| Author |
 Topic  |
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
 Posted - 10/03/2020 : 16:18:50
|
I ja sam skeptičan kada samo vidim da netko svira melodic black pa često preskačem takve bendove. Ali nije svaki bend isti, npr. i Lord Belial vuče na melodic a ima jedan odličan i nekoliko solidnih/vrlo dobrih albuma.
Ovakve bendove kao ovaj Istapp ipak ne mogu ozbiljno slušati jer su previše melodični, kao nekakva black verzija Children of Bodom. https://youtu.be/PHng6d1kPZ0?t=60
Ono malo što sam čuo od benda Naglfar zvuči mi prihvatljivije od toga, ali ga trebam detaljnije upoznati da bih znao na čemu sam, ako me potpuno odbiju prva 2 albuma onda nema smisla više forsirati.
Marduk je stvarno bio najbolji u vrijeme Fredrika Anderssona, ako ne računam album Panzer Division Marduk koji je promašaj za taj bend, a ovaj Triumphator mi je osjetno bolji od toga. |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37354 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 10/03/2020 : 17:11:34
|
Naravno, uvijek postoje iznimke, poput pomenutih LB. Ili ako idemo na Gothenburg scenu (vise DM ili DM/BM) koja se smatra za melodicnu, ili bolje, skoro za podzanr, ima tu dosta toga od cega me bole usi, ali se uvijek nađe po koje prijatno iznenađenje (recimo ATG mi nikad nisu ubijali usi kao npr. In Flames ili Dark Tranquility, a nijedan od tih dvoje nije slab band, dapace i stavise, kvalitetni su, samo sto mi ta njihova melodika ima ono nesto odbojno, dok At The Gates toga nemaju, a mozda nekome nisu ni do koljena onih dvoje).
Recimo, meni su prvi Grave daleko najbolji, dok su drugima mozda kod treceg albuma, nekima drugog (treceg sam cak prodao jer mi toliko dipizdila ta produkcija, ko da bi gitare bile snimane u cijevi, isto i kod Unleashed, Entombed, Hypocrisy...
Jedina melodika u DM koja mi pase je ona finska (Adramelech, Demigod i slicno). Znaci, na taj vise prljav, garazni nacin, ali i dalje melodicno. Vidi se da mi produkcija smara ako je previse kirurska, bljak.
Zapravo sam te Naglfar posljednji put (valjda) slusao tamo u 90-ima, jer ih je ex nesto gotivila (onaj prvi album Vittra), pa sam i ja po koji put pristavio uvo, ali ga i dosta brzo odmaknuo. 
A i jedan kolega je volio melodic/symphonic black pa sam i tu nasao ponekad dobre stvari. Heh, da nije bilo njega ne znam kada bi cuo prve Keep of Kalessin (njemu valjda nisu bili tako dobri kao meni), sigurno malo kasnije, ili Limbonic Art koji su se nama obojici svijdeli, heh, cak sam i digipak Enter the mooonlight gate kupio od njega (pojma nemam zasto je prodao takav dragulj, ali taj album mi je i danas iznimno, iznimno drag, uopce nema nikakve dvojbe da je to najbolji Lord Belial album). Slusao je i razne Sacramentum, The Abyssos, pa valjda i Emperor (njemu je Inno a Satana valjda bolja od one prve verzije), Satyricon itd., znaci ne samo striktno melodicne, ali te sa nekom melodijom. Sigurno se ne bi povampirio na Mayhem ili neki bestial/war BM.
|
Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
|
|
|
|
Cromwell
Advanced Member
Croatia
4120 Posts
Member since 10/09/2011 |
Posted - 10/03/2020 : 19:20:59
|
Taj Naglfar je iz nekog razloga bio jako popularan tamo negdje dvijeipete. A ono običan klišej bez grama autorskog u sebi.
Bolji mi je onaj švedski istoimeni bend koji zvuči kao Isengard.
A i švapski Nagelfar je isto super. Prvi album je aranžerski netipično dobar a melodičan taman koliko treba da ne bude cheesy.
Za Panzer division Marduk vrijedi ona da je bitno kad si ga prvi put čuo. Tih godina NIJE bilo bržeg, brutalnijeg i silovitijeg izdanja od toga, unatoč raznim belfegorima i gorgorotima. Eventualno Diabolis interium a taj je loše ostario i bend je općenito loš. Dok Marduk niza kvalitetne albume već godinama.
quote:
Originally posted by Poli
Jedina melodika u DM koja mi pase je ona finska (Adramelech, Demigod i slicno). Znaci, na taj vise prljav, garazni nacin, ali i dalje melodicno. Vidi se da mi produkcija smara ako je previse kirurska, bljak
To je to  |
Bok, kako si.
|
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37354 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 10/03/2020 : 19:54:53
|
Istina za Marduk. Sjecam se da je među kolegama bilo puno fanova ili 2. ili 3. albuma, ali mi Joakov nacin bubnjanja nikada nije bio ono... nesto vise. Sa 4. albumom se dogodilo wooow, boom! Barem meni. I dalje mi je najdrazi, mada danas priznajem da mozda produkcija nije najbolja (ali sa druge strane mi i pase takva, ako je muzika prava - jos bolji primjer su Immolation i za mene njihov najbolji album Here in After, znam da se deckima danas ne sviđa previse, ponajvise produkcija, mislim barem... ne znam kada su posljednji put igrali jednu jedniu pjesmu sa njega, ali na srecu sam ih gledao '96 kada je izasao i uzivao maximalno, isto 3 godina kasnije). No, stvari sa Heaven shall burn... su besprijekorne. Sljedeci Nightwing mi je vec bio malcice previse popeglan, ali isto dobre stvari su na njemu. Bas pre neki dan sam ga obrnuo i dobro je ostvario. Imao sam samo promo CD i kasnije ga prodao, to me malo kopka jer iako skoro vise ne kupujem CD-je, ovog mislim da vrijedi imati na polici. A onda PDM! Ka-boom tras lup braaaang szock đđđđđđđđ.... rastur. Kada je album izasao sigurno je bio nesto najbrutalnije i intenzivnije na BM sceni, one 1. lige recimo to tako. Na neki nacin Reign in Blood u black metalu, kratko, brzo, efikasno i surovo od pocetka do kraja. Priznajem da ga sada vec dugo nisam slusao i rijetko se sjetim na njega. Bolje je ako je album ne toliko premocrtan, jednolican. Znaci, i midpaced stvari da su gore, moze i po koja epska, a ne samo gas do daske ili spooorooo (naravno zavisi od samog banda ako mu je to karakteristika, tesko da bi npr. Mortiis napravio nesto brzo i zestoko).
No, sigurno je bio prekretnica i kao takav ima svoje mjesto na BM sceni. I koncert u k4 je bio bomba, mada mislim sa malo slabijem ozvucenjem za takav hrup.
Nazalost kasnije upad u "kvaliteti" kod njih, barem sa moje strane, a ni Mortuus mi nije kao Legion (iako je Legio kasnije skoro pa izgubio glas). Zapravo, ne kvalitet (zato i navodniki), ali previse spucana produkcija i ne toliko udarne pjesme. I Mortuus.
Marduk mislim da sam posljednji put gledao prije par godina, a na koncert sam isao zbog... ni sam vise ne znam koga... pardon! Valjda su bili Immolation, nekakav DM / BM combo je bio.
Starim pa sve manje posjecujem koncerte, tek tu i tamo koji, a bandi koji su na tapeti i dan danas su Suffocation i recimo Immolation (jer me nova verzija Morbid Angel ni najmanje ne zanima). Mozda jos Mayhem, a sigurno me ne zanimaju vise Satyricon, a i Cannibal Corpse sam vec prenajeo.
Jedini bandovi za koje mi je zao, da ih nikada nisam vidio, a mozda i nikad necu, su Kyuss, The 3rd and the Mortal, Ved Buens Ende... i recimo Adramelech.
|
Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
|
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 10/03/2020 : 20:38:01
|
Ja sam Panzer Division Marduk slušao tamo 2008./2009. i nije mi najbolje sjeo iako mi je tih godina brzina bila puno važnija nego danas. Jednostavno mi je bio premonoton, a vokal Legiona slabiji nego recimo na Heaven Shall Burn... i Nightwing koji su po meni vrhunac Marduka.
Ovo su 2 albuma slične brzine koji meni po svemu tuku Mardukov, jedan je čak izašao 3 godine prije njega, tako da Marduk s Panzerom nije izmislio toplu vodu.
|
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37354 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37354 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37354 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37354 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37354 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 15/03/2020 : 00:13:09
|
Thornium je bend iz Švedske kojeg je 1993. godine osnovao muzičar pod umjetničkim imenom Thyph, ispočetka je djelovao kao samostalni projekt, da bi ubrzo nakon toga kroz njega prošlo nekoliko drugih članova.
Karijera i diskografija benda se mogu podijeliti na 2 dijela, njih razdvaja velika rupa od 12 godina službene neaktivnosti i tek 2007. Thornium se ponovo vratio na muzičku scenu i ostao tamo sve do danas.
Neki podaci govore o tome kako se bend službeno nikad nije raspao, već da je tolika stanka uzrokovana činjenicom da je Thyph dugo vremena bio u zatvoru pa nije niti mogao ništa stvarati.
Odmah nakon osnivanja početkom 1993. godine Thornium je snimio materijal za svoje prvo izdanje, a ono je izašlo 1994. kao kratki demo album pod imenom North Storms of the Bestial Goatsign.
Ovaj demo sadrži samo 3 stvari ukupnog trajanja nešto manje od 15 minuta, tako da se na osnovi toga teško mogu izvući ozbiljniji zaključci po pitanju mogućeg stilskog usmjerenja za daljnje radove.
Muzika ne odudara previše od old school black metala tog vremena, mada bih se usudio reći kako ovo ostavlja dojam da je snimano koju godinu kasnije, tj. da ne djeluje toliko retro kao što bih očekivao u prvi trenutak.
Zvuk ima određenu dozu oštrine i sirovosti specifične za razdoblje svog nastanka, ali niti u jednom trenutku ne odlazi prema primitivnijem načinu pretvaranja svojih ideja u muzičko djelo.
Bez obzira što se zadnja stvar ne može mjeriti s prve dvije jer je puno kraća, niti ona u sebi nema ništa problematično, niti može na koji način narušiti muzičku harmoniju ovakve cjeline.
Dvostruke gitare su jedna od naznačajnijih stavki i takva izvedba se pokazala kao pun pogodak, a od ostalog svakako treba pohvaliti vokal koji iako standardan se ističe kao dovoljno zapaženo rješenje.
Naravno da nešto što je nastalo prije 27 godina u produkcijskom smislu ne može biti bajno, ali je svejedno daleko od toga da stvara ikakve prepreke i kvari užitak prema nesmetanom slušateljskom doživljaju.
North Storms of the Bestial Goatsign zbog svoje skromne dužine ne može kotirati kao važnije izdanje u diskografiji benda, mada s druge strane neće biti ni gubitak vremena onome tko se odluči da mu pruži šansu.
|
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37354 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 15/03/2020 : 01:41:32
|
Prije dugačke stanke Thornium je uspio objaviti svoj prvi full length album, materijal za njega je snimljen na kraju 1994. a izašao 1995. godine pod imenom Dominions of the Eclipse.
Odmah se primjećuje da produkcijski ovo nije top izdanje, čak bih rekao da je po tom pitanju prethodni demo North Storms of the Bestial Goatsign malo bolje stajao, a možda je samo dojam jer se radi o nijansama.
Demo je bio vrlo zanimljiv za slušanje i jedini nedostatak mu predstavlja skromna dužina, ovdje toga nema i album sa svoje 53 minute trajanja (bez bonusa) donosi puno šire mogućnosti.
Dominions of the Eclipse je lako vidjeti kao nešto što dolazi iz sredine 90-ih godina, muzički i stilski se potpuno uklapa u skandinavsku black scenu tog vremena s hrpom prepoznatljivih elemenata.
U pitanju je nešto siroviji zvuk koji niti jednog trenutka ne odlazi prema traženju ikakvih noviteta, može mu se točno odrediti smjer kretanja bez mogućnosti da slušatelj zaluta na nepoznati teritorij.
Koliko god je muzika na tragu svega onoga što krasi black metal tog vremena i podneblja, to svejedno ne znači da se radi o kopiranju nekoga i da nema baš nikakvih vlastitih ideja.
Istina da ovakvih albuma ima koliko hoćeš na black sceni, ali treba uzeti u obzir da je Dominions of the Eclipse izašao prije velike većine njih i kao takav zaslužuje drugačiji tretman.
Thornium je pametno ubacivao synth i dozirao njegove količine na mjestima gdje se ukazivala potreba za mračnijom atmosferom, a nisu mu ostale nepoznate ni akustične dionice na prijelazima između žešćih dijelova.
Tekstovi su ravnomjerno podijeljeni na engleski i švedski jezik, a vokal po načinu izgovaranja švedskih riječi malo podsjeća na Arckanum s njegova prva 3 albuma, iako su oni uglavnom izašli kasnije.
Jedino što mi je ovdje nepotrebno je završni intro Förmörkelsens herravälde, osim što je sa svojih skoro 7 minuta predugačak, niti ne donosi ništa posebno upečatljivo da bi zaslužio toliki prostor.
Zanimljivo kako je Thornium najprije htio izbaciti stvar Slottet i skuggornas mörker jer nije bio zadovoljan njome, ali na nagovor diskografske kuće Necromantic Gallery Productions ipak je popustio i ostavio ju na albumu.
Reizdanje iz 2011. godine uz prethodni demo sadrži i dvije bonus stvari (nema ih na ovom videu) rađene za tu priliku, Remain in Chaos zadržava pažnju iako modernijim zvukom odudara od glavnog dijela albuma.
Dominions of the Eclipse je vrlo dobar album namijenjen fanovima klasičnog švedskog black metala, bez obzira što u današnje vrijeme može zvučati pomalo izlizano još uvijek je bolja preporuka od mnogih novijih izdanja.
|
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
wesskowaz
Advanced Member
Serbia
11206 Posts
Member since 10/07/2007 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37354 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 15/03/2020 : 22:36:40
|
Thornium se nakon izlaska albuma prvijenca Dominions of the Eclipse potpuno povukao s muzičke scene na duže vrijeme, vjerojatno zbog osobnih problema koje je u to vrijeme imao frontmen benda Thyph.
Napokon, krajem 2008. godine snimljen je njegov 2. studijski album Mushroom Clouds and Dusk, koji je u prvoj trećini 2009. izašao za novu diskografsku kuću Soulseller Records.
S obzirom na veliki vremenski razmak između 2 oficijelna izdanja, moram priznati da sam više očekivao od ovog materijala, ali se na kraju on pokazao tek prosječnim uratkom.
Thornium je napravio moderniji album u odnosu na prethodnika, što je sasvim normalno zbog spomenute razlike u godinama, samo što u ovom slučaju ta činjenica ne predstavlja nikakvu prednost.
Mushroom Clouds and Dusk više djeluje kao da je rađen u nekakvoj žurbi kada nije bilo na raspolaganju dovoljno vremena za njega, kao da je trebalo po svaku cijenu snimiti novi album.
Takva tvrdnja itekako ima smisla kada se uzme u obzir podatak da je Thornium sredinom 2008. godine s labelom potpisao ugovor za 3 sljedeća albuma, iako on svejedno još uvijek nije realiziran do kraja.
Ostaje dojam kako je muzika rađena šablonski i da su upotrijebljena puno puta viđena rješenja, bez posebnog motiva da se napravi iskorak prema nečemu što će se udaljiti od većih klišeja.
Barem polovica stvari s ovog albuma se vrlo brzo zaboravlja, ne samo unutar mjesec već svega nekoliko dana, a u tu kategoriju spada i naslovna Mushroom Clouds and Dusk.
Najzapaženija je posljednja Beyond Cosmic Borders koja barem nešto pokušava izvući na temelju postignute mračnije atmosfere, šteta što nema više takvih slučajeva jer se ovaj pokazao dovoljno zanimljiv.
Vokal je najbolji dio u cijeloj priči, njegova izvedba na trenutke podsjeća na Abbathovu hladnoću s prvih nekoliko albuma Immortala, iako se muzički ne mogu povući neke ozbiljnije usporedbe.
Mushroom Clouds and Dusk kao cjelina ne ide ništa dalje od običnog prosjeka, zahtjevniji slušatelji ovdje neće pronaći puno toga za sebe, pogotovo oni koji više favoriziraju zvuk s prethodnog albuma.
|
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15685 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 16/03/2020 : 18:40:52
|
| Judas Priest je trebao otprasiti ove godine jednostavno nazvanu turneju; 50 heavy metal years. Bojim se da od toga nece biti nista zbog novonastale situacije. Sto osobno dozivljavam kao najvecu mogucu zalost. Inace sve je zivo pootkazivalo... radovao sam se Rage against the machine vec dogovorenoj turneji, da ih pogledam ponovo, kao i System of the dawn, koje nikad nisam vidio a zelja mi je bila velika. Uglavnom tanka ce biti ovogodisnja koncertna sezona. Mislio sam ma nije nista, ali pootkazivalo se sve. U srijedu nece biti Supersuckersa u Zagrebu, a moji prijatelji bend Kosturi, su za sutra dobili 'pedalu' za splitski koncert u cirkusa. Idu nam losa koncertna vremena. |
Los cukar na fritulama! |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37354 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37354 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 20/03/2020 : 16:44:42
|
Nakon što je na prethodni album Mushroom Clouds and Dusk trebalo čekati dugih 14 godina, sada je Thornium drastično ubrzao proces stvaranja i u kratkom vremenu ponudio novi materijal.
Sredinom 2010. godine izlazi 3. i trenutno posljednji studijski album benda pod imenom Fides Luciferius, koji sa svojih 58 minuta trajanja debelo nadmašuje dužinu svog prethodnika.
Međutim, kvantiteta nikad nije bila dostojna zamjena za kvalitetu, unatoč tome što Mushroom Clouds and Dusk nije posebno dobar i kao takav je još uvijek ispred ovog albuma.
Žao mi je što moram reći kako je Fides Luciferius još slabije izdanje, a njegova dužina mu nikako ne ide na ruku jer je upravo zadnja trećina još dodatno pogoršala sveukupnu situaciju.
Ostaje dojam da je Thornium napravio potpuno beskrvno izdanje i problemi koje je imao prethodnik ovdje su postali još izraženiji, nemaštovitost je još više počela gušiti protočnost muzike.
Bez obzira što Fides Luciferius stilski nema većih sličnosti sa Mushroom Clouds and Dusk situacija se nije popravila, ovo je također album napravljen vjerojatno zbog ugovorne obveze.
Muzika donosi određene promjene i sada više zvuči kao black/death mješavina, to nije problem kada postoje dobre ideje za realizaciju, ali kada je suprotno onda se dobije ovakav reciklirani proizvod prepun dosadnih trenutaka.
Može se i ovdje pronaći nešto što odskače od toga, samo što su u pitanju vrlo rijetke iznimke kojima u ovakvom uzorku neće puno pomoći što djelomično odstupaju od šablonski odrađenog posla.
Jedino vrijedno pažnje su stvari Archetype of Death i The Void of Choronzon, ali to je samo 20 % od ukupne količine materijala i naravno da nije dovoljno da okrene ukupno stanje u svoju korist.
Zadnja trećina je najlošija jer se tu nalaze 2 totalna otpadka, od čega je Virgin Destroyer Redeemer vrhunac gluposti jer je toliko naporan da može samo naživcirati slušatelja.
Potpuno suprotno svojem imenu stvar I Am Perfection također spada u tu najlošiju kategoriju, prisustvo clean vokala, gitarističkih solaža i nezaintersiranost izvedbe su njezina velika prepreka.
Vokal je slabiji nego na prijašnjim albumima i također se uklopio u sveopće muzičko sivilo, na trenutke je još beskrvniji nego instrumentalni dijelovi i kao takav se zaboravlja po brzom postupku.
Fides Luciferius je album koji ne donosi ništa od posebnog značaja, zbog toga se može preskočiti bez ikakve vjerojatnosti da će slušatelj propustiti nešto što će mu kasniji nedostajati.
|
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 24/03/2020 : 03:18:03
|
Abyssos je bend iz Švedske koji više ne postoji, bio je aktivan u razdoblju između 1995. i 2003. godine, a u svojoj muzičkoj karijeri je objavio 2 dugosvirajuća albuma.
Nakon jednog beznačajnog i kratkog demo izdanja Abyssos je na proljeće 1997. snimio materijal za album prvijenac, koji je izašao u zadnjoj trećini godine pod imenom Together We Summon the Dark.
Unatoč vremenu nastanka ovog materijala produkcija je na zadovoljavajućoj razini i barem po tom pitanju nema nikakvih problema, dok s muzičke strane to najviše ovisi o osobnom ukusu svakog pojedinca.
Together We Summon the Dark je tipični predstavnik melodic black metala, iako je svih 9 pjesama na engleskom jeziku nije teško prepoznati elemente poznate švedske scene.
Vjerujem da među black fanovima melodic usmjerenje ne kotira baš visoko, kao uostalom niti meni, ali se mora priznati da ovaj album nema većih grešaka da dodatno naruše već u startu niže postavljenu ocjenu.
Abyssos ovdje donosi točno ono što se može i očekivati od takvog muzičkog stila, koliko je to maštovito unutar svojih granica najbolje će znati oni što se često susreću s njima.
Problema svakako ima i nemoguće je ne primjetiti ih, a meni uz veću dozu melodičnosti najviše smeta što album traje (pre)dugačkih 65 minuta, mogao se skratiti barem za 20 minuta i ništa se posebno ne bi izgubilo.
To ne znači da muzika ima nekakvih praznih hodova ili totalnih otpadaka, već se radi o tome da ponavljanje čak i najbolje struktuiranih dijelova u ovakvoj situaciji ne donosi korist od većeg značaja.
Sve je ovo dosta slično i zato nije bilo potrebe kopirati isti sistem na 8 od ukupnih 9 stvari, ponekad je manja količina produktivnija jer u protivnom može doći do zasićenja prilikom konzumacije.
Together We Summon the Dark bih mogao usporediti s puno poznatijim Cradle of Filth po pitanju tekstualne tematike, mada sama muzika nema većih međusobnih sličnosti i jako teško će netko zamijeniti ova 2 benda.
Međutim, ako je zbog nečega moguće povući paralele onda je to zbog prisustva ženskog vokala, on ovdje također djeluje gotično, samo ne u toj mjeri kao kod Cradlea, niti se pojavljuje na velikom broju mjesta.
Taj ženski vokal najviše me se dojmio kod završne Through the Gloom into the Fire, a inače se radi o najboljoj stvari zbog izvrsne kombinacije melodije, gotičnosti i agresivnijeg muškog vokala.
Za ženski vokal nemam podataka da li samo gostuje ili spada u sastav benda, glavni muški je definitivni najbolji segment albuma, nema pretjerano vrišteću izvedbu već više umjereno agresivnu.
Together We Summon the Dark vjerojatno nije za preporuku većini fanova tradicionalnijeg black metala, ali onome kome nije odbojan melodic mogao bi poslužiti da na njemu pronađe ponešto za sebe.
Ovaj album nije moguće postaviti na youtube jer je blokiran na svim teritorijima, ali postoji pojedinačni popis za reprodukciju po ispravnom redoslijedu. https://www.youtube.com/watch?v=ptMWPJPxg6c&list=OLAK5uy_mRu0P-YjuxUs1OeE0YkSVLRqxiJBwPwOU&index=1
|
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37354 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 24/03/2020 : 16:59:29
|
Ovaj prvi album mi je bio zapravo sasvim poslusljiv, vidilo se da decki imaju potencial, iako jos nije bio neki presjezak. No, drugi bi teoretski trebao biti bolji, ili barem ne slabiji, ali nesto ga bas i ne pamtim. Imam ga jos negdje na kazeti, ali da me ubijes ne znam ako bi prepoznao vise od 2 pjesme sa njega. 
|
Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
|
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37354 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37354 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 27/03/2020 : 02:56:39
|
Krajem 1998. godine Abyssos je snimio materijal za svoj 2. i posljednji studijski album, koji je na samom kraju 1999. objavljen pod neobičnim imenom Fhinsthanian Nightbreed.
Unatoč činjenici da se u odnosu na prethodnika ništa drastično nije promijenilo, mora se priznati da je ovaj album ozbiljniji, ambiciozniji i ima veće šanse da zadovolji širi profil slušatelja.
Fhinsthanian Nightbreed također ne odustaje od ranije uhodanog puta melodic blacka, također sadrži više od sat vremena materijala, ali sada je ta kombinacija dala vidljivije rezultate.
Abyssos je ovdje svoje stilsko usmjerenje doveo do veće umjetničke vrijednosti, muzika nije rađena samo da bude unutar zacrtanih šablona, već je virtuoznijim pristupom izvučena iz stroge skučenosti.
Iako je kod melodica teško govoriti o ikakvoj kompleksnosti, neće biti pogrešno kazati kako je ovo složeniji uradak nego prijašnji album, barem u toj mjeri da ga nije jednostavno probaviti po brzom postupku.
Together We Summon the Dark je imao sindrom koji mi osobno nije previše drag kod black muzike, nakon što ga čuješ 2 puta automatski previše toga otkriješ o njemu, čime se umanjuje mogućnost dugotrajnijeg uživanja u tome.
Kod Fhinsthanian Nightbreed taj sindrom nije prisutan u tolikoj mjeri i zato pruža opipljiviju sliku stvarnog stanja, više mi odgovara sporije otkrivanje bez obzira što je danas teško naći dovoljno vremena za razne detalje.
Rekao bih kako je Abyssos izvukao gotovo najviše što je mogao iz ovakve muzike, ima tu još određenih manjih propusta, ili da se bolje izrazim, stvari koje manje leže mojem osobnom ukusu.
Sviđa mi se što je nastavljeno ono što je bilo dobro na prethodniku, glavni muški vokal koji je sada još malo agresivniji, i povremeno ubacivanje ženskog vokala za blagu dozu gotike.
Osjeti se nešto više simfonije nego ranije mada se ovo ne može uspoređivati s klasičnim symphonicom, synth je prisutan uglavnom tamo gdje je potrebno ubaciti mračniju ili horor atmosferu.
Melodije jesu jače izražene kao što se moglo i očekivati od ovakvog izdanja, meni su zasmetale samo na 2-3 mjesta gdje sam imao osjećaj da me melodični riffovi podsjećaju na zvuk benda In Flames.
Ovdje egzistiraju 3 instrumentala, 2 kraća u intro stilu i 1 duži gitaristički, vjerojatno su i oni pridonijeli da album bude raznovrsniji nego prethodni, a opet se previše ne ističu zbog ukupne dužine.
Moji favoriti su uvodna Masquerade in the Flames i završna stvar Firebreathing Whore jer upravo one pokazuju sve najbolje što ovaj muzički stil može ponuditi.
Fhinsthanian Nightbreed zaslužuje da bude među najznačajnijim albumima melodic black usmjerenja, i kao takav je dovoljno kvalitetan da povremeno pronađe svoje mjesto u playeru prosječnog black metal slušatelja.
Poput prethodnika i ovaj album je zbog autorskih prava blokiran za postavljanje na youtubeu, ali se može poslušati kao pojedinačni popis za reprodukciju. https://www.youtube.com/watch?v=RNzkgGG2OF4&list=OLAK5uy_kGrTNiw-MH1iIZvacmma5M3jgJdfVXjFg&index=1 |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Metal & co.
