| Author |
 Topic  |
|
naker
Advanced Member
3530 Posts
Member since 05/06/2020 |
|
|
alexts
Advanced Member
Serbia
6861 Posts
Member since 25/09/2005 |
 Posted - 05/05/2022 : 22:53:08
|
Noć (La nuit)
Philippe Druillet
(Stalker)
Ako je strip umetnost, ili bar može da bude, ako mu autori tako pristupe, a imaju dovoljno talenta i umeća, onda je sasvim sigurno da klasičan-narativni strip nije jedini mogući pristup toj umetnosti. Sasvim legitiman je i nenarativan-metaforički, kome Noć pripada. Istina, pošto Noć nije kratka forma, nekakva naracija postoji kroz labavu kvazi-priču, metaforu, koja se ne shvata bukvalno, već je sve podređeno emociji, a emocije su ono što bi umetnost trebalo da pobuđuje. Emocija ovde nije baš prijatna, ali kao što je pisalo u udžbeniku umetnosti za prvi razred srednje škole nekadašnjeg usmernenog školstva, umetnost se ne bavi samo lepim stvarima, ali čak i kad se bavi mračnim i teškim, ostavlja na posmatrača osećaj lepog, koji bez sumnje ostavlja na čitaoca delo Filipa Drijea, kao darovitog i inovativnog ilustratora, ali ne kao zbirka ilustracija, već upravo kroz jezik stripa.
Kao što reče Z. Đukanović u Stripoteci br.905 iz 1987-e - kad značajna dela nekog umetničkog usmerenja dođu do nas sa zakašnjenjem - u ovom slučaju nenarativnog evropskog stripa iz 1970-ih, ali sa zakašnjenjem ne više od nekoliko godina (u trenutku izlaska pomenute Stripoteke), nego nekoliko decenija - može se javiti sindrom "izneverenih očekivanja". On se može javiti kod onih koji jesu imali nekakva "očekivanja" iz "onih vremena", ali slične reakcije mogu zadesiti i one koji nikakva očekivanja nisu imali, jer su rođeni kasnije i nisu imali ni posredne dodire sa ovom vrstom stripa (preko jugoslovenskih autora "treće generacije", recimo), nego su odrastali na sasvim drugačijim (mahom konvencionalnijim) stvarima, ali im je rečeno šta treba da očekuju. Ali, takođe se pozitivna reakcija može javiti i kod starijih i mlađih generacija čitalaca, koja u stripu Noć prepoznaje delo neprolazne vrednosti, koje je izdržalo test vremena.
*****
|
 |
|
|
izivko
Advanced Member
.jpg)
Germany
11684 Posts
Member since 25/07/2003 |
Posted - 06/05/2022 : 20:56:40
|
Grönland Odyssee (Avant Verlag 2020, 374 str. / La Vierge Froide et autres racontars 2009-2013) Hervé Tanquerelle & Gwen de Bonneval
Strip je u Francuskoj objavljen u 3 dijela u periodu od 2009-2013.
Grenland (njem. Grünland) najveći je otok na svijetu površine 2.166 000 km² na kojem živi 56 tisuća stanovnika. Ime mu je dao Erik Crveni u 10. stoljeću kako bi privukao naseljenike.
Do 1953 bio je danska kolonija a od 1979 autonomni je teritorij u sastavu Kraljevine Danske.
Grenlandom se Tanquerelle bavio u još jednom svom djelu. U Grönland Vertiigo (Avant, 2017) podijelio je svoja osobna iskustva na ovom otoku tijekom jedne ekspedicije.
Po mom mišljenju osjetno slabije djelo od ovoga.
Grenlandska odiseja je zbirka kratkih priča koje se temelje na djelima danskog književnika Jørna Riela.
Jørn Riel poznati je danski pisac rođen 1931 u Odenseu. Po struci radiooperator i navigator u mladosti je puno putovao po svijetu, sudjelovao u ekspediciji na Arktik i punih 16 godina živio je na Grenlandu.
Mnogi njegovi romani i priče koje je kasnije objavio govore upravo o tom vremenu. U njima pripovijeda o spartanskom načinu života ljudi blizu polarnog kruga.
Njegove knjige u Danskoj su bestseller s ukupnom nakladom od preko milijun primjeraka.
Likovi u stripu su sve od reda lovci, traperi i postavljači zamki. Mjesecima trpe surovu hladnoću, love lisice, tuljane, mošusna goveda i medvjede i sakupljaju krzna.
Uglavnom prebivaju po dvojica u kolibama danima udaljenim jedni od drugih i povremeno se posjećuju. Tvrdi su, žilavi, šutljivi, vole potegnuti iz boce. Ali kada se sastanu, onda su brbljivi i danima pričaju svoje doživljaje.
Što su stvarno doživjeli a što izmislili, ne igra veliku ulogu. Bitno je da je priča dobra kako bi se lakše prebrodila duga, polarna zima.
A priče su originalne, zarazne, pune duha, vica i nenametljivog (crnog) humora. A likovi vam se brzo uvuku pod kožu te ih sve zavolite. Nigdje nećete susresti ovakvu trupu čudaka i pravih unikata.
Tu su Herbert i njegov naizgled intelegentni pijetao Alexander s kojim se može razgovarati o raznim temama, narednik Hansen koji bi od lovaca oformio vojni odred ali će brzo na svojoj koži uvidjeti pogrešku.
Stari Niels koji svom prascu čita bibliju i bajke. Ili Lause, koji je prvi sagradio klozet na Grenlandu te ljubomorno čuva ključ od njega. Tu su i tetovirač Joenson, crni William, Valfred, Lodvig, Bjorken, Sylte, Mads Madsen.
A tu je i Emma, doslovno žena iz snova, za kojom žudi svaki lovac. Emma je u stanju svakom muškarcu pomutiti mozak i dovesti ga do ludila!
Crtež je sjajan, upečatljiv, on stvara atmosferu i diže priče na višu razinu i čini ih još boljim. Tanquerelle je jako nadaren umjetnik.
Velika preporuka čitateljima ali i upozorenje: Čuvajte se, lako bi i sami mogli postati članom ove skupine luđaka!
- Prijelaz u polarnu noć za Antona je bio neka vrsta blagoslova.
- Šta veliš da nešto čalabrcnemo? S punim trbuhom bolje se spava.
- Glasine o tetoviranju grofa i crnog Williama dospjele su i u najudaljenije krajeve. Svatko je htio nadmašiti onog drugog.
- Kada je ponestalo sjećanja, onda je Madsen izmislio nova. A ona su nekim čudom bila izdašnija, zanimljivija i izabavnija.
- Emma je, kako bi ti rekao, sva ko slatki kolač od jabuka. I stražnjica, grudi, obrazi, ništa drugo do medeni kolač od jabuka. A usred tog slatkiša dva kao nebo plava oka i crvena usta.
A koža ružičasta, zategnuta i glatka kao kod novorođenog praščića.
- Najprije ćemo su ugrijati. I Jalle bi to sigurnio volio.
- Bio je to ne samo najljepši već i jedini klozet na cijelom sjevernoistočnom Grenlandu. Lause ga je ofarbao u jarko narandžasto tako da se vidio i u najgoroj oluji.
Imao je namjeru staviti i zavjese na prozor ali je ostalo samo na namjeri.
- Misliš da te se bojim! Pokazat ću ja tebi što je strah. Ima da te nema, mlakonja!
|
Have mercy |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37354 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
izivko
Advanced Member
Germany
11684 Posts
Member since 25/07/2003 |
Posted - 07/05/2022 : 18:48:22
|
Saccage (Atrabile 2019, 96 str.) - Frederik Peeters
U naslovu Divljanje, Pustošenje. To je ujedno i jedina riječ u stripu.
U predgovoru Peeters govori kako je sve počelo, kako je došao na ideju, a u pogovoru navodi imena stotinjak autora čiji djela su mu na ovaj ili onaj način bila inspiracija.
Između ostalih to su Bosch, Burns, Darrow, Goya, Disney, Druillet, Giraud, Kubrick... Čitatelji će sigurno prepoznati još neka imena.
Ne zna čovjek gdje bi ovo svrstao, više liči na slikovnicu nego na strip. Ne znam ni jesam li otkrio smisao ili vidio poruku. Čini se kao kritika svijeta u kojem živimo.
A možda je smisao upravo u besmislu. Kako god, slike su mi fascinantne. Valja ih pažljivo i dugo promotriti.
One kao prikazuju neki svijet u kaosu, lutanju i ludilu. Pune su ljudske patnje, straha i boli - pravi pakao.
Strah od smrti, vizije, halucinacije, droga ili samo ružan san? Zanimljiv je Peeters.
Rado bih objesio neku na zid. ( I tata bi sine.)
|
Have mercy |
|
|
|
naker
Advanced Member
3530 Posts
Member since 05/06/2020 |
|
|
Peyo
Advanced Member
Croatia
10058 Posts
Member since 28/10/2005 |
|
|
naker
Advanced Member
3530 Posts
Member since 05/06/2020 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37354 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
calvin
Starting Member
43 Posts
Member since 08/11/2015 |
Posted - 08/05/2022 : 01:49:52
|
quote:
Originally posted by izivko
Grönland Odyssee (Avant Verlag 2020, 374 str. / La Vierge Froide et autres racontars 2009-2013) Hervé Tanquerelle & Gwen de Bonneval
Strip je u Francuskoj objavljen u 3 dijela u periodu od 2009-2013.
uh, ovo djeluje odlicno! |
|
|
|
Shuckey
Average Member
Croatia
711 Posts
Member since 18/12/2008 |
Posted - 08/05/2022 : 10:38:14
|
Davno sam izjavio na Darkwoodovom forumu da je Chris Sprouse moj guilty pleasure a Tom Strong ukras moje police. Dobro, ne baš one police koju svi vide kad uđu već one druge police u sobi. Vlaadisha me pitao jesam li čitao Tom Strong and the Robots of Doom pa sam pretpostavio da se radi o dobrom djelu. Koju godinicu poslije sam na CRŠ-u neplanirano kupio raskupusani trejd za sitnu lovu. Trejd se potom par godinica saftao u kutiji da bih ga tek prekjučer napokon pročitao. I drugi put jučer ujutro. Kako mi je žao što ga nisam pročitao ranije dok je glavni Tom Strong serijal još bio svjež!
Peter Hogan je napisao krasan i profesionalan scenarij. Veliko finale glavnog serijala je obrisano jer je valjda trebalo postaviti temelj za još nastavaka, ali se glavni serijal poštuje. Svi likovi su baš kakvima ih pamtimo, svi događaji su se doista dogodili i vidi im se trag. Svijet je, ukratko, isti a prijelaz u novu priču tečan je i prirodan. Tom Strong biva poražen do nogu od strane superzločinca. Zloćko je od one najstrašnije vrste, inteligentan i skoro pa besprijekorno suzdržan. Bio bi strašan i mrzak i bez da se perverzno naslađuje. Ali se naslađuje, i te kako. Majstorski je to Hogan zamijesio: do sada nezapisana davna pustolovina Toma Stronga pogoni današnju pustolovinu, sajberpank, Drugi svjetski rat, džinovski roboti ubojice... Lijepo je i začinio, ali je na tijestu ipak jači. Borba uključuje putovanje kroz vrijeme što je vrlo lako zakomplicirati ali je Peter Hogan i to savršeno odradio. Jedino što mi se nije svidjelo je prstohvat samoironije u jednom dijalogu: "Da, ova priča je pulpy ali takva je većina mojih pustolovina. Opasnost je unatoč tomu stvarna!". Samoironija je potrebna kad srednjovječni muškarac uživa u stripu za pametne dvanaestogodišnjake, ali želim je sam nanijeti u odgovarajućoj količini.
Chris Sprouse je formiran Hergeom. U jednom Youtube videu priznaje da crta sporo, mnogo prepravlja i teži čistoći i funkcionalnosti. Krajnji cilj nije nevidljivost, crtež je uvijek zanimljiv. Ovaj nabor na Tomovim hlačama je zanimljiv. Tušer je Karl Story, ta je četkica glatkog poteza često radila na Sprouseovim olovkama. Odličan tandem.
Chris Sprouse smatra da strip mora biti spektakl. Smatra kako crtež donosi spektakl. Jak je Sprouse, a možda je čak i najjači u masovnim scenama.
Zašto sam ikada tvrdio da je Sprouse guilty pleasure? Chris Sprouse je pleasure. Shuckey preporučuje Tom Strong and the Robots of Doom. |
Hrvoje Bratanic AKA Shuckey AKA Crtowat AKA No-Fun |
|
|
|
Paka01
stripovi.com suradnik
Croatia
11442 Posts
Member since 14/02/2009 |
Posted - 08/05/2022 : 11:45:40
|
| Nisam čitao ovaj spinoff, ali originalni Tom Strong mi je jedno od dražih Mooreovih djela i jedva ga čekam vidjeti u domaćem izdanju. Nevjerojatno zabavan i pametno napisan strip te pritom prelijepo nacrtan. |
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues
And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
https://www.last.fm/user/Pakaa |
|
|
|
Shuckey
Average Member
Croatia
711 Posts
Member since 18/12/2008 |
Posted - 08/05/2022 : 11:55:31
|
quote:
Originally posted by Paka01
Nisam čitao ovaj spinoff, ali originalni Tom Strong mi je jedno od dražih Mooreovih djela i jedva ga čekam vidjeti u domaćem izdanju. Nevjerojatno zabavan i pametno napisan strip te pritom prelijepo nacrtan.
Na Amazonu se može prednaručiti Tom Strong Compendium. Prava prilika za ljubitelje debelih knjiga.  |
Hrvoje Bratanic AKA Shuckey AKA Crtowat AKA No-Fun |
|
|
|
ridiculus
Senior Member
1404 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 08/05/2022 : 12:45:42
|
Zanimljivi su Shuckeyevi prikazi. Ajmo, samo mu preporučujte!  |
In Love, if Love be Love, if Love be ours,
Faith and unfaith can ne'er be equal powers |
|
|
|
Jocko
stripovi.com suradnik
Serbia
1138 Posts
Member since 22/11/2016 |
Posted - 09/05/2022 : 15:55:35
|
Četrdeset kovčega / 40 Cajones / Forty Coffins / Quarante cercueils (Santullo & Jok)
Scenarista Santulo je rođen u Meksiku, Jok u Argentini, te je ovaj strip izvorno objavljen na Španskom 2012. tri godine kasnije na Engleskom, a četiri godine nakon toga i na Francuskom od strane izdavača Mosquito, da bi kod nas bio ''objavljen'' kao skanlacija na Strip-zoni ove godine. Reč je o jednom tipičnom hororcu sa elementima fantastike, inspirisanom legendarnom Drakulom Brama Stokera. Ništa specijalno, priča je jako jednostavna - Ruski brod Demetra prevozi četrdeset kovčega punih zemlje u Englesku, a na brodu se polako počinju dešavati misteriozni nestanci malobrojne posade, sve dok na kraju kao poslednji ne ostane sAm kapetan. Jedan od mornara je i tajnoviti gorostasni Rumun, koji ne veruje u bajke. Iz naslovnice i uvoda nam biva jasno da je reč o nečemu nadnaravnom, nekakvom stvorenju koje ih tamani jednog po jednog, ali to sve do samoga kraja nije sasvim izvesno. Crtež je simpatičan, ali sve u svemu ovo je jedan od onih stripova za jednom pročitati i nemati u papirnom obliku, tako da ako iko ikada odluči da izda ovo na Yu jezicima, mogu da se kladim da se neće usrećiti sa prodajom. Ocena za naslovnjače je za sve tri - najbolje su mi francuska i američka, dok španska i nije nešto.
7, 6, 7, 8 - 68%
Trenutna pozicija na listi: 17 /od 22/ (2012. god.)
|
|
Edited by - Jocko on 09/05/2022 15:58:42 |
|
|
|
DiSkAcH
Advanced Member
Croatia
6064 Posts
Member since 05/12/2016 |
Posted - 09/05/2022 : 19:54:44
|
| Ovo Divljanje od Peetersa izgleda bolesno dobro. Ali da, ako nema neki smisao...štoajznam, vj bi svejedno kupio. :D |
-Hi Honey, did you miss me?
-With every bullet so far... |
|
|
|
Jocko
stripovi.com suradnik
Serbia
1138 Posts
Member since 22/11/2016 |
Posted - 11/05/2022 : 03:35:03
|
Momotaro (Toppi, 2001)
Duža Topijeva priča (otprilike standardni BD album), objavljena u Francuskoj kao zaseban album, a u SAD-u u sklopu Topijevih Japanskih pustolovina.
Priču otvara starac Ichiro koji živi sam u šumi, i koji sticajem okolnosti usvaja dete. To dete se zove Momotaro i kad malo poodraste, odlazi u beli svet, u avanturu. Ova priča je smeštena u srednjevekovni feudalni Japan, ali za razliku od nekih drugih Topijevih japanskih priča (Sato, Kimura, Povratak Ishija), ova ima obilje fantastičnih elemenata: demoni, čudovišta.. na kraju krajeva, dečak priča sa životinjama, a najbolji prijatelj mu je pričajuća lisica. Naracija je, kao i često kod Topija, vrlo jednostavna ali i bajkovita, bez suvišnih reči i kadrova. Priča poseduje bajkovitu i gotovo detinju naivnost (na kraju krajeva glavni lik je dečak), te pozitivnu završnicu, po čemu se ova priča umnogome razlikuje od, recimo, mračne završnice Ogarija.
|
|
Edited by - Jocko on 11/05/2022 03:39:25 |
|
|
|
alexts
Advanced Member
Serbia
6861 Posts
Member since 25/09/2005 |
Posted - 13/05/2022 : 19:33:14
|
Osmi putnik, grafički roman
Arči Gudvin i Volter Sajmonson
(Stalker)
"Istorijski značaj" ove adaptacije filma u strip nije, u krajnjoj liniji, toliko bitan. Pretpostavljam da je važila za školski primer uspešnog "prevođenja" filmskog na stripovski jezik. U međuvremenu, od trenutka nastanka (1979.), svašta se izdešavalo u razvoju medija stripa, pa i to da je danas, u najvećem delu, savremeni američki strip doslovno preuzeo jezik filma. A kako smo i ranije imali jako dobre adaptacije, koje su (previše?) verno sledile izvornike (sve stripovane verzije filmova koje je crtao Al Williamson npr.), kao i neuspele pokušaje prilagođavanja stripu (Terminator 2, Hook...), na kraju se sve svodi na talenat, trud i umeće autora.
A Walt Simonson je, svakako, jedan od najboljih među američkim striparima i to od samih početaka karijere (Star Slammers, Manhunter) kroz brojne naslove na kojima je radio. I mada, prevođenjem sadržaja remek-dela iz jednog u drugi medij, teško da možemo očekivati zadržavanje istog nivoa kvaliteta, jedina bitna zamerka adaptaciji Alien: The Illustrated Story je što nije bilo više stranica (od 64) na raspolaganju, da se SF priča više razmahne, ali tako se radilo nekad.
Od gore pomenutog istorijskog značaja, trebalo bi istaći da je ovaj strip, u formi grafičkog romana, bio knjižarski best-seller. A standardno kvalitetnom crtežu Simonsona i inovativnoj naraciji i kompoziciji tabli, doprineo je precizan script Archie Goodwin-a, kao i angažman Louise Simonson (i dr.) na upečatljivom kolorisanju.
****
|
Edited by - alexts on 13/05/2022 19:35:17 |
|
|
|
alexts
Advanced Member
Serbia
6861 Posts
Member since 25/09/2005 |
Posted - 13/05/2022 : 23:35:08
|
Koinski priča...
(Čarobna knjiga)
Autor: Hugo Prat
Pominjanje majora Koinskog, glavnog junaka Pustinjskih škorpija, u naslovu, više je marketinški trik, jer se ne radi o nastavku Škorpija, niti je Koinski akter stripa. Njegovo ime tj. lik, iskorišten je kao (navodni) narator priča koje se nalaze u ovom albumu. Ništa ne mari, jer su ovih 5 Pratovih priča iz Drugog svetskog rata, za njega tipično kvalitetni stripovi, iz različitih perioda, a sasvim u duhu Pustinjskih škorpija. U ukupno 176 strana, sadržani su i uvodnici u formi ilustracija, a priče idu od klasičnijih, ratno-žanrovskih, do tipično Pratovsko-poetičnih, kao što su poslednje dve, od kojih poslednja (Bledo prolećno sunce; čini mi se najduža) ostavlja najjači utisak. (Kolor: Patricija Canoti)
****
|
|
|
|
Vlaadisha
Advanced Member
USA
3302 Posts
Member since 21/07/2004 |
Posted - 15/05/2022 : 22:14:10
|
 
Na prethodnoj strani sam nahvalio Jedan kineski život, prvenstveno zbog autentičnosti. Li Kunvu je preživeo Veliki skok napred, Kulturnu revoluciju i još mnogo toga, te sve to nacrtao sopstvenom rukom. Sve... sem Tjenanmena. Autor kaže da nema puno da doda onome što je već opštepoznato. E sad, Kunvu je godinama radio kao ilustrator za državnu propagandu, pa možda u tom grmu leži zec. Međutim, sklon sam da mu poverujem jer je u svemu ostalom bio brutalno iskren. O tome se i radi, Liju sve verujete.
Žang se opredelio za drugačiji pristup. I on je bio svedok istorije, ali crtež je prepustio jednom Francuzu (slika levo). Rezultat je polovičan: dobili smo edukativan ali hladan strip, koji više liči na dokumentarac ili predavanje. Biće da mu je to i svrha - da se priča u još jednom formatu uvuče u biblioteke i glave. Što je legitimno, ali ostaje na nivou informacije. Moglo je to upečatljivije, ličnije i sa slobodnijim crtežom, barem poput Mandele i generala (slika desno). Ovako, Tjenanmen 1989 mogu da preporučim samo kao post scriptum Jednom kineskom životu. |
|
|
|
Vlaadisha
Advanced Member
USA
3302 Posts
Member since 21/07/2004 |
Posted - 15/05/2022 : 22:32:08
|
quote:
Originally posted by Vlaadisha
Passing for Human
"Crtač ne crta zato što voli da crta. Ne crta zato što zna. Crta zato što je jednom nešto izgubio. I crtanjem će to ponovo pronaći."
A Liana Finck je izgubila svoju senku.
Napola bajkovita alegorija, napola autobiografija, Passing for Human je jedno preispitivanje životnih odluka. Preporuka ako: volite artsy fartsy stripove / u formativnim ste godinama / matori ste ko konj ali ste negde usput izgubili svoju senku.
Za razliku od Fetch, naivnost crteža je "naučena" i savršeno nosi priču. Nevolja je što autorka dolazi iz ilustracije pa ponekad nezgodno pomeri kameru, recimo ovde joj krevet uleti u kadar a produžni ispadne senki iz usta. Ali takve sitnice će primetiti samo picajzle.
Update par godina kasnije:
Finck se u novoj zbirci odrekla udobnosti fikcije i na 400 strana u formi karikature priča šta god joj pada na pamet. A svašta joj pada na pamet! Oprez: otvoreno, senzitivno, duhovito. Konzumirati u malim dozama. Preporuka za sve žene na forumu. 
Vidim da je skoro crtala strip po Bibliji, to tek mora da je ludilo. |
|
|
|
izivko
Advanced Member
Germany
11684 Posts
Member since 25/07/2003 |
Posted - 15/05/2022 : 22:37:01
|
Od Li Kunwua sam čitao Lotusfüsse. Priča o malim stopalima, boli i idealu ljepote. Potresan ali vrlo dobar strip.
Nijemci su objavili i ovaj ali nisam još čitao.
|
Have mercy |
|
|
|
Vlaadisha
Advanced Member
USA
3302 Posts
Member since 21/07/2004 |
Posted - 15/05/2022 : 22:40:07
|
Preporuka za dva friška SF/fantasy stripa:
Step by Bloody Step je strip bez reči o devojčici i džinovskom robotu. Brutalno dobro nacrtano. Tri nastavka za sada, četvrti i poslednji valjda ovog meseca.
Eight Billion Genies je sušta suprotnost, strip u kom je crtež u funkciji priče. Šta kad bi sutra svi na svetu mogli da izaberu da im se ostvari po jedna želja? Prva sveska izašla ove nedelje. Kupite u prodavnici pa da pričamo.
|
Edited by - Vlaadisha on 15/05/2022 22:46:31 |
|
|
|
KuntaKinte
Senior Member
.jpg)
Serbia
1680 Posts
Member since 25/09/2007 |
Posted - 17/05/2022 : 11:33:52
|
Step by Bloody Step je zanimljiv koncept, ali nema tu ništa spec osim interesantnog načina pripovedanja. Iskreno, izgleda baš zbog toga što je bez teksta, meni malo teže za praćenje radnje...
Eight Billion Genies isto dobro počinje, videćemo za dalje. Zanimljiva je želja vlasnika bara. Šta biste vi poželi kad biste znali da SVI na svetu imaju pravo na jednu želju? |
Svih mi helanki Fredija Merkjurija! |
|
|
|
alexts
Advanced Member
Serbia
6861 Posts
Member since 25/09/2005 |
Posted - 19/05/2022 : 16:04:53
|
Konan hronike 6: Smrt na crnoj obali i druge priče
(Darkwood)
Dinamično i u mnogim aspektima zanatski besprekorno vizuelno pripovedanje Johna Busceme, bazirano na sinopsisima i idejama, uz tekstualnu razradu, Roya Thomasa, teško da je nadmašeno od drugih autorskih timova, iako su se mnogi okušali na stripovima o Konanu varvarinu, još pre nego što je zakoračio u public domain. Više je vrhunaca Buscema/Thomas saradnje na ovom liku – praktično sve bolje storije iz The Savage Sword of Conan edicije, a na matičnom Marvelovom serijalu Conan the Barbarian (kao što pomenuh u osvrtu na prethodnu DW knjigu), to bi mogao biti početni period, dok je bilo manje rutine u Busceminom pristupu, ali i period koji je sadržan u ovoj knjizi (CtB #82 – 100) bi mogao da potpadne pod tu kategoriju.
Dve epizode sa početka knjige, koje je crtao H. Čajkin i par Tomasovih slabijih „filler-a“, ne umanjuju u bitnoj meri visok prosek epizoda, koje kulminiraju sjajnom pričom o Kralju zveri Abombija (#94-97), a posebno poslednjom (naslovnom) epizodom Sage o Belit (poslednjom i u ovom tomu), mini remek-delom sword & sorcery (pod)žanra - Smrt na crnoj obali.
Novi kolor, sa manje „preliva“ (minimalno), nego na početku rekolorisane verzije, ovde leži savršeno (pogledati ilustracije na unutrašnjoj Dark Horse-ovoj naslovnici za Vol.12, gde su „presijavanja“ digitalnog kolora zadržana). Tehnička izvedba izdanja je odlična.
****1/2
|
|
|
|
Topic |
|
|
|
procitao i (ne-) preporucujem
