Da, promenio je stil, nije vise tako melanholican (mada su se i price promenile) mada je meni i sadasnji Kasertano odlican i medju boljima u staffu. Naprimer u epizodi Druga sansa sto ju je izdao Veseli je sjajan.
Slijedeci DYLAN DOG Epicenter Comicsa ce biti MATER DOLOROSA. Knjiga izlazi u 11. mjesecu ove godine.
Ekskluzivnu naslovnicu za nas nacrtao je Marco Mastrazzo ciji prvi rad na Dylanu ste prije nekoliko mjeseci imali prilike vidjeti na DD Color Festu 20 kad je rasturio i po meni nacrtao jednu od najboljih DD naslovnica ikad. Dovoljan razlog da ga pitam za suradnju.
Ne znam je li se o ovome već raspravljalo, nisam mogao naći pa pretpostavljam da nije.
Epizode Ničija priča i Čovjek sa dva života (obje je pisao Sclavi) imaju određene sličnosti. U obje priče lik (Nitko i Adrian Mehis) ustaje iz smrti, pojede ženu i ubija ljude koji su mu se zamjerili. Ima još nekih sličnosti koje mi se sada ne da nabrajati.
Slučajnost ili nam je Sclavi davao nekakve hintove?
Epizode Ničija priča i Čovjek sa dva života (obje je pisao Sclavi) imaju određene sličnosti. U obje priče lik (Nitko i Adrian Mehis) ustaje iz smrti, pojede ženu i ubija ljude koji su mu se zamjerili. Ima još nekih sličnosti koje mi se sada ne da nabrajati.
Slučajnost ili nam je Sclavi davao nekakve hintove?
Ja bih tipovao na slučajnost. U mom slučaju ne pomaže ni to što mi je Ničija priča u top 3 Dilana trenutno, dok me je Čovek s dva života baš razočarao u pogledu priče (i razumevanja iste, ako je tako nešto moguće).
Ekskluzivnu naslovnicu za nas nacrtao je Marco Mastrazzo ciji prvi rad na Dylanu ste prije nekoliko mjeseci imali prilike vidjeti na DD Color Festu 20 kad je rasturio i po meni nacrtao jednu od najboljih DD naslovnica ikad. Dovoljan razlog da ga pitam za suradnju.
Što se mene tiče, Mastrazzo može crtati i svaku narednu naslovnicu za američko izdanje. Ne sjećam se kad me zadnji put neka naslovnica toliko oduševila kao ta za CF20 (a ni ova također nije loša). Strašan autor.
Štoviše, samo zbog ove naslovnice ću gotovo sigurno prekršiti svoje vrlo strogo pravilo o nedupliranju izdanja i uzeti ovu američku verziju čim izađe (inače sam se planirao strpiti par godina dok domaći izdavači ne objave ovu priču u sklopu redovne serije), a vrlo vjerojatno i američku verziju Mater Morbi.
Kad smo već kod te naslovnice, evo i "čiste" verzije koju je autor objavio na svom facebook profilu (oprez! visoka rezolucija!): http://i.imgur.com/YO8bmwn.jpg
(Btw, nadam se da bi ovo moglo osvanuti i u obliku postera)
Ne znam je li se o ovome već raspravljalo, nisam mogao naći pa pretpostavljam da nije.
Epizode Ničija priča i Čovjek sa dva života (obje je pisao Sclavi) imaju određene sličnosti. U obje priče lik (Nitko i Adrian Mehis) ustaje iz smrti, pojede ženu i ubija ljude koji su mu se zamjerili. Ima još nekih sličnosti koje mi se sada ne da nabrajati.
Slučajnost ili nam je Sclavi davao nekakve hintove?
Zanimljivo, nisam primijetio do sada. Štoviše, nikada mi ne bi palo ni na pamet uspoređivati ove dvije priče. Čovjek sa dva života je inače jedna od priča za koju još uvijek nisam siguran da sam je shvatio.
Btw, na kakve točno hintove ciljaš? Hintove za što?
Ekskluzivnu naslovnicu za nas nacrtao je Marco Mastrazzo ciji prvi rad na Dylanu ste prije nekoliko mjeseci imali prilike vidjeti na DD Color Festu 20 kad je rasturio i po meni nacrtao jednu od najboljih DD naslovnica ikad. Dovoljan razlog da ga pitam za suradnju.
Što se mene tiče, Mastrazzo može crtati i svaku narednu naslovnicu za američko izdanje. Ne sjećam se kad me zadnji put neka naslovnica toliko oduševila kao ta za CF20 (a ni ova također nije loša). Strašan autor.
Štoviše, samo zbog ove naslovnice ću gotovo sigurno prekršiti svoje vrlo strogo pravilo o nedupliranju izdanja i uzeti ovu američku verziju čim izađe (inače sam se planirao strpiti par godina dok domaći izdavači ne objave ovu priču u sklopu redovne serije), a vrlo vjerojatno i američku verziju Mater Morbi.
Kad smo već kod te naslovnice, evo i "čiste" verzije koju je autor objavio na svom facebook profilu (oprez! visoka rezolucija!): http://i.imgur.com/YO8bmwn.jpg
(Btw, nadam se da bi ovo moglo osvanuti i u obliku postera)
Hoce, Mastrazzo ce crtati i naredne naslovnice! Odusevio je i mene! Covjek zna pogoditi emociju i atmosferu. Nakon Mater Dolorose slijedi The Long Goodbye! Inace, ova knjiga je stampana na debelom, glatkom papiru, tako da ce Cavenagov crtez unutar stripa jako doci do izrazaja!
Ekskluzivnu naslovnicu za nas nacrtao je Marco Mastrazzo ciji prvi rad na Dylanu ste prije nekoliko mjeseci imali prilike vidjeti na DD Color Festu 20 kad je rasturio i po meni nacrtao jednu od najboljih DD naslovnica ikad. Dovoljan razlog da ga pitam za suradnju.
Što se mene tiče, Mastrazzo može crtati i svaku narednu naslovnicu za američko izdanje. Ne sjećam se kad me zadnji put neka naslovnica toliko oduševila kao ta za CF20 (a ni ova također nije loša). Strašan autor.
Štoviše, samo zbog ove naslovnice ću gotovo sigurno prekršiti svoje vrlo strogo pravilo o nedupliranju izdanja i uzeti ovu američku verziju čim izađe (inače sam se planirao strpiti par godina dok domaći izdavači ne objave ovu priču u sklopu redovne serije), a vrlo vjerojatno i američku verziju Mater Morbi.
Kad smo već kod te naslovnice, evo i "čiste" verzije koju je autor objavio na svom facebook profilu (oprez! visoka rezolucija!): http://i.imgur.com/YO8bmwn.jpg
(Btw, nadam se da bi ovo moglo osvanuti i u obliku postera)
Ne znam je li se o ovome već raspravljalo, nisam mogao naći pa pretpostavljam da nije.
Epizode Ničija priča i Čovjek sa dva života (obje je pisao Sclavi) imaju određene sličnosti. U obje priče lik (Nitko i Adrian Mehis) ustaje iz smrti, pojede ženu i ubija ljude koji su mu se zamjerili. Ima još nekih sličnosti koje mi se sada ne da nabrajati.
Slučajnost ili nam je Sclavi davao nekakve hintove?
Zanimljivo, nisam primijetio do sada. Štoviše, nikada mi ne bi palo ni na pamet uspoređivati ove dvije priče. Čovjek sa dva života je inače jedna od priča za koju još uvijek nisam siguran da sam je shvatio.
Btw, na kakve točno hintove ciljaš? Hintove za što?
Pošto je pisao Sclavi, čini mi se da sličnosti nisu slučajne. Možda nam je njima davao hintove da su Adrian Mehis i Matthew Pascal Nitko?? (znam da nema nikakvog smisla, no ako izgledaju identično, tko zna... ipak je to Sclavi)
Nema mi smisla kupovati. Na stranu što ne volim duplirati izdanja, čitao sam i imam dvije od tri priča u tom izdanju, a na treću mi nije problem čekati. Također me ne zanimaju previše ti one-shot luksuzni reprinti u kojima kombiniraju više (nepovezanih) priča.
Ustvari, možda bih si čak i uzeo neka BAO-va izdanja gdje je samo jedna zasebna priča (D.J.-ovo izdanje Mater Dolorosa mi spada u tu kategoriju), ali ovdje mi je neprirodno vidjeti staru Sclavijevu priču s novijim Recchionijevim pričama. Iako već mogu zamisliti da je Recchioni Mater Dolorosa nekako povezao s brojem 100, "Mater Morbi" i "Priča o Dylanu Dogu" su mi totalno različite i toliko nepovezane priče da mi nema smisla da budu spojene u jedno izdanje. Čak i ako je Mater Morbi stavljena u ovo izdanje samo kao "uvod" u Mater Dolorosa ili kao "most" između ostale dvije priče sa svrhom kako bi cijelo izdanje bilo "cjelovitije", opet mi cijelo izdanje, ako zanemarimo njegov slavljenički aspekt, djeluje nepotrebno.
Naravno, ovo sve pričam bez ikakvih saznanja o događajima u Mater Dolorosa tako da sam možda u krivu oko priče "Mater Morbi", ali opet... izdanje me kao takvo nimalo ne zanima.
Originally posted by karlitos
Pošto je pisao Sclavi, čini mi se da sličnosti nisu slučajne. Možda nam je njima davao hintove da su Adrian Mehis i Matthew Pascal Nitko?? (znam da nema nikakvog smisla, no ako izgledaju identično, tko zna... ipak je to Sclavi)
Jako malo vjerojatno... i vjerojatno je to sve slučajnost...
Mada, sada sam malo prolistao "Čovjek sa dva života" i u pravu si, ima dosta sličnosti u vidu strukture priče... Buđenje na groblju, odlazak taksijem do kuće, proždiranje žene, ubijanje doktora, crkva, finale na groblju/kripti... Mada, čisto sumnjam da je "Čovjek sa dva života" varijanta svođenje događaja iz "Ničije priče" na jednu dimenziju... vjerojatnije je kako je Sclavi samo (nesvjesno) iskoristio istu strukturu/šablonu za razradu priče.
S druge strane, bilo je već par situacija kada je Sclavi reciklirao dio priče samo zato jer je zaboravio da je to već ranije iskoristio (npr. kao što je u "Između života i smrti" i/ili "Tunelu užasa" zaboravio da je doktora iz "Zone sumraka" također nazvao Hicks pa ih je kasnije u "Povratku u Zonu sumraka" rodbinski povezao kako bi ispravio tu "grešku"). Ne bi me čudilo da se i u ovoj priči dogodilo nešto slično.
Nema mi smisla kupovati. Na stranu što ne volim duplirati izdanja, čitao sam i imam dvije od tri priča u tom izdanju, a na treću mi nije problem čekati. Također me ne zanimaju previše ti one-shot luksuzni reprinti u kojima kombiniraju više (nepovezanih) priča.
Ustvari, možda bih si čak i uzeo neka BAO-va izdanja gdje je samo jedna zasebna priča (D.J.-ovo izdanje Mater Dolorosa mi spada u tu kategoriju), ali ovdje mi je neprirodno vidjeti staru Sclavijevu priču s novijim Recchionijevim pričama. Iako već mogu zamisliti da je Recchioni Mater Dolorosa nekako povezao s brojem 100, "Mater Morbi" i "Priča o Dylanu Dogu" su mi totalno različite i toliko nepovezane priče da mi nema smisla da budu spojene u jedno izdanje. Čak i ako je Mater Morbi stavljena u ovo izdanje samo kao "uvod" u Mater Dolorosa ili kao "most" između ostale dvije priče sa svrhom kako bi cijelo izdanje bilo "cjelovitije", opet mi cijelo izdanje, ako zanemarimo njegov slavljenički aspekt, djeluje nepotrebno.
Naravno, ovo sve pričam bez ikakvih saznanja o događajima u Mater Dolorosa tako da sam možda u krivu oko priče "Mater Morbi", ali opet... izdanje me kao takvo nimalo ne zanima.
slažem se su potpunosti sa svime što si napisao. čitao sam sve tri priče i nisi na krivom tragu. dodao bih kao ogromnu pozitivnu stranu ovih (one shot?) vč izdanja (veliki teks, veliki teks u boji, majke i očevi) je to što dokazuju da luksuzna izdanja ne moraju biti skupa kao što je to slučaj kod nekih drugih izdavača.
Ne znam je li se o ovome već raspravljalo, nisam mogao naći pa pretpostavljam da nije.
Epizode Ničija priča i Čovjek sa dva života (obje je pisao Sclavi) imaju određene sličnosti. U obje priče lik (Nitko i Adrian Mehis) ustaje iz smrti, pojede ženu i ubija ljude koji su mu se zamjerili. Ima još nekih sličnosti koje mi se sada ne da nabrajati.
Slučajnost ili nam je Sclavi davao nekakve hintove?
Čovjek sa dva života je baš kopija knjige i filma "The Dark Half" u kojoj mračna strana glavnog lika također izlazi iz groba i ubija ljude koji su mu se zamjerili...
Moje mišljenje je da je Sclavi prvo napisao Ničiju priču, zatim pročitao Dark half pa je odlučio iskopirati u svom stripu bez da je i shvatio sličnost između njih...
Ili je moguće da je Dark half inspirirao obadvije...
When I die, I want to die like my grandfather who died peacefully in his sleep. Not screaming like all the passengers in his car.
Posle Morgane koja mi je bila blago razocaranje jer mi je bila isuvise konfuzna i nisam mogao da pronadjem neku glavnu nit niti Slcavijevu misao vodilju ovde je ona ocigledna: uzas obicnog zivota, patnja repetativne svakodnevice i jos po nesto. Sclavi maestralno vodi pricu.
Ne bih se slozio sa stinkyem u recenziji gde poistovecuje Nikoga i Sclavija, mislim da Niko predstavlja svakog od nas, najobicnijeg coveka koji je u ocima modernog i kapitalistickog sveta primer kako treba da izgleda uspesan covek: diplomirao, zaposlen, srecno(?) ozenjen, upao u sigurnost i kolotecinu svakodnevnog zivota. A upravo je to nesto najuzasnije sto moze da nam se desi. Da postanemo bezlicna masa, bez identiteta, koja zivi samo da bi eto prozivela taj zivot. Ali i pored svega toga Niko bi zeleo da se taj uzas nastavi... To je verovatno jedan od najtuznijih trenutaka koje sam video u stripu.
Ima jos mnogo Sclavijevih genijalnosti i bisera u ovoj epizodi: -upoznavanje Dilana i Ksabarasa u paralelnoj dimenziji (ili u snu Nikoga, ili u njegovom fiktivnom svetu na samrti) u kojoj je Ksabaras dobar, izuzetno mi se svideo takav njegov prikaz i ova recenica koju je rekao: Um leti. Katkad se od najsitnijeg detalja, od zrnca peska, izgradi celi svemir. Ostaje pitanje cemu gradnja svemirmskih brodova... Ostaje pitanje nismo li bacili na tisuce godina lutajuci pogresnim putevima, putevima znanosti i tehnologije, umesto da smo jednostavno sledili puteve svojih misli, maste i snova... -Dilan hladnokrvno upuca Nikoga -izuzetno napeta i vesto izrezirana jurnjava Dilana za metafizickim Nikom, dok nas, zli Ksabaras udahnjuje vecni zivot Nikome -Nikovo olaksanje kada napokon postaje nistavilo i nestaje -zavrsnica gde se Ksabaras priblizava Galiji Maestralna epizoda Stanov crtez je neponovljiv. Naslovna strana takodje. Sada se bacam na cuveni #100 u kapitalnom izdanju Majke i Ocevi od Veselog cetvrtka.
Nema mi smisla kupovati. Na stranu što ne volim duplirati izdanja, čitao sam i imam dvije od tri priča u tom izdanju, a na treću mi nije problem čekati. Također me ne zanimaju previše ti one-shot luksuzni reprinti u kojima kombiniraju više (nepovezanih) priča.
Ustvari, možda bih si čak i uzeo neka BAO-va izdanja gdje je samo jedna zasebna priča (D.J.-ovo izdanje Mater Dolorosa mi spada u tu kategoriju), ali ovdje mi je neprirodno vidjeti staru Sclavijevu priču s novijim Recchionijevim pričama. Iako već mogu zamisliti da je Recchioni Mater Dolorosa nekako povezao s brojem 100, "Mater Morbi" i "Priča o Dylanu Dogu" su mi totalno različite i toliko nepovezane priče da mi nema smisla da budu spojene u jedno izdanje. Čak i ako je Mater Morbi stavljena u ovo izdanje samo kao "uvod" u Mater Dolorosa ili kao "most" između ostale dvije priče sa svrhom kako bi cijelo izdanje bilo "cjelovitije", opet mi cijelo izdanje, ako zanemarimo njegov slavljenički aspekt, djeluje nepotrebno.
Naravno, ovo sve pričam bez ikakvih saznanja o događajima u Mater Dolorosa tako da sam možda u krivu oko priče "Mater Morbi", ali opet... izdanje me kao takvo nimalo ne zanima.
Isto sam i ja pomislio kakva je povezanost izmedju #100 (kojeg jos uvek nisam procitao) i Mater Morbi, potpuno razlicite price i nepovezane, ali ko zna sta je Rekijoni uradio u Mater Dolorosa. Ja nisam mogao da odolim, pre svega zbog toga sto mi se strasno cita broj 100, zatim veliki format sa Mater Dolorosa koja izgleda izuzetno impresivno, prolog u boji za Mater Morbi i sjajni tekstualni dodaci uvek pozrtvovane redakcije Veselog cetvrkta. Nisam mogao da odolim tolikom entuzijazmu. Javljam utiske posle citanja.
Ali mozda je bolje povodom 30. godisnjice da su objavili Dugacki pozdrav, Dok vas smrt ne rastavi i #200 zajedno ili #1, #25, #43 i #100 zajedno. Mada kazu da zele sa Majke i ocevi da prikazu presek razvoja Dilana kroz decenije. #100 je zavrsnica Sclavijevog opusa i mracne dilanove proslosti, Mater Morbi je istaknuta epizoda novog vala, a Dolorosa predstavlja pocetak novog Dilanovog zivota i jos mracnije buducnosti.
Lijep osvrt, going going. Ničija priča je i meni jedan od najboljih Dylana (u top 5), ali ne slažem se s tim da je bolja od Morgane.
Hvala karlitos A za Morganu mi jedino ostaje ponovno citanje i analiziranje, kada prodje malo vremena ili posle citanja stotke. Inace jos jedna epizoda koju sam nedavno citao a istakao bih da me je odusevila ali nisam pisao nista opsirnije o njoj je Povratak u Zonu sumraka.
Lijep osvrt, going going. Ničija priča je i meni jedan od najboljih Dylana (u top 5), ali ne slažem se s tim da je bolja od Morgane.
Hvala karlitos A za Morganu mi jedino ostaje ponovno citanje i analiziranje, kada prodje malo vremena ili posle citanja stotke. Inace jos jedna epizoda koju sam nedavno citao a istakao bih da me je odusevila ali nisam pisao nista opsirnije o njoj je Povratak u Zonu sumraka.
Čitaš sve Dylane ili samo neke najbolje epizode? Samo nastavi s osvrtima, super su ti.
Citam sta mi padne u sake. Cilj mi je naravno prvih 121 epizodu da procitam, ali s obzirom na dostupnost odredjenih brojeva i finansijske mogucnosti nece to biti u skorije vreme ali polako otom potom. Za sada se trudim da nabavim i procitam sve one koje se smatraju kultnim i najboljim.
A za Morganu mi jedino ostaje ponovno citanje i analiziranje, kada prodje malo vremena ili posle citanja stotke. Inace jos jedna epizoda koju sam nedavno citao a istakao bih da me je odusevila ali nisam pisao nista opsirnije o njoj je Povratak u Zonu sumraka.
Definitivno će ti dobro doći novo čitanje Morgane nakon saznanja u broju 100. S obzirom da je taj broj podijelio fanove u dva tabora, baš me zanima kakav će tebi biti.
Također bih ti nakon stotke preporučio i čitanje broj 77 "Posljednji čovjek na Zemlji" koji bi te na temelju tvog posta također mogao oduševiti, a ne bi ti bilo loše (ponovno?) pročitati i Barbatičin 241/242(VČ 32/33) "Xabaras/U ime oca" koji se takoreći nadovezuje na broj 100 i donekle zaključuje neke stvari. S te dvije priče bi pokrio takoreći sve "ključne" Dylanove priče.
Dylan Dog
.jpg)
Posted - 17/08/2017 : 15:45:08
Dovoljan razlog da ga pitam za suradnju.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
