| Author |
 Topic  |
|
morski
Senior Member
2650 Posts
Member since 09/08/2014 |
 Posted - 03/08/2017 : 18:21:33
|
Da bi priča bila dobra, neko mora da krvari
TRIDESET GODINA DILANA DOGA U SRBIJI
Nin
27 Jul 2017
DRAGAN JOVIĆEVIĆ
Strip koji je napravio prekretnicu na planu žanra i popularizovao horor u vrlo zahtevnom mediju ovog avgusta slavi jubilej. Koliko se i na koji način čuveni istraživač natprirodnih pojava za to vreme promenio
Tri stvari mogu da čitam uvek – Bibliju, Homera i Dilana Doga, a da mi nikada nije dosadno. Ovom čuvenom izjavom Umberta Eka mogao bi da počne i da se završi ovaj tekst. Jer Dilan Dog jeste osobena pojava u svetu stripa. Od prvog broja koji se pojavio u Srbiji avgusta pre tačno tri decenije, označio je na osoben način uvod u stripovsku postmodernu, koja je trajala nekoliko dobrih godina. Popularnost lika pa i prvog niza od 59 brojeva, bili su dugo i temeljno pripremani. Inspirisan likom italijanskog lepotana Ruperta Evereta, popularnog glumca osamdesetih u matičnoj zemlji i tek na pragu svetske slave, strip autor i pisac Ticijano Sklavi osmišljava istraživača natprirodnih pojava, u čiji lik učitava brojne reference. Vegetarijanac i lečeni alkoholičar, večito na rubu egzistencije, neodoljivi zavodnik u borbi sa sopstvenim i tuđim demonima, ljubitelj vinila i mrzitelj moderne tehnologije, klarinetista i bivši policajac… Njegova adresa je ulica Krejven (omaž čuvenom reditelju horor žanra Vesu Krejvenu) njegova registracija nosi broj 666 (jel`da, broj zveri)… Njegovi najbliži saradnici su inspektor Blok – tvrdi ostareli policajac u večitom čekanju zaslužene penzije koji se i nakon toliko godina rada u službi nije navikao na boju krvi i Gručo Marks – nezaboravni deo skupine komičara poznate kao „braća Marks“, koji po završetku glumačke karijere živi sa Dilanom kao profesionalni saradnik, koji je uvek bio tu da u odsudnom trenutku dobaci pištolj… U prvom, prvom broju predstavlja se i njegov arhineprijatelj doktor Ksabaras, otelotvorenje samog đavola na zemlji. Otkrićemo jednako brzo da se njegova večna ljubav zove Morgana.
Njegova uzrečica u trenutku opasnosti je: Stotinu mi vampira! I sve je bilo spremno za rađanje legende.
Za Pavla Zelića, pisca, kritičara i strip scenaristu, a odnedavno i filmskog, prve epizode Dilana Doga koje je tada objavljivao novosadski Dnevnik, preživele su test vremena i dalje iznenađuju, uzbuđuju, rastužuju… Pri novom čitanju, Zelić osim naježenosti u gluvo doba noći, prvi put uviđa i u kojoj meri su one ostavile traga i na njegov rad, na polju žanrovske fantastike i horora. Slično veli i njegov kolega pisac Milan Aranđelović, čiji roman Balada meda i krvi na nekim mestima daje direktan omaž upravo stripovima o Dilanu Dogu: „Sećam se da je za mene, kao klinca, bilo pravo otkrovenje kada sam u Dilanu Dogu otkrio da zlikovci i monstrumi zapravo ne moraju da budu oni koji su čudovišnog izgleda, i koji su sa bremenom fizičke nakaznosti mahom nosili i neku tužnu priču, već da čudovišta mogu da budu sasvim čovekolika, zamaskirana lepim ili prijatnim izgledom, šarmantnim ponašanjem, konvencionalnim oblačenjem i uobičajenim poslovima koje obavljaju. Kao i u stvarnom životu. Zato sam Dilana čitao kao iskren strip koji prikazuje svet onakvim kakav on zapravo jeste“.
Nakon burnih devedesetih, Dilan Dog je sporadično dolazio do nas zahvaljujući hrvatskim izdavačima u kojima je njegov lik umnogočemu bio izmenjen, a kasnije i u nekoliko izdanja putem Sistem Komiksa. I sve dok se nije ustoličio ponovo na srpskom tržištu zahvaljujući izdavačkoj kući Veseli četvrtak, mnogi su pokazatelji bili da je jedna velika i značajna strip istorija okončana. Međutim, sa novim epizodama, dobili smo jednog posve novog Dilana.
U redu, daleko od originalnog, ali barem nije postao ni „penzioner“kao Marti Misterija. Novi pisci novih epizoda vaskrsli su ga i poigrali se s uspostavljenim dogmama. Oni tvrdi ljubitelji serijala reći će da to rade samo zarade radi. No par epizoda, od stotine objavljenih, ipak nude nadu da za Dilana ima budućnosti.
Marko Šelić Marčelo, pisac i muzičar i urednik svih DD edicija u Veselom četvrtku, slaže se da se razlika svakako oseća: „No, teško da je reč o posledici prilagođavanja tržištu; pre će to biti stvar neuporedivo skromnijih dometa većine pristiglih scenarista, te višedecenijskog habanja oprobanih recepata“, veli Marčelo. „Ako pogledamo uspeh Planete mrtvih postaje sasvim jasno da je publika i dalje tu iz istih razloga: ne zbog akcije, ne zbog detektivisanja, čak ne toliko ni zbog horora u (pre) strogo žanrovskom smislu, nego zbog egzistencijalističkog užasa, one gotovo lirizovane a opet iskonske sete koja je ovog junaka i učinila voljenim. Mater Morbi, najuspelija epizoda u poslednjih desetak godina regularne serije, dokazuje tezu scenariste i sadašnjeg urednika Roberta Rekionija: Da bi priča bila dobra, neko mora da krvari. Pisac, crtač, junak, svejedno ali neko mora. I to je tako: ne može se govoriti ozbiljno o radu autora koji bi i sami verovatno ispovedili da nam ne pokušavaju reći ama baš ništa važno, nego naprosto zarađuju svoj mesečni honorar. Dilan se ne može pisati s bezbedne emotivne razdaljine. Imati nedovoljno darovite pisce koji su pride distancirani, prilično je pouzdan put u jednu drugu vrstu horora: užas klišea i bezidejnosti.“
Glavni urednik u Veselom četvrtku Dušan Mladenović naglašava da je ova izdavačka kuća uspela u nameri da strip vrati tamo gde mu je primarno mesto – na kioske! „Nažalost, kompletna ciljna grupa generalno zainteresovana za kupovinu stripova u zemlji nije veća od 4.000 duša“, dodaje Mladenović. „Dilan je danas, iako ne najpopularniji, bez sumnje najprogresivniji, najmoderniji i vrlo kul strip, jer privlači podjednako mladu i stariju publiku, osobe ženskog i muškog pola, te broji najvernije i najstrastvenije čitaoce.“
A široku publiku stekao je brojnim novinama na planu žanra. Na pitanje kakvu je prekretnicu napravio, Marčelo veli da se ona ogleda u tački gde je Sklavi raskalupio žanr i sa postojanja užasa prešao na užas postojanja. „Naznake su od starta bile tu. Uspomene nevidljivog, 19. epizoda serijala, može se uzeti kao manifest sklavijanske poetike: tu su svi sastojci na broju. Morgana je potom utabala stazu onirističkim postmodernim igrama, a Golkonda ironičnoj duhovitosti, takođe stožernim elementima. To su tačke koje su mahom ostale nedostižne i Sklavijevim najboljim naslednicima“.
Mladenović veli da se, kao svaki tridesetogodišnjak, i Dilan prilično promenio u odnosu na svoje mlađe dane. „Iako sâm lik u stripu nije ostario, svedoci smo toga da se od postmodernističkog egzistencijalnog horora i kritike modernog načina života pretvorio u politički korektan triler, blizak trendovima koje nameću popularna shvatanja mejnstrim književnosti, filmova, serija, muzike i, što da ne, stripova. Upravo u godini jubileja, Dilan se nalazi u nekakvoj vrsti tranzicije, što se idealno uklapa u ideju o krizi identiteta prosečnog domaćeg tridesetogodišnjaka“.
Za tranziciju lika i te kako se pobrinuo narečeni novi urednik Roberto Rekioni, te ga niški festival stripa Striporama ovog avgusta dovodi u goste, kako bi predvodio proslavu Dilanovog srpskog rođendana. „Istovremeno, mi smo kao glavni izdavač Boneli stripova u zemlji pripremili nešto najambicioznije do sada – luksuzno iz-
danje velikog formata na više od četristo stranica, sa tri ključne epizode o Dilanovoj prošlosti i sadašnjosti i hrpom zanimljivih sadržaja, kao što su dodatne table, odbačeni crteži, razne skice, ekskluzivne ilustracije, ispovesti autora, analize i isečci iz scenarija, na osnovu kojih čitaoci, pored samih stripova, mogu videti i kako izgleda kreativni proces stvaranja jednog remek-dela devete umetnosti“, dodaje Mladenović.
Au sedmoj umetnosti, Dilan Dog do današnjih dana nije našao adekvatnu adaptaciju. Bilo je pokušaja, sa filmovima Delamorte Delamore Mikelea Soavija gde ga je igrao upravo Rupert Everet, pa u kvaziholivudskoj ekranizaciji Dylan Dog: Dead of Night, koju Pavle Zelić ocenjuje kao ogavnu i primer suštinskog nerazumevanja strip predloška. „Za filmsku industriju Dilan je verovatno oksimoron, prekomplikovan junak jednog palp serijala“, veli on. A na pitanje koje bi to epizode bile najbolje za adaptaciju i u kom stilu, Zelić zadaje ozbiljne zadatke svetu filma:
„Meni bi najviše značila ekranizacija Posle ponoći, urađena u maniru hororističnijeg apsurda U sitne sate (After Hours), Martina Skorsezea iz 1985. Za pak friški DD mini-serijal Planeta mrtvih možda bi pravi odgovor bili Korejci i njihova iščašena filmska poetika i filozofija, npr. Bong Jun-Ho koji je izvanredno obradio francuski stripski klasik Ledolomac, i Jeon Sang-Ho koji je izveo zombi spektakl Voz za Pusan. A zamislite još recimo Teri Gilijemov psihodelični humor primenjen na Golkondi, raskošnu gotiku Gilijerma del Toroa za Dvorac straha/Damu u crnom, ili recimo konglomerat najjačih italijanskih hororista – Dario Arđento, Lučio Fulči, Mario Bava koji bi se poduhvatio serije filmova o centralnoj priči serijala o Kasabarasu i Morgani“.
Ili bi najbolje bilo da Dilan zauvek ostane zarobljen u mediju stripa, u paralelnom univerzumu, u kojima je u brojnim epizodama toliko puta lutao. I gde se tako dobro snalazio da i dalje pamtimo. Pamtimo i replike, kojima vreme ne prolazi. Setite se samo: Noć neće trajati večno, jednoga dana i nas će obasjati sunce…
|
Kompletni popis Bonelli stripova u Excelu |
 |
|
|
morski
Senior Member
2650 Posts
Member since 09/08/2014 |
Posted - 03/08/2017 : 21:10:25
|
http://www.sergiobonelli.it/resizer/-1/-1/true/1501604271059.jpg--.jpg?1501604271000
http://www.sergiobonelli.it/resizer/-1/-1/true/1501604271775.jpg--.jpg?1501604272000
Un insegnate malvagio, il numero duecento e due misteriose gemelle…
GrandeRistampa N° 67 Periodicità: bimestrale
Dylan Dog Granderistampa 67
uscita 04/10/2017
Copertina: Corrado Roi
Homo Homini Lupus
Soggetto e sceneggiatura: Michele Medda
Disegni: Giovanni Freghieri
Sempre affollati i corsi del professor Emerick. Del resto, non si può dire che il suo metodo per insegnare la “disempatia”, scatenando la ferinità latente in ognuno di noi, sia inefficace. Persino un convinto pacifista come Dylan, grazie ai consigli dell'illustre didatta, può trasformarsi in una macchina per uccidere, indifferente e insensibile verso le sofferenze altrui, insomma un vero campione dei nostri tempi, governati dall'imperativo della competizione e della vittoria a ogni costo. Per fortuna, l'Indagatore dell'Incubo riesce a sottrarsi all'influenza di Emerick e di Mazua, il malvagio idoletto che lo ispira… E la sua scelta, come tutte le scelte coraggiose, non resterà priva di effetti!
Il numero duecento
Soggetto e sceneggiatura: Paola Barbato
Disegni: Bruno Brindisi
Rivelazioni inedite sul passato dell'Indagatore dell'Incubo si succedono, pagina dopo pagina, nel duecentesimo numero di Dylan Dog. Per esempio: dove ha comprato il fatidico (e interminabile) galeone e, soprattutto, da chi? Qual è stato il suo primo incarico da Indagatore? In che occasione ha assunto quell'inarrestabile spara-battute di nome Groucho?
Daisy e Queen
Soggetto e sceneggiatura: Giuseppe De Nardo
Disegni: Nicola Mari
Crossbones, un piccolo paese tra Londra ed Edimburgo. Un piccolo paese dove sono scomparse già tre persone… Ferito e confuso dopo un incidente d'auto che stava per costargli la vita, Dylan viene raccolto da due strane gemelle, diversissime per carattere ma unite dallo stesso tragico passato. Daisy e Queen lo hanno salvato, certo, ma neppure il nostro Indagatore saprebbe dire se è loro ospite o loro prigioniero. Intanto, un bizzarro giornalista tedesco sta indagando sul mistero del Mostro di Crossbones…
|
Kompletni popis Bonelli stripova u Excelu |
|
|
|
supermark
stripovi.com suradnik
(1).jpg)
Croatia
29543 Posts
Member since 06/02/2007 |
|
|
solar
Moderator
.jpg)
Croatia
21432 Posts
Member since 16/03/2004 |
|
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 04/08/2017 : 00:20:43
|
Anđeo osvetnik (DD LU 63) - ništa posebno, tek onako, za prolaznu ocjenu. čak i twist na kraju nije ostavi oneki posebni utisak. Inače, u DD-u stvarno ima hrpa twisteva. Mari je bolji na NN-u nego ovdje.
Scenarij:5/10
Crtež:5/10
Crna duša (DD LU 64) - Loše. Nečitljvo. Šteta Brindisija za ovakav horror (u lošem smislu, naravno).
Scenarij:3/10
crtež:7/10
Priča o Dylanu Dogu (DD SD 22) - Ja fakat ne znam zašto ljudi ne cijene dovoljno ovu epizodu. Pa ovo je odlična stvar koja na totalno uvrnuto - originalni način rješava glavno pitanje cijelog serijala - tko je zapravo Dylan Dog?
Scenarij:9/10
Crtež:9/10
Ksabaras/U ime oca (DD VČ 32/33) - Također mi i dalje nije jasno tko je mogao dozvoliti da se "ovo" objavi? Totalno remećenje kontinuiteta i to na najgluplji i najgori način. kao da sada netko napravi zagor priču 2 u kojoj se bez problema pojavljuje Wandering Fitzi, a ono pleme koje je Zagor potamanio i dalje fino lovi jelene i gradi barake. Kakva teška glupost. crtež nije loš ali kolor nije baš najuspješnije uspio.
Priča kao stand - alone epizoda:
Scenarij.7/10
Crtež:6/10
Inače gledajući sveukupnu sliku: 1/10
Priča o jednome vragu (DD LEX 86) - Sve je to nekako mlako. Nema tu nekog posebnog uzbuđenja.. M & G vrlo dobri.
scenarij:5/10
Crtež:7/10
|
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Avion
Starting Member
53 Posts
Member since 23/05/2016 |
|
|
morski
Senior Member
2650 Posts
Member since 09/08/2014 |
|
|
Jocko
stripovi.com suradnik
Serbia
1138 Posts
Member since 22/11/2016 |
Posted - 04/08/2017 : 21:24:52
|
Ovaj Laurijin crtež podseća na Žeželjeve stripove koje sam čitao u izdanju Komika. Naročito poslednja sličica dole desno.
|
|
|
|
|
vronski 3
Senior Member
2374 Posts
Member since 10/01/2014 |
|
|
King Warrior
stripovi.com suradnik
22149 Posts
Member since 10/11/2007 |
Posted - 05/08/2017 : 15:18:30
|
quote:
Originally posted by Sarghan
LU #157 "Predivno stvorenje" (ili "Johnny Freak: version_2014")
SPOILER (kind of)
Polugolo ljudsko biće pobjegne iz zatočeništva iz nekakvog starog podruma. Igrom slučaja nailazi na Dylana koji ga vodi u bolnicu. Tamo se saznaje kako to biće, koje nema identitet i koje prvu polovicu priče uopće ne može govoriti, predstavlja jedinstveni medicinski slučaj kojeg pokušaju sakriti od javnosti. Ipak, mediji nekako uspiju saznati za njega što dovodi do pokušaja ubojstva otmice tog bića kako bi ga se izvuklo iz medijske hajke. Uz sve to, i dalje se traga za njegovim originalnim "roditeljima". Na kraju se sazna šokantna iznenađujuća istina o tom biću koje doživi tragičan kraj.
Nagradno pitanje glasi: koju sam to Dylanovu epizodu prepričao?
Ono što mi je u početku djelovalo kao simpatična i neutemeljena slučajnost na kraju se pretvorila u igru traženja i povlačenje paralela između ove (u najboljem slučaju) prosječne priče i "najbolje" priče u serijalu (barem po ubc-ovoj top ten listi). I uistinu, kad bi netko radio remake reimagination tog Sclavi/Marcheselli "klasika" u duhu generalnog ukusa današnje generacije i onoga što nam u većini slučajeva nudi današnja medijska produkcija (naglasak na polugole ženske likove, ublaživanje "užasavajućih" i horror elemenata na family-friendly razinu, pokoja akcijska scena s helikopterima, ubacivanje plot-twista u vidu izlizanog "nadnaravnog pojma" poznatog generalnoj publici,...), ne bi dobili nešto pretjerano različito od ove priče.
Dakle, Marzano nam je servirao "modernu" i "blažu" verziju Johnny Freaka, bez ikakvih "užasa" i horror elemenata, ispričanu u stilu Martin Mysterea. Štoviše, obrat ima veze upravo s jednom od novijih Martinovih priča od prije par godina. Priči također ne pomaže ni što je to konačno "rješenje" donekle odrađeno kao i u Martinovom slučaju, ali je i razočaravajuće predvljidljivo. "Razočaravajuće" u stilu da rješenje, kad se dođe do kraja stripa, ostavlja "I to je sve?" dojam gdje se samo zagrebla površina i gdje se očekivalo još pokoje objašnjenje.
Sveukupno, krajnje površna i straightforward priča koja pokušava igrati na emocije (i kojoj to u većoj mjeri ne uspijeva), namijenjena za jednokratnu i brzu "konzumaciju"...
S druge strane, vizualni dio donekle vadi priču. Štoviše, jako dobar Nizzoli me u određenim djelovima podsjetio na Dall'Agnolovu najraniju fazu (osobito u crtanju ženskih likova) te mi se generalno jako sviđa njegov stil. Naslovnica za 10, bez ikakvih zamjerki.
5.5/10 (zbog Nizzolija)
Na, nije ovo bas toliko lose, bas naprotiv, epizoda ima svojih momenata. Za neke je patetika, za druge emotivna scena, ali kraj je i na mene ostavio utisak. Pomalo sam se iznenadio sto se Dylan sokirao kada je cuo za klona, pa on je toliko toga prosao da mu takve stvari ne bi trebale predstavljati bilo kakvo iznenadjenje. Crtez je odlican, a naslovnica bi bila perfektna da Stano Snjezani nije nacrtao pupak, koji ona inace nema. Cudi me da zbog toga niko u redakciji nije reagovao.
E sada, sto se tice Snjezane i opasnosti koja joj prijeti, ja sam ovu pricu dozivio na drugaciji nacin. Naime, najveca opasnost koja je ovdje prijetila Snjezani je bio Dylan Dog. Da, upravo on! Kruzio je kao lesinar po bolnici, cekao je svoj momenat da je izvede odatle, odvede kuci i da joj stavi svoj istroseni penis u nevinu i neotvorenu vaginu. Sreca pa su je oni drugi oteli i tako sprecili da se Dylan seksualno izivljava na nevinoj Snjezani. Cak i na kraju, kada Snjezana nestaje, siguran sam da Dylan nije zaplakao zbog nje same, njene licnosti, vec samo iz tog razloga jer nije imao priliku da je pojebe. |
|
|
|
solar
Moderator
Croatia
21432 Posts
Member since 16/03/2004 |
|
|
Sarghan
stripovi.com suradnik
Croatia
1765 Posts
Member since 26/01/2011 |
Posted - 05/08/2017 : 15:30:02
|
Nije mi palo na pamet gledati "emotivnu" stranu priče iz tog ugla, tako da... can't argue with that!
Inače, sjećam se Barkerovog komentara na ovaj moj gornji osvrt, sad me baš zanima kako će reagirati kad vidi ocjene u komentarima na recenziji. |
Edited by - Sarghan on 05/08/2017 15:30:39 |
|
|
|
Barker
Advanced Member
Fyro Macedonia
4613 Posts
Member since 10/10/2003 |
Posted - 05/08/2017 : 17:50:59
|
quote:
Originally posted by Sarghan
Nije mi palo na pamet gledati "emotivnu" stranu priče iz tog ugla, tako da... can't argue with that!
Inače, sjećam se Barkerovog komentara na ovaj moj gornji osvrt, sad me baš zanima kako će reagirati kad vidi ocjene u komentarima na recenziji.
prisilicu se da procitam ponovo, cisto da utvrdim gradivo I lepo opletem u copy/paste stilu  |
Bistro i duboko nebo utociste pruza! |
|
|
|
Barker
Advanced Member
Fyro Macedonia
4613 Posts
Member since 10/10/2003 |
Posted - 05/08/2017 : 18:02:06
|
odgledah video koji najavljuje majke I oceve I mogu da kazem da ipak nestrpljivo iscekujem izlazak ovog slavljenickog izdanja.
jedina zamerka mi je sto u knjigu nije ubacena epizoda Morgana cime bi se prepetuum mobile istinski startovao :) |
Bistro i duboko nebo utociste pruza! |
|
|
|
legaz
Senior Member
.jpg)
Serbia
2412 Posts
Member since 13/08/2009 |
Posted - 06/08/2017 : 15:56:19
|
| Pročitao DD SB 38, 39 i 40. Dok su brojevi 39 i 40 sasvim pitki i zanimljivi, Sklavi je u 38 neopevano dosadan. Usrao sam se od muke dok sam ga čitao. Brojeve 39 i 40 pročitao za dan, ovaj Sklavijev sam mrcvario (tj. on mene) tri dana. Crtački sva tri odlična no Sklavi ga je davio i davio. Užas živi. SB 39 i 40 moja preporuka. |
Junaci ne ubijaju one koji ne mogu da se brane. |
|
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
11352 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 06/08/2017 : 17:24:35
|
quote:
Originally posted by legaz
Pročitao DD SB 38, 39 i 40. Dok su brojevi 39 i 40 sasvim pitki i zanimljivi, Sklavi je u 38 neopevano dosadan. Usrao sam se od muke dok sam ga čitao. Brojeve 39 i 40 pročitao za dan, ovaj Sklavijev sam mrcvario (tj. on mene) tri dana. Crtački sva tri odlična no Sklavi ga je davio i davio. Užas živi. SB 39 i 40 moja preporuka.
A meni bas obrnuto. 39 i 40 gde su Manfredijeve price i od onog Waltera ili kako se vec zove su mi uzasno naporne uz to jos i sterilan Fergijerijev crtez, nikakvo citalacko iskustvo.
DOk 38. odnosno Sedam prokletih dusa je vrlo dobar Dilan sa pravom horor atmosferom, Sklavijevim apsurdom i crnim humorom a tu je i atmosfericni Roi. Makar se nekome i ne svidi prica, mnogo vece citalacko uzivanje od dosadnog Manfredija. |
|
|
|
Sarghan
stripovi.com suradnik
Croatia
1765 Posts
Member since 26/01/2011 |
Posted - 06/08/2017 : 17:53:44
|
quote:
Originally posted by going going
A meni bas obrnuto. 39 i 40 gde su Manfredijeve price i od onog Waltera ili kako se vec zove su mi uzasno naporne uz to jos i sterilan Fergijerijev crtez, nikakvo citalacko iskustvo.
DOk 38. odnosno Sedam prokletih dusa je vrlo dobar Dilan sa pravom horor atmosferom, Sklavijevim apsurdom i crnim humorom a tu je i atmosfericni Roi. Makar se nekome i ne svidi prica, mnogo vece citalacko uzivanje od dosadnog Manfredija.
Slažem se za Manfredija i Sclavija.
Mada, meni je Woodova "Vojska zla" čak i ok. |
|
|
|
solar
Moderator
Croatia
21432 Posts
Member since 16/03/2004 |
|
|
Sarghan
stripovi.com suradnik
Croatia
1765 Posts
Member since 26/01/2011 |
|
|
solar
Moderator
Croatia
21432 Posts
Member since 16/03/2004 |
|
|
Sarghan
stripovi.com suradnik
Croatia
1765 Posts
Member since 26/01/2011 |
|
|
solar
Moderator
Croatia
21432 Posts
Member since 16/03/2004 |
|
|
Korg
Senior Member
Ireland
1037 Posts
Member since 23/02/2015 |
|
|
vronski 3
Senior Member
2374 Posts
Member since 10/01/2014 |
|
|
Beva
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
5614 Posts
Member since 04/06/2007 |
|
|
Topic |
|
|
|
Dylan Dog
