quote:

---

Originally posted by Darth Ivan

al sam se namučio dok sam pročitao cijelu stvar...

inače, film "Greystoke - legenda o Tarzanu" je bio (mislim) prošli petak na HRT-u.

btw, Sabor je leopard, ne tigar

---

quote:

---

Originally posted by rommel

SABOR JE LAVICA
ŠITA JE LEOPARD

---

quote:

---

Originally posted by Johnny Difool

Tu je i uobičajeno izvrsna hrvatska sinkronizacija u kojoj energičnim glasovnim interpretacijama i duhovitostima prednjače Edo Maajka kao Sid i Mirela Brekalo Popović kao njegova baka, dok najslabiji dojam ostavlja nezainteresirani Tarik Filipović u ulozi Diega.

---

quote:

---

Originally posted by Johnny Difool

Sasvim se slažem, Tarik je vrlo loš glumac.
Da nije bilo Milijunaša i imitiranja Ćire s čim je već postao prilično dosadan i zamoran, za njega kao glumca ne bismo ni znali.

---

quote:

---

U Bitangama i princezama je najslabiji od svih i nimalo duhovit (a možda je opterećen i statusom "zvijezde")

---

quote:

---

i zapravo se ne sjećam filmske i TV-uloge u kojoj je dobar.

---

quote:

---

Originally posted by Johnny Difool

Nažalost, mislim da nema.

Ja sam ga prije dvije godine gledao na Danima hrvatskog filma, na kojima je i pobijedio, i koliko znam nigdje drugdje nije prikazivan.

Bilo bi logično da ga recimo emitira HTV, ali do daljnjeg ništa od toga.

Jedino da pišeš Bašiću na mail-adresu zdenko.bell@gmail.com

---

quote:

---

Originally posted by Johnny Difool

Gledao sam kazališne Metastaze, i tamo je prilično dobar. Na početku sam ga gledao u Izbacivačima, i bio je jako dobar, ali to je bilo prije Milijunaša i "zvjezdanog" statusa.

---

quote:

---

Nigdje drugo ga u kazalištu nisam gledao, a gluposti poput Magic Act Showa i Spektakluka izbjegavam jer je riječ o sasvim trivijalnim i jeftinim pseudokabareima u kojima se prizemnim forama podilazi publici.

---

quote:

---

Ostavljam mogućnost da je u kazalištu bolji nego na filmu

---

quote:

---

ali kako god okreneš da nije Milijunaša i kvizova koji su slijedili, on bi kao glumac bio sasvim anoniman.

---

quote:

---

BTW, nekoliko puta je upadljivo izostajao iz Bitangi i princeza, recimo kad je kao dignuo ruke od karijere, pustio bradu i otišao lutati svijetom (ili tako nekako), pa pretpostavljam da su ga se i oni pokušali riješiti. Nažalost bezuspješno, jer se poslije uvijek vraćao.

---

quote:

---

Možda je privatno duhovit, na temelju kvizova vjerojatno i jest, ali u glumi se upadljivo kloni ludiranja i improviziranja, što je gadna mana. U BIP se svi maksimalno ludiraju i sprdaju na vlastiti račun, i odlični Kekin i gostujući glumci, jedino je Tarik drven ko metla, s otprilike tolikim glumačkim rasponom.

---

quote:

---

Originally posted by Johnny Difool



Merida Hrabra (Brave), r. Mark Andrews, Brenda Chapman i Steve Purcell, SAD, 2012.


Još od legendarne „Priče o igračkama“ iz 1996. godine, studio Pixar stjecao je ugled najambicioznije, najzanimljivije i najuspješnije tvrtke za produkciju animiranih filmova. Uistinu, svojim nizom redom izvrsnih, idejno i pristupom vrlo svježih i promišljenih hitova od druge „Priče o igračkama“, „Života buba“ i „Čudovišta iz ormara“, preko „Potrage za Nemom“, „Izbavitelja“ i „Auta“ do sjajnih „Juhu-hu“, „Wall°E“ i „Nebesa“, Pixar se prometnuo u studio ključan za nove kvalitativne, kreativne i komercijalne uzlete animiranog filma. Ipak, čitavo to vrijeme neki su kritičari i dio publike piksrovcima uz razmjerno mediokritetstvo zamjerali nastavak diznijevske politike drugim sredstvima, odnosno novu afirmaciju konzervativnog svjetonazora i tradicionalnih vrijednosti „americane“, ovog puta inteligentno zamotane u populistički i širokoj publici atraktivan celofan križanca akcije, humora i pozitivnog infantilizma. To je osobito došlo do izražaja tijekom prethodnih godina u kojima se na temelju „Priče o igračkama 3“ i „Auta 2“ mogao steći dojam da je Pixaru, vezanom u brak iz interesa s Disneyem, ponestalo mašte i izvornih ideja te se umjesto smišljanju originalnih priča okreće štancanju nastavaka nekadašnjih hitova. Srećom, njihovo recentno ostvarenje, iznadprosječno uspjela fantastična humorna pustolovina „Merida Hrabra“ unatoč određenim prigovorima vraća povjerenje u Pixar i daje do znanja da kod njih još uvijek ne manjka zanimljivih i razmjerno svježih ideja.

„Merida Hrabra“ je po nekoliko detalja osobit Pixarov projekt: ne samo što je riječ o prvoj bajci realiziranoj u okrilju studija i vremenom radnje smještena u Škotsku u 10. stoljeću, koja je k tome prilično tamna i na trenutke dosta tjeskobna, već je posrijedi i njihov prvi naslov sa ženskim likom kao protagonisticom. Ona je odvažna Merida (glas Judite Franković), temperamentna mlada djevojka koju su grubi ali dobrodušni otac Fergus (glas Ljube Zečevića) i brižna no odlučna majka Elinor (glas Ksenije Pajić) odgojili kao samosvjesnu i svojeglavu osobu koja izvrsno barata lukom i strijelom i koja ne želi ovisiti ni o kome. Stoga će Merida biti vrlo iznenađena kad jednog dana dozna da ju je majka odlučila što prije udati, te da je u cilju toga u njihov dvorac pozvala pripadnike triju klanova sinovi čijih su vođa stasali za ženidbu. Elinor vjeruje da će jedan od njih biti pravi partner za Meridu koja se užasava pomisli na skoru udaju i gubitak neovisnosti. Da bi to spriječila, djevojka najprije u natjecanju u streličarstvu nadvisi sve potencijalne ženike, a nakon toga na vjernom konju pobjegne u šumu slijedeći čarobne Krijesce, sitna šumska bića plavičastog sjaja koji joj pokažu put do kućice u kojoj živi stara šumska vještica (glas Slavice Knežević). Kad ju Merida zamoli za čaroliju da njen život više ne bude isti i da joj se majka promijeni, vještica joj pripravi kolač za majku čije joj djelovanje odbije otkriti. No Merida ne zna da će se Elinor nakon što pojede komad kolača ubrzo pretvoriti u dobroćudnu medvjedicu, te da će slična sudbina uskoro zadesiti i trojicu njezine male braće. Za nevolju, djevojčin otac je u borbi s medvjedom svojedobno izgubio nogu, te su mu otad upravo medvjedi smrtni neprijatelji. Dok majci pomaže u skrivanju i bijegu, Merida mora do zore drugog dana dokučiti zagonetku koju joj je vještica zadala, inače će Elinor zauvijek ostati medvjedica.

U interpretaciji Pixarovih majstora mlada Škotkinja iz 10. stoljeća je vrlo suvremena junakinja, na način na koji su to prije dva desetljeća i više bile primjerice protagonistice Disneyevih hitova „Mala sirena“ i „Ljepotica i zvijer“. Tjelesnim gegovima daje se podjednak prostor kao i verbalnom humoru, likovi su živopisni i vrlo plastični, režija je dinamična i nerijetko nadahnuta a 3D-efekti vrlo atraktivni ali i nenametljivo izvedeni, tako da ni u jednom trenutku nemaju primat nad pričom i likovima. Kombinacija komedije situacije i karaktera izvedena je vrlo spretno, primjetni su i elementi screwballa dijelom i na pomaknuti način (umjesto muškarca i žene tu su djevojka i njena majka pretvorena u medvjedicu), a elementi horora dozirani su pametno i bez pretjerivanja. U filmu koji uspješno pozitivno iznevjerava gledateljska očekivanja, jer se priča često ne odvija u smjeru koji pretpostavljate, ono što pozitivno iznenađuje je količina tjeskobe te doslovnog i metaforičkog mraka, dok je negativnost diznijevski konzervativizam i predoslovan zagovor obiteljskih vrijednosti što dosad kod Pixara nije bio slučaj, ili barem ne ovoliko očit. Veći dio zbivanja odigrava se noću i u šumi, a u odnosu Meride i majke u liku medvjedice zamjetno je dosta intrigantnih slojeva u kojima je pored tematiziranja međuljudskih odnosa zamjetan i ekološki aspekt. Dakako, „Merida Hrabra“ ponajprije je feministički intonirana i u završnici lagano melodramatska priča o sazrijevanju i samoosvještenju mlade djevojke, o njenom preuzimanju odgovornosti za sebe i druge, odgovornosti koja će se u skladu s holivudskim konvencijama manifestirati kroz akciju i emotivnost. Ako vrlinama pridodamo raskošan kolorit i odličnu hrvatsku nasinkronizaciju, jasno je da „Merida Hrabra“ unatoč zamjerkama predstavlja vrlo dobru i dovoljno inteligentnu zabavu za sve uzraste.

---