forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Glazba
 Metal & co.
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Previous Page | Next Page
Author Previous Topic Topic Next Topic
Page: of 142

Poli
Advanced Member



Slovenia
37276 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 24/02/2020 : 08:31:42  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote







zezanje se nastavlja, Slovenci u Japanu





Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

lwood
Advanced Member



Colombia
46464 Posts

Member since 09/12/2005

Posted - 24/02/2020 : 16:47:45  Show Profile Show Extended Profile  Send lwood a Private Message  Reply with Quote
https://www.kerrang.com/features/10-times-mainstream-artists-have-co-opted-metal-culture/

Dajte nam Banija Libre;može i mekokoricen (ali s osvrtom na forumaše obavezno)!
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 25/02/2020 : 16:22:35  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Nefandus je stariji bend iz Švedske osnovan 1993. godine, gotovo cijelo vrijeme djeluje u dvočlanom sastavu s vrlo malo promjena u njemu, uglavnom bez većih utjecaja na njegov ukupan rad.
Bez obzira što mu aktivnost službeno niti jednog trenutka nije prekinuta, Nefandus je imao veliku stanku od skoro 13 godina kada nije snimio ni objavio nikakvo izdanje.
Diskografija mu nije bogata i sastoji se od 5 neravnomjerno raspoređenih izdanja, a prvo od njih je izašlo tijekom 1995. godine u ulozi demo albuma pod imenom Behold the Hordes.
Ovaj demo je kao samostalno izdanje izašao jedino na kazeti, a 2004. godine se pojavio na CD-u kao dodatak prvom albumu benda The Nightwinds Carried Our Names s remasteriranim zvukom.
S obzirom da je u pitanju uvodni demo samim time produkcija nije na zavidnoj razini, ali općenito zadovoljava standarde za takvu vrstu izdanja i u tom segmentu nema prepreka za nesmetano slušanje.
Behold the Hordes se također ni stilski previše ne razlikuje od većine onoga što se tih godina pojavilo na švedskoj sceni, tipični black metal drugog vala bez pretjeranih ambicija za nečim drugačijim.
Slušajući je teško pronaći išta što se na bilo koji način ne uklapa u jedan ovakav album, ali to neće pobiti činjenicu kako su male šanse da iz svega ovoga nešto posebno ostane urezano u sjećanje.
Pjesme uglavnom imaju određeni smjer kretanja iz kojeg ne iskaču za cijelo vrijeme svog trajanja, samo početni i završni kratki introi razbijaju kolotečinu zbog nedostatka gitara i vokala.
Ipak, kada bih morao navesti nešto što se po bilo čemu izdvaja od ostatka, to bi svakako bila stvar Death's Beauty I Met zbog ubačenog syntha i nešto drugačijih gitarističkih riffova.
Behold the Hordes je izdanje koje služi više za upoznavanje s bendom Nefandus, unatoč tome što se iz njega može izvući kakav zanimljiviji trenutak, nitko neće ostati uskraćen ako ne bude upoznat s njime.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 25/02/2020 : 17:12:25  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
U 4. mjesecu 1996. godine Nefandus je snimio svoj prvi full length album, a mjesec dana kasnije je službeno objavljen pod imenom The Nightwinds Carried Our Names.
U usporedbi s prethodnim demo albumom ovdje se itekako primjećuju razlike koje razdvajaju te dvije vrste izdanja, tako da ih nije moguće zamijeniti unatoč određenim sličnostima u zvuku.
Nije u pitanju samo kvalitetnija produkcija, što je sasvim normalno i očekivano, nego se radi o ozbiljnijem pristupu i svođenju grešaka na minimum, tj. svega onoga što zahvaća mlade i neiskusne bendove.
The Nightwinds Carried Our Names ne dopušta da se slušatelj dosađuje u toj mjeri da mu misli skreću negdje drugdje, drži više nego pristojnu razinu većinu svog vremena uz tek blage i kratkotrajne padove.
Takvi padovi, da ih bolje nazovem manje zapaženi dijelovi, se uglavnom nalaze oko sredine albuma, tako da je i s te strane ''pronađeno'' najmanje kritično mjesto za njih jer se lakše utope između jačih dijelova.
Zvuk gitara je općenito moćniji nego na demou i sve je nekako preciznije odsvirano, muzika ne ostaje zarobljena u neinventivnosti jer sadrži neku vrstu osobnosti po kojoj će biti lakše prepoznatljiva.
Iznenadilo me koliko na nekim mjestima bass moćno zvuči, njegova snaga je toliko izražena da odzvanja u ušima slušatelja, što se posebno osjeti kod stvari The Wisdom Within koja spada među najbolje.
Sve stvari su na engleskom jeziku osim jedne koja je na švedskom, u pitanju je Att fira Jesu död i ne nalazi se među boljima na albumu, ali je zato sigurno među onima kontroverznijima.
Sličnost s prethodnim demo izdanjem se najviše očitava kod pjesme Death's Beauty I Met, ovdje je stavljena nanovo snimljena verzija koja zbog kvalitetnijeg zvuka dodatno ističe njezine prednosti.
Vokal prakticira vrišteću izvedbu standardnu kod ovakvih starijih radova, dosta je ujednačen kroz cijeli album iako ga nije jednostavno pratiti i zahtijeva koncentraciju na nešto većoj razini.
Bez obzira na svoju starost The Nightwinds Carried Our Names nije album za postavljanje granica unutar black metala, ali je zato dovoljno dobar da ga možeš izvući iz zaborava i povremeno poslušati.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37276 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 26/02/2020 : 10:08:41  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Rotting Christ - Phobos (ΦΟΒΟΣ) (Bonus track on the album "The Heretics")





Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 27/02/2020 : 01:23:16  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Više od 12 godina je trebalo da Nefandus nakon prvijenca objavi svoj sljedeći album, on je snimljen na jesen 2008. i konačno izašao početkom 2009. pod imenom Death Holy Death.
Toliki dugački razmak između 2 međusobno najbliža izdanja jednostavno ne može ostati bez promjena u muzičkom smislu, nije bilo ni najmanje šanse da se dogodi ponavljanje zvuka s prethodnika.
Svako vrijeme nosi svoje tragove i oni se moraju osjetiti u muzici ako baš nije u pitanju opskurno demo izdanje, tako se i Death Holy Death na neki način distancirao od The Nightwinds Carried Our Names.
Naravno da je ovdje zvuk moderniji nego što je bio ranije, vjerojatno čak i jednostavniji zbog veće širine djelovanja, ali to ne mora značiti da je sveukupno gledajući zbog toga u prednosti.
Već od prve sekunde albuma se primjećuje kako je Nefandus svoju prošlost ostavio iza sebe i krenuo novijim smjerom, meni ipak ne toliko kvalitetnim unatoč nekim pozitivnim stvarima.
Death Holy Death poput mnogih sličnih izdanja ne odlazi previše niti na jednu stranu, teško je biti potpuno zadovoljan ili razočaran zbog činjenice da ima svoje prednosti i nedostatke.
Kao najveću prednost bih istaknuo raznovrsnost po pitanju samih muzičkih ideja, monotonija je ovdje nepoznat pojam, svaka stvar posjeduje prepoznatljivost i nije ih lako međusobno zamijeniti.
Među slabije segmente ide nedostatak ujednačenosti unutar cjeline, imam dojam da određene stvari služe samo za popunu potrebnog broja i da nisu bile neophodne u ovakvom omjeru snaga.
Tu prije svega mislim na naslovnu Death Holy Death, završnu Malach Ha-maveth i bezvezni intro/instrumental Ama Lilith Opening Her Womb od kojeg nema baš nikakve koristi.
Najveće iznenađenje je Samaelic Madness Code, vokal na njezinom početku kao da je izvučen iz nekakve arapske molitve, ne sjećam se da sam nešto slično čuo u black metalu.
Taj zavijajući vokal zvuči baš ružno i neprikladno, ali je sreća da traje vrlo kratko pa ne pravi veliku štetu, a ubrzo dolaze puno bolje dionice zbog čega ta stvar može ući u top 3 na albumu.
Ne računajući taj kritični trenutak vokal je sveukupno bolji nego sama muzika, iako to nije više onaj klasični screaming iz 90-ih godina već ide na profinjeniju izvedbu koju je lakše pratiti.
Death Holy Death sigurno neće oboriti s nogu kao nešto izvanserijsko ili posebno dobro, ali ga zbog pojedinih trenutaka svejedno ne bih mogao zamisliti izvan Nefandus diskografije.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 29/02/2020 : 00:49:21  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Da popuni vremenski razmak između svoja dva studijska albuma Nefandus je objavio jedno EP izdanje, koje je u zadnjoj trećini 2012. godine izašlo pod imenom Your God Is a Ghost.
Bendovi ovakva mini izdanja uglavnom koriste da se malo odmaknu od svog standardnog zvuka, nema tu nekog pretjeranog truda ni ozbiljnosti pa rezultati u većoj ili manjoj mjeri često znaju izostati.
Niti ovdje situacija nije drugačija, Nefandus je drastično promijenio muzičko usmjerenje u odnosu na prijašnje radove, a najgora od svega je činjanica kako je sada otišao na lošiju stranu.
Your God Is a Ghost u sebi gotovo da niti nema black metala, muzika je kombinacija nekoliko različitih stilova među kojima se najviše ističu death elementi.
S obzirom da izdanje traje kratkih 20 minuta nema vremena da se nadoknadi propušteno i isprave prisutne greške, pa tako u konačnici dobivamo slabašan uradak koji će teško koga privući.
Najdrastičniji primjer je vrlo spora i beskrvna Temptress of Thantifaxath, prisutni clean vokal kao da potječe od nekog alternative benda i kao takav je potpuno promašen.
Nije problem malo skrenuti u neke druge metal pravce ako to znaš izvesti na prikladan način, ali ovakva smeća kao spomenuta stvar jedan black metal bend jednostavno ne smije snimati.
This One Is for God i Your God Is a Ghost odlaze prema standardnom death metalu koji je već toliko puta prežvakan i probavljen da u sebi nema ništa vrijedno spomena.
Vokal također nije ništa bolji od sviračkog dijela ovog EP-ja, čak i kada izuzmem katastrofalnu Temptress of Thantifaxath ostatak svejedno neće napraviti presudnu razliku.
Produkcija je jedino što ovdje valja i čak nadmašuje prethodne radove po tom pitanju, ali to je ionako zadnje što će jedan black fan uopće primjetiti prilikom slušanja nekog albuma.
Unatoč skromnoj dužini Your God Is a Ghost je naporan EP jer mu je kvaliteta još skromnija, uvjerljivo najslabije Nefandus izdanje koje sigurno više nikad neću slušati.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37276 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 29/02/2020 : 01:11:02  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Francuzi sa novim albumom





Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 29/02/2020 : 01:39:47  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
U prvoj polovici 2014. godine Nefandus je objavio svoj 3. i trenutno posljednji full length album Reality Cleaver, najprije na CD-u a krajem godine i na vinilu.
Nakon razočaranja prethodnim EP izdanjem Your God Is a Ghost, bilo je pitanje u kojem smjeru će krenuti ovaj album, a on je na kraju uspio barem malo isprati njegov gorak okus.
Reality Cleaver također posjeduje priličan broj nedostataka, samo što materijal traje skoro duplo duže pa samim time nudi više šansi za nadoknađivanje napravljenih propusta.
U nekim dijelovima se mogu primjetiti određene sličnosti kod oba izdanja, čak i po pitanju loših trenutaka, ali su sada takvi trenuci manje naporni i nisu potpuno nepraktični.
Nefandus je u muzičkom smislu sada barem napravio black metal album, mada tu još uvijek ima elemenata death metala, pogotovo kada je u pitanju vokalna izvedba.
Reborn as Wolf je jedina stvar koja ima većih death utjecaja u samom zvuku, za razliku od prijašnjih slučajeva ona zvuči fluidnije i nemaš osjećaj kao da je stavljena da popuni broj.
Tempo je relativno spor jer mu fali brzih dijelova, što inače nije od presudnog značaja na konačni ishod kod visokokvalitetnih albuma, ali ovaj se nikako ne može nazvati takvim imenom.
Ne znam zašto je tako često kod Nefandusa da mu naslovna stvar budu među najslabijima na izdanju s kojeg potječe, Reality Cleaver također spada u tu kategoriju nepotrebnih otpadaka.
Završna Scorn of the All-Mind je kombinacija muškog i ženskog clean vokala (niti jedan nije član benda), muški me malo podsjeća na Iced Earth a ženski je prenježan za ovakvu namjenu.
Najbolje stvari su A Single Second of Clarity i Redeemer of Fire, jer se upravo na njima ovaj grublji vokal najidealnije nadopunjava s odsviranim gitarističkim dijelovima.
Reality Cleaver sigurno neće oduševiti, pogotova kada ga usporediš s prva 2 Nefandus albuma, ali kada se sjetim kakav je bio Your God Is a Ghost ne mogu biti potpuno nezadovoljan.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

wesskowaz
Advanced Member



Serbia
11158 Posts

Member since 10/07/2007

Posted - 29/02/2020 : 22:46:16  Show Profile Show Extended Profile  Send wesskowaz a Private Message  Reply with Quote

https://striposlavija.blogspot.com/
Go to Top of Page

Cromwell
Advanced Member



Croatia
4092 Posts

Member since 10/09/2011

Posted - 01/03/2020 : 13:43:07  Show Profile Show Extended Profile  Send Cromwell a Private Message  Reply with Quote
Ne znam da li netko ovdje sluša Bathory ali ja sam lud, najviše za ranom fazom. Godinama tražim nešto slično ali osim djelomično Mayhemic Truth/Morrigan do nedavno nisam našao ništa vrijedno spomena.

A evo i dostojnih nasljednika

Bok, kako si.
Go to Top of Page

NESVRSTANI
Advanced Member



Croatia
10089 Posts

Member since 08/02/2006

Posted - 01/03/2020 : 14:07:46  Show Profile Show Extended Profile  Send NESVRSTANI a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Cromwell

Ne znam da li netko ovdje sluša Bathory ali ja sam lud, najviše za ranom fazom.


Taj sam!
Under the sign of the black mark i Blood fire death su mi vrh.
Oden's ride over Nordland i Fine day to die jedno od najboljih otvaranja albuma ikad.

Doli sve stranke!!!
Živili naši dušmani!!!
Go to Top of Page

Cromwell
Advanced Member



Croatia
4092 Posts

Member since 10/09/2011

Posted - 01/03/2020 : 20:02:09  Show Profile Show Extended Profile  Send Cromwell a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by NESVRSTANI
Oden's ride over Nordland i Fine day to die jedno od najboljih otvaranja albuma ikad.


Slažem se! Ima puno odličnih intro+ 1 stvar kombinacija u metalu osamdesetih (Beneath, Malleus, ...And justice...) ali ovakav grandiozan uvod je gotovo kao da gledaš film. Totalno te uvuče u priču. I onda akustična/krešendo/midtempo na A Fine Day to Die... Vrh!

Inače, ovako bih poslagao albume

1. The return.../Under the Sign
2. Twilight of the Gods
3. Blood fire Death
4. Blood on ice
5. Hammerheart
6. Nordland I i II
7. Bathory (iako mi je malo bolji od kada sam čuo originalni vinyl rip)
8. Destroyer of world

Bok, kako si.
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 02/03/2020 : 00:22:40  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Dosta dugo već nisam slušao Bathory, a kada me opet uhvati želja u obzir mogu doći samo albumi iz 80-ih godina. Sve ostalo krenuvši od Hammerheart jednostavno nije za mene.
Ima još tih bendova koji svoje ime pokupe iz pjesme/albuma nekog poznatijeg od sebe:
https://www.metal-archives.com/bands/Reign_in_Blood/92530
https://www.metal-archives.com/bands/On_Horns_Impaled/114517

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 02/03/2020 : 01:10:29  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Sargoth je bend iz Švedske koji već dugo ne postoji, osnovali su ga 1994. godine gitarist Patrik Johansson i vokalist Fredrik Sundin i oni su jedini članovi koji su cijelo vrijeme bili u sastavu.
Bend se nije predugo zadržao na muzičkoj sceni, iako nema preciznih podataka o tome do kada je točno bio aktivan, neki izvori govore kako je 2002. godine i službeno prestao s radom.
Sargoth je u početnom periodu svoje karijere objavio 2 izdanja i kasnije pripremao 3. koje nikad nije izašlo, a 1995. godine se pojavio uvodni demo pod imenom Mörkrets Anlete.
Ovaj demo je izašao samo na kazeti i sadrži 6 stvari u ukupnom trajanju od 18 minuta, kada uzmeš u obzir da u to ulaze 2 introa sigurno da nije pravi pokazatelj toga kakvu muziku bend svira.
Mörkrets Anlete je produkcijski skromniji materijal koji odlazi na melodičniju stranu black metala, i samim time ne odskače previše od švedske black scene tog vremena.
Vokal je standardni vrišteći način izražavanja, u ovakvoj situaciji ističe se više od sviračkog dijela i vjerojatno je prvo što će slušatelj primjetiti kada se odluči na druženje s ovim izdanjem.
Pjesme su uglavnom slične jedna drugoj i u prvi trenutak ih je teško razlikovati, a jedina koja je nešto drugačija od ostatka sadrži tehničku grešku u zvuku na nekoliko mjesta.
U pitanju je naslovna Mörkrets Anlete čiji stereo zvuk se povremeno isključuje pa na tim mjestima djeluje kao mono, što se najbolje primjećuje kod slušanja preko slušalica.
S obzirom da sam isti problem pronašao na 3 primjerka tog albuma, ostaje pitanje je li to greška kod procesa miksanja ili je netko nespretno odradio prebacivanje s kazete na digitalni format, pa sada svi imamo istu snimku.
Unatoč nabrojanim nedostacima (više tehničke nego muzičke prirode), Mörkrets Anlete može zadovoljiti taman u toj mjeri kolika su očekivanja prosječnog slušatelja od jednog demo albuma.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua

Edited by - DODSFERD on 08/08/2020 01:43:51
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 02/03/2020 : 01:52:29  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Tijekom 1998. godine Sargoth je objavio svoj prvi i jedini full length album pod imenom Lay Eden in Ashes, i to je općenito posljednje izdanje benda prije njegovog gašenja.
Kako je ovaj album minutažom duplo duži nego prethodni demo Mörkrets Anlete, zbog toga predstavlja ozbiljniji i mjerodavniji primjer onoga što je Sargoth svirao kroz svoju kratku karijeru.
Odmah se primjećuje puno bolja produkcija, a muzički je također vidljiv napredak zbog činjenice da je agresivnost podignuta na jednu razinu više, barem što se tiče sviračkog dijela posla.
Kada bih ga uspoređivao s nekim poznatijim izdanjem rekao bih da je Lay Eden in Ashes kombinacija prvih albuma bendova Dark Funeral i Setherial, više stilski a manje muzičkom kvalitetom.
Naravno da nije baš sve identično i da su nekakve razlike uvijek prisutne, ovdje je to prije svega primjetno u segmentu vokala jer Sargoth sada ne ide toliko u screaming kao što je slučaj na albumima poznatijih bendova.
Produkcija je bolja nego recimo na Setherial albumu Nord, a unatoč tome što muzika drži relativno brzi tempo ipak ne posjeduje brzinu Dark Funerala na The Secrets of the Black Arts.
U prvi trenutak se može učiniti kako je snimljeno već puno albuma ovakvog stilskog usmjerenja, ali se detaljnijom analizom nisam mogao prisjetiti više od ova 2 navedena.
Jedini problemčić kod Lay Eden in Ashes je u tome što sve zvuči dosta slično, ako izuzmem introe i početak Wrath of the Undead sve stvari toliko sliče jedna drugoj kao jaje jajetu.
To ne mora nužno biti loše ako je dobro odsvirano, a ovo svakako jest i sviđa mi se takva muzika, samo što je potreban veći broj slušanja da bi se počele primjećivati ikakve razlike.
Navedena Wrath of the Undead malo odudara samo zbog toga što joj uvodni dio počinje laganijim gitarističkim tonovima, ostatak se bez ikakvih problema uklapa u cjelinu i po ničemu se ne razlikuje od nje.
Najveća prednost ovog albuma je mračna atmosfera i nju je Sargoth idealno dočarao, baš se osjeti iskonsko zlo kojim je obavijena muzika i taj osjećaj ne napušta slušatelja sve do samog kraja.
Uspjeh je još veći kada uzmeš u obzir činjenicu da je takva atmosfera dobivena samo uz pomoć gitara, nema syntheva ako ne računam onu vrlo kratku dionicu u završnoj fazi pjesme Evil Dawn.
Bez obzira što Lay Eden in Ashes pati od nedostatka prepoznatljivih trenutaka, svejedno se može preporučiti fanovima mračnijeg black metala, pogotovo onima kojima se sviđaju Dark Funeral i Setherial.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 04/03/2020 : 01:23:06  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Sorhin je dvočlani bend iz Švedske osnovan 1993. godine, službeno je aktivan cijelo vrijeme do današnjih dana iako već 20 godina nije objavio niti jedan novi materijal.
U početnom razdoblju na mjestu bubnjara nalazio se jedan od najboljih švedskih black muzičara, Shamaatae iz Arckanuma, koji je dao svoj doprinos na 2. demo izdanju benda.
Nakon 2 vrlo kratka demo albuma Sorhin je krenuo s ozbiljnijim poslom, na ljeto 1995. snimljen je materijal za EP Skogsgriftens rike koji je izašao tijekom 1996. godine.
Originalna verzija ovog EP-ja sadrži 4 pjesme u trajanju od 17 minuta, a reizdanje iz 2009. kao dodatak ima oba prethodna demoa, što je ukupnu minutažu podiglo na respektabilnih 40 minuta.
Originalno Skogsgriftens rike izdanje je toliko jako da bi vjerojatno imalo kultni status da je prošireno s materijalom podjednake produkcijske kvalitete umjesto ovim demo snimkama.
Sorhin ovdje svira čistokrvni skandinavski black metal, koji zvuči vrlo upečatljivo bez obzira na činjenicu da su tih godina bendovi bili dosta slični, pogotovo kada se radi o ovakvim kraćim izdanjima.
Muzika je bogata gitarističkim riffovima, tempo je relativno brz, a kada se svemu tome pridoda vrišteći vokal ispunjena je većina uvjeta za nastajanje jednog kvalitetnog black izdanja.
Zlobnici bi možda rekli da svaki ovakav vokal izgleda u dlaku isto, ali ovdje izvedba djeluje bolnije nego kod većine i ne sjećam se puno takvih primjera, ovako iz glave samo ranih demo snimkaka finskog benda Horna.
Melodičnost je prisutna taman u toj mjeri da ne bude prenapadna, a stvar I fullmånens dystra sken sadrži nešto atmospheric elemenata, što u ono vrijeme nije bio čest slučaj.
Što se tiče dodatnih demo snimki, produkcijski su napravljene puno skromnije od glavnog dijela EP-ja, ni slušanje preko playera s maksimalno pojačanim equalizerima ne pomažu da se zvuk bitnije popravi.
S obzirom da su dvije demo stvari ponovo snimljene za potrebe originalne verzije ovog izdanja, ne razumijem zašto nisu sve tako odrađene da ih imamo na istom mjestu s kvalitetnijom produkcijom.
Uglavnom, EP Skogsgriftens rike je sam po sebi jako dobro izdanje koje zaslužuje veću pozornost, a kome smetaju demo snimke može ih jednostavno eliminirati ili odabrati kraću verziju iz 1996. godine.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 06/03/2020 : 02:04:05  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Ubrzo nakon izlaska EP-ja Skogsgriftens rike, Sorhin je u poznatom Abyss studiju snimio materijal za svoj album prvijenac, koji je objavljen 1997. godine pod imenom I det glimrande mörkrets djup (U dubini svjetlucave tame).
Za potrebe snimanja ovog albuma u bend je došao bubnjar Zathanel koji nije bio prisutan na prethodnim izdanjima, a iste godine je surađivao s Midvinterom na njegovom At the Sight of the Apocalypse Dragon.
Ako je EP-ju Skogsgriftens rike samo minutaža nedostajala da to postane, I det glimrande mörkrets djup nema takvih prepreka pa se može reći kako se radi o istinskom i svevremenskom klasiku.
Ovakvi albumi su ostavština nekih prošlih vremena i danas se uglavnom više ne snimaju, a najznačajnije je što na njemu nema nikakvih slabijih trenutaka od početka pa sve do samog kraja.
Unatoč prepoznatljivom zvuku 90-ih godina muzika ne izgleda zastarjelo, u sebi još uvijek sadrži dovoljnu dozu svježine, a tome svakako pridonosi dobra produkcija za ono vrijeme (iako ja imam remasterirano izdanje).
I det glimrande mörkrets djup je po pitanju stilskog usmjerenja negdje na tragu prethodnog EP izdanja, ali je sada prisutan još kvalitetniji zvuk i više raznovrsnih rješenja.
Da povezanost bude veća dvije stvari su ponovo snimljene i ovdje pronašle svoje mjesto, mada ni starije verzije produkcijski nisu loše, sada izgledaju još moćnije i ozbiljnije.
Sorhin je općenito izvukao najviše što je mogao u kreativnom smislu, izvrsno je spojio melodije s agresivnošću i svaki od tih muzičkih elemenata ravnomjerno rasporedio kroz ukupnu dužinu trajanja.
Najbolji primjer toga je stvar Sänd mig en ängel att dräpa, ona počinje s melodičnijim pristupom, da bi ga ubrzo zamijenila agresivnost koja u nekim trenucima graniči sa kaotičnošću.
Tempo je u većini slučajeva brz iako postoje određena usporavanja, najdrastičniji primjer je Svartvintras koja ima dosta sporiji uvod, ali se nakon dvije minute situacija mijenja i furiozni tempo preuzima primat.
Vokal surađuje s prisutnim bržim dijelovima i uglavnom ih prati, njegova izvedba je također brza, vriskovi mu nisu dugački jer toliko ne rasteže riječi kao što je inače slučaj kod takvog načina izražavanja.
Tekstovi su kompletno na švedskom jeziku kao i kod ostalih Sorhin izdanja, zbog toga ih nije lako pratiti čak i kada ih imaš ispred sebe, ali oni pridonose da ta skandinavska hladnoća bude još više izražena.
Reizdanje iz 2009. godine sadrži bonus stvar Svart lyser tronen, ona je uzeta s B stane singla Åt fanders med ljusets skapelser, snimana je u podjednako vrijeme pa se po ničemu ne razlikuje od ostatka.
I det glimrande mörkrets djup je bez ikakve dileme odličan album, svaki ozbiljniji blacker bi ga trebao poslušati, bez obzira prema kojem stilskom usmjerenju naginje njegov ukus.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37276 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 06/03/2020 : 16:25:45  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote





Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 08/03/2020 : 15:59:13  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Nakon fantastičnog prvijenca Sorhinu su trebale 3 godine za sljedeći album, on je snimljen tijekom 1999. a izašao 2000. kao trenutno posljednji full length benda pod imenom Apokalypsens ängel.
U jednom kasnijem intervjuu vokal Nattfursth je izjavio da je materijal za najnovije izdanje snimljen još 2016. godine, ali do današnjih dana nema nikakvih naznaka o tome hoće li i kada ugledati svjetlo dana.
Za tehničku stranu albuma Apokalypsens ängel opet je bio zadužen Abyss studio, produkcija je vrlo nabrijana i barem što se tiče muzičkog dijela postignuto je najviše što se moglo.
Kvaliteta produkcije nije najbitnija stavka za ukupni dojam i na kraju sve ovisi o idejama, a što se toga tiče Sorhin nije uspio ponoviti I det glimrande mörkrets djup, rekao bih i dosta očekivano.
Apokalypsens ängel stilski više naginje prema norveškoj nego prema švedskoj sceni, s modernijim zvukom od prethodnika zbog čega se zadržava unutar granica black metala na prelasku u novi milenij.
Muzika je sada još dodatno dobila na agresivnosti i žestini, u čemu važnu ulogu igra ovako kvalitetna produkcija, ali negdje se izgubila prijašnja hladnija atmosfera pa je na kraju veći gubitak nego dobitak.
Upravo zbog modernijeg pristupa u zvuku se osjete elementi death metala, riffovi nisu svugdje oni klasični blackerski, čak niti na mjestima na kojima dominiraju brže dionice.
Za razliku od prethodnika ovdje su prisutni uvodni i završni introi, mada onaj završni zbog vokala može proći kao standardna stvar vrlo sporog i laganog tempa, po meni potpuno nepotrebna.
Vokal je relativno sličan po pitanju izgovaranja riječi, sada također prati određeni tempo i prakticira bržu izvedbu, bez dugačkih vriskova tamo gdje situacija zahtijeva takav način izražavanja.
Za moj ukus vokal ipak produkcijski ne odgovara instrumentalnom dijelu albuma, ostaje dojam kako je stavljen u drugi plan, manje je primjetan u odnosu na muziku i teško je uopće dešifrirati njegovu liniju kretanja.
Prvi dio albuma je bolji nego drugi dio, kada bih morao odabrati nekog svog favorita to bi svakako bila Ett sista monument ståtligt zbog atmosferičnijeg ugođaja, a odmah do nje ide Misantropi & död.
Reizdanje iz 2009. godine posjeduje dvije bonus stvari koje su originalno izašle na drugim kratkim izdanjima, one se već razlikuju stilski i produkcijski pa čak i laik može lako skužiti da ne pripadaju ovoj cjelini.
Na kraju svega Apokalypsens ängel se može navući na vrlo dobru ocjenu, samo što u nekakvoj utrci sa I det glimrande mörkrets djup nema ni gram šanse, ali ga nije pošteno uspoređivati s prejakim protivnikom.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua

Edited by - DODSFERD on 08/03/2020 16:00:10
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 08/03/2020 : 23:50:24  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Već dugo nisam čuo ovako dobru parodiju. Kekistanian Hunger, ma daj me nemoj...


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37276 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 10/03/2020 : 08:42:40  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Novi Vader album "Solitude In Madness" izlazi 1. 5. 2020, a naslovnicu je napravio legendarni Wes Benscoter.










Svedski melodicari Naglfar se vracaju








a i Aborted sa EP-jem





Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 10/03/2020 : 14:07:55  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Triumphator je bend iz Švedske (postoji još 5 s istim/sličnim imenom) osnovan 1995. godine, trenutno je u stanju mirovanja jer nije objavio nikakav novi materijal već više od 20 godina.
Bend bi vjerojatno bio potpuno nepoznat da se u njegovom sastavu ne nalazi Arioch/Mortuus, koji obavlja vokalne dužnosti kako ovdje tako i u puno poznatijem Marduku i Funeral Mistu.
Nakon 2 vrlo kratka izdanja Triumphator je u legendarnom Abyss studiju snimio materijal za svoj jedini full length album, a on je izašao u zadnjoj trećini 1999. godine pod imenom Wings of Antichrist.
S obzirom na Ariocha teško je izbjeći usporedbe s ostalim njegovim bendovima, tako da se može reći kako je Wings of Antichrist preteča onoga što je kasnije radio, najprije u Funeral Mistu pa zatim i Marduku.
Triumphator po pitanju stilskog usmjerenja i vokalnog izražavanja jest negdje na pola muzičkog puta oba navedena benda, ali potpuno ne slijedi niti jednog od njih unatoč izrazitim sličnostima.
Iako Funeral Mist već dugo nisam slušao, rekao bih kako je Wings of Antichrist najsličniji Marduku iz perioda Panzer Division Marduk albuma, što je paradoks jer Arioch tada još nije ni bio u bendu.
Bez obzira što je vokal Legiona na Marduk albumu bio najsličniji svom kasnijem nasljedniku, ovdje se ipak radi o tome da su oba ta izdanja najviše usporediva zbog furioznog tempa.
Ne znam je li u pitanju slučajnosti ili činjenica da su oba izašla u razmaku od samo nekoliko mjeseci, ali ih stvarno povezuje nesvakidašnja količina brzine, što nije čest slučaj čak ni kod švedskog blacka.
Ipak bi se usudio reći da je Wings of Antichrist kvalitetnije i prihvatljivije izdanje jer posjeduje neke dodatne prednosti, dok Panzer Division Marduk ima uglavnom brzinu i ništa više od toga.
Triumphator se u ovom slučaju pokazao uspješnijim od Marduka u naumu da podigne brzinu na ozbiljniju razinu, kako bi ona u određenoj cjelini predstavljala nešto više od toga da bude sama sebi svrha.
U toj ogromnoj dominaciji brzine postoji nešto što potpuno odudara od takve cjeline, stvar Crushed Revelation je čista suprotnost i svojim vrlo sporim tempom na trenutke uspavljuje slušatelja.
Teško je nešto izdvajati jer je sve dosta ujednačeno, ali u kategoriju najdražih bih svrstao The Triumph of Satan zbog nešto vrištavijeg vokala, i Burn the Heart of the Earth zbog pamtljivih riffova.
Reizdanje iz 2017. godine sadrži bonus stvar From Under to Below, vjerojatno je rađena baš za tu svrhu jer nije prisutna niti na jednom prijašnjem izdanju u bilo kojoj verziji.
Bez obzira što je uglavnom ostao nezapažen kod šire black publike, Wings of Antichrist je jako dobar album i bez problema se može preporučiti svim fanovima agresivnijeg i bržeg black metala.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 10/03/2020 : 14:21:50  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Poli


Novi Vader album "Solitude In Madness" izlazi 1. 5. 2020, a naslovnicu je napravio legendarni Wes Benscoter.

Zar nisi mogao pronaći veću sliku, ovdje se jedva nešto vidi.
quote:
Svedski melodicari Naglfar se vracaju


Još prošli mjesec mislio ubaciti diskografiju benda u svoj plan i program, ali sam malo odgodio jer novi album treba izaći u 5. mjesecu, pa neka ide sve u neprekinutom nizu.

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37276 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 10/03/2020 : 15:04:03  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Triumphator (kao projekat) su mi bili sasvim ok, ali nista vise od toga. Plus (tada) mi je bilo sto je za bubnjevima bio Fredrik Andersson, jer su mi i Marduk sa njim najjebolji.


A Naglfar nikad mogao slusati, ionako mi meloblack nikad nije bio moja solja caja (pa ni da je s rumom :D).



Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page
Page: of 142 Previous Topic Topic Next Topic  
Previous Page | Next Page
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.5 seconds. Snitz Forums 2000