| Author |
 Topic  |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 15/11/2014 : 19:09:01
|
Večeras u 23:44 na HTV 1 Machete, r. Robert Rodriguez i Ethan Maniquis, SAD, 2010.
Nastala iz lažnog foršpana u projektu „Grindhouse“ kojeg je Robert Rodriguez („Desperado“, „Sin City“, serijal „Spy Kids“) realizirao s Quentinom Tarantinom, akcijska komedija u režiji Rodrigueza i montažera Ethana Maniquisa otkačena je priča o osveti bivšeg federalnog agenta Machetea (Danny Trejo). Tri godine nakon što mu je narko-boss Torrez (Steven Seagal) ubio suprugu i kći, Machete će se uz pomoć odvažne odmetnice Luz (Michelle Rodriguez) i privlačne agentice Sartane (Jessica Alba) u Novom Meksiku sukobiti s desničarskim senatorom McLaughlinom (Robert De Niro) i njegovim čovjekom Boothom (Jeff Fahey), koji žele protjerati meksičke imigrante.
Rodriguezov i Maniquisov film nudi zabavan spoj ekstremnog nasilja, hipertrofiranog mačizma, crnog humora i slobodnije erotike, a sve je nadograđeno bizarnim ali efektnim pro-imigrantskim i antidesničarskim angažmanom. Premda akcijske sekvence ne podliježu nikakvim fizikalnim zakonima, a često mu ni logika nije jača strana, stiliziranom estetikom i uvrnutim smislom za humor film s lakoćom osvaja naklonost gledatelja i predstavlja dobrodošlo osvježenje. Nažalost, naglašeno "meksploatacijsko" djelo povremeno je neuravnoteženo i zbrkano te nije za svačiji ukus. A vrijedi i izdvojiti pomaknutu sporednu ulogu Lindsay Lohan koja se od napušene slobodoumne narkomanke pretvara u časnu sestru osvetnicu naoružanu strojnicom. Sve u svemu, „Machete“ je ponajprije namijenjen ljubiteljima Rodriguezove poetizacije trasha i poigravanja eksploatacijskim filmom, ali bi u njemu mogla uživati i šira publika.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 15/11/2014 : 19:28:53
|
Večeras u 23:25 na Novoj Tv Gospodar prstenova: Povratak kralja (The Lord of the Rings: The Return of the King), r. Peter Jackson, SAD / Novi Zeland / Njemačka, 2003.
Tijekom iscrpljujućeg putovanja u Mordor, gdje u vulkanu namjeravaju uništiti glasoviti čarobni prsten kojeg se želi dočepati opaki gospodar tame Sauron koji pokušava zavladati Međuzemljem, dobrodušni hobiti Frodo Baggins (Elijah Wood) i njegov nerazdvojni prijatelj Samwise «Sam» Gamgee (Sean Astin) postupno shvaćaju da je njihov suputnik, hirovito i tjelesno izobličeno stvorenje Gollum (Andy Serkis), prijetvoran i vrlo pohlepan stvor. Uistinu, Gollum je nekad i sam bio hobit imenom Smeagol, kojeg je zastrašujuća moć u rijeci pronađenog prstena pretvorila u ubojicu, unakazila i preobrazila u mahnitu kreaturu. Dok Gollum prema Mordoru vodi Froda i Sama, planirajući njihova ubojstva i krađu prstena, u kraljevstvu Rohan borave Frodovi prijatelji i suborci, moćni čarobnjak Gandalf Bijeli (Ian McKellen), odvažni ratnik Aragorn (Viggo Mortensen), izuzetno vješt vilenjak Legolas (Orlando Bloom), neustrašivi patuljak Gimli (John Rhys-Davies) te hobiti Peregrin «Pippin» Took (Billy Boyd) i Merryadoc «Merry» Brandybuck (Dominic Monaghan). U očekivanju skore odlučne bitke protiv Sauronovih sila zla, među kojima su i čudovišta orci i divovski narguli, Gandalf i Aragorn žele za saveznike pridobiti mudrog rohanskog kralja Théodena (Bernard Hill), njegovu hrabru kći Éowyn (Miranda Otto) i njihove ratnike. Istodobno, mudri vođa vilenjaka Elrond (Hugo Weaving) otkriva da njegova kći Arwen (Liv Tyler), princeza koja se zbog ljubavi prema Aragornu odrekla besmrtnosti, polako umire. No prije završne bitke za Mordor, ključni sukob sila dobra i zla odigrat će se podno zidina drevnog Minas Tiritha, kraljevstva dekadentnog vladara Denethora (John Noble), oca ubijenog Aragornova suborca Boromira i brata požrtvovnog princa Faramira (David Wenham)...
Impresivna akcijska pustolovna fantazija suscenarista i redatelja Petera Jacksona ("Loš ukus", "Braindead", "Nebeska stvorenja", "Zastrašivači", "King Kong", trilogija "Hobit"), adaptacija posljednjeg nastavka kultne fantasy trilogije Johna Ronalda Reuela Tolkiena ("Silmarillion", "Roverandom", "Húrinova djeca"), jednog od temeljnih naslova žanra fantasyja, brojem od 11 osvojenih Oscara, uključujući i one za najbolji film i režiju, izjednačila se s glasovitim remek-djelima "Ben Hur" Williama Wylera i "Titanic" Jamesa Camerona. Sasvim zasluženo, jer riječ je o dojmljivo stiliziranom, izuzetno uzbudljivom, raskošno produciranom i likovno fascinantnom djelu koje podjednako plijeni odličnom Jacksonovom režijom i vizualnim bogatstvom, kao i redateljevom zaokruženom vizijom, uspjelim transponiranjem i neizbježnim sažimanjem Tolkienova predloška te iznimno sugestivnim stilskim i ikonografskim uobličavanjem bajkovita književnikova izmaštanog svijeta napučenog plemenitim hobitima, odlučnim vitezovima, moćnim čarobnjacima, odvažnim vilenjacima i srčanim princezama s jedne, te suludim vladarima, zastrašujućim čudovištima i demonskim silama s druge strane.
Redatelj Peter Jackson iznimno pedantno i s potpunim razumijevanjem kreira dinamičnu filmsku inačicu imaginacijom i živopisnim likovima neopisivo bogata Tolkienova literarnog svijeta, stvorena na osnovama ponajprije drevnih nordijskih ali dijelom i germanskih saga, kao i brojnih mitova, religijskih motiva, klasičnih bajki i autorova iskustva sudjelovanja u Drugom svjetskom ratu. Za razumijevanje cjelokupne trilogije "Gospodar prstenova", koju je sam Tolkien, konzervativni nostalgičar za vremenom u kojem su se ljudi ponosili radom svoji ruku, nazvao "temeljnim religijskim i katoličkim djelom", ključni su osnovni mitološki i kršćanski motivi poput borbe dobra i zla, pobjede skromnosti nad ohološću, odnosa smrti i besmrtnosti, iskupljenja, blagosti, plemenitosti, dobrote, uskrsnuća, pravde, prijateljstva, spremnosti na žrtvu i slobodne volje. Za uspjeh filma čiji scenarij supotpisuju Jacksonovi stalni suradnici Fran Walsh i Philippa Boyens, podjednako su zaslužni i Oscarom nagrađeni skladatelj Howard Shore ("Kad jaganjci utihnu", "Philadelphija") i također Oscarom ovjenčan direktor fotografije Andrew Lesnie ("Praščić Babe" 1 i 2, "King Kong", "Ja sam legenda").
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
rommel
stripovi.com suradnik
.jpg)
Croatia
7427 Posts
Member since 26/11/2001 |
Posted - 15/11/2014 : 20:44:49
|
| hrt 3 je s ciklusom ratnih filmova krenuo očekivano - nije loše to dapače da bi onda zabrazdio u one vode koje ja i očekujem od tog programa - štoviše iznenadio me Gavrasovim Section Speciale - ovaj ponedjeljak Robert Aldrich i Attack - fantastičan film i prva od tri suradnje genijalnog redatelja i Lee Marvina - tako divno ljigavog - bojište su Ardeni - iz filma se ne bi nikad pogodilo gotovo kao ni neprijatelj (priglupo pisanje 1. SS na oklopu gusjenice tenka, da se ne zabunimo, a vrijeme ono skoro pa ljetno - da nisu ameri u igri mogao bi komotno biti Sichelschnitt - Otkos srpom -a i tenk moižda liči na tenk ali ne njemački i ne iz tog doba - zato što je US ARMY s indignacijom odbila imati veze s Fragile Foxom i prikazom njihovih časnika kao kukavnih bastarda - ali upravo to, kao i izvrsna priča i glumačka ekipa čini film nezaboravnim - ROBEERT ALDRICH, ATTACK HRT 3 - Ponedjeljak 20:00 |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 16/11/2014 : 02:19:44
|
Večeras je na Novoj TV bio "Gas do daske 2". Po ne znam koji put.
I premda sam ga ne znam ni ja koliko puta već gledao, film mi nije dosadan niti s jednim gledanjem. Zgodno i duhovito, a Tucker i Chan su baš kompetentan komičarski dvojac. |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 16/11/2014 : 18:38:05
|
Večeras u 20:15 na HTV 1 Djeca jeseni, r. Goran Rukavina, Hrvatska, 2013.
Za psihološku egzistencijalnu dramu s elementima trilera i melodrame Djeca jeseni, kino prvijenac redatelja Gorana Rukavine, vežu se određene kontroverze. Osim što je riječ o projektu koji je zbog financijskih nevolja neočekivano i u posljednjem trenutku povučen s programa prošlogodišnje Pule, da bi u redovitu kino-distribuciju krenuo tek gotovo godinu i pol kasnije, posrijedi je i ostvarenje čijeg je producenta i scenarista Zvonimira Munivranu još u vrijeme priprema pisac i novinar Renato Baretić optužio za plagiranje priče svog romana Pričaj mi o njoj. Baš kao i u tom romanu, vremenom radnje većim dijelom smještenom u Split tijekom Domovinskog rata, i protagonist pretenciozne i neujednačene Djece jeseni je muškarac (u romanu odvjetnik a u filmu forenzički patolog) na pragu srednjih godina koji se s osmogodišnjom kćeri pokušava nositi s činjenicom da im je supruga i majka nestala, u prozi kao ratna izvjestiteljica u Slavoniji a u filmu kao sudionica arheološke ekspedicije u Boliviji.
I romaneskni odvjetnik Tomo i filmski protagonist Marko naglašenom su tragikom, tugom i određenom količinom iracionalne autodestruktivnosti obilježeni likovi koji će se upustiti u više (Tomo) i manje (Marko) čvrste i strastvene veze s drugim ženama, odvjetnik s novinarkom Anitom a patolog s odvjetnicom Lidijom. U oba slučaja stvaraju se nepotpuni ljubavni trokuti koje s protagonistima i novim ženama u njihovim životima zatvaraju nestale supruge čije sjene stalno lebde nad svim likovima. No dok je Baretić, zbog sličnosti čijeg je romana s filmskom pričom od njezine režije odustala Sara Hribar, intrigantne odnose među likovima ispleo narativno vješto s osloncem na slojevitim psihološkim karakterizacijama te bogatstvu slika i leksika u oslikavanju njihovih intimnih i emotivnih stanja, Goran Rukavina se u paru sa scenaristom Munivranom izgubio u površnim i trivijalnim karakterizacijama, neurednoj i rastresitoj dramaturgiji, nepotrebnom i nezgrapnom prepletanju dviju narativnih linija pa čak i u nedovoljno dobrom radu s glumcima. U tom se smislu nakon odgledanog filma tako baš i ne može govoriti o plagijatu, već tek o okvirnom posuđivanju četvero najvažnijih likova i osnovnih crta njihovih međuodnosa.
Već od prologa, u kojem Marka i njegovog kolegu zatječemo dok na patologiji dvjema uplakanim ženama pokazuju zemne ostatke nekog njima vrlo bliskog, jasno je zadan tragični, tjeskobni pa i melodramski okvir filma. S jedne strane autorski dvojac ugođaj tjeskobe i stalno prisutne nesreće isprva razmjerno efektno razvija i nadograđuje, da bi s vremenom i zbog djelomične zalihosti, odnosno ponavljanja nekih istih ili sličnih situacija, ipak došlo do zasićenja i izazivanja kontraproduktivnog gubitka gledateljskog zanimanja. S druge strane, inicijalnu dramsku situaciju i tenziju autori također nepotrebno višekratno ublažavaju i razbijaju izravno dvjema, a posredno i trima segmentima odnosno epizodama. Prva od njih je ono što se ispočetka čini paralelnom narativnom linijom o upoznavanju Markovih roditelja negdje oko Udbine 1971., o čemu protagonistu jedne noći na klupi u zagrebačkom perivoju pripovijeda njegov otac, da bi se uskoro pokazalo kako je riječ tek o humorno-romantičnoj anegdoti bez jasne svrhe, jer iz nje ne samo da ne doznajemo ništa bitno o Marku, nego nije ni duhovita. Drugu predstavlja niz većinom gotovo monokromatski plavim koloritom te kičastim likovnim i vizualnim prosedeom realiziranih protagonistovih snova koji donekle i funkcioniraju kao svjedočanstvo njegove odanosti voljenoj supruzi, no koji ponavljanjem mrve dramsko tkivo na način sličan mrvljenju slova na uvodnoj i završnoj špici. Treća je, pak, apsurdna i dobrano nesuvisla scena s bračnim parom u problemima koji posjećuje istog psihoterapeuta kao i Marko, u kojem muž od supruge zahtijeva da se tijekom vođenja ljubavi maskira u kokoš (!), a za koje će se kasnije ispostaviti da su Markovi susjedi kod kojih će greškom dospjeti jedno od lažnih pisama njegove u Boliviji nestale supruge Maše.
Ta pisma protagonistovoj kćeri Mariji već tri godine piše odvjetnica Lidija, žena koja voli Marka, koja mu se pokušava emotivno približiti i koja želi pomoći njemu i kćeri. No u svemu tome ju sprečava Markov oklop sazdan od introvertiranosti, grubosti i naglih promjena raspoloženja, pa on tako u jednoj sceni Lidiji kaže da ode i više se nikad ne pojavi, da bi je već u slijedećoj molio za pomoć. U odveć manirističnoj interpretaciji Leona Lučeva, neprekidno prijeteći eksplozivan protagonist je pretjerano antipatičan lik kojeg gledatelj ne uspijeva razumjeti niti s njim u dovoljnoj mjeri suosjećati. Teško je sasvim razumjeti i motive odvjetnice Lidije, koju donekle također maniristički i na "autopilotu" tumači Judita Franković, koja kao da je upravo stigla sa seta serije Počivali u miru, koju je s Koraljkom Meštrović kreirao upravo Goran Rukavina. Najbolji glumački dojam stoga ostavlja klinka Anamarija Mandić u liku Marije, bistre, zrele i tek povremeno starmale djevojčice koja svijet i probleme odraslih razumije bolje od njih samih.
Nejasno je i zbog čega su autori u postupnom slaganju "puzzlea" Markove intimne i obiteljske drame posegnuli za nesvrhovitim elementima trilera, pa se gledatelje stalno drži u neznanju i zavodi na krivi trag glede suprugine sudbine i okolnosti njezina nestanka. Razloge tome kao i ostalim navedenim nedostacima možda je moguće detektirati u dominantno televizijskom Rukavininu zaleđu, jer je osim Počivalih u miru dosad radio također na elementima trilera obilježenoj seriji Loza te na sapunicama Najbolje godine i Larin izbor. Od vrlina svakako vrijedi pohvaliti atmosferičnu fotografiju Darka Drinovca, naglašen urbani predznak s učinkovitim korištenjem prirodne scenografije Zagreba te uspjelu glazbu Davora Devčića koja pojačava dramsku tenziju, možda i više no što sama priča to zaslužuje.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
11344 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 16/11/2014 : 21:24:50
|
quote:
Originally posted by Darth Ivan
Večeras je na Novoj TV bio "Gas do daske 2". Po ne znam koji put.
I premda sam ga ne znam ni ja koliko puta već gledao, film mi nije dosadan niti s jednim gledanjem. Zgodno i duhovito, a Tucker i Chan su baš kompetentan komičarski dvojac.
Slazem se. I ja sam gledao i prvi i drugi deo vise puta i svaki put su mi bili smesni i zanimljivi. Pravi film za razbibrigu! |
|
|
|
rommel
stripovi.com suradnik
Croatia
7427 Posts
Member since 26/11/2001 |
Posted - 18/11/2014 : 20:55:35
|
| engleske serije uglavnom su pojam -ali PRIME SUSPECT je definicija pojma - vrhunska prekrasna serija i neponovljiva Helen Mirren - prva sezona večeras na HRT3 u 22:50 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 19/11/2014 : 20:43:43
|
Večeras u 21:10 na RTL-u Footloose, r. Craig Brewer, SAD, 2011.
Kad se prije točno tri desetljećae u kinima pojavila glazbena drama „Footloose“ redatelja Herberta Rossa („Čelične magnolije“), na prvi je pogled izgledalo da je riječ tek o još jednom izdanku tada vrlo popularnog vala filmova poput „Flashdancea“ i „Breakdancea“, s pričama o neprilagođenim i buntovnim mladim ljudima koji se kroz ples i glazbu suprotstavljaju autoritetu odraslih i konzervativizmu zajednice. Nije to bilo ništa novo, jer su i u prethodnim desetljećima odlične komercijalne rezultate postizali i kultni status stjecali generacijski srodni naslovi poput remek-djela „Buntovnik bez razloga“ Nicholasa Raya i „Američki grafiti“ Georgea Lucasa, ili pak kakvoćom ponešto inferiorniji ali svakako vrlo solidni hitovi „Briljantin“ Randala Kleisera i „Groznica subotnje večeri“ Johna Badhama. U tom je smislu izvorni „Footloose“, kojeg je trebao režirati Michael Cimino („Vrata raja“) ali se on pokazao preskupim, gledateljima ponudio prilično konvencionalnu priču o mladiću koji iz Chicaga stiže u provincijski gradić da bi se smjesta sukobio s konzervativizmom male zajednice u kojoj su zabranjeni rock-glazba i ples. Prema nekim izvorima zaplet „Footloosea“ navodno se dijelom temeljio na istinitim događajima koji su se odigrali u maloj, zabitoj i naglašeno religioznoj zajednici u gradiću Elmore City u Oklahomi. Posve je logično da su danas, u vrijeme štancanja žanrovski srodnih naslova „Street Dance“, „Step Up“ itd., čelnici tvrtke Paramount odlučili posegnuti za nekadašnjom zlatnom kokom i publici još jednom ponuditi koktel plesa, glazbe, romantike ali i iznenađujuće ozbiljne drame.
Kao redatelj prepravka „Footloosea“ isprva je figurirao Kenny Ortega („Redovnice nastupaju“, „Michael Jackson: This Is It“), prilično bezličan najamnik sklon plesno-glazbenim produkcijama, no on je naposljetku zbog neslaganja oko proračuna zamijenjen Craigom Brewerom, ne baš poznatim filmašem u čijem se minulom radu donekle izdvajaju drama „Black Snake Moan“ i suradnja na TV-seriji „Štit“. Svima koji su gledali originalni film poznata je neznatno izmijenjena priča „Footloosea“. Nakon majčine smrti mladi Ren McCormack (Kenny Wormald) iz rodnog Bostona stiže u provincijski gradić Bomont u Georgiji, mjesto s nepunih 20 tisuća stanovnika. Mještani su izrazito konzervativni i religiozni, a od kad se prije tri godine zbila tragična prometna nesreća u kojoj je poginulo petero tinejdžera, na zahtjev velečasnog Shawa Moorea (Dennis Quaid) u gradu je za tinejdžere uveden pravi „policijski sat“ te su zabranjeni bučna glazba i ples sa seksualnim aluzijama. Velečasni Shaw i njegova supruga Vi (Andie MacDowell) budno motre na svoju buntovnu kći Ariel (Julianne Hough), djevojku koja se viđa s grubim i agresivnim Chuckom Cranstonom (Patrick John Flueger). Nakon što se sprijatelji sa simpatičnim Willardom (Miles Teller), Ren se odluči suprotstaviti Shawu te svoje vršnjake nagnati na pobunu. Dok se sve više mladih počinje suprotstavljati roditeljima i Shawu, iz poznanstva Rena i Ariel rodit će se obostrani osjećaji.
Novi „Footloose“ možda je čak i uspjeliji od izvornog. Ne samo stoga što se vjerno drži poznate priče koji samo prebacuje u sadašnjost i utoliko „osuvremenjuje“, već i zato što je posrijedi nešto raskošnija i ispeglanija produkcija „teška“ za holivudske prilike skromnih 25 milijuna dolara. Uz originalnog scenarista Deana Pitchforda, inače glazbenika čije melodije među ostalim odjekuju hitovima „Mamurluk“ i „Shrek 2“, scenarij filma supotpisuje redatelj Brewer, a neke nelogičnosti i „rupe“ iz originala ovdje su vješto izbjegnute. Štoviše, za razliku od originala autori okvirni zaplet obogaćuju nekim ozbiljnijim i intrigantnijim motivima, poradilo se i na karakternoj slojevitosti i zaokruženosti protagonista koje odlikuje zanimljiva nota autodestruktivnosti, a efektno je dočaran i ugođaj licemjerno konzervativne i lažno bogobojazne američke južnjačke provincije. Riječ je o dovoljno energično režiranom, dinamičnom, iznenađujuće šarmantnom i vrlo zabavnom filmu koji će se svidjeti ljubiteljima izvornika, dok će svakako privući mlađe gledatelje i možda ih nagnati da na internetu posegnu za tri desetljeća starim hitom Herberta Rossa.
Dakako, tu je i glasovita naslovna pjesma „I´m Free“ Kennyja Logginsa, koja odjekuje već u uvodnom dijelu filma, a neznatno je izmijenjena i prearanžirana, baš kao i drugi hitovi ondašnjeg soundtracka poput „Holding Out for a Hero“ Bonnie Tyler i „Dancing in the Sheets“ benda Shalamar. Premda tako može izgledati, ovo srećom ipak nije doslovna kopija onog „Footloosea“, jer ni današnja mladež nije ona od nekad. Valja istaknuti i odličnu fotografiju Amy Vincent, zahvaljujući kojoj cjelina unatoč stilizacijama i "ušminkanosti" izgleda dovoljno autentično, kao i raspoložene nastupe glumaca predvođenih mladima Kennyjem Wormaldom („Trgovci 2“) i Julianne Hough („Burleska“), dok boje srednje generacije brane pouzdani Dennis Quaid („Put u svemir“, „U dobrom društvu“) i uvijek odlična Andie MacDowell („Zelena karta“, „Četiri vjenčanja i sprovod“). Sve u svemu, bili vi nostalgičar ili ne, novi „Footloose“ posjeduje dosta solidan zabavljački potencijal.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 19/11/2014 20:45:47 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 19/11/2014 : 21:24:42
|
Večeras u 21:58 na HTV 2 Tucker: Čovjek i njegov san (Tucker: The Man and His Dream), r. Francis Ford Coppola, SAD, 1988.
Nedugo nakon završetka Drugog svjetskog rata poduzetni idealist Preston Tucker (Jeff Bridges) odluči uz pomoć šačice prijatelja i suradnika te podršku svoje velike i složne obitelji ostvariti svoj dječački san - projektirat će najbolji automobil u povijesti čovječanstva. Koncept "Tucker" bio je za ono doba revolucionaran te prenapredan i nailazio je na otpor automobilske industrije i mogućih financijera. Avangardne inovacije poput aerodinamičnijeg oblika karoserije (koji je u modu ušao tek petnaestak godina kasnije), motora smještenog u stražnjem dijelu vozila ili sigurnosnih pojaseva u Tuckerovih su suvremenika izazivale podsmijeh i nevjericu. No, Tucker se nije predavao! Uz pomoć svog managera Abea Karatza (Martin Landau) i vlastitih sredstava uspio je pokrenuti reklamnu kampanju za promidžbu svog automobila i namaknuti dovoljno novca da otkupi tvornicu u kojoj bi nesmetano mogao započeti s masovnom proizvodnjom. Malo je nedostajalo da Tucker danas bude općepoznato ime, no da to ne bude tako pobrinuo se automobilski establishment - Velika trojka, sastavljena od predstavnika Forda, Chevroleta i Chryslera. Ova su tri diva imala kontrolu nad svim aspektima proizvodnje automobila, a čak su i američki senatori bili na njihovoj strani, pa je na neumornog sanjara, malog čovjeka Tuckera i njegov ideal o boljim, sigurnijim i jeftinijim autima otvorena "sezona lova".
Sjajna biografska drama F.F. Coppole apsolutno zasluženo nominirana za Oscara u kategorijama najboljeg sporednog glumca (Martin Landau) te najbolje scenografije i kostimografije, za koju su scenarij napisali pouzdani Arnold Schulman ("Cimarron", "A Chorus Line" Richarda Attenborougha) i oskarovac David Seidler ("Kraljev govor") s fantastičnim Jeffom Bridgesom u naslovnoj ulozi. Amerika iz razdoblja neposredno nakon Drugog svjetskog rata i kasnijeg je fascinantno scenografski i ikonografski rekonstruirana, sjajnim dojmovima pridonosi i estetizirana fotografija velikog Vittorija Storara s raskošnim koloritom također savršeno prilagođenim onom vremenu. Coppolina režija je besprijekorna, Jeff Bridges briljira u tada za njega kao stvorenoj ulozi idealista koji je u ostvarenju svojih snova spreman ići do krajnjih granica pa i preko njih, a odlični su mu partneri ne samo uvijek izvrsni Martin Landau nego i fantastična Joan Allen, tada mladi Christian Slater, znani sporedni glumac Jay O. Sanders i svi ostali, a glazba Joea Jacksona dodatno pridonosi uvjerljivosti i dojmu autentičnosti cjeline. Ukratko, FILM KOJI SE NE PROPUŠTA!
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 22/11/2014 : 12:11:48
|
Išlo jutros, ali reprizira se noćas u 01:36 na HTV 1 Na rubu zakona (Where the Sidewalk Ends), r. Otto Preminger, SAD, 1950.
Njujorški detektiv Mark Dixon (Dana Andrews) oduvijek je želio biti drugačiji od svog oca i čvrsto stajati na pravoj strani zakona. No unatoč svom poštenju i odanosti pravdi, Mark je postao grub i svojeglav murjak kojeg je njegov šef, inspektor Nicholas Foley (Robert Simon), zbog učestalih pritužbi na agresivnost upravo degradirao na niži položaj. Mark zna da bi trebao biti mirnija i staloženija osoba, kakva je primjerice netom unaprijeđeni poručnik Bill Thomas (Karl Malden), Markov novi zapovjednik u 16. policijskoj postaji.
Nakon što jedne večeri u hotelu na Manhattanu bude pronađen ubijen bogati Teksašanin Ted Morrison (Harry Von Zell), istragu slučaja preuzme upravo Mark. Čini se da je Morrison sudjelovao u partiji pokera s opasnim mafijašem Tommyjem Scaliseom (Gary Merrill), s kojim ga je spojio prijetvorni Ken Paine (Craig Stevens), koji je kao mamac iskoristio svoju otuđenu no izuzetno privlačnu suprugu Morgan Taylor (Gene Tierney). Nakon što je Morrison u igri osvojio 19 tisuća dolara, po svemu sudeći ga je ubio Paine kojeg Mark po nalogu odluči uhititi. No sve možda i nije onakvo kakvim se čini, jer neke osobe očito kriju određene tajne.
Snimljena prema scenariju glasovitog dramatičara i dvostrukog oskarovca Bena Hechta („Nepoznati iz Nord Expressa“, „Majmunska posla“), koji je spretno adaptirao roman „Night Cry“ Williama L. Stuarta, uspjela noirovska krimi-drama redatelja Otta Premingera („Čovjek sa zlatnom rukom“, „Anatomija jednog umorstva“) nudi intrigantan spoj film noira s ekspresionizmom 40-ih i realizmom 50-ih godina prošlog stoljeća. Posrijedi je izrazito moralistički intonirano, naglašeno brutalno i vrlo mračno ostvarenje čija je priča smještena u milje kriminalnog podzemlja do srži prožetog nasiljem i korupcijom. Protagonist je zapravo antijunak, izraženim tamnim tonovima obojana osoba koja se očajnički želi izvući iz sjene svog oca, kriminalca zaslužnog za uspon glavnog negativca.
Mark Dixon je psihički ne sasvim stabilan osamljenik sklon agresiji, neprilagođen tip i autodestruktivac koji će mogućnost spasa pronaći u poznanstvu s požrtvovnom ženom. Markantni Dana Andrews („Najbolje godine naših života“, „Noć demona“) vrlo sugestivno tumači Edipovim kompleksom mučenog protagonista, a sjajno mu spariraju darovita Gene Tierney („Nebo može čekati“ Ernsta Lubitscha iz 1943., „Duh i gospođa Muir“), znani Gary Merrill („Eskadrila u podne“, „Sve o Evi“) i slavni oskarovac Karl Malden („Drvo za vješanje“, „Patton“). „Na rubu zakona“ je posljednji od četiri filma koje je Otto Preminger tijekom 1940-ih snimio za producentsku tvrtku 20th Century Fox, nakon filmova „Laura“, „Pali anđeo“ i „Whirlpool“.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 22/11/2014 : 12:20:54
|
Večeras u 21:35 na HTV 3 Psiho (Psycho), r. Alfred Hitchcock, SAD, 1960.
Psihološki horor triler "Psycho", snimljen nakon najzabavnijeg Hitchcockova filma "Sjever-sjeverozapad", superiorna je adaptacija romana Roberta Blocha i frojdovska studija voajerizma na koju je redatelj bio osobito ponosan. Isprva gledatelje sugestivno vezujući uz lik nesretne Marion Crane (Janet Leigh), djevojke zaljubljene u slabića koja traži samo malo prave ljubavi i sreće, koja povjeruje da će žuđeno ostvariti krađom te koja greškom odluči prenoćiti u Motelu Bates, Hitchcock nas odjednom šokantno suočava sa scenom njezine okrutne smrti i uvodi u "novi" film.
Glasovitu scenu ubojstva pod tušem, zacijelo najpoznatije majstorovo poigravanje očekivanjima publike i njegov dotad prvi eksplicitni nasilni prizor minuciozno razrađen u storyboardu Saula Bassa, u koji je Hitchcock ubacio tri ključna detalja: ubojičin nož koji se munjevito približava gledateljima, kratki kadar zasijecanja žrtvina trbuha i kadar otjecanja krvi, dio feministički orijentirane kritike je pogrešno tumačio redateljevom odlukom da Marion kazni zbog počinjene krađe i izvanbračnog seksa.
Od samog početka, sekvence hotelske sobe u kojoj Marion i Sama Loomisa zatječemo netom nakon ljubavnog zagrljaja, Hitchcock se tijekom čitavog filma nizom detalja – Normanovo promatranje kroz rupu u zidu Marion pod tušem, balzamirane crne ptice koje zure u djevojku tijekom njene večere s Normanom, ubojstvo detektiva Arbogasta koji gine proboden u oko, očne duplje mumificirane Normanove majke – gdjekad i crnohumorno poigrava voajerizmom i istražuje njegovu prirodu, istodobno gradirajući dramsku i hororsku tenziju. Također, tijekom čitavog filma lice Normana Batesa uvijek se nalazi u polusjeni, čime nam redatelj uz pomoć direktora fotografije Johna Russella jasno sugerira dvojnost mladićeva identiteta i njegovu pravu prirodu znatno prije njezina otkrića.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 22/11/2014 21:48:41 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 22/11/2014 : 17:43:58
|
Večeras u 21:55 na Novoj Tv Zatočene (Prisoners), r. Denis Villeneuve, SAD, 2013.
Slično njegovu prethodnom filmu "Naša majka", u autorskom fokusu religijskim motivima ponešto predoslovno prožete psihološke triler-drame "Zatočene" kanadskog redatelja Denisa Villeneuvea ("Polytechnique", "Neprijatelj") opet je obitelj sa svojim unutarnjim i međuobiteljskim odnosima. U središtu zbivanja je građevinar Keller Dover kojeg tumači Hugh Jackman, mirni obiteljski čovjek iz provincijskog gradića Conyers u Pennsylvaniji. Dok jedne večeri sa suprugom Grace koju interpretira Maria Bello a s kojom ima tinejdžera Ralpha i šestogodišnju kćerkicu Annu, uživa na večeri kod obiteljskih prijatelja Birch, životi Kellera i svih ostalih odjednom će krenuti u smjeru neočekivane drame.
Franklin Birch u interpretaciji Terrencea Howarda i njegova supruga Nancy koju tumači Viola Davis imaju kći također tinejdžerske dobi Elizu te sedmogodišnju kćerkicu Joy, koja će zajedno s Annom ubrzo biti oteta. Nakon što istragu uskoro preuzme detektiv Loki kojeg utjelovljuje Jake Gyllenhaal (koji pak u interpretaciju unosi neke osobine novinskog ilustratora Roberta Graysmitha iz Fincherova "Zodijaka"), djelatnik Odjela za nestale osobe, jedini trag koji će otkriti jest da je na ulici gdje su se djevojčice igrale bilo parkirano veliko karavan-vozilo. To će ga pak dovesti do mentalno hendikepiranog Alexa Jonesa kojeg interpretira Paul Dano, mladića s umom 10-godišnjeg djeteta, nakon čega će Keller poduzeti određene korake koji će ga pretvoriti u očajem vođenog mučitelja.
U odnosu na prethodnika "Zatočene" su kakvoćom ipak ponešto inferiornije djelo čija je najveća boljka žanrovska formulaičnost. U vrline se, pak, pored iznimno atmosferične i za Oscara nominirane fotografije stalnog suradnika braće Coen Rogera Deakinsa, ubrajaju izuzetno sugestivna i velikom brigom za detalje obilježena Villeneuveova režija, odlično i slojevito napisani likovi, minuciozno predočena njihova intimna stanja i međuodnosi te izražena dramska tenzija s impresivnim kreiranjem ozračja tjeskobe i ekspandirajuće nelagode. Vrijedi izdvojiti i efektan polagan ritam unatoč kojem gledateljska pozornost ne popušta ni u jednom trenutku, spretno umetanje lynchevskih motiva s naglašavanjem pesimizma i mizantropije te njima sukladnu poruku da niti jedno mjesto, ma kako na prvi pogled pitomo i idilično izgledalo, ne mora biti pošteđeno erupcije psihopatskog nasilja i neljudskosti.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 22/11/2014 : 19:36:09
|
Večeras u 20:05 na RTL-u Ledeno doba 4: Zemlja se trese (Ice Age: Continental Drift), r. Steve Martino i Mike Thurmeier, SAD, 2012.
Dobrodušnog mamuta Mannyja (glas Ljubomira Kerekeša), njegovu suprugu Ellie (glas Darije Knez) i već odraslu kći Breskvicu, brbljavog ljenjivca Sida (glas Ede Majke), sabljozubog tigra Diega (glas Tarika Filipovića) i njihove prijatelje, baš kao i pretpovijesnu vjevericu Scrata, ovaj put zatječemo usred velikih tektonskih promjena. Naime, površina Zemlje puca i rađaju se obrisi današnjih kontinenata, ledenjaci se lome i velika zemljišta klize, a to će Mannyja i ostale dovesti u grdne nevolje. Kad se odjednom usred seobe upravo zbog još jednog Scratova pokušaja da se domogne žira nađu odvojeni od Ellie i Breskvice, njenog prijatelja križanca krta i hrčka, mladog mamuta Ivana u kojeg je zaljubljena i drugih, Manny, Sid i Diego će se u pratnji Sidove bakice (glas Mirele Brekalo Popović) zateći na santi koja plovi prema otvorenom moru. Ondje će se, pak, ubrzo suočiti s opakim gusarom Špekom Trbosjekom (glas Ljube Radoša), snažnim gorilom čiji su ortaci među ostalima i Uskršnji zec, tromi morž i sabljozuba tigrica Shiri (glas Leone Paraminski). Shiri čini se odano služi Špeku, no susret s Diegom koji će se u nju zaljubiti na prvi pogled mogao bi ju natjerati da u ključnim trenucima prijeđe na stranu prijatelja kojima će važnu pomoć pružiti i Sidova temperamentna bakica koja se desetljećima nije okupala.
I četvrto "Ledeno doba" u režiji Stevea Martinoa ("Horton") i Mikea Thurmeiera ("Ledeno doba 3") posjeduje većinu vrlina koje su odlikovale prethodne nastavke serijala, od sjajne i koloristički raskošne animacije podjednako u 2D i 3D tehnici, preko povremeno urnebesnog verbalnog (više) i fizičkog (manje) humora, inventivnog korištenja niza "lokacija" poput santi, ledenih pećina i pučine oceana te uvođenja zabavnih novih sporednih likova (odlična Sidova baka), do dinamične režije i frenetične naracije praktički bez trenutka praznog hoda. Tu je i uobičajeno izvrsna hrvatska sinkronizacija u kojoj energičnim glasovnim interpretacijama i duhovitostima prednjače Edo Maajka kao Sid i Mirela Brekalo Popović kao njegova baka, dok najslabiji dojam ostavlja nezainteresirani Tarik Filipović u ulozi Diega. Scratove dogodovštine su skladno uklopljene u priču i dosta duhovite, glavni negativac Špek Trbosjek je dovoljno slikovit premda ne i osobito opasan, a logično je i da se dobitne humorne i akcijske situacije iz prethodnih nastavaka i ovdje ponavljaju. Ono što pak ponajviše smeta je odveć prvoloptaški zagovor obiteljskih, prijateljskih i šire konzervativnih vrijednosti s doslovnim verbalnim porukama o važnosti obitelji i prijatelja. Problematična je i predvidljivost cjeline s mjestimičnim natruhama patetike, kao i zapostavljanje blijedog a za priču dosta važnog Diega, kao i potencijalno zanimljivih sporednih likova. Ipak, i "Zemlja se trese" nudi zabavnu i dovoljno maštovitu zabavu, sasvim pristojnu opciju za večer pred TV-om.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
.jpg)
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 23/11/2014 : 17:14:52
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Tu je i uobičajeno izvrsna hrvatska sinkronizacija u kojoj energičnim glasovnim interpretacijama i duhovitostima prednjače Edo Maajka kao Sid i Mirela Brekalo Popović kao njegova baka, dok najslabiji dojam ostavlja nezainteresirani Tarik Filipović u ulozi Diega.
Mogao si nadodat:
A kad imate slučaj da netko tko nije glumac (formalno) bolje odradi ulogu od nekoga tko jest glumac (formalno), onda znate da nešto nije u redu.
A mislim, ja sam se ionako nagledao (na bacanje) Tarikovih nezainteresiranih izvedbi u Kerempuhu, tak da unaprijed znam što očekivat. Zbilja, kome je on dao šupka da diplomira na ADU? Zar su svi oni tamo takvi retardi pa da nisu skužili da mu je talent ravan drvenoj dasci za peglanje? |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 23/11/2014 : 18:19:00
|
Ne vidim nikakvu svrhu opet raspravljati o lošoj Tarikovoj glumi.
Kad god je nešto s njim na programu ti potegneš istu temu, i tako ukrug i opet, a meni se stvarno ne da.
Jest, loš je, egzistenciju mu je spasio Milijunaš i kasniji kvizovi, te poneka populistička predstava u Kerempuhu poput Spektakluka, i to je to. Točka.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 23/11/2014 : 18:26:50
|
Večeras u 20:14 na HTV 1 Projekcije, r- Zrinko Ogresta, Hrvatska, 2013.
Zrinko Ogresta je možda najozbiljniji domaći filmski redatelj stasao krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, filmaš koji se u svojim djelima uvijek bavi važnim i intrigantnim temama, te čije je autorsko i redateljsko sazrijevanje moguće pratiti u svakom novom filmu. Potpisnik možda i najcjelovitijeg opusa u suvremenom hrvatskom filmu, Ogresta ne snima često jer prema vlastitim riječima čeka i bira projekte koji ga intrigiraju podjednako u tematskom i artističkom kao i u društvenom i osobnom smislu. Tematske preokupacije, autorski senzibilitet i životni svjetonazor Zrinka Ogreste jasno se ocrtavaju u svim njegovim ostvarenjima, od kratkometražnih i televizijskih filmova te dokumentaraca s kraja 80-ih, preko mozaično strukturirane egzistencijalne drame Tu, do recentnih Projekcija njegova najzrelijeg djela, sve do zasad pretposljednjeg filma, izrazito urbane egzistencijalne drame Iza stakla.
Ogresti se ranije često znalo dogoditi da u korist cjeline zapostavi detalje a da na štetu karakterne zaokruženosti i cjelovitosti protagonista istakne poruku djela. Nakon što je to uspješno izbjegao u spomenutom filmu Iza stakla, Ogresta se jakih gesta i pretencioznosti oslobodio i u svježim Projekcijama, koje su na ljetošnjem pulskom festivalu posve neopravdano ostale bez ijedne nagrade. Treća redateljeva suradnja s dramatičarkom Ladom Kaštelan, s kojom je supotpisao predloške Krhotina i Iza stakla a koja potpisuje scenarij ovog filma, storija je o isprva osmero a kasnije devetero osoba koje se u sugeriranom realnom vremenu nalaze u jednoj prostoriji. Jedino što ih povezuje je vrlo slično profesionalno zaleđe, jer je riječ o psihijatrima, defektolozima i pedagozima koji se u sklopu završnog dijela iz grupne psihoterapije zatječu u dvorani u kojoj čekaju voditelja terapije koji iz nepoznatih razloga kasni. U svemu ostalom oni se izrazito međusobno razlikuju, i karakterima, i inteligencijom, i socijalnim zaleđima pa dijelom i stupnjem obrazovanja.
Osim uvodne sekvence u kojoj očima autoritativne psihijatrice Simone (odlična Jelena Miholjević) gledamo školsko stubište i hodnik pred vratima dvorane, te dvaju kadrova u kojima kroz otvorena vrata te dvorane vidimo prostor pred ulazom u nju, čitav se film odvija u unutrašnjosti dvorane. Jedinstvo mjesta i vremena zbivanja, pri čemu je prostor u dvorani sjajno scenografski i mizanscenski iskorišten s asocijacijama na kazališnu pozornicu, nadopunjen je redateljevom odlukom da gledatelj zbivanja prati predominantno iz osobnih perspektiva svih likova. Subjektivni kadrovi prekidaju se u tek nekoliko kratkih navrata, kad zbivanja u dvorani u polutotalu gledamo očima dviju crno-bijelih nadzornih kamera s tajmerima u kutu koji bilježe protok vremena, te u samoj završnici kad subjektivna očišta ustupaju mjesto onom neutralnom.
U zbivanja nas uvodi subjektivni kadar spomenute psihijatrice Simone, žene srednjih godina neutralnim kadrom čijeg će vrata i leđa film i završiti, a kojoj Zrinko Ogresta i Lada Kaštelan u određenoj mjeri daju povlašteni status. Ona tijekom filma kao da je iznad zavisti i odbojnosti te sitnijih i krupnijih sukoba koji obilježavaju odnose ostalih sudionika grupne psihoterapije. Simona na početku otključava dvoranu i na kraju posljednja izlazi iz nje, objekt je osjećaja u nju nesretno zaljubljenog te zbog toga arogantnog i pomalo agresivnog kolege Bojana (vrlo uvjerljiv Bojan Navojec), prati ju trač da je u vezi s polaznikom terapije Stevanom koji se nikad ne pojavi, a obilježena je i svojevrsnom intimnom traumom uzrokovanom time što nije bila pored oca u trenucima njegove smrti. Uz Simonu i spomenutog Bojana, polaznici grupne psihoterapije su elegantna i privlačna Irena (Ksenija Pajić), njoj kontrapunktirana nezgrapna, pomalo priprosta i komično slabim znanjem engleskog obilježena Alemka (Ksenija Marinković), te daltonist i gej Robert (Luka Petrušić), Alemkin saveznik u sukobima s drugim polaznicama.
Tu su i plaha i povučena Zdenka (Doris Šarić-Kukuljica), pomalo zbunjena osoba o kojoj nažalost ne doznajemo mnogo, potom egoistična i narcisoidna Barbara (Jasna Bilušić), dotjerana žena koja upadljivo i možda namjerno stiže sa zakašnjenjem nakon čega slijedi njezin 10-minutni monolog pun samohvale, te Slovenka Nataša (Polona Juh), pomalo zagonetna osoba koja je bliska suradnica voditelja terapije. U skladu s naslovom filma, njihove međusobne odnose dominantno obilježavaju manje ili više izražene netrpeljivosti, ljutnje, ljubomore i preziri kojima, baš kao i verbaliziranjem mišljenja jednih o drugima, vlastitim uzajamnim projekcijama itekako govore i sami o sebi. Bojanova nemogućnost iskazivanja osjećaja prema Simoni tako se pretvara u njegovu anksioznost koja se očituje i u nezrelim lupanjima nogom pred drugim ženama, svoju intelektualnu i obrazovnu insuficijentnost Alemka pokušava kompenzirati agresivnošću prema Ireni i Nataši, a Simona je u određenoj mjeri postulirana kao surogat majka čitave skupine.
Majka ne samo u smislu da je čitavo vrijeme donekle iznad svih i svega, nego i stoga što pred kraj najintenzivnije pokušava reanimirati već preminulog voditelja (Vladimir Jurc). On je star i tih čovjek koji izgovori samo jednu rečenicu i kojeg Nataša u dva navrata ironično naziva ocem, a kad u završnici posljednja ostane uz njegovo tijelo, Simona tim činom na posredan način iskupljuje propust nebivanja uz svog umirućeg oca. To su samo neki značenjski slojevi koje je moguće očitati u izuzetno uspjelom, semantički itekako poticajnom i u cjelini najzrelijem Ogrestinu filmu.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 23/11/2014 : 18:52:08
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Ne vidim nikakvu svrhu opet raspravljati o lošoj Tarikovoj glumi.
Kad god je nešto s njim na programu ti potegneš istu temu, i tako ukrug i opet, a meni se stvarno ne da.
Jest, loš je, egzistenciju mu je spasio Milijunaš i kasniji kvizovi, te poneka populistička predstava u Kerempuhu poput Spektakluka, i to je to. Točka.
Ha čuj, a kaj je s krtikama kaj si ovdje objavio dva puta, uključujući i to "Ledeno doba 4?" Objavljivanje, to ti se da? Onda možemo i o Tariku pričat više puta 
Zašto ja pričam stalno o Tariku?
Pa zato kaj je zakon o tome raspravljat
Makar se vrtimo u krug, al je fora
Tak da...deal with it |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 23/11/2014 : 19:05:34
|
Bilo bi super kad bismo o Tariku a na tvoju inicijativu raspravljali samo dva puta.
No dobro, s njim je još mila majka u odnosu recimo na Drakulu i Brama Stokera, tako da je sve OK.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 23/11/2014 : 19:16:38
|
Večeras u 20:05 na Novoj Tv Robin Hood, r. Ridley Scott, SAD / Velika Britanija, 2010.
Peti i zasad posljednji zajednički projekt oskarovaca Russella Crowea i Ridleya Scotta nova je interpretacija legende o Robinu Hoodu koja je dosad s promjenjivim uspjehom ekranizirana 30-ak puta. Najuspjelijim adaptacijama pri tome se drže ona Michaela Curtiza iz 1938. godine, film "Pustolovine Robina Hooda" u kojem je šarmantnog odmetnika iz Sherwoodske šume utjelovio Errol Flynn, te naslov "Robin i Marian" Richarda Lestera iz 1976., u kojem je demitologiziranog ostarjelog junaka tumačio sjajni Sean Connery. U novom "čitanju" legende odlučni Robin Longstride (Crowe) vojnik je u službi kralja Rikarda Lavljeg Srca, vješt strijelac koji nakon kraljeve pogibije u ratu s Francuzima krajem 12. stoljeća u London ponese njegovu krunu. No kad upozna lady Marion Loxley (Cate Blanchett), udovicu svog poginulog suborca koja bi mogla ostati bez zemlje, Robin na nagovor njezina slijepog oca Sir Waltera Loxleya (Max von Sydow) pristane izigravati Marionina muža. Time će ubrzo doći u sukob s prijetvornim novim kraljem Ivanom (Oscar Isaac) i njegovim podlim savjetnikom Godfreyem (Mark Strong), francuskim špijunom.
Prava je šteta što je Ridley Scott, zacijelo i pod pritiscima producenata, odustao od prvotne nakane da Robina Hooda prikaže kao moralno ambivalentnu osobu i zapravo negativca. U tom bi slučaju konačni rezultat zasigurno bio intrigantniji i uspjeliji film, koji ni ovakav svakako nije bez vrlina. Pored zanimljivog realističkog i donekle revizionističkog "prljavog" prikaza Robinova lika i djela na tragu spomenutog Lesterova remek-djela, aduti cjeline su zabavno poigravanje povijesnim faktima, atraktivna i uzbudljivom akcijom nabijena priča "veća od života", odlična Scottova režija te raspoloženi nastupi Crowea i sjajne Cate Blanchett. Nažalost, dojmove o filmu kvare formulaična i odveć bombastična holivudska završnica te odustajanje od snažnije društvene i političke kritike. Naime, djelo funkcionira ponajprije kao nekakav "uvod u Robina Hooda", predpriča u kojoj tek upoznajemo likove iz klasične legende, te u kojoj praktički nema ni riječi o Robinovu pljačkanju bogatih da bi pomagao siromašnima. U vrijeme teške globalne gospodarske krize, udaranja kapitalizma kakvog poznajemo u zid i raspada neoliberalizma, podtekst o borbi siromaha i dekadentnih bogataša koji na njima parazitiraju bio bi itekako zanimljiv. U vrijeme premijere najavljivan je nastavak koji dosad, međutim, nije realiziran a nema ga ni u planovima.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
bisley
Senior Member
Croatia
1182 Posts
Member since 08/06/2005 |
Posted - 24/11/2014 : 07:12:09
|
Ako je išta konstanta u ljudskoj povijesti, to je želja svakog od nas da bude zapamćen. Keopsova piramida, Partenon ili Taj Mahal monumentalni su izrazi te želje. No što je s onom vojskom bezimenih, čiji su životi također pisali povijest, ali si nisu mogli podizati spomenike?". Riječi su to dr. Marija Šlausa, vjerojatno najpoznatijeg hrvatskog forenzičnog antropologa i bioarheologa, ujedno i koautora serije 'Zapisano u kostima'. Upravo iz želje da se poznata povijest ispriča s gledišta nepoznatih ljudi nastala je znanstveno-dokumentarna serija u čijem je fokusu kostur neke od osoba koja je živjela na području današnje Hrvatske, od prapovijesti do danas. Središnje mjesto svake epizode laboratorij je Antropološkog centra HAZU u kojem djeluju dr. Šlaus i njegov tim. Osim njih, na rasvjetljavanju slučajeva pomažu im i najistaknutiji hrvatskih znanstvenici i stručnjaci različitih struka (arheolozi, povjesničari, etnolozi, povjesničari umjetnosti, liječnici, muzealci...). Kroz pet epizoda, na temelju forenzično-antropološke analize koštanih ostataka, dr. Šlaus i njegovi suradnici pokušavaju otkriti tko je ta osoba bila, kako je živjela te kako i od čega je umrla. Rekonstruirajući život i smrt svake od osoba, te rekonstrukcijom uvjeta i kvalitete svakodnevnog života, rekonstruiramo i život cijele zajednice, ali i bacamo novo svjetlo na povijest koja nas je uvelike odredila. Najstariji slučaj u seriji, u epizodi "Crno vrilo", star je gotovo 10.000 godina, a riječ je o ženi iz Dračevca Ninskog koja je umrla, pokopana i ostavljena u vrlo neobičnom položaju. Epizode "Tursko groblje" i "Tajna udbinske katedrale" obrađuju dva intrigantna slučaja iz razdoblja hrvatsko-turskog ratovanja, pri čemu smo došli na prag senzacionalnog otkrića o banu Derenčinu i njegovom sinu. U epizodi "Legionar iz Resnika" bavimo se rimskom okupacijom naših prostora i legionarom koji je neobično skončao nadomak Trogira. Serija završava epizodom "Stari Hrvati" i usporedbom života i životnih navika naših predaka i nas samih, a rezultati našeg istraživanja gotovo su zapanjujući. Istražujući daleku povijest ljudskog roda, stručnjaci se nerijetko susreću s nepoznanicama koje je vrlo teško objasniti. No, bez obzira što na mnoga pitanja još uvijek nemamo odgovor, dr. Mario Šlaus i njegovih petero suradnika uspjeli su, vjerujemo, pobiti duboko ciničnu tvrdnju da povijest pišu samo pobjednici. Urednica: Jozefina Stipančević Scenarist: dr. sc. Mario Šlaus Redatelj: Tomislav Mršić Snimatelj: Tvrtko Mršić Montažer: Hrvoje Mršić 1. epizoda: TURSKO GROBLJE "Ako je išta konstanta u ljudskoj povijesti, to je želja svakog od nas da bude zapamćen. Keopsova piramida, Partenon ili Taj Mahal monumentalni su izrazi te želje. No što je s onom vojskom bezimenih, čiji su životi također pisali povijest, ali si nisu mogli podizati spomenike?" Odgovor na to pitanje daje hrvatski forenzični antropolog i bioarheolog dr. Mario Šlaus u seriji Zapisano u kostima! U prvoj od pet epizoda pogledajte što će otkriti kostur mlade žene s okrutnim perimortalnim traumama. Hoće li dr. Mario Šlaus rasvijetliti tajnu humka usred čepinskog polja zvanog Tursko groblje?
|
Edited by - bisley on 24/11/2014 07:14:08 |
|
|
|
Amos
Senior Member
Croatia
2896 Posts
Member since 03/01/2011 |
Posted - 24/11/2014 : 14:39:34
|
Ne znam zašto bi zagovaranje obiteljski vrijednosti i prijateljstva u Ice age 4 bilo koga trebalo smetati?
Možda su Manny i Ellie na početku filma trebali biti razvedeni, a Breskvica emo tinejdžerka? Ili je Sid babu trebao odmah smjestiti u dom čim su mu je roditelji podvalom ostavili na brigu?
Ovakvi crtići su zabava prvenstveno namijenjena djeci i trebaju zagovarati pozitivne vrijednosti kao što su obitelj, prijateljstvo, odanost, poštenje, radišnost itd.
Pa nije to Dnevnik košarkaša ili American history X!
|
Uža san gledati Inspektora Rexa, ali odusta san kad su prominili pasa. |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 24/11/2014 : 18:41:53
|
Napisao sam da mi je problematičan "odveć prvoloptaški zagovor obiteljskih, prijateljskih i šire konzervativnih vrijednosti s doslovnim verbalnim porukama o važnosti obitelji i prijatelja", dakle ne zagovor obiteljskih, prijateljskih i šire konzervativnih vrijednosti kao takav, nego kad se u tome poseže za doslovnostima i banalnostima.
Dakako da nema ama baš ništa sporno u afirmiranju obitelji, prijateljstva, odanosti itd., ali ima u doslovnom i banalnom ekspliciranju tih stvari. Činjenica da su crtići namijenjeni primarno djeci tu ne mijenja na stvari, jer se i djeci treba pristupati pametnije i suptilnije, a ne im doslovno nametati stavove i držati lekcije.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
11344 Posts
Member since 24/04/2012 |
|
|
Topic |
|
|
|
Danas na TV-u
