| Author |
 Topic  |
|
Dr.GonZo
Senior Member
Croatia
1159 Posts
Member since 31/03/2002 |
|
|
Dr.GonZo
Senior Member
Croatia
1159 Posts
Member since 31/03/2002 |
|
|
Dr.GonZo
Senior Member
Croatia
1159 Posts
Member since 31/03/2002 |
|
|
Dr.GonZo
Senior Member
Croatia
1159 Posts
Member since 31/03/2002 |
|
|
supermark
stripovi.com suradnik
(1).jpg)
Croatia
29540 Posts
Member since 06/02/2007 |
|
|
Dr.GonZo
Senior Member
Croatia
1159 Posts
Member since 31/03/2002 |
|
|
Dr.GonZo
Senior Member
Croatia
1159 Posts
Member since 31/03/2002 |
|
|
supermark
stripovi.com suradnik
Croatia
29540 Posts
Member since 06/02/2007 |
 Posted - 30/11/2011 : 15:23:26
|
quote:
Originally posted by Dr.GonZo
Naravno...imaš gore njihove recenzije
a ja nisam ni otvarao linkove, mislio sam da je to tuđi tekst  |
 |
|
|
Dr.GonZo
Senior Member
Croatia
1159 Posts
Member since 31/03/2002 |
Posted - 13/12/2011 : 12:13:21
|
SADRŽAJ:''- Farmer Vincent sa svojom sestrom Idom kidnapira slučajne namjernike, koji imaju tu nesreću da odsjednu u njihovom malom motelu zvanom ''Hello'' ili koji noću prolaze u svojim vozilima sami na osamljenoj cesti.
Nakon što ih 'milosrdno' likvidira Vincent od mesa ubijenih radi poseban sastojak za svoje mesne poslastice od kojih su najpoznatiji Vincetovi štapići od sušenog mesa. Kad se farmer zaljubi u Terry, jednu od svojih žrtava, on joj poštedi život, ali tako uvede nemir u svoj... Romantični odnos farmera i mlade djevojke počne naveliko štetiti 'poslu' i samom odnosu sa Vincentovim mlađim bratom Bruceom, te pogotovo ljubomornom sestrom Idom..."
Recenzija filma "Motel Hell" (1980) = http://frogbros.blog.hr/2011/12/1629693365/motel-hell-1980.html |
https://www.youtube.com/channel/UCSVFRt10CqkxsU_hZWeo_JA?view_as=subscriber - HororFilm Playground predstavlja |
Edited by - Dr.GonZo on 13/12/2011 12:14:50 |
|
|
|
Dr.GonZo
Senior Member
Croatia
1159 Posts
Member since 31/03/2002 |
|
|
Dr.GonZo
Senior Member
Croatia
1159 Posts
Member since 31/03/2002 |
|
|
zeljko
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
17661 Posts
Member since 02/08/2002 |
|
|
Dr.GonZo
Senior Member
Croatia
1159 Posts
Member since 31/03/2002 |
Posted - 02/01/2012 : 21:30:25
|
| Jebeš ga trudit ću se... Sad sam bio mjesec dana na godišnjem, pa nisam stigao od žena, pića, izlazaka vani i gledanja filmova, čitanja stripova, pisanja knjige, sređivanja nove kuhinje u stanju, igranja videoigara, pecanja,...sad ćemo to ispraviti, jer ovaj tjedan sam slobodniji od ovih gore 'stvari' pa će ovo sve ići brže malo... |
https://www.youtube.com/channel/UCSVFRt10CqkxsU_hZWeo_JA?view_as=subscriber - HororFilm Playground predstavlja |
|
|
|
zeljko
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
17661 Posts
Member since 02/08/2002 |
|
|
Dr.GonZo
Senior Member
Croatia
1159 Posts
Member since 31/03/2002 |
|
|
swamp thing
Advanced Member
.jpg)
Bosnia and Herzegovina
4078 Posts
Member since 05/08/2009 |
|
|
Dr.GonZo
Senior Member
Croatia
1159 Posts
Member since 31/03/2002 |
|
|
supermark
stripovi.com suradnik
Croatia
29540 Posts
Member since 06/02/2007 |
|
|
Dr.GonZo
Senior Member
Croatia
1159 Posts
Member since 31/03/2002 |
Posted - 09/01/2012 : 20:23:19
|
Nije važan film...nego sam poster. Film može biti najveće govno...ali ako je plakat dobar onda je to odlično, jer je ipak lista koja govori samo o plakatima a ne o filmovima.
Iskreno još nisam gledao ni prvi dio, ali to budem ovih dana zajedno sa jedinicom, pa iako je film dobio jako loše kritike. No, pošto je slasher gleda se bez obzira na sve.
Evo svako malo bacim pogled i ne mogu se načuditi da mi je za ovako nevažan film njegov poster jebeno odličan...
Gledao si film ili si samo mislio da ti je filmski poster govno?
p.s. - ima da je nekome zapao koji plakat ove godine za oko? |
https://www.youtube.com/channel/UCSVFRt10CqkxsU_hZWeo_JA?view_as=subscriber - HororFilm Playground predstavlja |
Edited by - Dr.GonZo on 09/01/2012 20:24:28 |
|
|
|
supermark
stripovi.com suradnik
Croatia
29540 Posts
Member since 06/02/2007 |
|
|
Dr.GonZo
Senior Member
Croatia
1159 Posts
Member since 31/03/2002 |
|
|
Dr.GonZo
Senior Member
Croatia
1159 Posts
Member since 31/03/2002 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 16/01/2012 : 09:36:05
|
Kakve su to gluposti da je Paul loš film (uz to što nema veze s hororom već je filmo- i stripofilska zafrkancija sa SF-om. Također, i staromodni Carpenterov Odjel straha je sasvim pristojan.
Elem...
Britanski scenaristički i glumački dvojac Simon Pegg i Nick Frost prvi su put udružili snage u televizijskom sitcomu „Spaced“ 1999. godine, kratkotrajnom projektu koji se na duhovit i pomaknut način bavio životima dvojice prijatelja koji su veliki ljubitelji stripova. Isti koncept temeljen na satiričnoj eksploataciji žanrovskih odrednica i poigravanju istima kroz naglašavanje apsurda i bizarnosti, na slikovitim likovima, pomaknutim trivijalnim situacijama i brzim dijalozima Pegg i Frost su nastavili varirati i u svojim sljedećim projektima, i kod nas distribuiranoj horor-komediji „Zora glupih mrtvaca“ u kojima su se pozabavili kultnim filmovima o zombijima Georgea A. Romera, kao i u parodiji na policijske serijale u filmu „Hot Fuzz“ iz 2007. Uspjesi ovih naslova pogurali su i njihove glumačke karijere, osobito Simona Pegga koji je ostvario zapažene sporedne role u hitovima „Nemoguća misija III“ i „Zvjezdane staze“, te glavnu ulogu u solidnoj romantičnoj komediji „Kako izgubiti posao i otuđiti se od ljudi“. U njihovom recentnom projektu, fantastičnoj pustolovnoj komediji „Paul“, Pegg i Frost još jednom na dosta uspješan način variraju dobitnu formulu, ovaj put ismijavajući milje ljubitelja stripa i znanstvene fantastike.
U središtu zbivanja su najbolji prijatelji Graeme Willy (Simon Pegg) i Clive Gollings (Nick Frost), lakomisleni i ne baš zreli Britanci koji stižu u San Diego na festival stripa Comic-Con. Nakon uživanja u stripovima i omiljenim junacima što im je bio životni san, Graeme i Clive odluče iznajmiti obiteljsko karavan vozilo i njime krenuti na put po Americi, na obilazak lokacija na kojima su navodno primijećeni NLO-i. Kad se nađu u blizini Zone 51, pred njihovim vozilom jedan automobil doživi tešku nesreću. Hitajući mu u pomoć, Graeme i Clive odjednom pred sobom ugledaju sivo-zelenog izvanzemaljca nevelika rasta koji govori savršeni engleski. Predstavivši im se kao Paul (glas Setha Rogena), brbljavi alien dobro upućen u pop-kulturu zatraži da ga povedu sa sobom, na što dečki i pristanu. Istovremeno, Paulovim tragom kreću vladin agent Lorenzo Zoil (Jason Bateman) i dvojica njegovih šeprtljavih ljudi koji se žele domoći nepoznatog bića. No Paul ima sposobnost da u trenucima kad zadrži dah postane nevidljiv i prolazi kroz objekte. A kad dečki s Paulom upoznaju mladu Ruth Buggs (Kristen Wiig), kći vlasnika auto-kampa, otkriće izvanzemaljca poljuljat će njezina vjerska uvjerenja i natjerati da se pridruži bjeguncima. U čitavu priču ubrzo će se umiješati Ruthin agresivni otac Moses (John Carroll Lynch), dvojica primitivnih lokalnih siledžija te naposljetku posada Paulova svemirskog broda.
Najveće vrline ovog filma koji je solidno režirao dosad nepoznati Greg Mottola kriju se u njegovoj humanosti i empatičnosti, kao i u vrlo zabavnom i uspjelom humoru. Dakako, tu je i blago i simpatično ismijavanje ljudi kakvi su Graeme i Clive, žestokih fanova stripa i SF-a koji su prikazani kao pozitivno infantilni dečki koji odbijaju odrasti i koji su otvoreni novim spoznajama, te nenametljivo proveden no iznenađujuće efektan angažman i zagovor proimigrantskih prava koji plastično oslikava scena u kojoj zbunjeni hotelski djelatnik Jorge, ilegalni meksički imigrant, protagoniste iznenađen upita „kako to mislite – stranac?“. Nerijetko urnebesno duhovite situacije s brzim i inteligentnim dijalozima punih šašavih psovki nižu se u vrlo dobrom ritmu, a najizraženija meta otkačenog humora je vjerski fanatizam, iako ne ostaju pošteđeni ni tipični američki „rednecksi“, vladine službe i umišljeni književnici. Likovi su slikoviti i obilježeni malim ljudskim nedostacima, romantični podzaplet je dobro proveden, u završnici su umetnute i natruhe melodrame, a Simon Pegg i Nick Frost funkcioniraju kao skladan i dobro uigran komičarski par. Ako navedenom dodamo subverzivno propitkivanje religioznosti i kršćanskih dogmi (Ruth tako nosi majicu s crtežom Isusa koji vatrenim oružjem ubija Charlesa Darwina uz natpis „evoluiraj ovo!“), raspoloženu sporednu ulogu pouzdanog Jasona Batemana („Juno“, „Ni na nebu, ni na zemlji“, „Zamjena“), efektne također sporedne role celuloidne znan-fan ikone Sigourney Weaver i Blythe Danner (serijal „Dozvola za brak“), te posvete mnoštvu naslova filmskog SF-a od „Ratova zvijezda“ preko „Flasha Gordona“ do „Ljudi u crnom“, a o „Dosjeima X“ da se i ne govori, jasno je da je „Paul“ nepretenciozno i više no pristojno djelo u kojem će ponajprije uživati ljubitelji znanstvene fantastike i stripa, ali svakako ne i samo oni. Ukratko – istina je oko nas!
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 16/01/2012 : 09:40:18
|
A tu je i dobri stari John...
Od 1974. kada je snimio kultni parodijski SF „Tamna zvijezda“, do remek-djela „Stvor“ realiziranog 1982. godine, John Carpenter je uz Waltera Hilla bio jedna od perjanica „novog Hollywooda“. U njegovom su se redateljskom portfelju nalazila redom sjajna ostvarenja, od antologijskog horora „Noć vještica“ preko fascinantnog akcijskog trilera „Napad na policijsku postaju br. 13“, triler-drame „Netko me promatra“, biografske drame „Elvis“ i za nijansu manje uspjelog fantastičnog horora „Magla“ do futurističkog akcića „Bijeg iz New Yorka“. Carpenter je tada bio podjednako štovan od tvrdokornih žanrovaca kao i od zagovornika autorskog filma, a o njemu je koju riječ želio prozboriti svaki imalo ambiciozniji filmofil i ljepoduh koji je držao do sebe. Uistinu, Carpenter je jedan od ključnih holivudskih filmaša iz 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog stoljeća, redatelj čija su niskobudžetna, žanrovski strogo definirana i nerijetko prijelomna ostvarenja značajno oblikovala svjetonazor, ukus i estetiku filmofila stasalih tijekom tih desetljeća. Sredinom 80-ih slijedio je redateljev kreativni pad i nizanje dobro režiranih, sasvim korektnih i prilično zabavnih djela „Christina: auto ubojica“, „Čovjek sa zvijezda“, „Velika gužva u Kineskoj četvrti“ i „Knez tame“, da bi u svom zaključnom filmu iz 80-ih, odličnom i u priličnoj mjeri subverzivnom i protukapitalistički usmjerenom akcijskom SF-u „Oni žive“, Carpenter štovatelje podsjetio na svoje najbolje dane. I u fantastičnom hororu „U raljama ludila“ iz 1995. činilo se da je Carpenter onaj stari, to se donekle moglo reći i za „Vampire“ snimljene tri godine kasnije, nakon kojih su uslijedila ozbiljna kreativna posrnuća u filmovima „Selo prokletih“, „Bijeg iz L.A.-a“ i „Duhovi Marsa“. Iako je u njima prividno sve bilo na broju, postajalo je jasno da je Carpenter umoran, da se posve okrenuo derivativnosti i autoreferencijalnosti te da njegova titula „kralja horora“ sve više blijedi.
Razvidno je to i iz njegovog recentnog ostvarenja, psihološke horor-drame „Odjel straha“ realizirane punih 9 godina nakon eksploatacijskih „Duhova Marsa“. I na temelju ovog naslova čini se da 63-godišnji Carpenter više nema što novo za reći, da živi od nostalgije i stare slave te da nema novih ideja i svježih priča. Film izvornog naslova „John Carpenter´s The Ward“ nudi staromodnu priču smještenu u kontekst ponižavanja i institucionalnog zlostavljanja žena u Americi 60-ih godina prošlog stoljeća, čime se na znatno superiorniji način pozabavio Clint Eastwood u „Zamjeni“, kao i Zack Snyder u nedavnoj fantastičnoj akcijskoj eskapadi „Sucker Punch: Baby Doll uzvraća udarac“. U središtu zbivanja je mlada Kristen (Amber Heard), bistra i energična djevojka koja, nakon što je iz nepoznatih razloga spalila jednu kuću, dospije u psihijatrijsku bolnicu u Oregonu. Isprva se čini da je Kristen sasvim zdrava i prisebna cura koja brižnom psihijatru Stringeru (Jared Harris), gruboj sestri Lundt (Susanna Burney), medicinskom bratu Royu (D.R. Anderson) i drugima prkosi isključivo zbog buntovnog duha i revolta zbog smještaja u bolnicu. No kada ubrzo počne doživljavati zastrašujuće vizije u kojima ju progoni mumificirani leš neke žene, te kad zaključi da je smještena u ćeliji iz koje je prethodna pacijentica okrutno ubijena, Kristen će shvatiti da nešto nije u redu. A da sve bude gore, izgleda da slične vizije imaju i druge pacijentice, Emily (Mamie Gummer), Sarah (Danielle Panabaker), Zoey (Laura-Leigh) i Iris (Lyndsy Fonseca), redom djevojke njezine dobi koje se međusobno izrazito karakterno razlikuju. Kada duh mumificirane žene uskoro počne ubijati djevojke, Kirsten će otkriti da je riječ o Alice, curi koju su druge pacijentice okrutno ubile i koja je čini se krenula u osvetnički pohod. No sve možda i nije onakvo kakvim se čini.
Filmu „Odjel straha“ može se uistinu štošta prigovoriti. Od naglašene staromodnosti, podjednako u smislu konvencionalne režije, stila, jednostavnog zapleta i oskudnih specijalnih efekata, preko upadljivo skromne, da ne kažem jeftine produkcije kakvu je Carpenter u danima najveće slave s lakoćom uspijevao pretvoriti u kreativnu prednost, do završnog obrata koji imalo iskusniji filmofil lako može naslutiti već negdje oko sredine filma. Sve je tu već viđeno i pretrpano klišejima, redatelj učestalo poseže i za najotrcanijim horor-štosovima s prijetećim siluetama i rukama u drugom planu, a isprva intrigantno naznačen dramski okvir koji upućuje na bavljenje opresijom nad ženama u Americi 60-ih naposljetku biva iznevjeren. Ipak, ovaj Carpenterov žal za davnim 80-ima njegovim bi se okorjelim fanovima, u koje se ubraja i nižepotpisani kritičar, mogao i svidjeti. Ponajviše zbog dosta efektnog i sugestivnog tjeskobnog i paranoidnog ozračja, potom zbog obrata u završnici zahvaljujući kojem, premda je očekivan, dosta trenutaka koji se dotad čine nelogičnima i ishitrenima ipak dobiva racionalno objašnjenje, te zbog nekoliko uistinu učinkovitih horor-scena koje gledatelja dovode na rub sjedala. I kad pati od nedostatka nadahnuća i energije, i kad se gubi u autoreferencijalnosti i derivativnosti, i kad se doima potrošeno i umorno, John Carpenter ipak još uvijek uspijeva snimiti dovoljno zanimljiv film. A možda je ipak stvar u nostalgiji i kreditu koji je ovaj kritičar spreman dati svom (nekad) omiljenom redatelju.
A tu je i Carpenter na setu filma
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 16/01/2012 : 10:05:36
|
A glupost je i proglašavanje vrlo dobrog Vriska 4 lošim. Da ne duljim...
Kad se 1996. godine u kinima pojavio izvorni horor-triler „Vrisak“ realiziran u režiji legende žanra Wesa Cravena, među ostalim potpisnika glasovitih horora „Strava u Ulici brijestova“, „Brda imaju oči“ i „Zmija i duga“, te prema ingenioznom scenariju debitanta Kevina Williamsona („Znam što si radila prošlog ljeta“, „Dosje alien“, „Ubijajući gospođicu Tingle“, serije „Dawson´s Creek“, „Vampirski dnevnici“), lako je bilo zaključiti da je posrijedi hit koji će se ubrzo prometnuti u najutjecajniji horor posljednjeg desetljeća 20. stoljeća i u jedan od najuspjelijih predstavnika žanra svih vremena. Naime, scenarij „Vriska“ Williamson je s jedne strane koncipirao kao posvetu omiljenim hororima iz svoje mladosti, kakvi su primjerice antologijska „Noć vještica“ Johna Carpentera iz 1978. i prvi nastavak tijekom 80-ih vrlo popularnog slasher-serijala „Petak 13.“, uz istodobno iznimno inventivno postmoderno poigravanje samim žanrom, njegovim odrednicama, općim mjestima i klišejima, kao i konstantnu metafilmsku zafrkanciju u kojoj su mahom neodgovorni, nezreli i budalasti protagonisti, zatječući se u smrtnim opasnostima, svoje situacije uspoređivali sa sličnim scenama iz omiljenih im horor-filmova. Izniman uspjeh postignut „Vriskom“, podjednako komercijalni i kritičarski, ovaj je dvojac nagnao da već sljedeće godine prione snimanju derivativnog i za nijansu slabijeg nastavka u kojem se predoslovno i mnogo manje maštovito varirala priča prethodnika, da bi Craven bez Williamsona i uz suradnju scenarista Ehrena Krugera („Građani opasnih namjera“) trilogiju zaključio 2000. godine prilično bezidejnim i zamornim „Vriskom 3“.
Unatoč kvalitativnom posrtanju financijski unosne trilogije ona je tijekom minulih 15-ak godina inicirala nastanak čitavog niza uglavnom neuspješnih ili tek korektnih „klonova“ kakvi su duologija „Stravične legende“, serijal „Put bez povratka“ te naslovi „Cherry Falls“ i „Krvavo Valentinovo“. Iako se prije 11 godina činilo da je trećim dijelom priča zaokružena i da se tu nema više što novo i zanimljivo reći, izvorni autorski dvojac ove nam je godine odlučio pokazati da smo u krivu i da se storija o pohodu maskiranog ubojice Ghostfacea u gradiću Woodsborou može zavrtjeti još jednom. I ovog puta u središtu zbivanja je Sidney Prescott (Neve Campbell), već mlada žena na rubu srednjih godina koja se nakon dugotrajnog izbivanja vraća u Woodsboro. Ona je sad uspješna književnica na turneji na kojoj predstavlja i potpisuje svoju knjigu u kojoj je opisala stravične događaje iz prošlosti i detalje o tome kako je postala konstantna žrtva. No upravo se ove godine navršava okrugla godišnjica od originalnog krvavog pohoda maskiranih ubojica, a Sidneyin stari prijatelj Dewey Riley (David Arquette), koji je u međuvremenu postao šerif i oženio se novinarkom Gale Weathers (Courtney Cox), suočava se s novim valom okrutnih ubojstava. Čini se da novi ubojica doslovno oponaša „modus operandi“ nekadašnjih zločinaca, u što će se uvjeriti i Sidney nakon što odsjedne kod svoje tetke Kate (Mary McDonell) i kad shvati da su ovaj put u smrtnoj opasnosti njezina nećakinja Jill (Emma Roberts), njene prijateljice Kirby (Hayden Panettiere) i Olivia (Marielle Jaffe), Deweyeva pomoćnica Judy (Marley Shelton) i drugi mještani. A kad uz pomoć Gale odluči istražiti čitav slučaj, Sidney i energična novinarka otkrit će da u žanru horora sad vladaju nova pravila, da se najviše cijeni strah od nepoznatog te da maskirani ubojica želi oživjeti filmski serijal „Ubod!“ temeljen na starim zločinima u Woodsborou.
Već od uvodne sekvence „Vriska 4“ (ili „Vrisk4“ odnosno „Scre4ma“, što je naslov pod kojim je film distribuiran na matičnom tržištu) razvidno je da Kevin Williamson još uvijek nije izgubio dar za inventivno i zabavno metafilmsko poigravanje žanrovskim obilježjima horora. U toj sekvenci pratimo dvije djevojke koje se upravo pripremaju za gledanje četvrtog nastavka serijala „Slagalica strave“, a tu situaciju Williamson duhovito crnohumorno koristi za sasvim jasnu kritiku slashera i podžanra zvanog „torture porn“ te za afirmaciju „klasičnog“ horora i općenito filmova koji će počivati na slikovitim likovima i njihovim karakterima, a ne na podražavanju najnižih nagona i strasti publike. Istodobno, ta je sekvenca i uspjela posveta prvom „Vrisku“, točnije znamenitoj uvodnoj sceni s telefonskim pozivom, da bi se ubrzo pokazalo kako je zapravo riječ o filmu u filmu, odnosno da druge dvije cure gledaju početak horora „Ubod! 6“. No to nije kraj jer sve nakon iznenadne provale nasilja potom ide još korak dalje, te se pokazuje da je netom viđeno zapravo bila uvodna sekvenca filma „Ubod! 7“ koji gledaju nove dvije djevojke. Taj „film u filmu u filmu“ svakako je efektna dosjetka koju Williamson zaokružuje živim dijalozima i zabavnim zapažanjima o današnjim hororima, a Craven nadopunjuje očekivano sigurnom i sugestivnom režijom. Zabavna metatekstualnost, (auto)ironija, inteligentni dijalozi i unutaržanrovska zafrkancija vrline su cjeline koja vrlo dobro funkcionira na više razina. Dakako, stvarajući film koji istovremeno funkcionira i kao remake prvog nastavka i kao reboot serijala, i Craven i Williamson su itekako svjesni da se horor kao žanr znatno promijenio tijekom proteklih 15 godina od prvog „Vriska“, kao i da su danas zahvaljujući tehnološkom napretku posve drugačije prirode medija i komunikacije. Njihov ubojica tako koristi prednosti (odnosno „prednosti“) društvenih mreža poput Facebooka i Twittera, ali je i svjestan instant slave i popularnosti koje mu može pružiti internet. A kad se junakinja Sidney Prescott u završnici još jednom suoči s ubojicom, i kad se već učini da bi u duhu vremena ubojica mogao izići kao pobjednik, ona će mu u lice odbrusiti da je pravilo remakeova „Don´t fuck with the original!“. Premda i ovaj film pati od derivativnosti i povremeno nemaštovitog variranja klišeja, u cjelini je ipak posrijedi zabavno filmofilsko ostvarenje koje će vas u nekoliko navrata pošteno prestrašiti.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Topic |
|
|
|
HororFilm Playground predstavlja...
