedna je od prvih, a možda(dok ne dobijem potvrdu, ne mogu to sa sigurnošću reći) i prva sf knjiga u nas
SF Romani
* Ništa bez Božene, koator Mladen Bjažić (drugo izdanje stroja prof. Kružića) - roman, 1973.
* Mrtvi se vraćaju, koator Mladen Bjažić - roman, 1965.
* Svemirska nevjesta, koator Mladen Bjažić - roman, 1960.
* Varamunga - tajanstveni grad, koator Mladen Bjažić - roman, 1960.
* Zagonetni stroj profesora Kružića, koator Mladen Bjažić - roman, 1960.
* Osvajač 2 se ne javlja, koator Mladen Bjažić - roman, 1959.
* Majstor Omega osvaja svijet, koator Stanko Radovanović - roman, 1941.
* Crveni duh, koator Stanko Radovanović - roman, 1926.
Branko Pihač
Jedan od najboljih pisacasf- pripovjedaka kod nas. Njegov Prometheus i danas smatram jednom od najboljih priča uopće. Svoje radove objavljivao je prvenstveno u SIRIUSU, i ta djela spadaju u vrh priča objavljenih u tom časopisu. Ako ga do sada niste čitali - svakako probajte.
Važnije priče:
* "Fombos, dar zvijezda", Sirius, 41, 1979.
* "Đavolji vrtovi doktora Hirnemiusa", Sirius, 53, 1980.
* "Perpetuum mobile", Sirius, 64, 1981.
* "Prometheus", Sirius, 76, 1982.
* "Čovjek iz Vučjeg Dola", RS magazin, zima 1982.
* "Maggemoniusov most", Sirius, 79, 1983.
* "Posljednja poruka", Sirius, 83, 1983.
* "Poziv", Sirius, 87, 1983.
* "Bumerang", Sirius, 100, 1984.
* "Mačje oko", Sirius, 119, 1986.
* "Eksperiment doktora Kühlgrubera", Alef, 9, 1988.
* "Eliksir besmrtnosti", Ubiq, 2007,
* "Lami" (kratki roman), Parsek, travanj 2008, 98.
Damir Mikuličić
Damir Mikuličić (Zagreb, 16. ožujka 1942.), hrvatski pisac znanstvene fantastike, prevoditelj, urednik i vlasnik nakladničke kuće "Izvori".
Diplomirao je Elektrotehnički fakultet i apsolvirao eksperimentalnu fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.
Mikuličićev znanstvenofantastični opus rijedak je primjer izrazite tvrde znanstvene fantastike (hard SF) u hrvatskoj književnosti. Njegove najbolje stranice (npr. novele "O", "Novo sjeme", i dr.) nastale su na tragu scijentizma Arthura C. Clarkea (čiji je roman 2001. svemirska odiseja preveo na hrvatski), u uspješnu spoju rigidne prirodoznanstvene (fizikalne) deskripcije i literarne obrade. Njegov pripovjedački stil uzoran je primjer postupka očuđenja u znanstvenoj fantastici.
Mikuličić je znanstvenofantastične novele i kratke priče objavljivao od ranih 1970-ih u Vjesnikovim izdanjima, pod pseudonimima Mike Dames i Dame McUllage. Svoje najbolje priče i kratki roman Morska zvijezda, nastao iz Mikuličićeva predloška za (parodijski) znanstvenofantastični film Gosti iz galaksije Dušana Vukotića (1981), okupio je u zbirci O (Beograd 1982), koja je tiskana i na esperantu (Zagreb 1988).
Godine 1976. predložio je osnivanje časopisa Sirius i dao mu ime, bio u prvim godištima jedan od njegovih recenzenata, zatim je bio stalni recenzent beogradske znanstvenofantastične biblioteke Polaris Zorana Živkovića, a od 1991. vlasnik je izdavačke kuće Izvori, jedne od vodećih nakladnika znanstvene fantastike u Hrvatskoj, gdje uređuje znanstvenofantastične nizove ZF biblioteka i Biblioteka Sirius. Od 1968. do 1990. radio je kao novinar i urednik u Vjesniku, a za mnoštvo časopisa, radio i televiziju pratio je događanja s područja znanosti i tehnike. Član je uredništva časopisa Čovjek i svemir Zvjezdarnice Zagreb, dobio Republičku nagradu Fran Tućan za popularizaciju znanosti (1986.), objavio popularnoznanstvene knjige Svjedočanstva o budućnosti (1988) i Nuklearne elektrane (1988.). U Izvorima uređuje i popularnoznanstveni niz Biblioteka Luč, za koji je preveo djela S. Hawkinga, C. Sagana, A. Einsteina, P. Daviesa, S. Weinberga i drugih. Godine 1999. dobio je Nagradu SFERA za životno djelo.
(O Mikuličiću je tekst sa Wikipedije. Sve je fino sažeto, pa da se ne mučim:))
Nastavlja se... |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
sawitch
Advanced Member
Serbia
39392 Posts
Member since 17/11/2007 |
Posted - 18/02/2010 : 01:15:28
|
quote:
Originally posted by vope
Budalo.
Pored interneta i mirijadu svih mogućih rečnika (BESPLATNO) ti trošiš nemale pare za knjigu/rečnik koji ćeš otvoriti 10 puta godišnje max. Jesi li bar dobio kakav mikser ili usisivač kao poklon uz kupovinu?
A sta cemo kad nestane struje?  Salim se.. Vujaklija mi je bila primarna jer mi je uvek bilo premnogo da dam za Klajna... Ali ovo sam uzeo na 10 rata, i to po pola sa kevom.. Dakle 10 meseci izdvajam po 400 dinara mesecno, sto je smesno...
A da dodam, kad bih se odrekao knjiga i stripova ne bih isao peske ili autobusom, to je sigurno... 
Sto kaze moj cale: "Narod nema 'leba da jede a ti bacas pare na knjige i stripove!!!" |
Edited by - sawitch on 18/02/2010 01:16:11 |
|
|
|
Lord Vader89
stripovi.com suradnik
France
9543 Posts
Member since 05/07/2007 |
Posted - 18/02/2010 : 01:35:55
|
quote:
Originally posted by sawitch
quote:
Originally posted by vope
Budalo.
Pored interneta i mirijadu svih mogućih rečnika (BESPLATNO) ti trošiš nemale pare za knjigu/rečnik koji ćeš otvoriti 10 puta godišnje max. Jesi li bar dobio kakav mikser ili usisivač kao poklon uz kupovinu?
A sta cemo kad nestane struje? Salim se.. Vujaklija mi je bila primarna jer mi je uvek bilo premnogo da dam za Klajna... Ali ovo sam uzeo na 10 rata, i to po pola sa kevom.. Dakle 10 meseci izdvajam po 400 dinara mesecno, sto je smesno...
A da dodam, kad bih se odrekao knjiga i stripova ne bih isao peske ili autobusom, to je sigurno...
Sto kaze moj cale: "Narod nema 'leba da jede a ti bacas pare na knjige i stripove!!!"
pa u pravu je cale, bolje ti je da se zenis |
Potpis u dva reda, prema pravilniku:
Vader je, kao i uvek, u pravu. ; john connor ; 2022 A.D. |
|
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2965 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 18/02/2010 : 09:54:54
|
quote:
Originally posted by Mali_Mate
quote:
Originally posted by vope
Budalo.
Pored interneta i mirijadu svih mogućih rečnika (BESPLATNO) ti trošiš nemale pare za knjigu/rečnik koji ćeš otvoriti 10 puta godišnje max. Jesi li bar dobio kakav mikser ili usisivač kao poklon uz kupovinu?
da, poznato je kako su besplatni rjecnici sjajna i pouzdana stvar
Čudo jedno kako meni rade posao. Trik je u ogromnom izboru. |
... |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 18/02/2010 : 20:08:29
|
Povijest SFere i SF-a u zemlji SIRIUSA
Prenosim sa stranica SFere izvrstan tekst koji izvrsno govori, opisuje i dočarava hrvatsku i jugoslavensku scenu sedamdesetih i osamdesetih, a kasije ćemo vidjeti i kako je sve bilo u "Sjajnim zeznutim godinama". Uživajte u dašku prošlosti ogrnute velom budućnosti i zaključite i sami koliko je entuzijazam pojedinih ljudi bio velik.
KNJIGA POSTANKA – prvih deset godina
Ili: KAKO JE SVE POČELO, A I BROJ APOSTOLA JE OTPRILIKE TU NEGDJE
autor: Darije Đokić
foto: Darije Đokić
Svaka povijest ima i predpovijest
Znanstvena beletristika i fantastika (korektni prijevod engleskog Science Fiction & Fantasy) u ovim krajevima Europe nije bila nepoznata kategorija. Romani J. Vernea i priče H. G. Wellsa čitali su se i u nas, u prvoj četvrtini XX stoljeća. U drugoj su doprli odjeci prvih američkih SF stripova – Bucka Rogersa i Flasha Gordona – tako da je u tridesetima i besmrtni Andrija Maurović crtao SF avanture. Neki smatraju da je i Krležin Banket u blitvi oblik ZBiF-a. Najznačajniji crno-bijeli nijemi SF film svih vremena – Metropolis Fritza Langa – vrtio se i u nas. Poslije Drugog svjetskog rata stigli su u ove krajeve radovi brojnih sovjetskih autora gdje je taj žanr, nakon početne sumnjičavosti, bio ideološki dobro prihvaćen jer je stimulirao pozitivnu vjeru u tehnološki svijet na kojem se bazirala budućnost “radnog naroda” i “komunističkog društva”. Na sreću, prekid sa Staljinom je omogućio pristup i američkom SF-u, prije svega velikanima kao što su bili Asimov, Simak, Bradbury, Anderson, Williamson. Putem legendarnog Plavog Vjesnika stiže i, za to doba fenomenalni, britanski strip Dan Dare te nije čudo da se uskoro i prva poslijeratna generacija naših strip crtača okušava s tim temama. Ujedno se objavljuju prve naše moderne ZBiF priče, a kraj šezdesetih donosi osvajanje Mjeseca, šezdesetosmašku “kulturnu (r)evoluciju” i više uistinu kvalitetnih SF filmova te, za to doba po ozbiljnosti SF pristupa, revolucionarnu TV-seriju Zvjezdane staze. U Beogradu se pokreću kvalitetni časopisi Kozmoplov te nakon njega Galaksija.
Iz rečenog je lako zaključiti kako se u pedesetima i šezdesetima stvorila kritična kulturna masa koja je generirala dovoljno ljubitelja ZBiF-a za pokretanje njihove organizirane djelatnosti. No, u to doba se svako spontano organiziranje građana, iako zakonom dozvoljeno, strogo nadziralo putem procedure neophodne za registraciju, a nikome nije bilo baš milo da ih razne državne i paradržavne institucije “pročešljavaju” kako bi ustanovili predstavljaju li opasnost za poredak. Ipak, polovinom sedamdesetih, “sparina” nastala nakon “hrvatskog proljeća” je već bila popustila te je i procedura postala više formalnost negoli prava provjera moralno-političke podobnosti. I tu kreće povijest SFere.
YUKON II 1979.: Ivica Posavec, Darije Đokić, Drago Božić, Zoran Milović, Boris Marini, Borivoje Jurković, Gordana Marini, Andrija Franetović - pokušajte pogoditi tko je tko.
Osnivanje kluba
Grupica entuzijasta – među njima danas su najpoznatiji Krsto Mažuranić, prvi fan ovog dijela Europe, i Želimir Koščević, tada voditelj Galerije SC, kasnije u Galeriji Moderne umjetnosti (tu su još bili Vladimir Sokol, Vojko Kraljeta i Alfred Reschner) – godine 1975. odlučuje kako bi bilo vrijeme da se osnuje i pravi ZBiF klub, sličan onima kakvi su na Zapadu postojali decenijama. Veći problem od registracije bili su prostor i materijalni “uvjeti poslovanja” te se za početak odlučilo krenuti linijom manjeg otpora. Uz pomoć jednog od voditelja Astronautičkog i raketnog kluba “Zagreb” (dijela danas već zaboravljene Tehničke omladine), koji je i sam bio SF fan, rečeni zanesenjaci postaju Sekcija za znanstvenu fantastiku ARKZ-a te dobivaju pristup prostorijama Kluba. Ovdje moram navesti da smo, što se tiče naziva “Sekcija za znanstvenu fantastiku”, zapravo bili samozvanci – statut ARKZ-a nije dopuštao takvu sekciju te su nas oni vodili kao “Sekciju za propagandu” (interesantna vremena, zar ne?).
Kao datum osnivanja uzet je 4. veljače 1976. godine, a to je bio i jedan od razloga što su se klupske konvencije prvih dvadesetak godina tradicionalno održavale u veljači, kada se slavila godišnjica osnivanja. Rečene su se prostorije nalazile u malo boljem betonskom bunkeru u dvorištu Zgrade u Ilici 53, a sastojale su se od nešto većeg predsoblja, radionice u koju nismo imali pristupa te sobice u kojoj je bilo “tajništvo”.
Sastanci su bili jednom tjedno, a ovisno o broju sudionika, tada većinom studenata s pokojim gimnazijalcem te par već odškolovanih, kao i (slabim) mogućnostima zagrijavanja rečene ledenjače, održavani su u jednoj od tih prostorija. Zimi su kaputi bili rijetko skidani. Osim veleučenih diskusija na raznorazne SF teme i kovanja grandioznih planova, neki od nas su bili angažirani i u pripremi predstave Komornog teatra iz Križevaca zasnovane na ZBiF romanu mađarskog pisca Tibora Deryja. Nažalost, nakon par mjeseci proba projekt je propao i do postavljanja na scenu onako kako je bilo zamišljeno nije nikada ni došlo.
Rađanje Siriusa i Parseka
Početak rada za malo je prethodio još jednom kardinalnom događaju u SF životu tadašnje Jugoslavije. Jedinstveni Borivoje Jurković, glavni i odgovorni urednik redakcije romana i stripova izdavačke kuće Vjesnik (u ta vremena najveće u Hrvatskoj i druge u ondašnjoj nam zajedničkoj državi), iako bez mnogo SF znanja, genijalnom intuicijom odlučuje pokrenuti ZBiF literarni mjesečnik. Obraća nam se za prve savjete i od tada pa do gašenja, naši članovi (uključujući i autora ovih redaka) aktivno djeluju kao vanjski suradnici, recenzenti i pomoćni urednici.
Bolje informirani naslućuju da je riječ o Siriusu koji je u desetak godina neprekidnog izlaženja dostigao kultni status jer je osim izvrsnih prijevoda najbolje strane SF literature (ne samo anglosaksonske nego i ruske, francuske, talijanske, češke …) već nakon prvih nekoliko brojeva počeo redovito donositi i priče domaćih autora. Niti jedan časopis nakon njega, koliko se god upinjao kopirati ga, nije mu se niti približio, a o širem značaju govori i činjenica da je tiraža prvih nekoliko brojeva (38-40.000 primjeraka) tada svrstala Sirius na treće mjesto na planeti Zemlji, a godine 1980. i 1984. proglašen je i najboljim europskim SF časopisom!
SFeraKon 1985.: Borivoje Jurković lijevo, Danijela Piegai desno.
Nakon otprilike godinu dana rada, Sekcija zaključuje da joj je potrebna i vlastita tiskovina te zajedničkim naporima, u siječnju 1977., pokreće Parsek, kako reče prvi urednik Neven Antičević (da, da, sadašnji gazda “Algoritma”): paradoksalno sekularno glasilo koje se, naravno, umnaža šapirografom (oni mlađi neka se raspitaju što je to). Nakon drugog broja dolazi do zastoja, te uređivanje sljedeća dva preuzima gorepotpisani, a njega nasljeđuje Zoran Milović, koji će na tom mjestu ostati sljedećih nekoliko godina te ustaliti Parsekovo izlaženje. U doba dok nije bilo interneta, tih je par “zaklamanih” listova bilo jedino sredstvo komunikacije s onima koji nisu mogli dolaziti na sastanke.
SFera
Cvokotanje od hladnoće ne pospješuje diskusije i druženja te se krajem zime 76./77. odlučuje za selidbu u toplije krajeve. Iako je preseljenje iz centralno smještene Ilice u tada daleku periferiju Ivanićgradske 41a značilo da gotovo svi članovi moraju tramvajčiti (u to doba ama baš niti jedan od nas nije imao vlastiti automobil), što je dovelo do gubitka nekih starijih članova, mogućnosti koje su pružale za ta vremena velebne prostorije Doma kulture Pešćenica privukle su nove entuzijaste i omogućile neslućeni razvoj.
Nakon godinu dana rada, samosvijest Sekcije narasla je toliko da više nije bilo straha od osamostaljenja te preseljenje koincidira s formalnim osnivanjem kluba SFera. Nas desetak punoljetnih građana dalo je svoje “legoše” (od “lična karta” – danas “osobna iskaznica”) te je klub i registriran na novoj adresi. Dom kulture Pešćenica je bio relativno “friška” struktura u potrazi za nekima koji će arhitektonsku ljušturu ispuniti sadržajima. Jedan od naših članova, koji je stanovao u tom kvartu, znao je za to i sretno nas spojio. Osim vlastite sobe za upravu, klub je dobio mogućnost korištenja više prostorija za predavanja i sastanke, galerijskog prostora, prave kino-dvorane i (san snova) opreme za isto tako pravi kafić! Dugi niz godina Klub je bio najaktivnija organizacija koja je tamo djelovala.
Ime “SFera – klub prijatelja znanstvene beletristike i fantastike” (kompletan službeni naziv) predložio je ing. Oliver Franić te se on može smatrati nekom vrsti kuma, a radi se o akronimu te igri riječi: Science Fiction Era, ali ujedno i sfera – kugla kao savršeno tijelo. Amblemom kluba razveselio nas je prvoizabrani predsjednik Krsto Mažuranić – levitirajući BOČ (buljooko čudovište – naša verzija BEM-a, od eng. bug eyed monster, tada već šaljivog termina za vanzemaljce holivudske B i C produkcije) ispred svemirskog broda. Drugi broj Parseka u lipnju 1977. već izlazi kao glasilo SFere. Od tada pa sljedećih deset godina rad kluba se može opisati uzlaznom linijom.
SFeraKon 1985.: s desna - laureat SFere Slobodan Čurčić, Gianfranco Viviani, D. Piegai.
Konvencije i novi klubovi
Najvažniji oblik društvenog SF djelovanja su “konvencije”, američki termin koji označava bilo koji veliki događaj organiziran na specifičnu temu (i opća skupština stranke naziva se konvencijom). Organizacija je festivalskog tipa, tj. postoji serija događaja koja čini kostur: predavanja i okrugli stolovi na različite teme, oko toga se organizira jedna ili nekoliko izložaba i predstava, a sve je začinjeno intenzivnim druženjem ljubitelja i stručnjaka. Obično se održavaju i formalna zasjedanja tijela koja su organizator ili pokrovitelj konvencije, dok je trajanje obično barem dvodnevno.
Ovakav oblik javnog SF djelovanja u nas nije bio poznat dok se toga nisu prihvatili neki naši članovi. U to je doba organiziran sajam nazvan “Zagrebački dani znanstvene fantastike” koji je, istini za volju, imao više izložbeni tip organizacije, dok je druženja bilo uglavnom van prostora događanja. Međutim, interes je bio toliki da se odlučilo organizirati i druge po redu “Dane SF-a”. Želimir Košćević je velikodušno upregnuo svoju Galeriju SC, te se 2-4.11.1979. održao prvi skup koji je već nalikovao na pravu SF konvenciju.
S obzirom da je Sirius sa svojim malobrojnim, ali bitnim neliterarnim stranicama poslužio kao SFerina rezonantna kutija, ubrzo je došlo do kataliziranja organiziranog okupljanja i u drugim većim gradovima; osnivani su SF klubovi u Ljubljani, Beogradu, Skopju, Osijeku, Novom Sadu, Nišu, Sarajevu … Članovi tih većih ili manjih, bolje ili slabije organiziranih klubova (ali uglavnom vrsni poznavaoci ZBiF-a) dolaze u Zagreb. Nekolicina ih je bila i na prvim “Danima”, a broj onih koji su najavli svoj dolazak na “druge Dane” već je bio toliki da se moglo govoriti ne o lokalnom zagrebačkom, već o pravom svejugoslavenskom događaju (ne zaboravite da je tadašnja država brojila 24 a ne 4,5 miliona stanovnika). Zbog toga je i naziv promijenjen u YUKON (jugoslavenska konvencija, ali je tada “KON” još uvijek značio “kongres”) te je dodat i broj “Drugi”. Naravno, “prvi” YUKON pod tim imenom nije nikada niti održan – radilo se o prekrštenim “Danima znanstvene fantastike” održanim 1977.
Ovaj se način druženja ne samo vrlo brzo pročuo, nego se i svidio sve brojnijim fanovima te je YUKON postao stalna svakogodišnja manifestacija. U duhu “bratstva i jedinstva” (a i da se olakša život onima koji su morali raditi na organizaciji prva četri događanja), konvencije su se kasnije održavale naizmjenice u raznim gradovima Jugoslavije, s lokalnim klubovima kao izvršnim organizatorima. Naravno, najkvalitetnije i najposjećenije su konvencije bile one u Zagrebu koji je imao najorganiziraniji klub.
Tu se, međutim, pojavio i mali problem. Nisu si svi mogli dozvoliti putovanje u udaljene gradove, a rotacija mjesta održavanja je značila da bi se do sljedeće kovencije u vlastitom gradu moglo čekati i nekoliko godina. Stoga je SFera, s najvećim članstvom i publikom, odlučila sama svake godine organizirati vlastitu konvenciju koja je, kada je YUKON bio u Zagrebu, ujedno bila i federalni događaj. Slično su kasnije postupili i neki drugi veći klubovi, uglavnom po republičkim središtima. S obzirom na kapacitete nekih od njih često je SFeraKon, kako je naravno bilo ime klupske konvencije, bio značajniji od samog YUKONA. I pri numeriranju SFeraKona postupilo se u duhu stvaranja instant-tradicije već viđene s brojanjem YUKONA: prva konvencija koja je nosila klupsko ime nije imala u nazivu “Prvi” jer je za početak uzeta ona ista 1977.! Nasreću, da se u glavi nebi zavrtilo od silnih prebrojavanja, od numeriranja se nakon nekog vremena odustalo te je uz SFeraKon dodavana godina održavanja, a ta se tradicija održala i do danas kada je to (već petnaest godina) de facto nacionalna konvencija. Da se zna: takvu tradiciju neprekinutog održavanja nemaju niti mnoge od Hrvatske veće zemlje u Europi.
Rad Kluba i prelazak u Društvo
Rad i sastanci su se u novim prostorijama ustalili; svaki tjedan održavana su predavanja na razne teme, a tada najčešći predavači bili su K. Mažuranić, B. Ogorelec, N. Antičević (o SF literaturi i SF-u općenito), B. Marini – dugogodišnji tajnik (SF film), O. Franić, D. Đokić, P. Raos (razna područja znanosti kao podloga za ZBiF), V. Kraljeta (muzika), bilo je govora i o likovnim umjetnostima, a većina je govornika bila i suradnicima u Parseku, uglavnom po istim temama. Može se reći da smo višegodišnjim radom svi mi stekli zavidnu rutinu. Kako je Sirius silno potaknuo ambicije domaćih SF pisaca, od kojih su mnogi imali samo ljubav prema genreu, pokušalo se nadobudne autore podučiti osnovama beletrističkog pisanja (znate već, ono: likovi, karakterizacija, zaplet-rasplet, naracija, stil i slično …), pa su Raos i Vaš povijesničar napisali nekoliko članaka i održali par radionica na tu temu. Ako je tko od slušača uspio naučiti dovoljno da napiše nešto što je objavljeno, bilo bi lijepo da se javi. Predavači nisu bili samo naši članovi; često smo imali ugledne goste, katkada sveučilišne nastavnike, a svaki bi događaj bio najavljivan u dnevnim novinama, dok se o konvencijama govorilo na radiju, uglavnom zahvaljujući našem članu i autoru – novinaru Živku Prodanoviću.
Parsek kao polu-literarni bilten nije ni izbliza dosegnuo mjesečnu redovitost izlaženja. Iako smo po broju članova bili najveći SF klub, aktivna jezgra nije bila velika te se teško nalazilo dovoljno vremena i suradnika za intenzivniju produkciju. Da bi se nadoknadio manjak informacija između dvaju izlaženja našeg prvog glasila, 1982. su izmišljene “Parsek novosti” kao informativni letak koji je govorio samo o radu u klubu i trebao je biti uistinu mjesečnik. To mu je neko vrijeme i uspijevalo, a održao se par godina te je na kraju imao i više nego jedan fotokopirani/šapirografirani list papira. Klupske su ambicije u izdavaštvu bile veće; željelo se izdavati vlastito neperiodično literarno izdanje s obzirom da se Sirius dobro prodavao, a strogoćom izbora i ograničenim brojem stranica odvojenim za domaće autore nije mogao zadovoljiti ambicije i čitalačke publike i nezajažljivih autora. Tako se ozbiljno počelo raditi na Megaparseku, kao pravom literarnom časopisu štampanom “za istač”. Nakon toga je tu funkciju trebala imati SFERA - međutim, svi su se ti abortirani literarno-izdavački planovi nasukali na grubu istinu: u doba kada nije bilo PC-a te stoga niti desktop publishinga, štampanje zbirke pripovijedaka ili romana bilo je i organizaciono i financijski prezahtjevno i za najveći klub u državi. Tu je djelatnost SFera uspjela ostvariti tek mnogo kasnije.
Pogodite tko je klinac na slici. Da, da, IGOR KORDEJ.
u sredini ilustracija za naslovnicu Siriusa za naslovnu priču ponosnog autora desno.
Nastavlja se... |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
sawitch
Advanced Member
Serbia
39392 Posts
Member since 17/11/2007 |
Posted - 18/02/2010 : 20:23:09
|
| Ej, ludaci.. Uzeo sam i enciklopediju Mladinske Knjige "Ljudi koji su menjali svet" isto papreno, ali na rate... Prelepa knjiga.. Keva je ranije uzela od njih enciklopediju "Basta".. Savrseno izdanje... |
|
|
|
Rock.Bob Rock
Senior Member
Croatia
1146 Posts
Member since 25/03/2009 |
Posted - 18/02/2010 : 22:01:24
|
Dick: Bladerunner: Sanjaju li androidi električne ovce?
8/10 - nešto sam darežljiv u zadnje vrijeme. Ili samo čitam jako dobre knjige
edit:ona biblioteka Alien SF Specijal - kako kaže izdavač "romani koji imaju posebno mjestu u svijetu znanstvene fantastike".
Ajde onda, koji od ovih imaju baš posebno mjesto?
http://www.zg-naklada.hr/ pa kliknite na Alien SF Specijal. |
. |
Edited by - Rock.Bob Rock on 18/02/2010 22:05:13 |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 18/02/2010 : 23:05:17
|
quote:
Originally posted by Rock.Bob Rock
Dick: Bladerunner: Sanjaju li androidi električne ovce?
8/10 - nešto sam darežljiv u zadnje vrijeme. Ili samo čitam jako dobre knjige
edit:ona biblioteka Alien SF Specijal - kako kaže izdavač "romani koji imaju posebno mjestu u svijetu znanstvene fantastike".
Ajde onda, koji od ovih imaju baš posebno mjesto?
http://www.zg-naklada.hr/ pa kliknite na Alien SF Specijal.
Laže
Luna je ok knjiga. PO toj ideji su se sjetili u NN univerzumu da bi mjesec mogao biti...pa, pročitaj knjigu.
Powersa nisam čitao, a ovo ostalo sam je ok, ali ništa posebno.
ne znam zašto bi to bile tako posebne knjige.
|
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 18/02/2010 : 23:08:46
|
Nexus biblioteka objavljuje loše knjige(izuzev Vijenca od zvijezda i Pet raketa) Alien sf je štivo za razonodu, možda Robinson malo iskače. Ali sve su to nepretenciozna djelca.A ako od Larryja Nivena želiš pročitati remek - djelo, digni Prsten i Inžinjere prstena.Te knjgie spadaju u vrh sf-a.
EDIT:biti će i otim bibliotekama ponešto, samo da dođe ne red |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
Edited by - mladjo on 18/02/2010 23:09:25 |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 19/02/2010 : 21:04:17
|
II. dio
nastavak priče o povijesti SFere i SF-a u Hrvatskoj i šire
Jedan od brojnih daveža koji je sputavao ambicije članstva po tom i sličnim pitanjima bio je i pravne prirode: tadašnji “pozitivni zakonski propisi” nisu stimulirali komercijalnu djelatnost udruženja građana registriranih kao klubovi. “Viši” oblik je bio tzv. Društvo, koji je dozvoljavao mnogo šire mogućnosti po tom planu, čak se moglo zahtijevati i državno (čitaj: uglavnom općinsko, ali katkada i republičko) sufinanciranje, no je i nadzor bio stroži. Međutim, SFera se već bila etablirala kao značajan društveni faktor u svojoj niši djelovanja te ishođenje odobrenja nije predstavljalo veći problem. Po odrađenoj papirologiji, 1982. klub mijenja status te se preimenuje u “SFera, društvo za znanstvenu fantastiku” (osobno mi se nije sviđalo što je umjesto termina “ZBiF” uporabljem reduktivni “ZF”, ali se slažem da je novi naziv bio manje nezgrapan, a i državnim birokratima i piskaralima je trebalo manje objašnjavati razliku).
Nagrada SFERA
Još 1977., dok smo se natiskavali u prostorijama u Ilici, a Sirius tek grabio prve korake, Vladimir Sokol je nabacio ideju kako bi trebalo osnovati stalnu nagradu za ZBiF aktivnosti. Nagrada “SFera” najavljena je ‘79., razrađivana ‘80., a prvi puta dodijeljena 1981. Na Pravilniku o dodjeli ozbiljno se radilo, komisija za izbor, koja je prijedlog podnosila Skupštini na proglašenje, radila je dugo i naporno, često u konstruktivno svađalačkoj atmosferi, a koliko se ozbiljno pristupilo selekciji može ilustrirati stav da je članstvo u Klubu uglavnom bilo uzimano kao negativna točka u odlučivanju o laureatu (e da se nebi reklo kako nagrade dodjeljujemo sami sebi); od toga se kasnije moralo postepeno odustati (ovih poslijednjih desetak godina možda i previše) jer su svi koji su nešto vrijedili u međuvremenu postali makar “dopisni” članovi SFere.
V. Sokol je dao i idejno riješenje nagrade: sfera prerezana na pola te spojena polovima rotiranim za 180 stupnjeva tako da se dobiva oblik klepsidre – pješčanog sata; gornja polusfera posuta je zvijezdama te simbolizira nebo, na donjoj su meridijani i paralele pa simbolizira Zemlju. U mjesto spoja polutki željeli smo staviti uzorak pijeska s Mjeseca te smo pisali, uz dužno obrazloženje, NASA-i zamolivši za par zrnaca. Nevjerovatno, ali istinito, odgovorili su nam! Istina, odgovor je bio negativan, sav su pijesak bili već podijelili znanstvenim institucijama po svijetu, ali su nam kao utješnu nagradu poslali gomilu fotografija koje smo kasnije iskoristili na SFeraKonu. Umjesto pijeska s Mjeseca, Sokol se potrudio oko malenog meteorita, kako bi se u predviđenom mjestu ipak našao vanzemaljski materijal.
Samu je nagradu izradio od (mislim) slitine aluminija J. Škunce – ako ste kada bili na dodjeli nagrade to je onaj “pehar” (u Klubu od milja zvan “pepeljara”) pokraj kojeg se slikaju dobitnici kojima se uručuje plaketa s obzirom da “SFera” ostaje u SFeri, a na njezino postolje se lijepi pločica s imenom dobitnika, djelom i godinom dodjele. To smo postolje izradili sami: dugogodišnji blagajnik Drago Božić je nabavio pozamašni panj koji je pisac ovih redova dao tokariti te osobno izbušio utore za metalni dio, a kasnije smo ga i višeslojno “bajcali”.
Osnovne su kategorije bile za priču, roman i životno djelo, mogla se povremeno dodati i nagrada za neki drugi oblik stvaranja u ZBiF-u, a ustanovili smo i Povelju. Kako bi se održali kvaliteta i značaj nagrade, Pravilnik je predviđao da se u nedostatku kvalitetnih godišnjih ostvarenja nagrada uopće ne dodjeljuje u nekoj kategoriji, što se i više puta desilo, osobito (kako se i pristoji) nagradi za “životno djelo”, koja je dodijeljena svega nekoliko puta. Prva nagrađena priča bila je “Prsten” Gorana Hudeca, a roman je bio “Prepoznavanje” slovenskog autora Mihe Remeca. Iako se smanjenjem države smanjilo i obuhvatno područje, danas je “SFera” de facto (ako ništa drugo zato što je jedina) hrvatska nacionalna nagrada za ZBiF djelovanje. Kada je Klub prekrojen u Društvo, dotadašnji amblem sa veselim BOČ-om se činio malo preneozbiljnim pa je zamijenjen novim – bila je to stilizirana plaketa nagrade s već opisanom klepsidrom i tekstom ispod nje: SFera, društvo za znanstvenu fantastiku. Taj je i danas u opticaju, tek neznatno izmijenjen.
Od samog osnivanja SFere govorilo se o potrebi da se ujedine sve (nad)nacionalne snage potencijalno zainteresirane za rad u ZBiF-u, osobito na profesionalnoj razini, kako bi mu se podigla kvaliteta i značaj. O tome se pričalo na prva dva YUKONA, ali je tek na trećem, na petu godišnjicu kluba i dodjele prve nagrade 28.2 i 1.3.1980., došlo do pokušaja osnivanja YUSFO-a – svejugoslavenske SF organizacije, za koju smo mi izradili prijedlog statuta i načina djelovanja. Bilo je predviđeno institucionalno članstvo: SF klubovi, filmski distributeri, izdavači i tek poneki slobodni profesionalac koji radi na tom području. Pokušaj je, naravno, neslavno propao. Osim predstavnika par klubova, na sastanku koji je trebao biti osnivačka skupština nije se pojavio nitko od upravo navedenih “privrednih subjekata”. Nešto se više diskutiralo na slijedećoj konvenciji, ali sa istim rezultatom; tek se pet godina kasnije, nakon što je broj klubova u zemlji bio već pozamašan, skrpalo nešto nalik prvotnoj ideji, a pristupilo je i par individualnih članova koji su kruh svoj svagdašnji zarađivali radom i u SF-u. Čak se ‘86 pojavio prvi (valjda i zadnji) YUSFAN - fanzin dotične organizacije koja je formalno postojala sve do raspada federacije. Posvemašnji nedostatak cehovske svijesti te poslovična balkanezerska inertnost, učinili su YUSFO bespredmetnim; ipak, makar i formalno postojanje takve organizacije djelomično nam je pomoglo u vrlo bitnom djelovanju o kojem ću sada prozboriti par riječi (kartica).
Eurocon 1986.: bradonja koji stoji - Joe Haldeman, bradonja koji čuči - Bruno Ogorelec.
Nastavit će se... |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 19/02/2010 : 23:26:15
|
III dio
Jack Williamson u Zagrebu
Tek što smo se 1979. bili smjestili u nove prostorije na Pešćenici, na jednom od naših tjednih sastanaka pojavio se kravatirani mladac (nama se tada činio gotovo sredovječnim) i predstavio se kao službenik Generalnog konzulata SAD-a u Zagrebu. Gotovo nas je sramežljivo priupitao bismo li ugostili jednog američkog SF pisca na proputovanju, željnog da upozna fanove iz zemlje ni kapitalističke ni komunističke (jer nismo bili njihovi, ali niti onkraj “željezne zavjese”), tj. “ni vrit, ni mimo” – ovo nije on rekao nego je moja konstrukcija. Mi ljubazno odgovorismo potvrdno i priupitasmo o kome se radi. Kada dotični izvali da je to Jack Williamson, nama donje čeljusti popadaše do razine pupka te je bila potrebna određena količina prijateljskog uvjeravanja kako bi shvatili da nas Amer ne zaje… nego će – da se obeznaniš – dotični pisac uistinu proboraviti u Zagrebu dva dana.
Za one mlađe kojima SF počinje “prvom” epizodom Ratova zvijezda mala digresija: Jack Williamson velikan je prve generacije autora koji su SF pisali pod tim nazivom, kao što su Asimov, Simak, Clarke … (druga četvrtina XX stoljeća); sudionik je prvih američkih i svjetskih konvencija, održanih prije Drugog svjetskog rata (ipak, nemojte da vas zavede naziv “Svjetska” – u to doba se radilo o vrlo skromnim konvencijama, sve po američkom običaju da širokogrudno taj atribut dodijele svakom događaju kojem osim 100 Amera sudjeluju po jedan Kanađanin i Meksikanac). Williamson je 1979. bio predsjednik SFWA, moćne udruge američkih ZBiF pisaca. Iako gotovo osamdesetogodišnjak, bistrog i znatiželjnog uma, zaželio se posjetiti NR Kinu koja se, po oporavku od daveža (prave) “kulturne revolucije”, po prvi puta otvorila posjetiocima sa Zapada. Jedina aviokompanija koja je tada letila za Peking bio je JAT (!) te je morao presjesti u našoj zemlji, a kako letovi nisu bili usklađeni imao je po par dana vremena između dolaska i polaska.
Oborio nas je s nogu pričom o tome što ga je potaklo da se zainteresira za znanost, tehnologiju i priče o njima. Kao dijete živio je u Novom Meksiku; kada je izbila revolucija pod vodstvom Emiliana Zapate i Pancha Ville (!) otac ih je odveo u Texas kako bi se sklonili od nasilja koje se prelijevalo iz Meksika. Tada je po prvi puta (govorimo o 1910.) vidio automobil! To ga je toliko oduševilo da je ostatak života proveo neprekidno se baveći novim dostignućima civilizacije. Maksimalno smo iskoristili boravak staroga barda, toliko smo ga “žmiknuli” da smo se pred kraj već bojali da li će dida preživjeti naš entuzijazam. Ne samo da je preživio ta dva dana nego je dočekao i XXI stoljeće. Po povratku u SAD stavio nas je na svjetsku SF kartu: napisao je zapaženi članak o nekim čudnim momcima i ponekoj curi, tamo daleko u Zagrebu, koji se silno trude misleći da je ZBiF ozbiljna stvar.
Eurocon 1986.: Nenad Rijavec, Dana Frišić.
On je bio prvi, nakon njega su nas pohodili raznorazni više ili manje zbunjeni SF pisci, te o nama pisali više ili manje čudilačke članke: Bob Shaw, koji je tvrdio da nam je cuga loša (zapravo je bio u pravu), James Gun, koji nas je kao sveučilišni nastavnik podučio da je SF prije svega književnost, silno zabavni Brian Aldiss, koji nam je bio najskloniji te par puta naš gost, Joe Haldeman, kojem kvaliteta cuge uopće nije smetala, Daniela Piegai, tada najbolja i najaktivnija talijanska SF&F spisateljica …
Proboj u inostranstvo našim snagama započeli su Krsto Mažuranić, Vojko Kraljeta i Neven Antičevič koji su ‘79. pohodili skupštinu WorldSF udruženja u Brightonu. WorldSF je bio dijete detanta, željezna zavjesa se bila malo spustila i nazirala se lova iza nje: do autora sa Zapada došla je informacija kako su neki od njih prevođeni i objavljivani u zemljama “realnog socijalizma”, naravno bez upita o autorskim pravima. Ipak, nije se radilo o čistom lopovluku već o kreativnoj interpretaciji pojma naknade za rečena prava: zakoni tih zemalja (a bormeš i naše) nisu dozvoljavali iznošenje niti stranih niti domaće valute; međutim, svatko je imao pravo doći i slobodno potrošiti svoje novce tamo. S druge strane, pisci sa (političkog) Istoka bili su gladni objavljivanja na Zapadu. U tu grupu se moglo pribrojiti i nas, “nesvrstane”. Grupa zapadnoeuropskih autora došla je na genijalnu ideju: zašto ne stvoriti svjetsko udruženje SF profesionalaca u koje bi se mogao učlaniti svatko, bez obzira na zemlju (političkog) porijekla? Tako je nastao WorldSF, koji nikada nije dosegao snagu SFWA, ali je omogućio višegodišnja vesela druženja uz poneku ozbiljnu realizaciju, kao što je bila antologija koja se telila godinama, ali se ipak pojavila u drugoj polovini osamdesetih – prije svega upornim radom Gianfranca Viviania, direktora i suvlasnika Editrice Nord iz Milana, tada najveće izdavačke kuće u Europi specijalizirane samo za ZBiF.
Naša se ekipa vratila iz Brightona s velikom stvari, sljedeći se sastanak – 1980. – trebao održati u Zagrebu! Iz raznih razloga taj je događaj bio otkazan, međutim na Rotterdamskoj skupštini sljedeće godine (na kojoj su naša delegacija bili K. Mažuranić, N. Rijavec i D. Đokić koji su tamo stigli nakon 18 sati neprekinute vožnje u Krstinom Citroenu Diani) odlučeno je za Zagreb ‘83. Ta je skupština, u prisutnosti par tuceta članova stiglih uistinu odasvuda sa Zemlje, održana u hotelu Esplanade tijekom jednog nezaboravnog vikenda kada su sklopljena poznanstva i prijateljstva od kojih neka traju i do danas.
Jedna od posljedica odlaska u Brighton bila je da nas je 1979. za 2. YUKON pohodio Sam Lundwal, švedski pisac i teoretičar SF-a, s još izraženijim muzičkim talentom, tako da je bio poznatiji kao tekstopisac za planetarno popularnu grupu ABBA. Kako tada funkcija počasnog gosta formalno još nije postojala, prvi stranac kojeg smo kao takvog najavili bio je Gerry Webb 1982. za 4. YUKON (“uhapšen” u Rotterdamu godinu dana ranije). Taj je strojarski inžinjer u to doba (a možda i danas) za britansku Vladu radio na ozbiljnom projektu svemirskog aviona – svemirskog broda koji bi polijetao i slijetao kao avion, a ne kao raketa. Kao autor bavio se samo popularizacijom znanosti i tehnologije, međutim, u SF krugovima je bio poznatiji kao vlasnik najveće britanske zbirke pisanih materijala o ZBiF-u. Kasnije sam ga osobno posjetio u Londonu i uvjerio se u istinitost navoda: u jednoj je kući živio dok mu je druga bila od podruma do tavana ispunjena SF publikacijama raznoraznih vrsta. Po toj sam kući hodao sa zdjelom ispod brade kako čovjeku ne bih zaslinio tapisone.
Eurocon 1986.: Gerry Webb & co.
Inače, ta je konvencija bila prva s video-projekcijama, a kasnije smo prvi uveli i kompjuterske igraonice. S obzirom na tadašnji hardware i software, bolje je da današnji cyberfighteri ne znaju što smo vrtjeli, okilavili bi se od smijeha i nevjerice. Pred kraj opisivanog nam perioda, SFera je imala preko 200 barem povremeno aktivnih članova, na SFeraKonima se tijekom vikenda muvalo preko 1300 posjetioca, godišnje ih je oko 4000 sjedilo na predavanjima i drugim događanjima iz redovitog programa. Biblioteka (koju je brižljivo vodio i slagao kasniji predsjednik Ivica Posavec) brojala je preko 1600 naslova te imala i oko 1100 diapozitiva (gdje je to sve danas?). Naši su članovi bili najaktivniji prevodioci SF-a (i to ne samo sa engleskog); prije svih K. Mažuranić (na konvenciji u San Marinu dobio nagradu za najboljeg europskog prevodioca), zatim Bruno Ogorelec (koji je kao privatnik objavio prvi prijevod SF romana) pa Dana Frišić, B. Marini, D. Đokić …
Eurocon
Ovaj pregled međunarodne scene (a i ovaj tekst) završiti ću događajem koji je predstavljao kulminaciju naših internacionalnih napora. Višegodišnjim lobiranjem uspjeli smo osvojiti Eurokon – godišnju europsku konvenciju za 1986. koju smo nazvali Ballkon. Asocijacija na otužni nam poluotok u to doba nije imala baš toliko negativnan predznak, a da igra riječi bude zabavnija, od sudionika se tog bala očekivalo da sa sobom donesu bilo kakvu loptu pa se na konvenciji moglo vidjeti svašta (vaš je autor u to ime u džepu nosio čeličnu kuglicu iz kugličnog ležaja). Plakat je bio izradio naš član Igor Kordej, jedan od majstora Novog kvadrata – strip časopisa proslavljene “Zagrebačke škole stripa” – koji je ujedno bio i art-GOH. Sam Lundwal je ovoga puta bio pravi GOH, dok je fan-GOH bio Roelof Goudriaan, izdavač najpoznatijeg euro-fanzina Shards of Babel.
Konvencija se trebala održati u dvorani “Lisinski”, ali s obzirom da su bezobrazno držali cijenu, “Lisinski” je otpao pa je opet uletio SC. Usprkos silnim naporima velikog broja požrtvovnih članova SFere, nije to bio najbolji Eurokon do tada, ali svakako najveća stvar ikada održana, prije ili kasnije, u ovim krajevima kontinenta.
Završit ćemo s ovom desetom karticom teksta (toliki je i broj godina razdoblja koje opisujemo) s nadom i željom da on bude poticaj kako bi sadašnji i budući članovi SFere, oni bivši i neki novi, bili svjesni i podsjetili se stare slave i dostignuća te se potrudili ponovo je dohvatiti i prestići.
Sjajne zeznute godine
Prenosim dio teksta Tatjane Jambrišak iz 1998. godine koji govori kako su sf i SFera preživili zeznute devedesete. Koji put je sve to ličilo na čisti sf...
Iako sam pažljivo skupljala podatke o zadnjih deset godina, nastojeći ih sažeti u što manje riječi, sigurna sam da je još mnogo toga ostalo nespomenuto.
Kao što su to mnoga imena ljudi koji su SFeru održali na životu,sponzori i dobrovoljci, ljudi u gradskim fondovima, novinari, autori plakata i izložbi, recenzenti zbirki i izdavači koji su je pomogli ostvariti, oni koji su besplatno izrađivali letke i plakate, donosili uredski materijal iz firme, neumorno prihvaćali i očaravali nove članove, redari i snagatori što su nosili stolove i stolce, oni koji su se nervirali i oni koji su u tišini radili, oni koji su tek s osmijehom promatrali SFerakonsku zbrku i oni što su posuđivali vlastite stvari za zajedničku stvar. Arhivari, bibliotekari, kostimirani i fotografi.
Oni koji su pisali priloge za Parsek ili organizirali vlastite radionice, dramske ili jezične. Tiskari, izdavači i prevodioci. Oni koji su mnogo obećavali i oni koji su to i obavili. Svi koji su trčkarali po ministarstvima i turističkim zajednicama, ljepili adrese na dopise, pakirali pakete s knjigama, utipkavali baze podataka, crnčili na desku ili podizali atmoSFeru ispadima ispred šanka.
Naći ćete se, vjerujem, među njima. I ako ste zaboravili, prisjetiti se. Tako će i ovaj pogled unatrag ispuniti svoju svrhu. Do nekog sljedećeg, kad opet budemo slavili okrugli broj. Što veći, naravno!
Tatjana Jambrišak (1998.)
SFeraKoni
Prvi veći SFeraKon, s rekordnim brojem posjetilaca (čak 250) održan je ‘89 kada je po Zagrebu kružila maska Hubbardovog Terla, dijeleći reklamne letke, a nad Ivanićgradskom se zlokobno nadvijao napuhan balon istog lika. Ratne su godine SFeraKon obavile po defaultu, svi dođu i donesu što imaju doma, pa se zabavljamo. Sve skučeniji prostori određivali su mnogo manji broj ljudi na konvenciji, pa se niti konvencija nije naširoko reklamirala. SFeraKon ‘94 je po prvi puta zakoračio van Pešćenice, u Studentski centar u Savskoj i privukao pažnju studenata koji za SFeru i SFeraKon inače ne bi saznali. Program se odvijao na nekoliko mjesta i po prvi puta je nalikovao nečem većem od internog tuluma. Sljedeće smo godine nagovorili FER da nam ustupi svoju novo uređenu zgradu, u kojoj smo i danas. Prostor je prikladan, moderan i spreman prihvatiti još više posjetilaca. Budućnost pripada nama!
Strani gosti
Stranci na SFeraKonu nisu novost. Zalutao bi poneki, ili bi ga dovukli po prijateljskoj liniji oni što su odlazili na međunarodne konvencije. Svi bismo rado popričali sa gostom, piscem ili dugogodišnjim članom fandoma. Prošle su to godine bili Guy Gavriel Kay, Martin Easterbrook i Margaret Austin, dok su se njemački, američki i japanski (da, da, dobro ste pročitali, čovjek je došao mijenjati se za Magic the Gathering karte!) fanovi sami pozvali.
Ovogodišnji je gost, od mnogih željno očekivana Lois McMaster Bujold, otkazala dolazak, a tko će iz evropskog fandoma ipak stići u Zagreb, vidjet će se 24. travnja.
Godišnja nagrada
Nagrada SFERA za najbolji literarni i likovni rad po prvi puta objavljen u predhodnoj godini ima svoju tradiciju i svoju težinu, najviše za nagrađene. Međutim, nova je kategorizacija uvela razlike i red u raznolike priče i ilustracije, nastojeći potaknuti domaću produkciju. Radovi objavljeni u fanzinima također su uključivani u konkurenciju, a broj članova žirija fluktuirao je znatno, jer su ukinuta ograničenja, tako da svatko, pa makar i nije član SFere, može sudjelovati u žiriranju, pristane li predhodno pročitati cjelokupnju godišnju domaću produkciju. Dodjeljuju se i nagrade za životno djelo i posebno ostvarenje, a nagrada PROTOSFERA namjenjena je mladom autoru za izuzetno ostvarenje.
Dječji natječaj
Jedna od najvažnijih aktivnosti SFere oduvijek je bila popularizacija znanosti i SF književnosti među djecom osnovnih i srednjih škola Hrvatske. Natječaj se svake godine objavljuje u Modroj Lasti, a kao dopis šalje na sve škole, zadajući teme za likovne i literarne radove. Nagrade za najbolja djela dodjeljuju se, istovremeno kad i nagrada SFERA, na svečanoj SFeraKonskoj skupštini, u subotu oko 20 sati. Odaziv je s godinama sve veći, a posebno nas raduju samostalni radovi koje djeca šalju ili donose neovisno o školi. Nagrađeni radovi, kao i oni koji se posebno ističu, izlažu se u prostorima SFerakona. Izložba dječjih radova nakon SFerakona prenosi se u knjižnice kao prikaz produkcije, a neki su posebni nagrađeni literarni radovi kasnije i objavljivani.
Sve veći broj službenih dopisa zahvale i podrške natječaju koji stižu iz škola i od pojedinih nastavnika, te ozbiljnost kojom djeca prihvaćaju svoje nagrade, praćeni pljeskom cijele dvorane, potvrđuju uspješnost ovog projekta.
Plakat, izložbe, strip
Svake je godine SFeraKonski plakat donosio ponešto novo. Kad god bi uhvatili sponzora, štampali bi ga u boji. Stripaši su zadnjih godina promijenili koncepciju plakata, pomičući je od ilustracije prema strip kadru, što je dobro primljeno kod publike, naročito one koja stare plakate koristi za umatanje, mačevanje ili kao zaklon od svjetla iz hodnika. Ove je godine plakat, kao što i priliči budućnosti koju živimo, izrađen uz pomoć kompjutera.
Izložbe su redovno održavane, bez obzira da li su to bili originali ili kopije, svjetlosne postave ili naslovne stranice. Svaki je dobitnik likovne godišnje nagrade na SFeraKonu obvezno predstavio izbor iz svog opusa. Jedne je godine iz kutija izvučena tzv. stara krama, plakati s prošlih konvencija, naslovne stranice starih knjiga, prašnjavi geštetner Parseci, koje smo i izložili kao svojevrsnu povijest SFere.
I strip se, također, bez prestanka uvlačio na stranice Parseka ili nas kao samostalna izdanja iznenađivao omotom, tvrdim koricama ili drugim (!) izdanjima, dok su Endemci zaderali orbitu svojom upornošću i kvalitetom.
Kompjuteri …
Kompjuterska se igraonica oduvijek sklapala od opreme što bi je ljudi donijeli sa sobom, prikazivani su i neki domaći uradci, vlastiti dizajn i izrada strojeva, ali su službeno prezentirane i razne multimedijske aplikacije, domaće kompjuterske igre i umreženi turniri. Nastojali smo svake godine nabaviti što moderniju opremu, u čemu nam je mnogo pomogao FER i sponzori. Prostori u kojima se ubija, gazi, rastura čudovišta golim šakama, ili tek višesatno strateški mrcvari, uglavnom su neprozračene, bučne rupe iz kojih plaze raščupani i zajpureni trodnevni nespavači tek kad ogladne, po kolu ili … znate već.
… i igrači
Na drugoj strani, odmah do ulaza, za dobro osvjetljenim spojenim stolovima sjede kockari! To su oni s karticama, žetonima, pločama, i mnoštvom raznobojnih i raznolikih kockica koje ljubomorno čuvaju. Između njih naganjaju se killeri i ostali igrači po ulogama. Jedno su se vrijeme održavali i žestoki turniri u trodimenzionalnom mlinu. U dvoje, pa čak i troje igrača, svaki sa svojom bojom ping-pong loptica!
Veliki broj ljudi je u poslijednjih nekoliko godina u SFeri pronašao stalne ili povremene partnere za bjegove u fantastične svjetove, vlastitog dizajna ili tuđih kreacija. Igraonica je jedna od najbrojnijih aktivnosti što se redovno odvija utorkom u SFeri. A, kako se saznaje, i ostalim danima po kućama.
Video projekcije
Skupljali smo pirate, donosili kazete izvana, snimali satelitske programe Star Treka i ostalih ovisnosti. Gotovo sve je prikazivano redovito na konvencijama, ali i u prostorijama SFere, barem jednom mjesečno. I uvijek ima fanatika, pa makar to bili filmovi u serijalu, naopako: Star Wars 3, 2, 1! Terminator 2, 1! Sva tri Aliena, opskurne produkcije, odglumljeni Rocky Horror Picture Show!
Sada se jedan video program odvija na velikom video-beamu u dvorani, na kojem se prikazuju filmovi sa originalnih kazeta video distirbutera – sponzora. Naravno, tu je uvijek i onaj drugi, satelitski, neobavezni, ili pusti-ono-što-nisam-stigao-pogledati program.
Burza
Nova izdanja i stare knjige, stripovi, posteri, autorski kalendari, majice, privjesci, naljepnice, fanzini klubova i samostalna izdanja i još mnogo toga, a sve to odmah pored alternativnog video programa. Jeftino, uz popuste, jedinstvene prilike! Ne propustiti!
Bilten
Sferakonski Bilteni imaju svoju malu, ali neobično predanu publiku. Ne žale prste gurajući ih u printer ne bi li što prije izvukli svoj primjerak. Da ne spominjemo drugo ili treće izdanje, što se štampa naknadno i uvijek traži primjerak više. No, bilten rade svi, stoga dođite i prepričajte što se događa na konvenciji. Vjerujte, ništa se ne može usporediti s unezvjerenom facom uvrijeđenog subjekta anegdote kad shvati o kome je zapravo vic! A možda je i o vama!
Glazbena nagradna igra
New age, kompjuterska, ambijentalna, alternativna, etnička, za opuštanje i izazivanje transa. Slušali smo svake godine, spavajući ili s uhom na zvučnicima, u posebnim slušaonicama, bez nekog određenog programa, najradije u zelenoj dvorani Centra u Ivanićgradskoj. Skupljali smo vlastite kolekcije, mijenjali se, presnimavali i raznim kanalima naručivali, uspoređujući popise.
Kad smo glazbu koju najviše volimo izvukli na desk i pustili u zajednički prostor, mnogo se ljudi radoznalo raspitivalo što puštamo. Pa, eto, sad imamo i nagradnu igru. Pravila zatražite na šanku. Nagrade su dobre! I budite uporni. Rezultati i dodjela bit će u nedjelju.
Šank
Bilo je oko 9 sati uvečer. Bili smo gladni. Otišli smo u pekaru i dovukli krafne, slance i kifle za one što su se gurali oko video projekcije STTNG na desku. Usput smo svratili po kolu. A onda su ljudi navalili na donešeno. Gurali nam lovu u ruke. Pošto je perec? Ma, ne znam, daj kolko misliš!
I tako je počelo. U međuvremenu se šank odvojio od deska, preuzele su ga šarmantne (i šarmirajuće!) djevojke, dodale pivu, razne vrste bezalkoholnog pića, kavaparat i pizze, ali je institucija dobrovoljnog priloga još tu. I ne tražite pet piva, dvije kole i tri peciva za deset kuna! Inače slijede mrki pogledi i predavanje o troškovima života. Budite realni i cure će vam uz naručeno ubaciti i besplatan biserni smiješak!
Za sada toliko. Biti će još mnogo toga. Povijest jedne budućnosti ima još mnogo toga za reći. |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2965 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 20/02/2010 : 14:28:54
|
| E sad treba sjesti i pročitati sve ove lijepe i zanimljive stvari. Mlađo ako nastaviš ovim tempom dobićeš penziju i od mene. |
... |
|
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2965 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 20/02/2010 : 18:18:10
|
Što duže čitam ovog pisca i istražujem njegov život i interesovanja to je pitkiji i zanimljiviji
za čitanje. Što bi rekli - sve mi bolje ide.
"Klanovi alfinog mjeseca" se bavi društvom sačinjenim od potomaka mentalno bolesnih ljudi, koji su
obitavali u ludnici na tom mjesecu. Društvo je podijeljeno na klanove koji okupljaju ljude istorodne
bolesti: manični, šizofrenici, depresivci, paranoici, itd. Nevolje nastaju kad Zemlja odluči da povrati
vlast na mjesecu a sve stanovnike sprati nazad u mentalnu ustanovu...
Mislim da je Dik ovdje poslao bar dvije, meni vidljive, poruke:
1. Da su mentalno bolesni ljudi sposobni za ravnopravan društveni život, gdje bi imali društvene odgovornosti shodno
prirodi njihove bolesti. Iskoristiti bolest tako što ćeš upregnuti kreativni dio iste u društveno koristan
rad. Interesantan koncept.
2. Da se van mentalnih ustanova nalazi mnogo veći broj ludaka, veliki broj na ključnim položajima, koji
nam određuju sudbinu pod maskom normalnosti i uravnoteženosti. Skoro pa da je psihotičnost jedno od glavnih
obilježja cijelog čovječanstva.
Preporuka. |
... |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 20/02/2010 : 18:55:17
|
quote:
Originally posted by vope
E sad treba sjesti i pročitati sve ove lijepe i zanimljive stvari. Mlađo ako nastaviš ovim tempom dobićeš penziju i od mene.
Ma bit će još toga, al rekoh da ne zamaram odjednom.Čak sam i Sigiju poslao par pitanja za blitzkrieg intervju, ali ništa se ne javlja, ziher nije pri kompu. Ili mu Rose Ann ne da:)) |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Risar_69
Advanced Member
Slovenia
11679 Posts
Member since 05/05/2008 |
Posted - 20/02/2010 : 21:12:39
|
Čitao sam intervju sa doktoricom Lidijom Gajski i nabaviču knjigu Lijekovi ili priča o obmani.
|
Kad pocneš crtati, uvek moraš imati na kraju olovke, srce, ruku i misli! |
Edited by - Risar_69 on 20/02/2010 21:15:46 |
|
|
|
zeljko
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
17663 Posts
Member since 02/08/2002 |
|
|
sawitch
Advanced Member
Serbia
39392 Posts
Member since 17/11/2007 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2965 Posts
Member since 21/12/2006 |
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2965 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 21/02/2010 : 17:23:25
|
Potraga za tajanstvenim narodom, majstorima alhemije i razumijevanja života
i čovjekovih puteva, u Vizantiji, put pun metafizičkih razgovora i dešavanja,
nemalo zanimljiva knjiga od jednog od cjenjenijih srpskih žanrovskih pisaca. |
... |
|
|
|
Rock.Bob Rock
Senior Member
Croatia
1146 Posts
Member since 25/03/2009 |
Posted - 23/02/2010 : 21:08:23
|
Da malo dignem topic.
Posudio Heinlein: Zvjezdani jurišnici i Le Guin Ljudi bez ičega, pa kad pročitam napišem nešto,samo neznam koju prvu |
. |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Knjige & co (popis recenzija u prvom postu)
