forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Glazba
 Metal & co.
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Previous Page | Next Page
Author  Topic Next Topic
Page: of 110

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29580 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 18/08/2020 :  17:59:02  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Namjerno ili slučajno Grafvitnir se specijalizirao za objavljivanje albuma pred kraj godine, 4. po redu full length benda izašao je pola mjeseca prije isteka 2016. pod imenom Obeisance to a Witch Moon.
Ovaj album je specifičan po tome što je jedini u Grafvitnir diskografiji koji ne sadrži niti jednu stvar na švedskom jeziku, sve su na engleskom unatoč tome što dvije imaju nazive na latinskom.
U muzičkom smislu meni osobno je Obeisance to a Witch Moon lagani korak natrag u odnosu na prethodnika Necrosophia, jednostavno nije prisutan isti doživljaj iako posjeduju određene sličnosti.
Prije 10-ak godina ovakvi albumi su kod mene kotirali vrlo visoko, odmah ispod one najjače kategorije, jednostavni i brzi black metal je bio sasvim dovoljna referenca za potpuno uživanje prilikom slušanja.
U međuvremenu sam preslušao hrpetinu izdanja identičnog stilskog usmjerenja i naravno da su se kriteriji promijenili, sada nešto ovakvo nije dovoljno da bih bio impresioniran u nekoj većoj mjeri.
Obeisance to a Witch Moon ni u kojem smislu nije loš materijal, više se radi o tome da djeluje obično i ''svakodnevno'' pa zbog toga prođe kroz slušne organe ne ostavljajući poseban utisak.
Vjerojatno nije prava usporedba kada je u pitanju black metal, ali ovakvi albumi su idealni za neobavezno slušanje dok se zanimaš nečim drugim, kada nemaš ni vremena ni koncentracije da im posvetiš punu pozornost.
Ostaje dojam da sveukupno gledajući fali više ujednačenosti, pjesme znaju varirati od izvrsnih pa sve do nezapaženih i dosadnih dijelova, pa se može reći kako je prisutnost praznih hodova ovdje najveći nedostatak.
Klasični i najidealniji primjer toga je stvar Nigrum Ignis Serpentem, u svojoj prvoj polovici je dosta neprimjetna, da bi u drugoj uslijedila totalna promjena zbog naglog upada odličnih riffova, kao da nije u pitanju isti zapis.
Tempo je još brži nego na prijašnjim albumima, što je u ovom slučaju pozitivno jer pomaže da sve zvuči nekako tečnije, imam dojam da bi bilo kakvo usporavanje samo dodatno naštetilo i donijelo više dosadnih trenutaka.
Pjesme su kraće do srednje dužine i samo jedna neznatno prelazi 5 minuta trajanja, smatram da je to puno efektnije od onih predugačkih kakva je bila većina na uvodnom Grafvitnir albumu NâHásh.
Teško je odabrati nešto što se po bilo čemu ističe ili kakav najdraži trenutak, možda mi je naslovna Obeisance to a Witch Moon malo bolja od ostalih jer na središnjem dijelu podsjeća na bend Marduk.
Vokal sa svakim sljedećim izdanjem napreduje i ovdje je to definitivno najbolja muzička stavka, ako bih trebao uputiti ikakvu pohvalu za Grafvitnir onda bi to svakako bilo za vokalno izražavanje.
Ne mogu reći hoću li u budućnosti ikad više slušati Obeisance to a Witch Moon, ali je sigurno da nije za preporuku ozbiljnijim i zahtjevnijim black fanovima koji od muzike traže nešto više od kratkotrajnog učinka.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
32102 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 19/08/2020 :  13:34:51  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Enslaved i dalje u svojim prog vodama











Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29580 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 20/08/2020 :  17:35:45  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Grafvitnir je još jednom čekao približavanje kraja godine za objavljivanje novog materijala, pola mjeseca prije isteka 2017. izašao je 5. studijski album benda pod imenom Keys to the Mysteries Beyond.
Nakon što je u prošlosti promijenio čak 3 diskografske kuće za svoja 4 izdanja, Grafvitnir se ovom prilikom ponovo vratio pod okrilje Carnal Recordsa za koji je izašao 2. album Semen Serpentis.
Što ga više slušam sve sam uvjereniji kako se Grafvitnir prekasno pojavio na black sceni s odabranim stilskim usmjerenjem, i vjerojatno zbog toga njegova muzika kod mene nema nekog ozbiljnijeg i značajnijeg efekta.
Vjerujem da bi prije 15-20 godina nešto ovakvo imalo puno veće šanse da privuče veći broj fanova unutar black metal granica, a možda je samo stvar u tome što je kod mene osobno došlo do zasićenosti ovakvom muzikom.
Keys to the Mysteries Beyond je stilski dosta sličan prethodniku Obeisance to a Witch Moon, možda je samo nešto malo sporiji, dok su sve ostale bitnije stavke gotovo na istom tragu.
To svejedno ne znači da je dojam ostao identičan kao u prethodnom slučaju, ne znam je li u pitanju zavaravanje ili sam sada slušao s većom dozom koncentracije, ali ovaj album mi zvuči barem jednu ocjenu bolje.
Radi se uglavnom o tome da su pjesme upečatljivije i slušatelju nude nešto više raznovrsnosti, koliko je to moguće kod ovako izlizanog stila, pa je samim time prisutno manje monotonije i dosadnih trenutaka.
Koliko god će u ovakvim slučajevima dosta riffova zvučati poznato od nekih drugih bendova, svejedno je tu moguće pronaći i nekoliko onih za koje sa sigurnošću mogu reći kako se ranije nisam sretao s njima.
Vjerojatno je i vokalna izvedba odigrala važnu ulogu u tome da trenutno izdanje zvuči bolje od prethodnog, već sam ranije rekao da Grafvitnir sve više napreduje u tom segmentu i sada je to opet došlo do izražaja.
Prethodna 2 albuma nisu imala niti jedan intro ili instrumental i sve se svodilo na brzu gitarističku svirku, ovdje su ubačena 2 introa koja nisu ništa specijalno, ali zbog svoje kratkoće sigurno neće ni smetati u ovakvoj cjelini.
Jedinu stvar na švedskom jeziku Vargavinter bih izdvojio kao najbolji trenutak albuma, sami jezik nema odlučujuću ulogu već se radi o tome da je navedena izvrstan spoj atmosfere, agresivnosti i vrištećeg vokala.
Iako se ne može mjeriti s takvom dozom agresivnosti ne treba zaboraviti ni stvar Glimpses of the Unseeable, pogotovo zbog toga što dolazi kao posljednja u nizu što omogućava zatvaranje albuma na pamtljiv način.
Keys to the Mysteries Beyond možda nije najbolje Grafvitnir izdanje čak ni u ovako skromnoj konkurenciji, ali barem ostaje činjenica da njegovo slušanje nije gubitak vremena jer sigurno ima nešto za ponuditi.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29580 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 22/08/2020 :  17:30:36  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
U prvoj trećini 2019. godine Grafvitnir je objavio svoj 6. i trenutno posljednji studijski album, koji je izašao pod imenom Venenum Scorpionis također za label Carnal Records.
Snimanje materijala za njega bend je počeo krajem 2017. godine odmah nakon izlaska prethodnog albuma, pa je sasvim logično da su međusobne sličnosti ta 2 izdanja više nego očite.
Venenum Scorpionis sa svojih 37 minuta se izdvaja kao najkraći full length benda, iako ni ostali nisu osjetno duži i većina njih se kreće unutar 5 minuta razlike.
Grafvitnir je jedan od rijetkih bendova s toliko malo promjena u svome zvuku kroz veći broj izdanja, recimo da prva 2 albuma predstavljaju jednu dok se preostala 4 mogu smjestiti u drugu muzičku cjelinu.
Forsiranje istog zvuka može biti mač s dvije oštrice, ako postoji dovoljno maštovitosti krajnji rezultat neće izostati, ali u suprotnom slučaju naporan i dosadan proizvod će pokvariti užitak slušanja.
Ne znam koliko je u pitanju stvarno kvalitetniji materijal ili podatak da sam se već navikao na ovakav zvuk, dojam je bolji nego kod prethodnih izdanja, a možda se radi čak o najboljem Grafvitnir albumu.
Venenum Scorpionis je malo naprednija verzija prethodnika Keys to the Mysteries Beyond, najviše zbog prve polovice albuma koja je kao posebna cjelina nešto najbolje što je Grafvitnir ikad napravio.
Odmah uvodna stvar Wolf of the Eclipse pokazuje da čak i ovako izlizana muzika se može podići na višu razinu, sasvim sigurno se radi o vrhuncu ovog izdanja i općenito najboljoj stvari benda.
Nocturnal Sun je najduža i vjerojatno najpamtljivija stvar na albumu, neću reći da ulazi među bolju polovicu jer joj fali malo složenija izvedba i postoje barem 3 koje su ovdje ispred nje.
Za kratkotrajni odmak od zacrtane šablone i razbijanje brzog tempa pobrinuli su se jedan klasični intro i jedan akustični instrumental, rješenja kakva Grafvitnir povremena zna ubacivati na svoja izdanja.
Akustični instrumental I nattens mantel svept predstavlja jedno malo iznenađenje, ali ne zbog svoje izvedbe već zbog činjenice da je napravljen još 2013. godine za demo Vessels of Serpent Fire.
Slična ponavljanja je Grafvitnir već ranije znao koristiti kada je na prva 2 albuma ubacio potpuno istu stvar, ali u ovom slučaju je to opravdano jer je navedeni demo nemoguće nabaviti pošto je izašao samo na kazeti.
Bez obzira što u svojem drugom dijelu doživljava određeni pad Venenum Scorpionis je album kojeg ne treba zanemariti, rekao bih kako je na njemu Grafvitnir konačno izašao iz skučenosti stilskih granica.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29580 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 24/08/2020 :  16:56:11  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Nazghor je punočlani bend iz Švedske osnovan 2012. godine, bez obzira na kratak staž aktivnost mu je svejedno dosta izražena i trenutno u svojoj diskografiji ima 6 dugosvirajućih albuma.
Podatak je još čudniji kada uzmeš u obzir da je prošlo skoro 3 godine od posljednjeg albuma, svih 6 je izašlo u vrlo kratkom periodu 2013.-2017. što je inače sistem kakav prakticiraju jednočlani bendovi.
Još jedan raritet je da Nazghor u svojoj diskografiji nema niti jedno izdanje kao EP, demo, kompilaciju ili split, bend se za sada ograničio samo na objavljivanje oficijelnih full length albuma.
Sredinom proljeća 2013. godine Nazghor je objavio album prvijenac, koji je prvobitno izašao kao samostalno izdanje benda pod imenom Life Impaled.
Ono što se odmah primjeti je nešto slabija produkcija, zvuk instrumenata nije najbolje pogođen i nalazi se u podređenom položaju u odnosu na vokal koji iskače u prvi plan.
Life Impaled više vuče na stariji nego na black metal novije generacije, mada se općenito ne može svrstati u atmospheric black, utjecaji tog stilskog usmjerenja se itekako osjete.
Najviše atmosferičnosti se osjeti kod stvari Black Shadow of Death koja je odmah prva ako ne računam uvodni intro, ona bi već mogla ući u definicije tog stilskog usmjerenja i meni osobno je najbolja na albumu.
Ostale samo povremeno ubacuju atmospheric elemente, uglavnom u kombinaciji s nešto sirovijim pristupom, ali vokalna izvedba je malo drugačija nego kod većine albuma sa sličnim zvukom.
Kao što je običaj kod ovakve muzike, tempo se ne bazira na ujednačenosti već varira po potrebi, najviše mi se sviđa zvuk bubnjeva kod bržih dionica što je posebno vidljivo na 2 mjesta kod stvari Devil Inside.
Naslovna Life Impaled zatvara album i meni je najslabija u ovakvoj cjelini, to je prvenstveno ''zasluga'' vokala jer ovdje uglavnom koristi uspavanu izvedbu koja ne postiže isti efekt kao kod drugih.
Općenito gledajući na ovaj album u muzičkom smislu nemam nekih ozbiljnijih zamjerki, možda bih jedino izdvojio korištenje prejednostavnih rješenja u određenim trenucima kao manje zanimljive ideje.
Među takve primjere jednostavnosti spada stvar Profanatory: On a Blasphemous Earth, ne mogu reći da se u njoj nalazi išta loše, već su česta ponavljanja učinila da brzo dosadi jer je sve otkriveno prerano.
Life Impaled vjerojatno neće donijeti ništa novo ni neviđeno što prosječni black fanovi već nisu čuli puno puta ranije, ali se svejedno radi o dobrom albumu koji će poslužiti svrsi za koju je napravljen.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
32102 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 24/08/2020 :  20:08:58  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

he he, zanimljivi novi ND





Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
32102 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 25/08/2020 :  18:56:28  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote








a pored novih ND (gore), idu i novi Benediction
https://youtu.be/1wMKHP2sdFs

i Carcass
https://youtu.be/4mr492JcNHc




Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See

Edited by - Poli on 25/08/2020 18:56:53
Go to Top of Page

wesskowaz
Advanced Member



Serbia
7253 Posts

Member since 10/07/2007

Posted - 26/08/2020 :  01:52:28  Show Profile Show Extended Profile  Send wesskowaz a Private Message  Reply with Quote
Malo Islanda.


https://striposlavija.blogspot.com/
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29580 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 26/08/2020 :  14:14:45  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Na samu Novu godinu 2014. Nazghor je objavio svoj 2. po redu studijski album, koji je izašao pod imenom Upon the Darkest Season za slabo poznati ukrajinski label Dead Center Productions.
Nakon što je na svom uvodnom izdanju bend bio u tročlanom sastavu sada je postava narasla za još jednog više, što će već kod sljedećeg otići na 5 članova i to će se zadržati do današnjih dana.
S obzirom na kratak razmak između 2 izdanja ovdje nisam očekivao bitnije promjene u odnosu na prethodnika, to se na neki način i ostvarilo pa su iznenađenja u većoj mjeri izostala.
Ono što je najvažnije odnosi se na činjenicu da su promjene najvidljivije upravo tamo gdje su bile najpotrebnije, Nazghor je produkcijski napredovao i sada ovo zvuči onako kako standardi za black metal muziku zahtijevaju.
Po pitanju stilskog usmjerenja Upon the Darkest Season dosta sliči na prethodnika Life Impaled, ali zbog dužeg materijala i bolje produkcije ostavlja dojam bogatijeg zvučnog efekta.
Taj zvuk je teško svrstati u precizno vremensko razdoblje jer u sebi sadrži podjednako starijih i novijih utjecaja, iako može podsjećati na druge bendove ipak se ne može reći da Nazghor nekoga kopira.
Muziku bih opisao kao kombinaciju nekoliko različitih elemenata koji sasvim dobro međusobno funkcioniraju, spoj atmosfere, melodije i agresivnosti bez pretjerivanja u bilo kojem od tih sastojaka.
Uglavnom se ide na raznovrsnost između pjesama kako bi se izbjegle situacije da pojedine sliče drugima kao jaje jajetu, bez problema ih se može razlikovati čak i nakon manjeg broja preslušavanja.
Neovisno o tome sviđao li se nekome ovakav stil ili ne, Upon the Darkest Season nije album koji se brzo zaboravlja, barem nekoliko od ukupnih 10 stvari će ostati u sjećanju i nakon dužeg vremena.
Meni osobno je posljednja trećina najbolja jer sadrži dosta toga što mi odgovara kod black metala, vrlo bitnu ulogu igra i dužina pjesama jer imaju dovoljno vremena da se razviju i postanu upečatljivije.
The Black Light of the Spectral Keeper se može u prvi trenutak učiniti monotona zbog ponavljanja i stalno istog tempa, ali upravo taj brzi tempo i bubnjevi koji ne posustaju su njezina najveća vrijednost.
Kao posljednja dolazi naslovna Upon the Darkest Season, za razliku od naslovne s prethodnika ovdje se radi o najboljem trenutku albuma, toliko melankolične atmosfere izbija u prvi plan čime se podiže na posebnu razinu.
Bez obzira što je u pitanju isti vokal njegova izvedba zvuči bolje nego na prethodnom albumu, više odgovara za ovakav muzički stil iako su razlike minimalne i teže primjetne manje iskusnim slušateljima.
Upon the Darkest Season predstavlja određeni napredak za Nazghor, kvalitetniji je od prvijenca Life Impaled taman toliko koliko je potrebno da privuče pažnju pokojeg slušatelja više.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua

Edited by - DODSFERD on 26/08/2020 14:16:23
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
32102 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 28/08/2020 :  19:02:31  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

iako vec neko vrijeme nisu "metal", prosli album je bio album godine (u mojim ocima), pa su i za ovoga ocekivanja visoko nastavljena






Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29580 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 28/08/2020 :  22:58:50  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Negdje oko pola godine nakon Upon the Darkest Season, sredinom 2014. Nazghor je objavio svoj 3. full length album pod imenom Through Darkness and Hell za label Metallic Media.
Nije ništa čudno da bendovi na početku svoje karijere budu aktivniji kada se radi o snimanju novih materijala, samo ostaje pitanje je li to nužno i da li kvaliteta na isti način prati kvantitetu.
U slučaju benda Nazghor još uvijek je teško procijeniti koliko ima smisla raditi na opisani način, prva polovica njegove diskografije ne varira u tolikoj mjeri da čovjek izvuče precizne zaključke.
U širem smislu Through Darkness and Hell nije bitno drugačiji od svojih prethodnika, radi se o dosta sličnoj muzičkog šabloni s tek minimalnim promjenama koje se više odnose na vokal. 
Ispočetka mi je ovaj album ostavio dosta slabiji dojam od prijašnjih radova benda, ali kada nešto detaljnije analiziraš na kraju dobiješ malo drugačije rezultate od očekivanja. 
Nazghor ovdje vjerojatno jest napravio nešto slabije izdanje od Upon the Darkest Season, mada to opet može ovisiti o osobnom ukusu pojedinca i njegovom trenutnom raspoloženju. 
Rekao bih da je Through Darkness and Hell napravljen na jednostavniji način i to je ono što zna zasmetati u određenim trenucima, možda ne sama jednostavnost kao takva već više njezino krivo tempiranje. 
Kao primjere moram navesti stvari Unilluminated i From the Womb of Tartaros, njihovi refreni koji se ponavljaju samo nepotrebno pojednostavljuju cijelu izvedbu. 
Postoje i suprotni slučajevi, pa tako kod pjesme Cursed and Unblessed višekratno ponavljanje nije kontraproduktivno, upravo zbog toga što je idealnije tempirano i ne stvara prenapadan osjećaj.
Sveukupno gledajući ovdje Nazghor nema tako izraženu atmosferu s prethodnog albuma, ne možeš pronaći ni pojedinačni zapis kao što je onda bila naslovna stvar, iako to na kraju nije presudno za ukupni dojam. 
Posljednja Through Darkness and Hell sa svojih 14 i pol minuta je najduža stvar koju je Nazghor ikad napravio, bez obzira što ulazi među bolje ne bih je izdvojio kao vrhunac albuma zbog monotonije u središnjem dijelu. 
Kod 3-4 stvari vokal povremeno ubacuje clean izvedbu, što inače nije bio slučaj na starijim izdanjima, ali to nema veze s iritantnim emo pristupom već je u pitanju praktičnija sumornija izvedba.
Zbog toga vokal nema onu razinu agresivnosti od ranije, s obzirom da u ovakvoj cjelini ona niti nije prioritet nema govora o tome da je muzika izgubila nešto od presudnog značaja.
Kada se sve zbroji i oduzme Through Darkness and Hell jest malo ispod svojih prethodnika, ali je svejedno dovoljno dobar za slušanje bez utapanja u dubokom moru dosadnih trenutaka.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

wesskowaz
Advanced Member



Serbia
7253 Posts

Member since 10/07/2007

Posted - 29/08/2020 :  19:06:05  Show Profile Show Extended Profile  Send wesskowaz a Private Message  Reply with Quote

https://striposlavija.blogspot.com/
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
32102 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 29/08/2020 :  19:18:07  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

novi Enslaved ce biti zanimljivi




a zanimljivi su i ovi Cesi (osim produkcije)









a 2. album ovih Poljaka Gruzja mi je i dalje sus i stvarno nesto posebno... NIJE za trve/kvlt blekkice!
https://youtu.be/RNAdRBGYzI4



Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

Paka01
stripovi.com suradnik



Croatia
6419 Posts

Member since 14/02/2009

Posted - 29/08/2020 :  20:11:45  Show Profile Show Extended Profile  Send Paka01 a Private Message  Reply with Quote
Prije nekoliko dana je umro Riley Gale, pjevač benda Power Trip. Imao je 34 godine.
Ne znam jeste li slušali ili niste, ali Power Trip je jedan od daleko najboljih thrash metal bendova u zadnjih 10ak godina, a njihov album Nightmare Logic iz 2017. je čista energija i eksplozija vrhunskih riffova. Riley je bio frontmen kakvog se samo moglo poželjeti.




Edited by - Paka01 on 29/08/2020 20:12:57
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29580 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 31/08/2020 :  00:47:32  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
U prvoj polovici 2015. godine Nazghor je objavio svoj 4. po redu studijski album, koji je izašao pod imenom Diabolical Teachings, najprije samo u digitalnoj a malo kasnije i na CD verziji.
S obzirom da Nazghor dosta često izbacuje svoja izdanja koja su uglavnom poveće minutaže, čovjek bi očekivao da neće moći dugo držati zadovoljavajuću razinu kvalitete i da se mora dogoditi osjetniji pad.
Međutim, za sada se to još uvijek ne događa i na ovom albumu bend se uspio uzdići iznad onoga što je napravio na prethodnom, možda ne toliko kao cjelina već više gledajući pojedinačne trenutke.
To posebno dolazi do izražaja kada se sistemom eliminacije obračunaš s ovdje prisutnim uljezom, nakon toga više nema ničega što će narušavati sklad i ujednačenost jednog ovakvog muzičkog materijala.
Diabolical Teachings ne odlazi prema takvoj jednostavnosti izvedbe kakvu je imao Through Darkness and Hell, iako su mnoge druge stavke ostale iste ili suočene s vrlo malim promjenama.
Naravno da su i ovdje prisutna ponavljanja zbog kojih muzika ne može otići prema bilo kakvom obliku kompleksnosti, samo što je sada sve napravljeno s više prilagodbe i ne utječe toliko na krajnji proizvod.
Da ne ispadne kako je sve potpuno bez greške ''potrudio'' se već ranije spomenuti uljez, koji je ovdje jedina crna rupa i kao takav ne uspijeva zadovoljiti ni najminimalnije zahtjeve ove vrste muzike.
U pitanju je stvar Eternal Depth of Faith and Devotion for the Unholy Abyss, pravi otpadak s dosta preseravanja na vokalu kakvog si niti jedan black metal bend ne bi trebao dopustiti.
Problem je u tome što se taj otpadak sa svojih 12 i pol minuta izdvaja kao najduža stvar, a to se mora osjetiti čak i kod ovako dugačkog albuma od ukupnih 66 minuta, bez obzira na hrpu drugih prednosti.
Naslovna Diabolical Teachings također spada među stvari koje su vrlo opširne minutažom, sva sreća što je kvalitetom potpuno drugačija pa donosi dosta dobrih trenutaka za kraj albuma.
Kod nje je moguće pronaći određenu dozu post-black elemenata, ali to se odnosi samo na dijelove refrena, što je sasvim dovoljno jer Nazghor ipak nije bend koji bi u većoj mjeri trebao provoditi takve ideje.
Ako izuzmem navedeni otpadak vokal nema drugih problema, njegova izvedba prati instrumentalnu podlogu i na osnovi toga može dozirati potrebnu količinu agresivnosti i drugih sastojaka.
Diabolical Teachings je još jedan parni Nazghor album koji donosi korak naprijed u odnosu na prethodnika, a kada se s njega isključi problematična stvar dobija još jednu ocjenu više.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29580 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 02/09/2020 :  01:58:30  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Nešto oko godinu dana nakon Diabolical Teachings, u prvoj trećini 2016. Nazghor je objavio svoj 5. full length album pod imenom Death's Withered Chants, koji je izašao za ruski label Satanath Records.
Ovaj album je minutažom nešto kraći od prethodna 3 (oko 54 minute), s obzirom na ono što se na njemu nalazi mogu reći da je olakotna okolnost što bend nije forsirao da poput ostalih prelazi sat vremena trajanja.
U stalnom isčekivanju kada će Nazghor krenuti silaznom putanjom po zakonu velikih brojeva moralo se jednom dogoditi nešto takvo, ovaj materijal je ostavio najslabiji dojam od svih 5 dosadašnjih.
Death's Withered Chants je muzički gledano samo polovično uspio u svojoj realizaciji, za ozbiljniji rezultat ovdje nedostaje nekoliko sastojaka, prije svega agresivnosti i ujednačenosti.
Svjestan sam toga da je melodičnosti bilo i na prijašnjim radovima, ali sada ona nije toliko uspješno ukomponirana s ostalim elementima u cjelini, a kod nekih dijelova više smeta nego što koristi.
Vjerojatno je na takav dojam utjecalo i višekratno ponavljanje određenih dionica, što je bilo prisutno i u ranijim slučajevima, samo što je ovdje to izraženije i samim time je više znalo zasmetati.
Sveukupno gledajući Death's Withered Chants se pomaknuo prema atmospheric black metalu više nego bilo koje Nazghor izdanje ranije, i mogu reći da je time muzika izgubila jednu dozu agresivnosti.
Jedina stvar koja vuče prema klasičnijem pristupu je Inheritance of the Cross, ali i ona u svom drugom dijelu ima atmospheric dodir, koji ipak nije dovoljno maštovit da bi donio prednost takvim iznenadnim obratom.
Iako je sigurno kako se može pronaći dobrih riffova i trenutaka, druga gitara koja daje taj atmospheric zvuk nema pretjerano dobrih ideja za realizaciju, s vremena na vrijeme se gubi u izvedbi i prebacuje na soliranje.
U tehničkom smislu Nazghor je sve svoje albume napravio po potpuno istom sistemu, svaki ima 10 zapisa i na posljednjem mjestu se nalazi naslovna stvar, koja je uglavnom vodeća ili tu negdje po dužini trajanja.
Ovdje se naslovna Death's Withered Chants baš nije proslavila jer je najlošija stvar na albumu, opet je problematična vokalna izvedba kao što je već bio jedan slučaj s prethodnika Diabolical Teachings.
Da ne ispadne kako sam primjetio samo loše stvari i trenutke moram navesti i one dobre, a to su prije svega Under a Venomous Spell i Empire of Graves, šteta što takvih nema barem natpolovična većina.
Ako izuzmem naslovnu stvar vokal Nekhrid odrađuje solidan posao, ali se ipak primjećuje da mu je s vremenom izvedba nekako omekšala, a možda se samo uklopio i išao u korak s instrumentalnim dijelovima.
Death's Withered Chants je u rangu prosječnih albuma i izuzev nekoliko stvari ne spada u obavezna izdanja za slušanje, prvi osjetniji pad za bend Nazghor čime su malo poljuljana moja očekivanja za posljednji materijal.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29580 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 04/09/2020 :  01:48:42  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
U posljednjoj trećini 2017. godine Nazghor je objavio svoj 6. i trenutno posljednji full length album, koji je izašao pod imenom Infernal Aphorism za nizozemski label Non Serviam Records.
Nakon što je bend dugo prakticirao sistem da novi materijali izlaze u dosta kratkom razmaku (unutar godine dana), ovih 19 mjeseci je najduže razdoblje potrebno za objavljivanje 2 uzastopna Nazghor izdanja.
U moru nepisanih pravila kojih se bend pridržavao na svojim prethodnim radovima, ovaj album je jedini iz njegove diskografije koji sadrži samo jedan intro ili instrumental umjesto 2 takva zapisa smještena na svakom od prethodnih.
Death's Withered Chants me malo razočarao jer nisam dobio dovoljno kvalitetnih ideja za svoje zahtjeve, pa sam zato ovdje smanjio očekivanja i jedino mi je bilo bitno da ne bude slabiji od prijašnjeg izdanja.
Međutim, Infernal Aphorism ne samo da nije slabiji od njega nego ga je debelo nadmašio, a sa sigurnošću mogu reći kako ulazi u gornju polovicu Nazghor albuma, tj. u top 3 a možda i malo više od toga.
Time se opet potvrdilo moje razmišljanje kako su parni Nazghor albumi po redoslijedu bolji od onih neparnih, naravno da je u pitanju čista slučajnost jer takve stvari ovise jedino o individualnom ukusu pojedinca.
Produkcijski je ovo vjerojatno najkvalitetnije izdanje benda, sve se kristalno jasno čuje i nema nikakvih prljavih zvukova, ali to može zasmetati tradicionalistima jer ostavlja dojam modernizacije black metala.
Ideje kao ideje ne odstupaju gotovo ništa od onog starog skandinavskog black metala iz prošlog stoljeća, samo što zvuk nije ostao u tom razdoblju već prati tehnološke mogućnosti koje donosi današnje vrijeme.
Za razliku od svog prethodnika Infernal Aphorism nije upao u zamku nepotrebnih ponavljanja dionica, iako refreni i dalje igraju jednu od važnijih uloga sada više nisu napadni i ne stvaraju osjećaj skučenosti.
Nazghor ovdje koristi nekoliko različitih muzičkih struktura, niti jednu pjesmu ne možeš pomiješati s nekom drugom jer svaka posjeduje neku vrstu vlastitog pečata koji spriječava tzv. klonove i kopiranje već iskorištenih ideja.
Već od samog početka (ne računajući intro Opus Profanus) muzika udara direktno u glavu slušatelja, Malignant Possession je prva stepenica na putu prema nečemu drugačijem i boljem od neuvjerljivog Death's Withered Chants.
Melodičnost je sada u službi visokih ciljeva i nije nikakva smetnja, stvar The Darkness of Eternity je pravi primjer kako čak i izraženije melodije mogu postići više nego što se od njih očekuje, iako treba priznati da i vokal dosta pomaže u toj situaciji.
Spawns of All Evil mi nije toliko muzički zanimljiva jer je u većem dijelu premelodična za moj ukus, ali izvrstan vokal joj toliko popravlja dojam da jednostavno ne mogu tražiti ikakve nedostatke.
Infernal Aphorism vokalno zvuči vrlo moćno i podiže instrumentalni dio na višu razinu, uglavnom dominira vrišteća izvedba kakva najbolje leži za ovu vrstu muzike, baš me iznenadilo nakon nešto mekšeg načina izražavanja na prethodnom albumu.
Zadnja trećina albuma jest malo slabija od ostatka, vjerojatno zbog toga što su moderniji utjecaji više izraženi kako se približavaš kraju, ali barem nema nekih otpadaka čija svrha je samo popunjavanje potrebnog broja.
Kao što je već ustaljeni običaj da naslovna stvar zatvara album tako je i sada, ovdje mi ona spada među lošije trenutke jer su modernizacija i post-black elementi uzeli više prostora nego što mi odgovara.
Bez obzira što ima svojih nedostataka Infernal Aphorism je vrlo dobar album koji donosi više nego hrpetina sličnih uradaka na black metal sceni, možda je ovo put za smjer kojim će se kretati Nazghor ako u budućnosti snimi još kakav materijal.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
32102 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 05/09/2020 :  23:37:24  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Drummer Hallgrímur Jón Hallgrimsson comments:
"Drýsill, in Icelandic, means demon. This is the story of a woman who fell for someone who promised her the world with his smile. She fell captive to his mind games. His intentions were riddled with evil as he fed off of her love. Her humanity disappears as he gains power by mentally and physically torturing her, keeping her locked away in a prison of her own mind. The video illustrates her personal journey through hell as she spirals further into the darkness of captivity until what feels like the end. But one day she is able to gather her strength and use the rest of her power towards the dark to fight her way back into the light. As she kills him with the very shovel he was going to use to bury her with, he is still smiling at her. Laughing at her. Mocking her. This song is about fighting the demons that you allow to control your mind, and breaking free. It’s about rescuing yourself and finding the strength and the courage to be victorious, no matter how hurt you’ve been.

We were excited to work with Kim Holm (who also created the Svartir Sandar album artwork) on this one as we felt he could perfectly capture the dark feelings of despair represented in this story with his art."

Kim Holm comments: "Depression is a deep dark demon filled cave that I've spent too much of my life in, and as I started finding visuals for Sólstafir's hauntingly brilliant "Drýsill", life and art seemed to mix in terrible new ways. The lyrics deal with themes of death and abuse that I’ve luckily been spared, but the journey through the underworld seemed to metaphorically mirror each day working on it. I like to believe there’s a light at the end of the tunnel, but realistically it’s not so for everyone. "Drýsill" is a statement that for some, there should be no light. Only the end."






Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See

Edited by - Poli on 06/09/2020 00:03:38
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
32102 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 07/09/2020 :  20:04:07  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Već prošlog rujna, kad se Mgla zaustavila u Ortu u Lj., planirao sam kupiti nešto robe, ali cijene su me malo odvratile, pogotovo kad sam vidio za koliko se mogu stvari dobiti na njihovoj No Solace. Pa zatim čekajući da se sve nakupi, i proširena ekipa da poštarina postane besplatna ... i uslijedi korona. Slanje mercha im nešto svira Q "kao da ga ne šalju u Sloveniju", prijavljuju se neki problemi s poštom, čekamo i čekamo, a u kolovozu se upali zeleno svjetlo i nakon 2 tjedna stvari stižu.

Iako već dugo nisam ništa kupovao, jako se radujem.

Ah da, majice jesu crne, sasvim normalne, iako ovdje na slici (zbog sunca) izgledaju već isprano.


I decki su stvarno zakon. Gratis su mi ubacili jos TS novog albuma, kao i posljednji CD Kriegsmachine (odlican! ali nisam ga planirao kupiti). A majicu sam vec merkao ali rekao sebi da je jedna dovoljna.

Darkside (Maciej) je izgleda vlasnik jer je njegovo ime gore na posiljki.










Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See

Edited by - Poli on 08/09/2020 13:31:11
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29580 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 08/09/2020 :  19:25:01  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Poli
Ah da, majice jesu crne, sasvim normalne, iako ovdje na slici (zbog sunca) izgledaju već isprano.


Ionako će izblijediti nakon određenog broja pranja pa ti dođe na isto.

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
32102 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 08/09/2020 :  19:47:57  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

A tko ce prati uramljenu majicu!?










Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29580 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 08/09/2020 :  23:09:14  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Kao što mu samo ime kaže Svederna je bend koji dolazi iz Švedske, osnovan je 2012. godine i do sada objavio 3 full length albuma, od kojih je posljednji izašao prije 10-ak dana.
U prvoj trećini 2013. godine Svederna snima materijal za svoj album prvijenac, koji je kasnije krajem ljeta i početkom jeseni izašao pod imenom Äntra kao samostalno izdanje.
Ovaj album je pravi raritet jer je izašao samo na kazeti u limitiranih 50 primjeraka, što se inače ne prakticira za oficijelna full length već uglavnom za demo i manje važna izdanja.
S obzirom da bend tada nije imao potpisan ugovor s niti jednim labelom sigurno da mu izdavačke mogućnosti nisu bile velike, ali zato one produkcijske nisu ostale u takvim najskromnijim granicama. 
Äntra se produkcijski nalazi unutar standarda za black metal i vjerojatno se zbog toga bend odlučio da to bude full length umjesto da mu diskografija starta s nekakvim demo izdanjem. 
Svederna je jedan od onih bendova čiji su tekstovi kompletno na švedskom jeziku, to svakako ostavlja prepoznatljivi pečat, ali i sama muzika nudi dovoljno poveznica za smještanje u određenu kategoriju. 
Zvuk se ovdje niti jednog trenutka ne udaljava od prepoznatljive škole švedskog black metala, tj. čak i bez tekstova i imena benda ne bi bilo pretjerano teško pogoditi odakle dolazi ovakav materijal. 
Unatoč tome za usporedbu neću uzeti neki drugi švedski bend, iako sam ih čuo hrpetinu u zadnje vrijeme, već ću radije reći kako me ova muzika podsjeća na novije radove norveškog Taakea. 
U muzici se to najviše osjeti na početku stvari Eländigt skran, a sasvim sigurno se i kod vokala također mogu pronaći sličnosti s poznatijim Hoestom iz Taakea. 
Kad sam već kod vokala odmah sam uočio da njegova izvedba vuče na onu s Astrophobos albuma Malice of Antiquity, kojeg sam slušao prije nekoliko mjeseci, ali ipak nije u pitanju isti čovjek kako sam u prvi trenutak pomislio. 
Taj vokal nema cijelo vrijeme identičnu i ujednačenu izvedbu, u rijetkim trenucima se ubacuju i drugačije clean verzije, ali je najvažnije da one ne prelaze u bilo što iritantno. 
Kod 4 od ukupnih 6 stvari prisutna je akustičnu gitara, nema posebnih pravila u vezi njezinog ubacivanja jer to varira od svakog zapisa pojedinačno; početak, sredina, kraj ili možda kombinirano na više mjesta. 
Najveća vrijednost ovog albuma je to što se stalno nešto događa, nema praznih hodova, ponavljanja ideja i monotonije, jer je vođeno računa o tome da promjene unutar zapisa budu dovoljno učestale. 
Upravo zbog toga niti nema izraženog favorita u takvoj cjelini, imaš osjećaj kao da je sve jedan dugački zapis, a tome dodatno pridonosi činjenica da su prve 3 stvari kompozicijski spojene. 
Äntra je vrlo dobar album kojim je Svederna napravila najbolji mogući zalet za buduće projekte, iako ne donosi ništa novo i neviđeno prisutno je dosta zanimljivih trenutaka za više nego ugodno slušanje. 


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Cromwell
Senior Member



Croatia
2864 Posts

Member since 10/09/2011

Posted - 09/09/2020 :  14:16:42  Show Profile Show Extended Profile  Send Cromwell a Private Message  Reply with Quote
Kul majice, jedino mi ove rune baš ne pašu, nije mi to njihov đir.
Mogao bi baš preslušati opet zadnji album, totalno mi je ispario iz pamćenja, ali si povremeno pustim Darksidea na jutubu, ima prekrasan feeling za činele :D

Only this and Nothing more
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
32102 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 09/09/2020 :  15:03:40  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Preslusaj pa se ponovno cujemo.

I posljednji Kriegsmachine je fantastican (isto, narafski, sto se Macieja tice).


Bas sam htio obuditi tu "debatu" od kada je izasao novi album. Sjecam se da ti nije najbolje sjeo tada. Meni je danas ipak na 2. mjestu (i dalje).


A vec neko vrijeme sam razmisljao jos o najboljim albumima iz 2019, pa iako nas se javi samo dvoje-troje...



Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
32102 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 09/09/2020 :  17:26:42  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

kada se spoje BM i de Sade ...tekstove nisam dodao...




no, ovaj belgijski band vise ne postoji




Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page
Page: of 110  Topic Next Topic  
Previous Page | Next Page
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.36 seconds. Snitz Forums 2000