quote:

---

Originally posted by King Warrior

quote:

---

Originally posted by lwood
Pa u nekom od potencijalnih bezbroj paralelnih svemira, vjerojatno postoji i ta opcija da se navučeš na Zagora ka odrasla. U ovom našem pak,navučeš se do cca 12.godine. Posli čarolija nestane.

---

Lwoode, kućo stara. Dobra ti je ova poruka, nije ni toliko pogrešna, ali evo ja ću promijeniti samo jednu riječ, smisao će ostati isti, čak će zvučati još bolje i logičnije:

Pa u nekom od potencijalnih bezbroj paralelnih svemira, vjerojatno postoji i ta opcija da se navučeš na STRIPOVE ka odrasla.

---

quote:

---

Originally posted by lwood

quote:

---

Originally posted by grofica Varga

quote:

---

Originally posted by lwood

quote:

---

Originally posted by grofica Varga

quote:

---

Originally posted by lwood
Pa u nekom od potencijalnih bezbroj paralelnih svemira, vjerojatno postoji i ta opcija da se navučeš na Zagora ka odrasla. U ovom našem pak,navučeš se do cca 12.godine. Posli čarolija nestane.

---

Pa ne znam baš. To meni baš nije tako jednostavno kao što si ti fino posložio u glavi. Ponekad mislim da ako se ljubav treba dogoditi da se ona dogodi bez obzira na sve. Kad u svojoj glavi riješim to pitanje onda ću ti znati kazati malo više. Al ajde barem za početak govori samo u svoje ime. A mene pusti da sama interpretiram ono što je vezano za mene. Unaprijed hvala!
@kasper - koja drama. Rekoh da mi se jedna epizoda sviđa više od druge i time, pazi ovo, udaram na temelje Zagora. Na lomaču sa mnom!

---

U skoro 40 godina bakćanja sa stripovima i stripašima ,itekako dobro mogu posložit stvari.

---

Dobro posložio? Ne, složio si vrlo jednostavno i površno.
Ti si samo moju tezu da silujemo nostalgiju protuargumentirao pomoću pretpostavke o tome kako bi rezultirala jedna „što bi bilo kad bi bilo“ situacija. Ali si usput kao otvorena uma, voljan si diskutirati, logično povezuješ pa ostavljaš otvorenu mogućnost da nisi u pravu. Ipak ostavljaš tu neku mogućnost da ti dokažem suprotno – tako da otvorim prolaz u druge dimenzije ili izmislim vremeplov.

Ti polaziš od pretpostavke – da ja kojim slučajem po prvi put to pročitam kao starija da mi se ne bi sviđalo. Ajmo malo o tome na čemu se temelji ta pretpostavka. Ona se temelji na tome da je život samo jedan niz slučajnosti i da nas samo jedna promjena dovede do sasvim drugog rezultata. Što ako to nije istina? Što ako stvari baš moraju biti ovako kako jesu? Što ako u svakoj mogućoj promjeni na kraju dobijemo isti rezultat – ja volim Zagora! Dokaži mi da je život samo niz slučajnosti! Tek kada mi dokažeš to, tvoja „što bi bilo kad bi bilo“ pretpostavka može držati vodu.

Druga stvar – što sam to ja? Kako ti znaš da neka „ja“ iz paralelne dimenzije koja ne voli Zagora jest ista „ja“ ovdje? Ako sam ja – ja, a ova ja voli Zagora, kako onda ona druga koja ne voli Zagora uopće može biti “ja“? Tek kada mi dokažeš da smo „ja“ ovdje i „ja“ iz paralelne dimenzije isto, tvoja pretpostavka drži vodu. Zašto bih se zajebavala s otvaranjem međudimenzijskih prolaza, ako možda ona tamo neka ženska uopće nije netko tko sam ja. S tim bi samo dokazali da netko tamo drugi ne voli Zagora. Za doći do zaključka da neke druge osobe ne vole Zagora ne trebam prolaze u druge dimenzije.

Tek kada dokažeš da je život niz slučajnosti i da su „ja“ iz svih dimenzija isto, onda će ti pretpostavka valjati, pa ću ja sjedati u vremeplove i skakati u dimenzije.

---

Baš suprotno,ti si površno odbacila nostalgiju. Ja dosad nisan upozna ikog da se navuka na Zagora ako ga nije čita prije 12.-te. Eventualno ako je čita nešto drugo od Bonelija pa se naknadno navuka. Al ako to i postoji vrlo je rijetko. Da ti dokažem da je život niz slučajnosti? Nego šta misliš da si sudbinski odabrana da se ka odrasla navučeš na Zagora? Nije uopće potrebno dokazivat jesu li sve ti iz multiverzuma iste ti ili ne. Da se zadržimo na ovom svemiru, misliš li da se bilo kakav drukčiji izbor tebe,tvojih roditelja itd mora uvik manifestirat rezultatom da ti u odrasloj dobi pročitaš Zagora i padneš na guzicu? Ma da,moš mislit.

---

quote:

---

Originally posted by grofica Varga

quote:

---

Originally posted by mladjo

Sve stripove iz mladosti treba gledati sa dozom nostalgije. Zato npr. Piramida krvi nikada neće biti ni blizu Ukletoj zemlji, odnosno da je Piramida objavljena '86.,bila bi danas slavljena kao kultna epizoda.
Ali Ukleta zemlja ima i objektivnu kvalitetu, naravno.

---

Dodijaste više i bogu i vragu s tom nostalgijom. Taj se pojam toliko siluje, da se meni više povraća. Mi smo nekako od razdraganih ispovjedi čitatelja, „personal touch“ interpretacija, pričama o prvom Zagoru, nostalgiju digli do nenadjebivog joker argumenta. Kameleonska teorija relativne nostalgije koja je u stanju objasniti sve vezano za Zagorov strip. Sve ta nostalgija objasni, svaku pojavu u svemiru i šire, ali nikako da mi objasni zašto onda ne volim sve i jedan strip koji sam voljela dok sam bila mala. Zašto mi je Spasilac Onondaga loš, a Tonkino Prokletstvo odličan? Kod Onondagi mi se pokvario čip za nostalgiju? Ili se i ta nostalgija dijeli na nostalgičnu nostalgiju i nenostalgičnu nostalgiju. Ili ovisi o mjesečevim mijenama, kad je pun - valovi nostalgije bolje lupaju.

Najgrđi oblik manevriranja nostalgijom „Kada je meni strip super, a tebi ne, onda ti ne kužiš, jer si glup, da ti je tu riječ o svevremenskom klasiku, objektivnoj kvaliteti koja odoljeva zubu vremena.“ „Kada je tebi strip super, a meni ne, ja ovako dobra i pametna, tebe glupana, samilosno i razdragano razumijem kako je to u tebi – nostalgija.“
Ukoliko želiš dobiti kredibilitet na svoje mišljenje samo kaži „Nisam ga čitao kao mali!“ S tom se rečenicom odmah transformiraš u stručnog kritičara književnih djela s Pulitzerovom nagradom. Općenito je dobro, u početku svake argumentacije objasniti jesi li ili nisi čitao strip kao mali. Tako sugovornik odmah zna s kojim predrasudama krenuti u diskusiju.

Što se tiče vremena i energije, ne dao ti Bog da kreneš pisati o likovima, motivima, temi, pa tek nakon 5 stranica usput kazati da si strip pročitao kao mali. Ljudi raspravljali, analizirali, mislili se, argumentirali, da bi se nakon pustog čuda napokon moglo ustanoviti da ti je strip dobar zbog nostalgije. A da su odmah na početku znali, odmah bi ti bili rekli da je to zbog nostalgije. Bez suvišnih diskusija.

Što je previše je previše!

---

quote:

---

Originally posted by prop_ovednik

Prvi Kandrax je super.
Drugi možda i najslabiji.
Treći ima spor i loš početak (prvi dio, koji je crtao Ferri), a dalje je to zabavno, ali pre-naglo pre-epski...

---

quote:

---

Originally posted by mladjo

quote:

---

Originally posted by grofica Varga

quote:

---

Originally posted by mladjo

Sve stripove iz mladosti treba gledati sa dozom nostalgije. Zato npr. Piramida krvi nikada neće biti ni blizu Ukletoj zemlji, odnosno da je Piramida objavljena '86.,bila bi danas slavljena kao kultna epizoda.
Ali Ukleta zemlja ima i objektivnu kvalitetu, naravno.

---

Dodijaste više i bogu i vragu s tom nostalgijom. Taj se pojam toliko siluje, da se meni više povraća. Mi smo nekako od razdraganih ispovjedi čitatelja, „personal touch“ interpretacija, pričama o prvom Zagoru, nostalgiju digli do nenadjebivog joker argumenta. Kameleonska teorija relativne nostalgije koja je u stanju objasniti sve vezano za Zagorov strip. Sve ta nostalgija objasni, svaku pojavu u svemiru i šire, ali nikako da mi objasni zašto onda ne volim sve i jedan strip koji sam voljela dok sam bila mala. Zašto mi je Spasilac Onondaga loš, a Tonkino Prokletstvo odličan? Kod Onondagi mi se pokvario čip za nostalgiju? Ili se i ta nostalgija dijeli na nostalgičnu nostalgiju i nenostalgičnu nostalgiju. Ili ovisi o mjesečevim mijenama, kad je pun - valovi nostalgije bolje lupaju.

Najgrđi oblik manevriranja nostalgijom „Kada je meni strip super, a tebi ne, onda ti ne kužiš, jer si glup, da ti je tu riječ o svevremenskom klasiku, objektivnoj kvaliteti koja odoljeva zubu vremena.“ „Kada je tebi strip super, a meni ne, ja ovako dobra i pametna, tebe glupana, samilosno i razdragano razumijem kako je to u tebi – nostalgija.“
Ukoliko želiš dobiti kredibilitet na svoje mišljenje samo kaži „Nisam ga čitao kao mali!“ S tom se rečenicom odmah transformiraš u stručnog kritičara književnih djela s Pulitzerovom nagradom. Općenito je dobro, u početku svake argumentacije objasniti jesi li ili nisi čitao strip kao mali. Tako sugovornik odmah zna s kojim predrasudama krenuti u diskusiju.

Što se tiče vremena i energije, ne dao ti Bog da kreneš pisati o likovima, motivima, temi, pa tek nakon 5 stranica usput kazati da si strip pročitao kao mali. Ljudi raspravljali, analizirali, mislili se, argumentirali, da bi se nakon pustog čuda napokon moglo ustanoviti da ti je strip dobar zbog nostalgije. A da su odmah na početku znali, odmah bi ti bili rekli da je to zbog nostalgije. Bez suvišnih diskusija.

Što je previše je previše!

---

Daj se smiri, ne pizdi i nemoj me zajebavat.
Na moj normalan upis reagiraš kao da sam ti cijelu porodicu opsovao.
Da, nostalgija je sveprisutna, a Spasilac Onondaga ti nije dobar jer unatoč nostalgiji, tu priču sada smatraš glupom.
Neki imaju ultranostalgiju pa im je svaka priča Tellera, Marka ili Mikija dobra, a neki je imaju manje pa onda ne mogu čitati sve što su čitali kao klinci.

Jednostavno.

---

quote:

---

Originally posted by Dexters

Po meni je ključno istaknuti da ovo što lwood tvrdi "navukli se na Zagora jerbo su ga čitali kao klinci/klinke" pa je to nostalgija- ne nije. Životni tijek ide od mladosti prema starosti, to što naši postupci u mladosti imaju odjek u kasnijem dijelu životu, pa to je prirodno i nezaobilazno. Time možemo objasniti zašto čitamo Zagora, ali ne ono bitnije- kako ga čitamo.

Sad dolazimo do onog što Mladjo govori "gdje sam čitao strip, s kim, kako sam se osjećao itd"- to je nostalgija. Ovo ima direktni utjecaj kako netko čita Zagora, kako ga tumači i kako ga shvata. Prema tome, nostalgija je jedan artefakt, smetnja, zatvaranje u kovčeg koji daje lažni osjećaj ugode. Pravi užitak leži u nadogradnji, trčanju prema cilju i svim malim pobjedama koje ostvaruješ na tom putu.

---

quote:

---

Originally posted by grofica Varga

@mladjo Nisam pizdila nego se sprdala s nostalgija argumentima. Ti si samo eto naletio. Možeš vidjeti da sam napisala "dogurali smo" što znači da sam dobro svjesna da sam u 10 godina također kumovala tome. No hard feelings, oprosti ako te je povrijedilo. Vjeruj mi, da si bio sa mnom u trenutku pisanja, vidio mi smiješak i osjetio sprd energiju drugačije bi mislio.

---

quote:

---

Originally posted by jaki

Vrsta građe serijska publikacija
Ključni naslov :Zagor Priče iz Darkwooda
Naslov VezaZagor Priče iz Darkwooda.
Impresum Zagreb : Ludens, 2021- .
Izlaženje Mjesečno.

---

quote:

---

Originally posted by Dexters

Po meni je ključno istaknuti da ovo što lwood tvrdi "navukli se na Zagora jerbo su ga čitali kao klinci/klinke" pa je to nostalgija- ne nije. Životni tijek ide od mladosti prema starosti, to što naši postupci u mladosti imaju odjek u kasnijem dijelu životu, pa to je prirodno i nezaobilazno. Time možemo objasniti zašto čitamo Zagora, ali ne ono bitnije- kako ga čitamo.

Sad dolazimo do onog što Mladjo govori "gdje sam čitao strip, s kim, kako sam se osjećao itd"- to je nostalgija. Ovo ima direktni utjecaj kako netko čita Zagora, kako ga tumači i kako ga shvata. Prema tome, nostalgija je jedan artefakt, smetnja, zatvaranje u kovčeg koji daje lažni osjećaj ugode. Pravi užitak leži u nadogradnji, trčanju prema cilju i svim malim pobjedama koje ostvaruješ na tom putu.

---

quote:

---

Originally posted by grofica Varga

quote:

---

Originally posted by lwood

quote:

---

Originally posted by grofica Varga

quote:

---

Originally posted by lwood

quote:

---

Originally posted by grofica Varga

quote:

---

Originally posted by lwood
Pa u nekom od potencijalnih bezbroj paralelnih svemira, vjerojatno postoji i ta opcija da se navučeš na Zagora ka odrasla. U ovom našem pak,navučeš se do cca 12.godine. Posli čarolija nestane.

---

Pa ne znam baš. To meni baš nije tako jednostavno kao što si ti fino posložio u glavi. Ponekad mislim da ako se ljubav treba dogoditi da se ona dogodi bez obzira na sve. Kad u svojoj glavi riješim to pitanje onda ću ti znati kazati malo više. Al ajde barem za početak govori samo u svoje ime. A mene pusti da sama interpretiram ono što je vezano za mene. Unaprijed hvala!
@kasper - koja drama. Rekoh da mi se jedna epizoda sviđa više od druge i time, pazi ovo, udaram na temelje Zagora. Na lomaču sa mnom!

---

U skoro 40 godina bakćanja sa stripovima i stripašima ,itekako dobro mogu posložit stvari.

---

Dobro posložio? Ne, složio si vrlo jednostavno i površno.
Ti si samo moju tezu da silujemo nostalgiju protuargumentirao pomoću pretpostavke o tome kako bi rezultirala jedna „što bi bilo kad bi bilo“ situacija. Ali si usput kao otvorena uma, voljan si diskutirati, logično povezuješ pa ostavljaš otvorenu mogućnost da nisi u pravu. Ipak ostavljaš tu neku mogućnost da ti dokažem suprotno – tako da otvorim prolaz u druge dimenzije ili izmislim vremeplov.

Ti polaziš od pretpostavke – da ja kojim slučajem po prvi put to pročitam kao starija da mi se ne bi sviđalo. Ajmo malo o tome na čemu se temelji ta pretpostavka. Ona se temelji na tome da je život samo jedan niz slučajnosti i da nas samo jedna promjena dovede do sasvim drugog rezultata. Što ako to nije istina? Što ako stvari baš moraju biti ovako kako jesu? Što ako u svakoj mogućoj promjeni na kraju dobijemo isti rezultat – ja volim Zagora! Dokaži mi da je život samo niz slučajnosti! Tek kada mi dokažeš to, tvoja „što bi bilo kad bi bilo“ pretpostavka može držati vodu.

Druga stvar – što sam to ja? Kako ti znaš da neka „ja“ iz paralelne dimenzije koja ne voli Zagora jest ista „ja“ ovdje? Ako sam ja – ja, a ova ja voli Zagora, kako onda ona druga koja ne voli Zagora uopće može biti “ja“? Tek kada mi dokažeš da smo „ja“ ovdje i „ja“ iz paralelne dimenzije isto, tvoja pretpostavka drži vodu. Zašto bih se zajebavala s otvaranjem međudimenzijskih prolaza, ako možda ona tamo neka ženska uopće nije netko tko sam ja. S tim bi samo dokazali da netko tamo drugi ne voli Zagora. Za doći do zaključka da neke druge osobe ne vole Zagora ne trebam prolaze u druge dimenzije.

Tek kada dokažeš da je život niz slučajnosti i da su „ja“ iz svih dimenzija isto, onda će ti pretpostavka valjati, pa ću ja sjedati u vremeplove i skakati u dimenzije.

---

Baš suprotno,ti si površno odbacila nostalgiju. Ja dosad nisan upozna ikog da se navuka na Zagora ako ga nije čita prije 12.-te. Eventualno ako je čita nešto drugo od Bonelija pa se naknadno navuka. Al ako to i postoji vrlo je rijetko. Da ti dokažem da je život niz slučajnosti? Nego šta misliš da si sudbinski odabrana da se ka odrasla navučeš na Zagora? Nije uopće potrebno dokazivat jesu li sve ti iz multiverzuma iste ti ili ne. Da se zadržimo na ovom svemiru, misliš li da se bilo kakav drukčiji izbor tebe,tvojih roditelja itd mora uvik manifestirat rezultatom da ti u odrasloj dobi pročitaš Zagora i padneš na guzicu? Ma da,moš mislit.

---

Ja površno odbacila nostalgiju? Moja teza je da sve živo i neživo objašnjavano s njom. Kao da 30 godina života ništa ne znači, kao da to također ne utječe na naše kriterije danas, kao da ne znači ništa ni strip kao takav, sa svim svojim likovima, radnjom, motivima, crtežom i onim što ga sačinjava. To je bila moja poanta, a ne da ona ne postoji ili da mnoge stvari danas, ne samo ukus u stripu, nisu oblikovane i iskustvima u ranom djetinjstvu.
A za ovaj drugi dio posta. Shvati da nikakve pretpostavke o "što bi bilo kad bi bilo" ne idu bez da si definiraš jel život samo niz slučajnosti ili ipak nije. Ne možeš se taknuti teme o nama u paralelnim dimenzijama ukoliko nisi utvrdio jesu li ta "ja" uistinu iste osobe. To je ta površnost. I u pogledu te teme uopće nisam bitna ja i Zagor. Možeš si staviti neku osobu x i neki njegov y hobi. Kako ti možeš biti siguran da promjenama nekih slučajnosti nećeš unatoč svemu uvijek dobiti rezultat da osoba x ima taj y hobi?

---

quote:

---

Originally posted by lwood

quote:

---

Originally posted by grofica Varga
Ja površno odbacila nostalgiju? Moja teza je da sve živo i neživo objašnjavano s njom. Kao da 30 godina života ništa ne znači, kao da to također ne utječe na naše kriterije danas, kao da ne znači ništa ni strip kao takav, sa svim svojim likovima, radnjom, motivima, crtežom i onim što ga sačinjava. To je bila moja poanta, a ne da ona ne postoji ili da mnoge stvari danas, ne samo ukus u stripu, nisu oblikovane i iskustvima u ranom djetinjstvu.
A za ovaj drugi dio posta. Shvati da nikakve pretpostavke o "što bi bilo kad bi bilo" ne idu bez da si definiraš jel život samo niz slučajnosti ili ipak nije. Ne možeš se taknuti teme o nama u paralelnim dimenzijama ukoliko nisi utvrdio jesu li ta "ja" uistinu iste osobe. To je ta površnost. I u pogledu te teme uopće nisam bitna ja i Zagor. Možeš si staviti neku osobu x i neki njegov y hobi. Kako ti možeš biti siguran da promjenama nekih slučajnosti nećeš unatoč svemu uvijek dobiti rezultat da osoba x ima taj y hobi?

---

Šta živo i neživo? Konkretno san objašnjava Zagora. Znači ti smatraš da si sudbinski određena da ti se svidi Zagor? Bez obzira čitala ga sa 10 ili 30 godina? A ovo zadnje,ti si sigurna da bi dobila isti rezultat ?

---

quote:

---

Originally posted by grofica Varga

quote:

---

Originally posted by lwood

quote:

---

Originally posted by grofica Varga
Ja površno odbacila nostalgiju? Moja teza je da sve živo i neživo objašnjavano s njom. Kao da 30 godina života ništa ne znači, kao da to također ne utječe na naše kriterije danas, kao da ne znači ništa ni strip kao takav, sa svim svojim likovima, radnjom, motivima, crtežom i onim što ga sačinjava. To je bila moja poanta, a ne da ona ne postoji ili da mnoge stvari danas, ne samo ukus u stripu, nisu oblikovane i iskustvima u ranom djetinjstvu.
A za ovaj drugi dio posta. Shvati da nikakve pretpostavke o "što bi bilo kad bi bilo" ne idu bez da si definiraš jel život samo niz slučajnosti ili ipak nije. Ne možeš se taknuti teme o nama u paralelnim dimenzijama ukoliko nisi utvrdio jesu li ta "ja" uistinu iste osobe. To je ta površnost. I u pogledu te teme uopće nisam bitna ja i Zagor. Možeš si staviti neku osobu x i neki njegov y hobi. Kako ti možeš biti siguran da promjenama nekih slučajnosti nećeš unatoč svemu uvijek dobiti rezultat da osoba x ima taj y hobi?

---

Šta živo i neživo? Konkretno san objašnjava Zagora. Znači ti smatraš da si sudbinski određena da ti se svidi Zagor? Bez obzira čitala ga sa 10 ili 30 godina? A ovo zadnje,ti si sigurna da bi dobila isti rezultat ?

---

Ne znam. Nisam toliko pametna da ću znati tajne univerzuma. To je teška tema, zato ti i govorim da si ti to prejednostavno posložio. Napisala sam ti nekoliko postova iznad da ne znam. Ponekad mislim da ako se ljubav treba dogoditi da se to dogodi bez obzira na sve. Ali to mogu biti samo neke moje romantičarske brije. Ako jest, ulazi li tu hobi kao čovjekova strast? S druge strane ukoliko je zbilja sve samo niz slučajnosti, dovoljno je da u jednom od beskonačno mnogo univerzuma zavolim Zagora kao odrasla. Već to pobija pretpostavku da „sigurno ne bih zavoljela Zagora kao odrasla“. Može li to biti baš ovaj univerzum? Ne može! A zašto? Pa zato što sam ga u ovom univerzumu zavoljela kao mala. Ukoliko život i jest niz slučajnosti, bez obzira koliko bi bile male vjerojatnosti da sve bude baš kako jest, to se ipak dogodilo. Ja sam ono što jesam, u ovoj točki gdje jesam. Između ostaloga tu je i to da volim Zagora. Ukoliko bi se dogodilo nešto drugačije i rezultiralo time da imam drugi hobi – bi li to uopće onda bila ja? Zato „što bi ilo kad bi bilo“ argument ne govori apsolutno ništa osim onoga „Da je baba muško zvala bi se Duško.“
Dakle, bi li ja voljela Zagora da sam ga prvi put čitala kao odrasla odgovor ti je – NE ZNAM! Niti ću ikad znati!

Kad kažem sve živo i neživo to mislim na Zagora, tj. na čitav moj hobi! To što kao odrasla volim Zagora ne opravdavam nostalgijom. Da se čitav moj hobi, nešto što mi je vrlo važno u životu, bazira na nekoj čežnji i tuzi mi zvuči - tužno. Tu se po meni radi o izgrađivanju mog osobnog ukusa i preferiranja već tada u najranijim danima. Na sličan način kako mi je materina spiza definirala moja preferiranja u hrani. Hobi sam po sebi jest komfor zona, vrijeme za sebe koje mi je potrebno za psihu, ono što me ispunjava i čini sretnom. Što sam više u stresu i što sam rastrganija na sve strane, to mi je vrijeme za sebe potrebnije. Potrebniji mi je taj mir u kojem ne mislim na ništa nego na to što čitam. To je meni to, a ne neki bjegovi u djetinjstvo gdje tugujem i čeznem za sretnim danima. Ponekad se i to dogodi, ali u generalnoj slici kako ja mogu graditi psihički mir pomoću neke tuge i čežnje za minulim vremenima?! Pa na psihijatriji bi završila da je tako.

---

quote:

---

Originally posted by grofica Varga

Jesi li za išta u životu, za iti jedan izbor/ukus/preferiranje koje vučeš iz djetinjstva naslušao takvog tamburanja? Tipa da kažeš kako voliš pohanu kokoš, mater ti je to dobro spremala. Bili se naslušao o tome kako jedeš pohanu kokoš uglavnom zato što čezneš i tuguješ za djetinjstvom i mamom?

---

quote:

---

Originally posted by grofica Varga

Dodijaste više i bogu i vragu s tom nostalgijom. Taj se pojam toliko siluje, da se meni više povraća. Mi smo nekako od razdraganih ispovjedi čitatelja, „personal touch“ interpretacija, pričama o prvom Zagoru, nostalgiju digli do nenadjebivog joker argumenta. Kameleonska teorija relativne nostalgije koja je u stanju objasniti sve vezano za Zagorov strip. Sve ta nostalgija objasni, svaku pojavu u svemiru i šire, ali nikako da mi objasni zašto onda ne volim sve i jedan strip koji sam voljela dok sam bila mala. Zašto mi je Spasilac Onondaga loš, a Tonkino Prokletstvo odličan? Kod Onondagi mi se pokvario čip za nostalgiju? Ili se i ta nostalgija dijeli na nostalgičnu nostalgiju i nenostalgičnu nostalgiju. Ili ovisi o mjesečevim mijenama, kad je pun - valovi nostalgije bolje lupaju.

Najgrđi oblik manevriranja nostalgijom „Kada je meni strip super, a tebi ne, onda ti ne kužiš, jer si glup, da ti je tu riječ o svevremenskom klasiku, objektivnoj kvaliteti koja odoljeva zubu vremena.“ „Kada je tebi strip super, a meni ne, ja ovako dobra i pametna, tebe glupana, samilosno i razdragano razumijem kako je to u tebi – nostalgija.“
Ukoliko želiš dobiti kredibilitet na svoje mišljenje samo kaži „Nisam ga čitao kao mali!“ S tom se rečenicom odmah transformiraš u stručnog kritičara književnih djela s Pulitzerovom nagradom. Općenito je dobro, u početku svake argumentacije objasniti jesi li ili nisi čitao strip kao mali. Tako sugovornik odmah zna s kojim predrasudama krenuti u diskusiju.

Što se tiče vremena i energije, ne dao ti Bog da kreneš pisati o likovima, motivima, temi, pa tek nakon 5 stranica usput kazati da si strip pročitao kao mali. Ljudi raspravljali, analizirali, mislili se, argumentirali, da bi se nakon pustog čuda napokon moglo ustanoviti da ti je strip dobar zbog nostalgije. A da su odmah na početku znali, odmah bi ti bili rekli da je to zbog nostalgije. Bez suvišnih diskusija.

Što je previše je previše!

---

quote:

---

Originally posted by going going

quote:

---

Originally posted by jaki

Vrsta građe serijska publikacija
Ključni naslov :Zagor Priče iz Darkwooda
Naslov VezaZagor Priče iz Darkwooda.
Impresum Zagreb : Ludens, 2021- .
Izlaženje Mjesečno.

---

Jaki okacio na drugom topiku, ali zasluzuje da bude na sticky topiku ova lepa i radosna vest! Darkvudske novele!

---

quote:

---

Originally posted by pcoro

quote:

---

Originally posted by going going

quote:

---

Originally posted by jaki

Vrsta građe serijska publikacija
Ključni naslov :Zagor Priče iz Darkwooda
Naslov VezaZagor Priče iz Darkwooda.
Impresum Zagreb : Ludens, 2021- .
Izlaženje Mjesečno.

---

Jaki okacio na drugom topiku, ali zasluzuje da bude na sticky topiku ova lepa i radosna vest! Darkvudske novele!

---

Nema tu ni ljepote ni radosti. Nitko na forumu nije rekao ni jednu lijepu riječ o tim novelama Plačem za drvima koja će bit posječena za objavu tih nedjela

---

quote:

---

Originally posted by NikDime

quote:

---

Originally posted by grofica Varga

Dodijaste više i bogu i vragu s tom nostalgijom. Taj se pojam toliko siluje, da se meni više povraća. Mi smo nekako od razdraganih ispovjedi čitatelja, „personal touch“ interpretacija, pričama o prvom Zagoru, nostalgiju digli do nenadjebivog joker argumenta. Kameleonska teorija relativne nostalgije koja je u stanju objasniti sve vezano za Zagorov strip. Sve ta nostalgija objasni, svaku pojavu u svemiru i šire, ali nikako da mi objasni zašto onda ne volim sve i jedan strip koji sam voljela dok sam bila mala. Zašto mi je Spasilac Onondaga loš, a Tonkino Prokletstvo odličan? Kod Onondagi mi se pokvario čip za nostalgiju? Ili se i ta nostalgija dijeli na nostalgičnu nostalgiju i nenostalgičnu nostalgiju. Ili ovisi o mjesečevim mijenama, kad je pun - valovi nostalgije bolje lupaju.

Najgrđi oblik manevriranja nostalgijom „Kada je meni strip super, a tebi ne, onda ti ne kužiš, jer si glup, da ti je tu riječ o svevremenskom klasiku, objektivnoj kvaliteti koja odoljeva zubu vremena.“ „Kada je tebi strip super, a meni ne, ja ovako dobra i pametna, tebe glupana, samilosno i razdragano razumijem kako je to u tebi – nostalgija.“
Ukoliko želiš dobiti kredibilitet na svoje mišljenje samo kaži „Nisam ga čitao kao mali!“ S tom se rečenicom odmah transformiraš u stručnog kritičara književnih djela s Pulitzerovom nagradom. Općenito je dobro, u početku svake argumentacije objasniti jesi li ili nisi čitao strip kao mali. Tako sugovornik odmah zna s kojim predrasudama krenuti u diskusiju.

Što se tiče vremena i energije, ne dao ti Bog da kreneš pisati o likovima, motivima, temi, pa tek nakon 5 stranica usput kazati da si strip pročitao kao mali. Ljudi raspravljali, analizirali, mislili se, argumentirali, da bi se nakon pustog čuda napokon moglo ustanoviti da ti je strip dobar zbog nostalgije. A da su odmah na početku znali, odmah bi ti bili rekli da je to zbog nostalgije. Bez suvišnih diskusija.

Što je previše je previše!

---

Jedan od boljih postova u zadnje vreme, svaka čast grofice!

Pritom, jasno je da je grofica ciljala na sve nas, a i sebe uključila u tome da smo polako podigli nostalgiju na nivo parodije. I potpuno je u pravu.

Tema nije kako smo se "zarazili" Zagorom, nego kako ocenjujemo određene priče danas. Naravno da nostalgija postoji i da ima svoj uticaj kod nekih priča, ali sigurno da to nije prvi i zadnji argument jel nam se nešto sviđa ili ne.

Jer, kako objasniti da mi se određene priče koje sam čitao i voleo kao dečak (Nolitta, Toninelli) i danas sviđaju i smatram ih među najbolje Zagore, a takođe, određene priče koje sam čitao i voleo kao dečak (opet Nolitta i Toninelli) danas su mi potpuno nečitljivi? - Gde je nostalgija zakazala kod ovih drugih?

I opet, neke "nove" priče Bosellija i Burattinija su mi vrh i smatram ih među najbolje Zagore, a neke druge "nove" priče Bosselija i Burattinija ne mogu da dovršim jer su mi skoro pa smeće.

Možda je u pitanju i neki osobni ukus tematike i način pripovedanja kako i neki objektivni nivo kvaliteta određenih priča i da je to važnije od puke nostalgije? - U tome je i poenta diskusije pa čak i ponekad forenzičke analitike koje vidimo na forumu, ne jednom mi se dogodilo da i sam promašim neki bitan detalj priče koji sam kasnije uvideo u tuđoj analizi i to je na neki način "obogatilo" moje znanje. Nikad nisam video poentu u tome da vučemo ka svome ukusu (priče, scenaristi itd) do te mere da smo uvređeni ako neko različito razmišlja pa moramo da vučemo i ponekad nepostojeće argumente kako bi "pobedili" u diskusiji...

I uopće, rekao bih da ovo važi u svim našim zanimanjima - tu smo zato što volimo stripove, na drugim mestima volimo filmove, auta, sport, šta god... Ne moramo se baš uvek i u svemu slagati, to bi bilo baš dosadno okruženje za stvare koje nas privlače i okupiraju.

---

quote:

---

Originally posted by pcoro

quote:

---

Originally posted by going going

quote:

---

Originally posted by jaki

Vrsta građe serijska publikacija
Ključni naslov :Zagor Priče iz Darkwooda
Naslov VezaZagor Priče iz Darkwooda.
Impresum Zagreb : Ludens, 2021- .
Izlaženje Mjesečno.

---

Jaki okacio na drugom topiku, ali zasluzuje da bude na sticky topiku ova lepa i radosna vest! Darkvudske novele!

---

Nema tu ni ljepote ni radosti. Nitko na forumu nije rekao ni jednu lijepu riječ o tim novelama Plačem za drvima koja će bit posječena za objavu tih nedjela

---