Definitivno Boneli.. Sto zbog nostalgije sto zbog junaka koje volim, zbog nacina pripovedanja, crtanja i ostalog.. Nove forme izrazavanja tipa tzv grafickih novela ne podnosim... Volim naravno i neke francuske stripove i par ostalih, ali Boneli je definitivno br. 1! U tim stripovima uzivam iako su mi radnje naivne itd... A kada bih se odlucivao za citanje izmedju nekih amera i filma, radije bih pogledao film... Isto tako izmedju novela i knjiga, nema dileme, svakako knjiga....
Zagor, Blek, Mark, Miki, Teks, Kit, Mister No i ostali su mi bili i ostali strip...
Ja sam više za neBoneli,budući da od Bonelija volim samo Zagora a od ostalih su tu Punisher,Spiderman,Flash,Green Lantern,Silver Surfer,X-Men,Batman,Superman,Fantastic Four,Wonder Woman itd.:):):):)
“All we have to decide is what to do with the time that is given us.”
kao klinac citao Bonelli, u pubertetu postepeno poceo da osvajam ostale teritorije krenuvsi sa superherojima. Danas, vec star magarac, citam sve. Zavisi od raspolozenja, a sa vremena na vrijeme se zazelim dobrog starog Zagora ili Dylana, ponekad nekog superherojskog stripa, BD ili dobrog autorskog.
Faza prva: Bonelli Faza druga: sve osim Bonellija koji se podcjenjuje i sa gadjenjem gleda na ljude koji ga citaju treca i zavrsna faza: cita se sve i vraca se i djelimicno Bonelliju i ne stidi se vise priznati da je tako.
Čitam sve što stignem i uspijem nabaviti. Dao sam priliku svima, ali Europski strip i nešto južnoameričkog mi najbolje odgovara. Amerikance ne volim, kao niti mange iako sam dosta amera pročitao.
E sad, što se tiče sakupljanja 90% svega sakupljenog je Bonelli. Ne zato što su najbolji, već zato što ih najviše volim...
NeBonelli. Ima i Bonelli dobrih stvari (Marti!) i losih (Zagor..) - kad i druge skole. Ali Bonelli mi nije "TOP", druge skole su mi draze. Jes, poceo sam da se ozbiljnije bavim stripom kad sam video Martija na trafici, ali ima previse dobrih stripova van Bonellija.
NeBonelli. Ni ka klinac nisan nešto posebno obožava Bonelli. Otac mi je kupova Asteriksa i TT pa san se prvenstveno priko toka navuka na stripove. Mister No mi je bija dobar, kasnije DD. Sada mi je od Bonellija odličan MV, Ken koji i nije Bonelli, a s gušton od Bonellija pročitan tu i tamo koju epizodu Texa i Martija.
NeBonelli. Samo Dylan, probao sam i sa drugim Bonelli stripovima, jednostavno ne ide... Americka skola mi je odlicna, ali sve sto sam procitao su bile neke ''kultne'' (zasto uopste koristim ovu rijec) stvari, mislim da se u njihovoj hiperprodukciji nalazi mizeran postotak kvalitetnih stvari, ali i to je opet dosta...
Inače, uz dužne iznimke, većina Bonelli stripova ima pravocrtnu radnju, lagani su i pitki; tako da su meni čisti eskapizam od svakodnevnice. A isto tako se od srca nasmijem uz njih.
neBonelliji su mi za prilike kad želim skroz zaronit u neku priču i doslovno se izgubiti na neko vrijeme u kvalitetnoj priči.
Neki se možda neće složiti, ali kod Bonellija ima meni i tzv. netipično Bonelli priča, koje me iznenade (pozitivno naravno) kojima ih se da svrstati u neBonellije :)
I am the Lord of all Evil...but you can call me Cookie