| Author |
 Topic  |
|
solar
Moderator
.jpg)
Croatia
21432 Posts
Member since 16/03/2004 |
 Posted - 08/03/2015 : 11:12:20
|
U zadnje vrijeme sam se ponovno uhvatio nekih starijih priča.
#362-#364 - Izgubljeni rudnik
Ovo je jedna od najsnažnijih karika u lancu epizoda sjevernoameričke odiseje. Tipični primjerak Bosellijevog "ranog perioda" koji obiluje kvalitetom i inspiracijom, a svoj vrhunac će dosegnuti sa "Morskom stravom" u kojoj ponovno surađuje sa majstorom Andreuccijem.
"Izgubljeni rudnik" je priča koja vas obuzima sa svih strana. Lokacije, povijesni kontekst, zaplet, izvrsno izbalansiran scenarij i nadasve dojmljivi likovi.
Boselli je u samo tri epizode stvorio Adama Cranea i Sivog Vuka, likove koji su toliko karizmatični i pamtljivi da se oko njih slobodno mogu napraviti i spin-off serijali. Osim njih dvojice koji su fundamentalno dobri likovi, nalazimo i El Diabla, negativca koji plijeni vašu pozornost ne toliko postupcima ili nakaradnim izgledom, koliko kontradiktornošću između svoga pjesničnog duha, velike izobrazbe, osjećaja za estetiku i s druge strane potpunom nonšarlantnošću prema zločinima bilo kojeg tipa. Ukratko, želite ga mrziti ali vam je ipak na neki način simpatičan, čini vam se da postoji neka mala iskra dobrote u njemu.
Osim jakih likova za veliku priču potrebni su vam jaki motivi i važni događaji, a kud ćeš bolje od napetosti i stalne opasnosti rata među nekoliko skupina koji pokušavaju živjeti i proširiti se na istom prostoru.
Indijanci tj. Komanči, kao i uvijek imaju naše najveće simpatije jer su tu bili oduvijek, to je njihova zemlja koja se svakim novim danom sve više i više smanjuje. Boselli se nije zaustavio na tome da nam Komanče prezentira kao homogenu i posve ujedinjenu skupinu koja bi bila potpuno pravedna, nego nam daje i "drugu stranu medalje", jer su i plemena međusobno podijeljena. Tako su se Penateka, nekoć velik i ponosan narod, predali porocima bijelaca.
Sivi Vuk i njegovi Quahadi su ponosniji i bolji, premda su i oni, kako se kasnije vidjelo, pod utjecajem nedovoljno dobrog poglavice napustili plemenita načela prošlosti.
Tu su i rendžeri, doseljenici koji kao i svi ostali traže svoje mjesto pod suncem. Ni njima nisu strani sukobi sa Indijancijma, ali za razliku od Komančera oni imaju plemenitije ciljeve. Kao i u prošlim epizodama nema stvarnih pobjednika, sukobi jednom započeti bivaju prekinuti primirjima kraćeg i duljeg trajanja, ali svima je jasno da je rat tek počeo.
Usred svih događaja i različitih interesa Boselli uvodi tipične nolittanske likove i motive sa Digging Billom. Na početku vidimo Zagora i Čika kako se još jedanput probijaju kroz neprijateljski krajolik, samo da bi nedugo zatim sišli u tipično seoce meksičkog štiha, gdje na jedan izrazito zabavan i dinamičan način upoznajemo dobar dio likova.
Ovo je trenutak u kojem moram spomenuti nevjerovatnog Andreuccia, kojemu Boselli može biti itekako zahvalan, jer iskreno mislim da njegova najbolja djela na ovom serijalu ne bi imala status kakav imaju da nije bilo ovog crtačkog majstora, dovoljno je vidjeti nastavak ove priče koju je uradio prilično dobro Marcello, ali opet debelo ispod Andreuccijeve razine.
Njegova snaga leži u izvanrednoj interpretaciji karakternih osobina likova, odlično se prilagođava scenariju u smislu da u svakom kadru sa svojim crtežom uspijeva izreći nešto novo, postupci likova, kretnje, izrazi lica, emocionalna stanja, intenzitet razgovora, sve je to iskomunicirano kroz njegov crtež. Mogu to usporediti sa dobrim i lošim glumcima u filmovima. Kvalitetan glumac utjelovi lika kojeg glumi, potpuno se izgubi u njemu i sve što radi je prirodno i uvjerljivo. Ista je stvar sa talentiranim i dobrim crtačima, njihovi likovi su uvjerljivi, puni života, vi bez problema vjerujete njihovim riječima, pod uvjetom da imaju dobar scenarij.
Ne želim previše duljiti, ali pogledajte samo posljednji kadar na 47. stranici prve epizode "Komanči" (SD izdanje), Digging Bill, Zagor i Čiko sjede za stolom dok ih ovaj prvi pokušava uvjeriti da prijeđu jedan dio puta sa njim. Naravno, Čiko je svijestan da su nevolje na vidiku i svim silama protestira, dok Zagor samo sjedi između njih dvojice sa pognutom glavom, laganim smješkom na licu, ispruženim rukama i skrštenim šakama. Ta slika govori više od tisuću riječi, u Zagorovom smješku i u našim sjećanjima se nalaze svi oni momenti kada je Čiko jednako reagirao na slične situacije, ali na kraju uvijek pomognu prijatelju i uvuku se u hrpu opasnosti i problema. Zagor nije imao potrebu u tom momentu reći ni jednu jedinu riječ jer su njegov govor tijela i smješak sve rekli.
Takvih trenutaka je bilo mali milijun, Andreucci je svojim crtežom doslovno obogatio priču.
10/10 |
Edited by - solar on 08/03/2015 15:40:46 |
 |
|
|
solar
Moderator
Croatia
21432 Posts
Member since 16/03/2004 |
Posted - 08/03/2015 : 11:16:58
|
#236, #237 - Dvojnik
Sigurno ne otkrivam ništa novo kad kažem da Toninelli nije ni zagrebao površinu ogromnog potencijala koju ovakva priča nudi, dovoljno je sjetiti se posljednjeg Olafovog pojavljivanja u "Čovjeku koji je pobijedio smrt", pa da shvatimo što se sve moglo napraviti.
Ideja je prilično dobra, ali previše jednostavan scenarij znatno umanjuje dojam.
Toninelli nas nije ostavio u neizvjesnosti, npr. cijela prva epizoda je mogla biti posvećena netipičnom Zagorovom ponašanju koje bi malo po malo ugrožavalo sve za što se godinama borio. Cijeli Darkvud je mogao biti u opasnosti, plemena su se mogla pobuniti na čelu sa Zimskom zmijom zbog Zagorovog "ludila" ili u najmanju ruku neprijateljskog ponašanja. Umjesto toga, napetost se (ako je uopće i bilo) odmah rasplinje, kao da su se u redakciji prestrašili reakcije čitatelja.
Još je apsurdnija reakcija Zimske Zmije koji je istog trenutka povjerovao Zagoru kada mu je rekao da on nije kriv za pljačku i ubojstva, svi Indijanci su se u trenu predomislili.
Jedini solidniji momenat je onaj pri kraju kad nismo sto posto sigurni je li Olaf ili Zagor stigao u utvrdu na razgovor s onim pokvarenim pukovnikom. Da, usput mogu spomenuti klasičnu Ferrijevu boljku da likove crta tako da nam je odmah jasno tko je loš a tko dobar i naravno milijun puta viđen izgled dvojice razbojnika (bradonja sa šeširom i debeli pokvarenjak).
Ipak, ostaje nam neki neizbrisivi šarm tih avantura iz osamdesetih godina. Toninelli je po običaju ubacio dosta akcije, potjere, avanturističkog štiha s onim podzemnim rijekama kroz koje su Zagor i Zimska Zmija prošli. Mogu spomenut i početak koji je napravljen po Nolittinom receptu, Čikovo zanovijetanje u močvari koje biva prekinuto iznenadnim događajem i avantura počinje.
Sve u svemu, priča koja više vrijedi zbog nostalgije nego zbog objektivne kvalitete.
7.5/10 |
Edited by - solar on 08/03/2015 14:57:23 |
|
|
|
solar
Moderator
Croatia
21432 Posts
Member since 16/03/2004 |
Posted - 08/03/2015 : 11:23:51
|
#348-#350 - Aljaska
Princ Rezanov se otvoreno hvali da su Aleuti njihovi sluge, a s druge strane pokazuje otvoreno neprijateljstvo s Tlingitima ne zbog njihovih upitnih moralnih stajališta i prakticiranja ropstva, nego samo zato jer se ne žele pokoriti tj. oni su slobodan narod. To je srž prinčevog, neću reći licemjerstva, ali sigurno dvoličnosti; jer ne smetaju mu Tlingitski loši običaji nego njihova sloboda.
Boselli je s Henryem Summersom natjerao Zagora da izađe iz uloge promatrača i da se aktivno uključi u tok događaja.
Ovo je izbor – smrt Henryu Summersu ili smrt cijeloj ruskoj koloniji. Što Zagor izabire? Ništa! On ide svojim putem. U ovom trenutku se vidi intuitivnost scenarija, Zagor se poziva na pticu Gromovnika! Naizgled nevažan detalj, usput spomenut, je postao najpresudnija stvar i prekretnica u događajima. Ono što je još fascinantnije, Zagor spašavanjem Henrya je spasio i sve njih jer im je on dojavio za zamku u šumi.
Par interesantnih detalja:
- Usred očajničke situacije u katedrali, Bog s neba šalje kišu.
- Nakon borbe s Tlingitima, Boselli je dao Čiku da iznese genijalnu ideju kako spasiti Novi Arhanđeo i dostići tlingitske kanue.
- Vizualno impresivna tabla dočeka u selu Tlingita.
- Na 87. stranici Aljaske, koji kontrast na licima ovih žena, jedno hladno aristokratsko, a drugo pokorno i pomalo uplašeno.
Koja nevjerovatna završnica priče, na scenu stupa Honest Joe, koji je samo jednim pojavljivanjem stao po svojoj karizmi uz bok Fishlegu i njegovoj posadi.
Fasciniran sam lakoćom baratanja sa događajima, ljudima, kulturama, vjerovanjima... Samo jedan primjer: priča počinje s tri ribara iz lokalnog plemena. U tri table, sa par poteza „pera“ oslikan nam je cijeli njihov duhovni univerzum.
Priča i scenarij sadrže nevjerovatan broj likova, tu su svi: od indijanskih domorodaca, kolonijalističkih Rusa, Inuita, engleskih plemića, ruskih plemića, predstavnika vjerskih zajednica, američkih moreplovaca... Nisu to prosječni darkvudski kliminalci, ovo je „stvaran“ svijet! U sred tog nebrojenog mnoštva ljudi, među tim morem sukoba, "plovi" Zagor i spretno upravlja tokom događaja. Boselli postavlja neke nove standarde za Zagorove scenariste.
Što se tiče crteža, on je skoro pa izvrstan. To je bilo vrijeme kada je Laurenti još uvijek bio "zelen" u Zagorovom staffu, tako da se trudio da bude što bliže klasičnoj interpretaciji Zagorovog lika. Danas crta više fušerski.
9/10 |
Edited by - solar on 08/03/2015 15:45:16 |
|
|
|
solar
Moderator
Croatia
21432 Posts
Member since 16/03/2004 |
Posted - 08/03/2015 : 11:25:17
|
#350-#352 - Zmajevi gusari
Nakon što je Boselli udario temelje "novom" Zagoru, kako u scenarističkom tako i u vizualnom smislu sa Marcellom i Laurentijem, na scenu stupa Burattini koji (vjerovatno) lagano šokiranim fanovima vraća duh starog Nolittinog Zagora.
Dovoljno vam je vidjeti Ferrijev početni kadar pa da vam se srce nađe na pravom mjestu. Prvih pedesetak stranica je fascinantno.
Škrti, stjenoviti, neprijateljski krajolik, ugođaj koji vas ne prolazi čak ni nakon kratkih Čikovih šeprtljarija.
Zapaljeni brod, Zagor se odmah penje na jarbol vidjeti što se dogodilo, a kad tamo raskomadana tijela posade, on odmah kreće u pomoć preko konopa prostrtog između dva broda, samo da bi se našao u sred požara spašavajući davljenike iz potpalublja.
To je uvod, a kraj, odnosno "cliffhanger", kojim završava tih prvih pedesetak stranica me tako fascinirao i ostavio u čudu kad sam prvi put negdje sa 12-13 godina čitao ovu epizodu da sam po desetak puta listao onih zadnjih nekoliko stranica gdje Honest Joe shvaća koju su glupost napravili njegovi ljudi gaseći požar na napadnutom brodu. Početak potjere sa džunkama i očekivanje onoga što bi se moglo dogoditi su mi u to vrijeme bili epskih proporcija.
Danas taj uvod, bez obzira što nema tih emocija, nimalo ne gubi na snazi.
Ipak, ono što ovoj priči daje poseban sjaj nalazi se u zadnjem broju na Otoku Gubavaca. Zagor je tamo proveo kratko vrijeme ali iznimno vrijedno.
On dolazi kao padobranac, upada na zemlju gdje caruju smrt i očaj, i što tamo nalazi? Je li baš čovjek čovjeku vuk, kao što kaže slavni filozof ili u ljudima ima tragova plemenitosti i dobrote?
Zagor prilazi jednom bunaru (potencijalna biblijska referenca) i tamo nalazi jedno od najslabijih stvorenja na otoku, gubavu djevojku osuđena na sporu smrt. Naspram te ranjive slike, odmah vidimo nakaradnu sliku ljudske naravi u napadu razbojnika na miroljubive stanovnike. Kao da to nije dovoljno, Burattini podiže uloge na još veću razinu. Kontrast Zagorove plemenitosti s jedne strane kada ranjenu djevojku uzima u svoje ruke bez obzira na opasnost od zaraze gubom i krvoločna zaslijepljenost razbojnika s druge strane stvaraju rijetko viđeni koloplet emocija i dijametralno suprotnih moralnih vrijednosti.
Scena u kojoj Duh sa sjekirom s djevojkom u naručju skače sa litice najbolje dočarava bezdan suprotnost između dobra i zla.
Ali ni to nije bilo dovoljno, Burattini nam u maniri Nolitte priređuje još jedno iznenađenje. Lao Chou, bivši kormilar Žutog Zmaja nije ono što bi od njega očekivali. U posljednjem moralnom preokretu, vidimo da je guba u njegovom slučaju bila sredstvo da se dođe do nekih plemenitijih zaključaka o životu. Nije se pridružio razbojnicima i pljačkašima sa Otoka Gubavaca nego kad ga je Zagor susreo već je bio na putu neke vlastite katarze. Duh sa sjekirom je opet taj koji svojim primjerom potiče ono dobro u ljudima, pa je to tako bilo i sa njime.
Može se još spomenuti i nakaradna okrutnost Žutog Zmaja koji je dobio što ga ide, kao i vrlo upečatljive scene utapanja onih jadnika u kipuće blato. Također detalj sa tabakerom princa Rezanova je baš odličan.
Scenarij je iznimno efektan, ima brz ritam, odlične izmjene scenografija i par odličnih momenata u kojima se narativna nit prekida (trenutak kada je Zagor konačno došao do Lao Choua) ostavljajući nas u nedoumici.
9/10 |
Edited by - solar on 08/03/2015 15:48:35 |
|
|
|
gerilac1
Senior Member
Bosnia and Herzegovina
1453 Posts
Member since 24/08/2013 |
Posted - 08/03/2015 : 12:02:58
|
| Kod Zg Redovni br. 168 ( Čovjek koji je došao s orijenta), ima greška na hrbatu fali " Je" u naslovu stripa, stoji: Čovjek koji došao s orijenta. Tek sam sada to primjetio, provjerite da li je i kod vas isti slučaj ili je samo kod mene feler.. |
Junak stavlja na kocku cak i prst! |
|
|
|
sergej773
Senior Member
Cuba
1922 Posts
Member since 03/06/2012 |
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3473 Posts
Member since 17/02/2014 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 08/03/2015 : 12:16:27
|
quote:
Originally posted by sergej773
quote:
Originally posted by solar
#350-#352 - Zmajevi gusari
Po meni najgora priča Severnoameričke sage.
Toliko je bila "loša" da si joj iz samilosti dao sve desetke.  |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
nagor
Advanced Member
Croatia
12553 Posts
Member since 21/02/2012 |
Posted - 08/03/2015 : 12:26:15
|
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
Najgora priča sjevernoameričke sage je po meni Svratište, kratka i besmislena pričica.
Najgora je preteška riječ. Reći ćemo "najmanje dobra priča". Ipak ima pristojnih 74 posto. :)
Najgore priče su Sierra Blanca, Thunderman, Posljedni viking... |
|
|
|
velka031
Advanced Member
.jpg)
Croatia
17048 Posts
Member since 18/03/2010 |
Posted - 08/03/2015 : 12:26:53
|
"Zmajevi gusari" su pravi biser, dokaz da Burattini itekako može napraviti pitak, jednostavan, a opet izuzetno upečatljiv scenarij, sa ponekim iznenađujućim obratom, koji sjajno začinjava tijek radnje. Ferri je ovdje upravo briljantan, kao u najboljim danima.
Po meni, neopravdano zapostavljena Buretova priča, nikako je ne bi smjelo zaobići kada se nabrajaju njegovi najbolji radovi. |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3473 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 08/03/2015 : 12:28:10
|
quote:
Originally posted by nagor
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
Najgora priča sjevernoameričke sage je po meni Svratište, kratka i besmislena pričica.
Najgora je preteška riječ. Reći ćemo "najmanje dobra priča". Ipak ima pristojnih 74 posto. :)
Najgore priče su Sierra Blanca, Thunderman, Posljedni viking...
Ali te ne spadaju u sjevernoameričku sagu. To je ipak period kada su i najlošije priče bile sasvim čitljive. |
|
|
|
sergej773
Senior Member
Cuba
1922 Posts
Member since 03/06/2012 |
Posted - 08/03/2015 : 13:18:04
|
quote:
Originally posted by DODSFERD
quote:
Originally posted by sergej773
quote:
Originally posted by solar
#350-#352 - Zmajevi gusari
Po meni najgora priča Severnoameričke sage.
Toliko je bila "loša" da si joj iz samilosti dao sve desetke.
Bila je dobra prilikom prvog čitanja, pre neki dan sam se ponovo bacio na istu, i bilo mi je gotovo nečitljivo. |
|
|
|
solar
Moderator
Croatia
21432 Posts
Member since 16/03/2004 |
Posted - 08/03/2015 : 14:54:32
|
#353, #354 - Razbojnici
U svojim osnovnim crtama priča je standardna pucačina s Divljeg zapada s Meksikancima u glavnoj ulozi. S time se i ne može napravit bog zna što, ako niste kvalitetan pisac.
Boselli ovdje stvara niz uvjerljivih likova i onda iz njih izvlači maksimum, ali najfascinantnije od svega jest da su svi sudionici priče doživjeli nešto što ih je na ovaj ili onaj način iz temelja promijenilo.
Pogledajte razbojnike, Nat Murdo upada na scenu i odmah im razmontirava cijelu organizaciju, nadmašuje dotadašnje vođe u inteligenciji i što je još važnije u okrutnosti. Svi su dobili nove uloge, a Angel odmah iskače od svih i postaje Murdova desna ruka.
Fratri i seljaci koji su do tada živjeli u miru doživljavaju pravi masakr i osjećaju na vlastitoj koži posljedice "novih vjetrova".
Što tek reći za narednika Ramiresa, hrabrog i poštenog vojnika, i s druge strane na njegovu suprotnost Torresa koji ima profil klasičnog, tupog i egoističnog komandanta. I jednome i drugome se život mijenja iz temelja nakon završetka sukoba.
Tu je Don Lope i njegova obitelj na čelu sa pravim zvijezdama ove avanture Rolandom i Ines. Obadvoje ove djece pokazuju da su zreliji nego što im to okolina želi priznati. Zagor je automatski fascinirao Rolanda koji je na temelju toga pronašao hrabrost da pomogne spasiti grad. Rolandovo junaštvo je možda dijelom motivirano potrebom da se mlađi čitetelji poistovjete s nekim osim sa Zagorom, što je dobar potez.
Postoji još mnogo sporednih likova koji svojim kratkim pojavljivanjima bitno utječu na radnju, dovoljno je sjetiti se krčmareve žene koja dovozi drogirano vino razbojnicima.
Još moram spomenuti par kadrova u drugoj epizodi gdje Murdo otkriva jedan dio svojeg razmišljanja i (navodnog) vlastitog etičkog kodeksa prema kojemu se ravna.
Tako kaže Čiku: "Ja mislim da jesam simpatičan! A mislim da nisam ni zao!"
"...zapovjedio sam svojim ljudima da nikoga ne ubiju bez razloga. Ali ne mogu ih ni spriječiti da se zabave kako znaju. To ne bi bilo pravo."
Ja bi tu njegovu logiku još nekako i progutao, da ga djela toliko ne demantiraju. Ustvari o ovome vjerovatno ne bi ni pisao da se Murdo nije u svom posljednjem, kontraverznom, pojavljivanju pokajao.
On kaže da nije zao, ali nikako ne mogu zaboraviti scenu s početka gdje bespotrebno i hladnokrvo ubija krčmara, njegovu ženu i malodobnog sina. Gdje je tu "razlog" kod ubijanja? Ja ga ne vidim, osim čistog sadizma. Jedino moguće "opravdanje" može biti da je htio dokazati jedinom preživjelom razbojniku vlastitu beskrupuloznost s obzirom da je želio postati njegov šef. U redu. Ali poslije takvih poteza nema temelja da se takav lik rehabilitira. Ne može ga se vratiti među pravedne bez obzira koliko mu tijelo bilo unakaženo ili koliko god dobrih djela učinio.
Ako Murda uzmemo promatrati izvan konteksta njegovog pokajanja i ograničimo se samo na ovu priču, zaključak je jednostavan. On je zločinac, koji nema nikakve empatije prema ljudima, voli samo sebe i njegova "ljubav" prema lady Emmy nije ništa osim obožavanje vlastite idealizirane projekcije.
Ali to je tema za komentar "Otočke skupine", tako da to ne može ulaziti u ocjenu ove jako dobre avanture.
8.5/10 |
Edited by - solar on 08/03/2015 14:56:29 |
|
|
|
vknez
Average Member
.JPG)
Croatia
611 Posts
Member since 02/09/2009 |
Posted - 08/03/2015 : 14:56:48
|
quote:
Originally posted by nagor
quote:
Originally posted by vknez
quote:
Originally posted by Elderane84
, moj novi utisak je bio sledeci:
Recimo da bi period koji počinje sa Zagor priča, i mogao nekako ocijeniti kao čitljiv, ali to mu je maksimalno što danas mogu pohvalno reći. Ferijev crtež iz tog perioda je solidan, ali ne više od toga.
2. Nolitin zlatni period: Od Američke odiseje, do "Poklič Sauka", tj. "Kazneni odred, kako već", svaka priča je fantastična na svoj način, iako je neke, npr. Supermajka pregazilo vrijeme.3. Već od Tigra, Nolitine priče variraju. Ima tu bisera, ima i priča Castelija i Canzia, ali sve u svemu, to nije los period. Zavrsava se, kao što svi znamo, legendarnom Nolitinom pričom o Akronjanima, koju je, nažalost, pregazilo vrijeme. Teško je danas shvatiti ozbiljno
supermike-a i akronjane pregazilo vrijeme??? ne slažem se
To su klasik priče, ali akronjani nisu baš nešto... razvučeno i lošnjikavo... Zagor sa strelicama i štitom protiv svemirske eskadrile? Nolllita podbacio u zadnjoj priči.
Supermike je dobar, ali zamisli da ista priča izađe danas i da je crta Chiarolla ili Laurenti... kladim se, da bi je ti prvi popljuvao. ;)
u potpunosti se NE slažem |
Moje aukcije:
https://www.stripovi.com/index.asp?page=auction-search&Action=1&Seller=vknez |
|
|
|
bjelolasica
stripovi.com suradnik
Croatia
5106 Posts
Member since 30/08/2009 |
Posted - 08/03/2015 : 14:57:21
|
quote:
Originally posted by nagor
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
Najgora priča sjevernoameričke sage je po meni Svratište, kratka i besmislena pričica.
Najgora je preteška riječ. Reći ćemo "najmanje dobra priča". Ipak ima pristojnih 74 posto. :)
Priča je simpatična i nije baš sada zaslužila takve "teške superlative". Je li u rangu s Divovima, Nestalim istraživačem, Sloboda i li smrt...? Nije, ali opet nije niti grozna niti teško sranje kroz koje ne možeš proći jer ti se riga od nebuloza koje se u tome pojavljuju.
Tako da slatka i kratka priča, koja neće možda svima ostati dugo u sjećanju, ali će barem proći kroz nju bez pro...a |
Don’t beat me massa!Please don’t beat me massa!Don’t beat this tired old body! No, no!
http://www.youtube.com/watch?v=H8D93Awa434 |
|
|
|
solar
Moderator
Croatia
21432 Posts
Member since 16/03/2004 |
Posted - 08/03/2015 : 15:00:57
|
#355-#357 - Sedam gradova Cibole
Jedan od najuzbudljivijih Zagora ikada. Ideja i scenarij su na razini najboljih Nolittinih ostvarenja. Toliko genijalnih lokacija, zamki, opasnosti, misterija, iznenađenja i ne samo toga. Ipak, idemo po redu.
Dovoljno je bilo pročitati uvodnih tridesetak stranica da vam odmah bude jasno kako vas čeka nešto posebno. Zagor i Čiko su u prošlosti preživjeli tolike moguće i nemoguće situacije, pa opet jedna obična pustinja ih je zamalo dokrajčila. Bilo je dovoljno da ih zamete vjetar i sve je otišlo bestraga. Izvora vode nema, a kraj pijesku se ne nazire. Scene u kojima Duh sa sjekirom zadnjim atomima snage vuče i nosi svoga prijatelja po užarenom pijesku su nezaboravne.
Likovi su u Bosellijevoj režiji pomno izabrani. Ima ih svakakvih, od prijatelja do neprijatelja, ali jednome je posvećena posebna pažnja - Nakai. To je tipičan uzavreli, ponosni Indijanac koji se nalazi s krive strane, ali ipak posjeduje dovoljnu količinu ljudskosti i hrabrosti da kroz trajanje radnje sazrije, shvati i odluči se za Istinu. Klasičan primjer katarze koja je posredovana kroz nekoliko elemenata: ljubav prema Shumavi, fundamentalna želja za pravednošću i utjecaj Duha sa sjekirom. Takvi likovi su Bosellijeva specijalnost i zbog toga njegove priče iskaču od drugih.
Ovo je također priča u kojoj je "Avantura" na prvom mjestu. Svi gradovi su fascinantni te imaju legendarne zamke i misterije koje podsjećaju na najbolje filmove o Indiani Jonesu. Dovoljno je spomenuti grad Vjetra i raskomadanog Rudolfa.
Ali, uza sva svoja spektakularna iznenađenja i odlične likove, najveća vrijednost "Sedam gradova Cibole" je što otvara neke potpuno nove perspektive i stvara veliki simbolički kapital koji je temelj za budućnost serijala.
Zadnji dio je rezerviran za veliko finale i otkriće tajni izgubljenih gradova i drevnih civilizacija Atlantide i Mu. Tako saznajemo njihovu tragičnu prošlost, vidimo da Indijanci usprkos svojem pomanjkanju smisla za tehnologiju ipak bolje razumiju "Drevne" i njihovu poruku mira. Tu se krije klasična pouka da je važnije dobro srce i mudrost nego znanje, pohlepa i arogancija. Zagor u tu priču ulazi također pomalo neočekivano. Boselli je iskoristio drevnog junaka Pahanu kao paralelu Duhu sa sjekirom, na neki način ga je povezao sa likom pravednika koji je zaslužan što je uopće išta ostalo od tih starih civilizacija.
Masewi daje dobro objašnjenje:
"Istina se može pročitati na razne načine... možda neće doći taj Pahana nego netko sličan njemu."
Serijal je početkom devedesetih bio u slijepoj ulici, Darkvud u kojem obitavaju prodavači vatrene vode i izgubljena plemena više nisu bili zanimljivi ni uvjerljivi. I što je bila alternativa, beskrajno ponavljanje istoga ili novi iskorak? Srećom, Boselli je imao talent i hrabrost da krene u novom smjeru. Da se dođe do toga trebalo je napraviti dvije ključne stvari:
- vanjski element, fizički maknuti Zagora iz Darkvuda
- unutarnji element, izgraditi mu novi unutarnji okvir s kojim se može prilagoditi na novu okolinu i nove situacije
Taj nutarnji okvir jest nadogradnja mitologije, mogućnost interpretiranja Duha sa sjekirom kao univerzalnog Heroja koji prelazi granice Darkvuda. Boselli je sa ovime izveo Zagora iz smrti u novi život, a to nije ništa drugo nego logička posljedica onoga što je sam Nolitta započeo, a poslije njega su Sclavi i Capone nastavili.
Crtež i priča se jako dobro nadopunjuju. Boselli je uvijek preferirao svježe i "modernije" crtače ispred klasičnih jer je novim pričama, osim scenarističkog, trebalo dati i novi vizualni identitet. Primjetno je kako se Chiarolla itekako potrudio, nije toliko nemaran i brljav kao danas premda mu je Pepe na dosta tabli ispravljao Zagorovu facu.
9.5/10 |
Edited by - solar on 08/03/2015 15:02:14 |
|
|
|
solar
Moderator
Croatia
21432 Posts
Member since 16/03/2004 |
Posted - 08/03/2015 : 15:04:19
|
#357-#359 - Vještica iz Sierre
Nakon ludih događaja sa izgubljenim gradovima Cibole, dolazi jedna manje zahtjevna priča.
Magija i magijski predmeti su srž ove avanture. Vještica i njezin sin bi vjerovatno ovladali plemenom Navajoa a posljedica toga bi bio nastavak ratovanja sa Hopima i širenje smrti i zla po cijeloj okolici. Duh sa sjekirom je bio ključan akter jer se tek pod njegovim vodstvom balans okrenuo na stranu Dobra. Zle sile su poražene tek kada su svi akteri bili ujedinjeni (Zagor, Nakai, Shumawi) a Svete Ploče su kao magijski predmet bile protuteža zloj Vještici i njezinom sinu.
Također, vidimo daljnji razvoj Shumawinog lika koji pokazuje i neke šamanske sposobnosti.
Ipak nema kompleksnosti ni po pitanju događaja ni po pitanju karaktera. Po ovim stvarima je "Vještica iz Sierre" u cijelom dosadašnjem putovanju najviše bliska običnim darkvudskim pričama.
Bilo je tu i dosta vizualno dobrih scena poput one kada družina stiže do Grand Canyona. Crtež nije ništa posebno, pokazuje se stara boljka Torricellija koji nema svoj vlastiti stil nego se iz priče u priču traži. U mlađim danima je doslovno precrtavao Ferrija, a kasnije se pomalo izgubio, tako mu i ovaj rad izgleda. Linije su mu nekako nesigurne i čudne.
Uglavnom, solidna priča koja Boselliju nije bila pretjerano bitna a to se vidi i po tome što je pisanje scenarija prepustio Burattiniju. Više služi kao poveznica između nekih važnijih i spektakularnijih avantura.
7/10 |
Edited by - solar on 08/03/2015 15:34:14 |
|
|
|
solar
Moderator
Croatia
21432 Posts
Member since 16/03/2004 |
Posted - 08/03/2015 : 15:08:06
|
#359-#361 - Krv Apača
Ovo je jako mučna priča. Ono što joj daje gorak okus, ali i vrijednost, jesu događaji koji su utemeljeni na stvarnosti. Pokolj Apača u selu Bijelog noža, pa činjenica da su Meksikanci plaćali za skalpove, ne samo muškaraca nego žena i djece, su nevjerovatni.
Teško je tu naći nekoga tko je sasvim u pravu, u ovakvom ratu nema pobjednika. Postupci Manuela i njegovih Apača opet nimalo ne zaostaju za meksičkim. Zapaljena hacijenda, ubijanje, mučenje sve ih to čini skoro pa jednako okrutnim.
Zagor upada u tu situaciju kao "vatrogasac" i jedan od malobrojnih koji shvaća da od rata nema ništa. Njegov ulazak u priču je baš onako klasičan, reagirao je na nepravdu prema jednom Indijancu i od tog trenutka situacija ide iz lošega u gore.
Susret sa Čikovom rodbinom je jedini dio priče gdje se čitatelj može nakratko odmoriti od konstantnih sukoba i smrti.
Burattini je uradio dobar posao. On se drži linearnog pripovijedanja i usredotočenosti na Zagora kao narativnog centra. Likovi su prilično jasno određeni, nekoliko glavnih koljača s meksičke strane te Manuel i njegovi ratnici s druge. Ono što priču diže na viši nivo jest reakcija i odluka gradonačelnika na kraju. Možemo ulaziti u to bi li netko na njegovom mjestu učinio baš to, odnosno bi li Manuel pristao na takvu zadovoljštinu s obzirom da ih je već imao u šaci, ali ne možemo osporiti efektnost takve scene.
Krajnji je dojam da su usprkos svemu Apači ipak više u pravu, jer su Meksikanci došli na njihovu zemlju i počeli ih porobljavati i iskorištavati. Ipak to ne opravdava njihovu pretjeranu okrutnost. Duh sa sjekirom je što više pokušavao spriječiti ubijanje bez obzira na kojoj se strani događalo. Zagor se upleo u situaciju koju ne može razriješiti.
Ovo je sedma priča u ovom sjeveroameričkom nizu koji do sada nije imao loših trenutaka. Burattini se pokazao kao izvrsna nadopuna Boselliju i do dan danas njih dvojica ostaju najbolji tandem u novijoj povijesti serijala.
Gaetano Cassaro je odradio solidan posao, primjeti se da je u početne stranice uloženo puno više truda, lica su "normalnija" i općenito crtež je rađen s određenom dozom pažnje bez obzira na neke Pepeove intervencije. Nažalost kako radnja odmiče tako je i Casarro počeo sve više brzati i lošije crtati.
7.5/10 |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3473 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 08/03/2015 : 15:17:29
|
| Super su ti ove analize. Samo nastavi, i ja bih volio napisati tako nešto, ali kad budem imao više vremena. I kad ponovno pročitam neke epizode. |
|
|
|
solar
Moderator
Croatia
21432 Posts
Member since 16/03/2004 |
Posted - 08/03/2015 : 15:20:26
|
| Kad se opet toga skupi stavit ću, za svaki poduži komentar potrošim po sat-dva i to samo kad imam inspiracije što nije baš često.:D |
|
|
|
nagor
Advanced Member
Croatia
12553 Posts
Member since 21/02/2012 |
Posted - 08/03/2015 : 15:24:42
|
quote:
Originally posted by solar
Kad se opet toga skupi stavit ću, za svaki poduži komentar potrošim po sat-dva i to samo kad imam inspiracije što nije baš često.:D
Komentari su ti bolji od većine Zagorovih recenzija.
Trebao bi više recenzija pisat. Samo komentar produžiš i to je to. Ne treba tu biti puno teksta... kvaliteta komentara se traži, a tu si jak...  |
|
|
|
Deers
Advanced Member
Croatia
9464 Posts
Member since 29/03/2004 |
Posted - 08/03/2015 : 15:28:50
|
| Meni su Sedam gradova Cibole bolji od Nolitte i prvi dokaz da je Boselli skapirao zagora kao lika. U toj priči koristi sve one elemente drage Nolitti, klasičnu avanturu sa prevratima, egzotične lokacije i likove i "maznutu priču" ali to radi puno bolje i svrsishodnije. |
"Trzaj mišica i nad prazninom sam." |
|
|
|
solar
Moderator
Croatia
21432 Posts
Member since 16/03/2004 |
Posted - 08/03/2015 : 15:30:39
|
quote:
Originally posted by nagor
quote:
Originally posted by solar
Kad se opet toga skupi stavit ću, za svaki poduži komentar potrošim po sat-dva i to samo kad imam inspiracije što nije baš često.:D
Komentari su ti bolji od većine Zagorovih recenzija.
Trebao bi više recenzija pisat. Samo komentar produžiš i to je to. Ne treba tu biti puno teksta... kvaliteta komentara se traži, a tu si jak...
Hvala na komplimentima, ali za mene je forma komentara idealna, kod recenzija previše razbijam glavu i nije mi nikakav gušt pisat ih.
Ipak, rezervirao sam prvu epizodu Orfana i zasad mi ide sasvim dobro, vidjet ćemo... |
Edited by - solar on 08/03/2015 15:31:41 |
|
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
11913 Posts
Member since 24/04/2012 |
|
|
sergej773
Senior Member
Cuba
1922 Posts
Member since 03/06/2012 |
Posted - 08/03/2015 : 16:20:04
|
| Primetio sam da su na dosta Zagorovih recenzija potrebne kontrarecenzije, najkritičnije su one recenzije koje je radio Darkwood Devil oko 2003. godine, trebalo bi napraviti popis gde su kontrarecenzije potrebne. |
|
|
|
Topic |
|
|
|
ZAGOR
