| Author |
 Topic  |
|
Malicius
Senior Member
Germany
2380 Posts
Member since 21/09/2004 |
 Posted - 26/06/2011 : 12:02:47
|
quote:
Originally posted by vope
Pogledajte "Audition", to je zadnje što pogledah od azijata. Lijepo poremećen film...
samo da pozdravim starog drugara :) |
"Don't pick a fight, but if you find yourself in one, i suggest you make damn sure you win."
The Duke |
 |
|
|
ziki
New Member
279 Posts
Member since 22/08/2010 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38059 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2967 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 28/06/2011 : 10:58:14
|
quote:
Originally posted by Malicius
quote:
Originally posted by vope
Pogledajte "Audition", to je zadnje što pogledah od azijata. Lijepo poremećen film...
samo da pozdravim starog drugara :)
Pa đe si Skajvokere seniore, ugrabila te ova tamna strana pa te nema, nedaj se! |
... |
|
|
|
Torghal
Senior Member
Croatia
1981 Posts
Member since 27/09/2004 |
|
|
Torghal
Senior Member
Croatia
1981 Posts
Member since 27/09/2004 |
Posted - 28/10/2011 : 20:55:52
|
| Ponovno sam pogledao Love exposure...bolestan,morbidan,smjesan,zabavan,dirljiv,predivan film kojeg svakome preporucam.Obozavam ovaj film. |
|
|
|
petar.pan
Junior Member
.jpg)
328 Posts
Member since 31/05/2011 |
|
|
King Warrior
stripovi.com suradnik
22315 Posts
Member since 10/11/2007 |
Posted - 14/01/2012 : 11:57:52
|
pogledao bas nedavno Aftershock
najvljen kao vizuelni spektakl sa nevjerovatnim efektima itd., na kraju 130 min. mlacenje prazne slame.
Ko voli drame neka izvoli. |
|
|
|
Mairosu
Advanced Member
6689 Posts
Member since 03/07/2008 |
Posted - 14/01/2012 : 12:04:27
|
quote:
Originally posted by petar.pan
ako vam nisu nužni mačevi i katane:
Raise the Red Lantern
Modd for Love
Tampopo
Tampopo je fanfuckingtastic. Kako sam ostao prijatno zatecen tim filmom. |
Ko igra za raju, i zanemaruje taktiku, zavrsit ce karijeru u nizerazrednom Vratniku.
Kakav ti je kupus, takva ti je sarma -- otac Tadej |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/01/2012 : 13:43:59
|
Žeđ (Bakjwi)
 http://tracker.cztorrent.net/torrent/bakjwi-thirst-zizen-2009/114153 docid p852cUXaQqLXxM imgurl http://cdn.cztorrent.net/image/original/xjtJu0A9fJOBKBZi w 547 h 668 ei HXgRT8f1DcTPswbRyMFT zoom 1 iact rc dur 241 sig 106805584041329154615 page 1 tbnh 140 tbnw 108 start 0 ndsp 24 ved 1t:429,r:2,s:0 tx 56 ty 82" border="0">
Zahvaljujući ponajviše redateljima Park Chan-wooku, Bong Joon-hou i Kim Ki-duku, kojima s određenom rezervom valja pridružiti Kang Je-gyua, potpisnika hitova „Shiri“ i „Izgubljeno bratstvo“, te Kim Sung-sua, autora zapažene povijesne epske romantične drame „Musa ratnik“, južnokorejsku kinematografiju tijekom posljednjeg desetljeća opravdano krase epiteti velike i jedne od najzanimljivijih svjetskih kinematografija. Riječ je redom o redateljima s čijim su se ostvarenjima i hrvatski gledatelji makar dijelom imali prilike upoznati, a među kojima titula najintrigantnijeg neosporno pripada Park Chan-wooku. On je umjetnik koji je nakon debitantskog ostvarenja „The Moon is...the Sun´s Dream“ iz 1992. godine tijekom sljedećeg desetljeća pozornost privukao filmom „A Trio“ i akcijskom hit dramom „JSA: Joint Security Area“, da bi svjetsku slavu konačno stekao izrazito nasilnom i šokantnom „trilogijom o osveti“ koju čine naslovi „Simpathy For Mr. Vengeance“, „Oldboy“ i „Simpatija za gospođu Osvetu“. Nakon prvog kod nas distribuiranog autorova filma, impresivne psihološke art-triler drame „Oldboy“, središnjeg i najuspjelijeg dijela trilogije, bilo je jasno da je pred nama promišljen, zreo i mudar autor, moralist i traged iznimno vješt u pripovijedanju kompleksnih priča i preplitanju filmskih žanrova. Svojim djelima, uključujući i nedavno na DVD-u objavljenu fantastičnu romantičnu horor-dramu „Žeđ“, Park Chan-wook se predstavlja kao dijelom mizantrop zaokupljen egzistencijalističkim dvojbama, koji uporište za naglašeno uznemirujuće, začudne, tjeskobne, vizualno izuzetno dojmljive i stilizirane studije ljudske prirode i destruktivnosti podjednako pronalazi u egzistencijalizmu, religijskoj simbolici i klasičnim grčkim tragedijama.
Predstavljajući se kao ateist koji se kroz filmove oslobađa trauma iz djetinjstva, kada je kao miran i povučen klinac često bivao žrtvom agresije svojih vršnjaka te maštao o osveti, Chan-wook većinu svojih filmova definira kao priče o samoiskupljenju, oslobađanju od grijeha i oprostu, koje unatoč religijskom simbolizmu s odnosom prema Bogu nemaju osobite veze. Premda se u njima uvijek bavi negativnim emotivnim stanjima protagonista predočenima kroz nerijetko ekstremno nasilje za kojima dotični posežu, redatelj unatoč stilizacijama koje ne smijemo brkati s glamurom to nasilje nikad ne glorificira. Upravo suprotno, njegovi protagonisti zbog osveta kojima pribjegavaju naposljetku plaćaju iznimno visoke cijene, a autor uvijek jasno sugerira da svako nasilje neizbježno rađa novo.
S obzirom na njegove tvrdnje da ga je za bavljenje filmskom režijom presudno nadahnula Hitchcockova „Vrtoglavica“, nimalo ne čudi što su glavne tematske preokupacije Park Chan-wookovih tjeskobnih karakternih studija rubna psihofizička i emotivna stanja traumatiziranih, opsesivnih i ponekad mentalno nestabilnih pojedinaca. Nakon što se u svom prethodnom filmu, psihološkoj humornoj romantičnoj drami „I´m a Cyborg, But That´s OK“ iz 2006. na izuzetno suptilan način pozabavio ljubavnom vezom dvoje mentalno hendikepiranih mladih ljudi, autor se u dijelom Zolinim romanom „Thérèse Raquin“ inspiriranoj „Žeđi“ okrenuo fantastici i hororu te kreirao začudno poetičnu storiju o požrtvovnom svećeniku koji spletom okolnosti postane vampir i zaljubi se u frustriranu mladu suprugu svog starog prijatelja. Vrlo sugestivno režirana s osloncem na neobične rakurse, odlično glumljena te crnim humorom i religijskom simbolikom prožeta cjelina nudi pronicljiv i često uznemirujući pogled na ovozemaljski i zagrobni život, na humanost, smrtnost i vječno traganje za ljubavlju. Fascinira vještina kojom autor šekspirijansku tragediju utemeljenu na dvama slojevitim karakterima i njihovom kompleksnom odnosu nadograđuje ekstremnim nasiljem i elementima gotičkog horora, te stvara moralistički intoniranu priču o senzibilnom svećeniku koji će prvotnu predanost Bogu i požrtvovnost prema ljudima postupno zamijeniti odricanjem od Boga i uzimanjem ljudskih života. Dok on kao vampir čudesnim izlječenjima spašava ljude, istodobno žeđ za krvlju zadovoljavajući preko pretilog bolničkog pacijenta koji leži u komi, na transformaciju će ga nagnati nezasitna ljubav prema isprva plahoj i možda zlostavljanoj ženi koja će se prometnuti u psihotičnu vampiricu bezobzirnu prema ljudskim životima. A kad shvati da je od nekadašnjeg božjeg sluge postao sluga sotone, svećenik će izlaz iz humanistički i etički nepodnošljive situacije pronaći u zajedničkom suicidu s voljenom, u skladu s rečenicom Giordana Bruna da „samoubojstvo znači da si umro kao mučenik za đavla“.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/01/2012 : 13:48:17
|
Majka (Madeo)
Između Park Chan-wooka i redateljskim umijećem njemu ravnopravnog Bong Joon-hoa mnogo je sličnosti, iako prvi filmaš kao redateljske uzore ističe Hitchcocka i Tarantina, a drugi Johna Frankenheimera i Davida Lyncha. Te se sličnosti protežu od svježih pristupa odabranim žanrovima i bavljenja intrigantnim temama poput serijskih ubojica i pomaknutih, dramatičnih i emocijama nabijenih obiteljskih odnosa, preko redateljskog i pripovjedačkog majstorstva te posvećivanja izuzetno mnogo pozornosti kreiranju sugestivnog ozračja, do slojevitog psihološkog profiliranja likova i posezanja za eksplicitnim nasiljem i crnim humorom. Članstvo u Demokratskoj radničkoj partiji, minornoj južnokorejskoj ljevičarskoj stranci, prilično je razvidno iz autorskih ambicija i tematskih preokupacija Bong Joon-hoa, svojedobno autora brojnih hvaljenih kratkometražnih ostvarenja. Njegov drugi dugometražni film „Sjećanja na ubojstvo“, izvrsni i nagrađivani crnohumorni triler temeljen na istinitoj priči o lovu na prvog službeno priznatog južnokorejskog serijskog ubojicu, predstavljao je uzbudljiv, izvrsno glumljen, atmosferičan, vješto režiran i vrlo neobičan spoj mračne i tjeskobne trilerske priče i subverzivne crne komedije. U pesimističnom prikazu korejskog društva sredinom 80-ih godina autor je kao najvećeg zločinca prokazao ondašnji društveni sistem, vojnu diktaturu koja je neizbježno generirala psihopatske ubojice i zločince, te je svoj film koncipirao kao dojmljivu sociološku alegoriju. Svojevrsna, premda ponešto neuspjelija, sociološka alegorija je i redateljev prethodni kod nas distribuiran film, fantastična horor melodrama „Domaćin“ u kojoj je autor obiteljsku dramu s elementima slapsticka ne tako spretno križao s fantastičnim hororom i ekološki angažiranom društvenokritičkom dramom, naglasak stavivši na posrednu no jasnu kritiku uvezenog američkog kapitalizma koji uništava korejsko društvo, rastače obitelji i nemilosrdno ubija ljude.
U svom zasad posljednjem filmu, psihološkoj socijalnoj krimi-drami „Majka“, Bong Joon-ho se u određenoj mjeri vraća na teren „Sjećanja na ubojstvo“ i nudi snažnu, emotivnu i ekspandirajućom tragikom obilježenu storiju o majci koja se u nekom provincijskom gradiću svim snagama bori za spas svog psihički nestabilnog sina osumnjičenog za ubojstvo. Ona je prodavačica ljekovitog bilja koja ilegalno prakticira akupunkturu i neprekidno motri na dobrodušnog sina, tinejdžera najčešće nesvjesnog svojih postupaka i njihovih posljedica. Pretjerana majčina skrb ispočetka ukazuje na posesivnost, sve do trenutka dok policajci ne privedu mladića pod sumnjom da je okrutno umorio vršnjakinju koja mu se sviđala. On je te večeri prolazio ulicom u kojoj se zbio zločin, a posljednje čega se sjeća jest da ga je netko gađao kamenom. Uvjerena da joj je sin nedužan i da ga je lijena, troma i nezainteresirana ruka pravde odabrala kao žrtveno janje, majka odluči vlastitom istragom pronaći pravog krivca. No istraga uvjetovana i sinovim djelomičnim prisjećanjem okolnosti čitavog događaja odvest će ju u neočekivanom smjeru, a pomalo iznenađujući razvoj zbivanja rezultirat će, slično filmu „Žeđ“, po savjest i moral nepodnošljivim spoznajama, udvostručavanjem tragedije i napokon neraskidivom povezanošću majke i sina u zločinu.
O nekim segmentima „Majka“ se doima poput filma-blizanca kakvoćom za nijansu superiornije „Poezije“ Leeja Chang-donga, s kojom uz zaplet o ženi koja postaje svjesna psihopatologije svog potomka dijeli i socijalno realističan kontekst, elaboriranje okrutnih životnih situacija, dojmljivu vizualnost i naglašavanje tjeskobe intimnih ljudskih drama koje suptilno poetizira. Analizirajući složen odnos roditelja i djeteta, Bong Joon-ho u sjajno glumljenoj i efektno estetiziranoj „Majci“ znalački zavodi gledatelja i prisiljava ga na identifikaciju s protagonistima, da bi ga u jednom trenutku doveo na brisani prostor suočenja s naglom erupcijom zvjerske okrutnosti i psihopatologije u likovima s kojima suosjeća. Premda ta erupcija ima čvrsto opravdanje u najbližem krvnom srodstvu, to nimalo ne umanjuje gledateljsku nelagodu. A poslije tog otkrića redatelj u crnohumornom tonu cjelinu zaključuje scenom majčina psihotično-eskapističkog i možda oslobađajućeg plesa u autobusu, sekvencom srodnom onoj njezina plesa u polju kojim je tako nedužno otvorio film. Ukratko, i „Žeđ“ i „Majka“ su naslovi koje ambiciozniji filmofili svakako ne bi smjeli propustiti.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
petar.pan
Junior Member
328 Posts
Member since 31/05/2011 |
|
|
petar.pan
Junior Member
328 Posts
Member since 31/05/2011 |
|
|
Luca_Torelli
stripovi.com suradnik
.jpg)
1379 Posts
Member since 05/03/2011 |
Posted - 14/01/2012 : 22:27:07
|
"Bakjwi" mi nije sjeo. "Three Extremes" nije mi tako loš, naročito prva priča. "Sympathy for Mr. Vengeance" daleko mi je bolji od "Sympathy for Lady Vengeance". Sve u svemu, sjajna trilogija o osveti, uf! Motiv osvete imate i "Reverenge - A Love Story", u njemu glumi Sora Aoi koja nije neka glumica, ali ipak zaslužuje da ju čovjek pohvali! Između ostalog.
Gledao sam nekidan "Violent Cop" (1989.), to vrijedi gledanja, posebice zbog "kaubojskog" obračuna na kraju. Takeshi Kitano mi je jedan od dražih azijskih redatelja. Ako volite pomaknute priče i dobru fotografiju, Kitano je vaš čovjek.
Simpatičan mi je "Ju Dou" iz 1990, baš kao i nagrađivani "Okuribito" (2009.). Kim Ki-duk priča je za sebe, on nikako da snimi loš film. Njegov "Proljeće, ljeto, jesen, zima... i proljeće" ipak mi je najdraži, fantastična fotografija, ugodno topla priča. Pravi klasik!
"The Yellow Sea" iz 2010. ističe se po dobroj, pomalo klasičnoj priči i nasilnim scenama. Pada mi na pamet "Oldboy", ima slična scena, čak i bolje napravljena. "The Chaser" (2008.) također se ističe po brutalnosti. Nitko ne spominje starog majstora Kurosawu koji nema veze s Oliverom Mandićem i njegovim hitom "Moja draga voli Kurosawu". ;) |
nebesa nisu humana... (Hrabal)
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/01/2012 : 23:08:27
|
Simpatija za gospođu Osvetu (Simpathy for Lady Vengeance)
Emotivna Lee Geum-ya (Lee Young-ae) razočarana je mlada žena koja nakon 13 i pol godina provedenih iza zatvorskih rešetaka, nepravedno osuđena zbog otmice i ubojstva dječaka Park Won-moa, nedjela koja nije počinila, napokon izlazi na slobodu. Odbivši po izlasku s robije kušati sir tofu, te se tako simbolički zavjetovati da se nikad neće vratiti u zatvor, Lee odluči pronaći pravog ubojicu i osvetiti mu se. Prisjećajući se zatvorskih dana i često traumatičnih ali ponekad i prijateljskih odnosa s nekim zatvorenicama, Lee na putu osvete odluči angažirati dvije od njih, odvažne So Yeong-woo (Kim Bu-seon) i Su Heui-oh (Ra Mi-ran), koje je zadužila tijekom odsluženja kazne. Nakon što uskoro pronađe posao u mjesnoj pekarnici, Lee jednom majstoru povjeri izradu posebnog oruđa koje namjerava koristiti za osvetu. Ona zna identitet pravog krivca, njenog nekadašnjeg učitelja Baeka (Choi Min-sik), bezobzirnog čovjeka koji joj je pomogao tijekom trudnoće u tinejdžerskoj dobi, da bi Lee naknadno životom djeteta ucijenio da prizna krivnju za zločin koji nije počinila. Njezina je kći Jenny (Kwon Yea-young) sad gotovo tinejdžerica, koju je usvojio par simpatičnih Australaca (Tony Barry i Anne Cordiner), a u Leeinu nedužnost vjeruje jedino detektiv Choi (Nam Il-woo). Našavši se s kćeri i preuzevši skrb o njoj, Lee se počne zbližavati s djevojčicom, istodobno započevši neobičnu vezu sa šefovim sinom. U međuvremenu, Lee pokušava pomoći i brižni svećenik Jeon (Kim Byeong-ok). A kad se napokon suoči s pravim krivcem, Lee će shvatiti da zločin koji joj je Baek podmetnuo nije jedino zlodjelo koje je počinio.
Nagrađena na filmskim festivalima u Veneciji i Bangkoku te nominirana za Europsku filmsku nagradu, "Simpatija za gospođu Osvetu" je ostvarenje u kojem Park Chan-wook, odabirom žene kao protagonistice, motiv osvete uslojava i podiže na novu, intrigantniju razinu. Od početnog odbijanja konzumiranja tofua iz svećenikovih ruku (u korejskom društvu simbolička gesta kojom zatvorenik poslije odsluženja kazne „obećaje“ da se više neće vratiti iza rešetaka), do završnog jedenja torte nalik tofuu, antijunakinja Geum-ja Lee zatvara krug, konačno pomirena sa sobom i razriješena od grijeha. Vrijedi istaknuti zanimljivu podjelu uloga, u kojoj žrtva iz „Oldboya“ Choi Min-sik, u prethodnom filmu na prevaru kažnjen i počinjenjem incestuoznog čina, ovdje preuzima dramski sasvim suprotnu ulogu negativca, te Parkovu promišljenu uporabu boja. Dok u početku ekranom dominiraju primarne boje, one s vremenom bivaju zamijenjene pastelnima i sivima, u skladu s čim i Guem-ja isprva svijetlu odjeću najprije zamjenjuje plavim kaputom, da bi u završnici odjenula sasvim crni kožni kaput. Prema riječima samog redatelja, time se dodatno podcrtava otuđenje, eskalirajuća hladnoća i narastajuća žeđ za osvetom protagonistice. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/01/2012 : 23:17:25
|
Proljeće, ljeto, jesen, zima...pa proljeće (Bom yeoreum gaeul gyeoul guerigo bom), red. Kim Ki-duk
Mali budistički samostan smješten na splavi koja pluta slikovitim i idiličnim planinskim jezerom negdje u Južnoj Koreji. Jedini stanovnici samostana su mudri, iskusni i skromni stari svećenik (Oh Yeong-su) i njegov mladi učenik, znatiželjni dječak (Kim Jong-ho). Dok starac proljetne dane najvećim dijelom provodi u molitvi i odgoju dječaka, zaigrani klinac svakodnevno otkriva i upoznaje svijet oko sebe. Kad na obalama jezera uspije uhvatiti ribicu, žabu i zmiju, ponesen osjećajem nadmoći dječak se okrutno i sadistički poigra životinjama, što svećenika prisili da mu održi grubu lekciju o odnosu prema slabijima od sebe. Jednog ljeta, u posjet svećeniku i već odraslom 17-godišnjem mladiću (Seo Jae-kyeong), stignu mlada žena (Kim Jung-young) i njezina bolesna kći (Ha Yeo-jin), mladićeva vršnjakinja. Dok se uz starčevu pomoć i svježi planinski zrak postupno oporavlja, emotivna cura se s vremenom počne zbližavati sa senzibilnim mladićem. Nakon što jedno u drugom otkriju srodne duše, svećenikov štićenik i djevojka započnu ljubavnu vezu, neobuzdano se prepuštajući zagrljajima i putenim užicima. Nakon što izliječena djevojka u pratnji majke otiđe iz samostana, mladić shvati da ga znatiželja i neobuzdani duh vuku u svijet, te odluči napustiti svećenika i miran samostanski život...
Ovjenčana nagradom publike na međunarodnom filmskom festivalu u San Sebastianu 2003., iste godine nominirana za Europsku filmsku nagradu, te s uspjehom prikazana i višestruko nagrađena na festivalu u Locarnu, dojmljiva art-drama "Proljeće, ljeto, jesen, zima,...i proljeće" prema mnogima je najuspjelije ostvarenje cijenjenog Kim Ki-duka ("Crocodile", "Wild Animals", "The Birdcage Inn", "The Isle", "Address Unknown", "Bad Guy", "The Coast Guard", "Bin-jip", "The Bow", "Time",...), na berlinskom festivalu 2004. godine nagrađenog Srebrnim medvjedom za režiju maestralne drame "Samaritanka", možda najznačajnijeg južnokorejskog, i zasigurno jednog od najvažnijih svjetskih filmaša današnjice. Ciklički dramaturški strukturirana, dojmljiva storija o starom budističkom svećeniku i životnom putu njegovog učenika, mladića nemirna duha kojeg će ljubav prema djevojci i ljubomora udaljiti od učitelja i odvesti u zločin, izuzetno je sugestiva, fascinantno stilizirana, poetsko-meditativna, metafizičko-egzistencijalistička priča impresivne vizualnosti i raskošnog kolorita. Tome se i ne treba čuditi, jer Kim-ki Duk u svom tematski homogenom te stilski i izvedbeno izuzetno elegantnom dosadašnjem opusu, produhovljenost istočnjačke kulture efektno spaja sa znanjem stečenim tijekom obrazovanja u pariškoj umjetničkoj školi. Kao nekadašnji marinac i tvornički radnik, Kim-ki Duk je razvio istančan socijalni nerv, a u svojim se filmovima, oblikovanim pod snažnim utjecajem umjetničkih opusa glasovitog austrijskog slikara Egona Schielea i uznemirujućeg teatra okrutnosti Antonina Artauda, bavi angažiranim socijalnim temama, snažnim i neobičnim osobnostima, efektnim kontrapunktiranjem dobra i zla, te suptilnim ljubavnim pričama u središtu kojih se u pravilu nalaze žene, koje umjetnik drži zrelijim i produhovljenijim bićima u odnosu na muškarce. U glumačkoj postavi filma izdvajaju se Seo Jae-kyeong ("Dobrodošli u Dongmakgol") kao 17-godišnji protagonist, i sam redatelj Kim Ki-duk, koji u zimskom dijelu priče utjelovljuje odraslog čovjeka, povratnika iz zatvora koji u jezerskom samostanu odlučuje nastaviti učiteljevim stopama. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/01/2012 : 23:27:20
|
Poezija (Shi), red. Chang-dong Lee
Scenarist i redatelj Chang-dong Lee jedan je od najdarovitijih "novih" svjetskih filmaša, ujedno i još jedan zapaženi predstavnik iznimno zanimljive i zasluženo epitetom "velika" označene suvremene južnokorejske kinematografije koju ključno definiraju kultni autori Ki-duk Kim, Chan-wook Park, Joon-ho Bong, Sung-su Kim i dijelom Je-gyu Kang. Ako se može suditi tek na temelju dva kod nas ograničeno distribuirana redateljeva filma, tjeskobnih egzistencijalnih drama "Peppermint Candy" i "Poezija", književnik i bivši srednjoškolski profesor Chang-dong Lee parnjak je Joon-ho Bonga, autor koji na angažiran način izlaže naizgled jednostavne no zapravo vrlo složene i slojevite moralističke priče o nasilju i tragici kojima je impregnirana svakodnevica tzv. običnih, "malih" ljudi. Nakon što se u izvrsnom Peppermint Candyju, retrospektivno ispripovijedanoj intrigantnoj storiji o posljednjih 20 godina života samoubojice Yong-ho Kima, pozabavio nekima od ključnih događaja u suvremenoj južnokorejskoj povijesti, od tragičnih studentskih demonstracija početkom 1980-ih do azijske financijske krize tijekom 90-ih, istodobno se oslanjajući na snažnu simboliku koja je uključivala i provokativne historiografske i psihoanalitičke interpretacije, Lee se u Poeziji opet posvetio tragikom obilježenoj intimističkoj priči prostodušne, naivne i dobrodušne žene na pragu starosti.
Ona je 66-godišnja Mija, mještanka gradića nedaleko Seula koja unatoč neimaštini i teškoj egzistenciji koncentriranoj oko skrbi o lijenom i neposlušnom unuku, tinejdžeru Wooku, pokušava i u velikoj mjeri uspijeva održati privid dostojanstvenog života. Za preživljavanje zarađujući kao povremena domaćica svog tjelesno hendikepiranog vršnjaka Kanga koji se oporavlja od moždanog udara, formalno neobrazovana i nenačitana ali energična, vedra i optimistična Mija odluči krenuti na tečaj pisanja poezije, jer želi spoznati ljepotu i puninu svijeta oko sebe. No budući je film otvorila sekvenca u kojoj do zaigrane djece pored rijeke Han dopluta leš mlade utopljenice, gledatelj ispravno sluti da je pred Mijom nevesela i tjeskobna budućnost daleko od lirske lepršavosti i zaigranosti. Kad se ubrzo otkrije da je utopljenica iz rijeke Wookova školska kolegica koja je počinila samoubojstvo jer su je sociopatskim karakteristikama obilježen tinejdžer i petorica njegovih prijatelja šest mjeseci kontinuirano silovali, Mijin će se život odjednom raspasti. Dok ju profesor na tečaju podučava kako u svrhu pjesničkog nadahnuća istinski doživjeti svaki djelić svoje okoline i kako probuditi vlastiti kreativni potencijal i senzibilitet, uvijek u odjeću cvjetnog uzorka odjevena Mija shvaća da je posve zakazala kao odgojiteljica mladića kojeg joj je na skrb ostavila neodgovorna razvedena kći. Međutim, roditelji djece zlostavljača koji su djevojku otjerali u smrt odlučili su kao svojevrsnu odštetu prikupiti veliku sumu novca za djevojčine roditelje, a Mija zna da svoj dio novca ne može nikako prikupiti. Da nevolja bude veća, liječnica joj je upravo dijagnosticirala uznapredovalu Alzheimerovu bolest uslijed koje je već počela zaboravljati neke riječi, pa Mija zaključuje da ima još malo vremena za poravnavanje životnih računa i ostvarenje ambicija.
Vješto spajajući socijalni realizam, okrutnost ekstremnih životnih situacija, turobnost i pesimizam osobnih ljudskih drama i suptilne poetske trenutke koje podjednako dočarava riječju te estetiziranom i likovno dojmljivom vizualnošću, Lee stvara provokativnu i živu cjelinu koja funkcionira kao višeslojna metafora. Njegova Poezija nije samo impresivna studija kompleksnih međuljudskih odnosa u kojima iz najgorih okolnosti ponekad izbijaju najljepši detalji, niti tek snažan, osebujan i dubok filozofičan pogled na složenost i nepredvidljivost života, već i priča o neizbježnosti pristajanja na kompromise, pa i po najvećoj cijeni, kao i o posrednoj manje ili više svjesnoj pobuni protiv društvenih normi. Sve u svemu, zasad posljednje ostvarenje Chang-dong Leeja, koje redatelja smješta uz bok takvih imena kakva su Hirokazu Kore-eda i Aleksander Sokurov, zavrjeđuje superlative i najtopliju preporuku. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Torghal
Senior Member
Croatia
1981 Posts
Member since 27/09/2004 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 17/01/2012 : 16:46:33
|
Izbori (Hak se wui), red. Johnnie To, Hong Kong, 2005.
Hong Kong u današnje vrijeme. Približava se trenutak kada će članovi najstarije hongkonške trijade Wo Shing Society izabrati svog novog šefa, zbog čega svakim danom rastu međusobne tenzije ambicioznih nižerangiranih članova trijade. Kao kandidati s najviše izgleda na izborima nameću se sredovječni, mudri i razboriti Lam Lok (Simon Yam), obiteljski čovjek koji s puno ljubavi skrbi o svom malodobnom sinu Dennyju (Jonathan Lee), i mladi, arogantni, nepromišljeni i pretjerano ambiciozni Big D (Tony Leung Ka-Fai), neobuzdan momak sklon agresivnim ispadima. Istodobno, nemilosrdni suvremeni poslovni svijet 21. stoljeća nameće nova pravila igre i vođenja poslova na koja će novi šef morati znati odgovoriti, a pitanje je može li trijada Wo Shing Society uspješno balansirati između suvremenih trendova i odanosti tradiciji. Postupno, dok se bore za naklonost dvojice starih šefova, “Ujaka” Cockyja (Ping-Man Tam) i “Ujaka” Monka (Siu-Pang Cham), te se pokušavaju dokopati skulpture zmajeve glave, svojevrsnog vladarskog žezla trijade, Lok i Big D sve više zaoštravaju međusobne odnose. A kad Big D otkrije da Lok planira trijadu organizirati na sasvim novim osnovama, njihov sukob eskalirat će u niz vrlo nasilnih i krvavih obračuna…
Prikazana u konkurenciji kanskog festivala 2005. godine te ovjenčana s četiri Hongkonške filmske nagrade, gangsterska krimi-drama "Izbori" ("Hak se wui") Johnnieja Toa, produktivnog hongkonškog filmaša koji svake godine snimi dva do pet naslova, a koji se hrvatskoj publici premijerno predstavio vrlo solidnim akcijskim trilerom "Vijest dana", nudi realističan, intrigantan i dostatno energičan, no i donekle konvencionalan pogled na današnje funkcioniranje hongkonških gangsterskih organizacija trijada, njihovu strukturu i međusobne odnose unutar organizacija. Većim dijelom, sve do same završnice, izbjegavajući grafički prikaz ekstremnog nasilja i uporabu specijalnih efekata, To mirno, fokusiranjem na snažne karaktere protagonista i uvjerljive glumačke interpretacije, pripovjeda storiju o sukobu mladog, neodmjerenog, nepromišljenog i odveć ambicioznog Big D-ja (Tony Leung Ka-Fai – "Bolje sutra 3"), i starijeg, mudrijeg i neusporedivo razumnijeg Lama Loka (Simon Yam – "Lara Croft 2: Kolijevka života"), izabranog za novog šefa trijade Wo Shing Society. U pozadini obračuna Lama Loka, pouzdanog obiteljskog čovjeka i osobe okrenute konzervativnim vrijednostima koja svojim staloženim ponašanjem, tolerantnošću, prosijedom kosom i brižnom skrbi prema sinu jasno simbolizira tradicionalizam, i nestrpljivog, agresivnog i samoživog Big D-ja, predstavnika moderniteta koji doslovno i simbolički prijeti rastakanjem i uništenjem tradicijskih vrednota, redatelj Johnnie To efektno ocrtava konture suvremenog hongkonškog društva. Uznemirujuća i pesimistična završnica, u kojoj Lok (u sceni koja u sjećanje priziva remek-djelo "Ritam zločina" Zorana Tadića) odluči pred dotad sasvim zaštićenim sinom pribjeći nasilju i počiniti dvostruko sadističko ubojstvo, otvoreno sugerira da u obračunu "starog" i "novog", odnosno tradicionalizma i modernosti u hongkonškom društvu, uistinu nitko neće biti pošteđen. Godine 2006. izvrsni "Izbori" dobili su ponešto inferiorniji no svakako uspio nastavak, ponovo u Toovoj režiji. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 17/01/2012 : 16:51:26
|
Osveta (Fuk sau), red. Johnnie To, Hong Kong / Francuska, 2009.
Izuzetno uspjela crnohumorna noirovska akcijska triler-drama „Osveta“ nedavno objavljena na DVD-u tek je četvrto ostvarenje hongkonškog producenta i redatelja Johnnieja Toa dostupno u hrvatskoj distribuciji. To je prava šteta, jer je riječ o vrlo intrigantnom i izuzetno produktivnom autoru koji tijekom posljednja dva desetljeća gotovo svake godine snima između dva i pet naslova, te koji je u konkurenciji netom završene Mostre imao zapaženu premijeru svog zasad posljednjeg filma, triler-drame „Život bez načela“. Kad se govori o filmašu punog imena Johnnie To Kei-Fung rođenom u travnju 1955. godine, uvijek se ističe da je posrijedi naglašeno žanrovski usmjeren umjetnik čiji opus zbog tematske i formalne raznolikosti izmiče klasičnoj definiciji autora. Štoviše, njegova čak 53 dosadašnja filmska i televizijska redateljska projekta moguće je podijeliti u pet vremenski jasno odijeljenih segmenata koji se i izborom tema i autorskim pristupima međusobno itekako razlikuju. U prvom razdoblju svoje karijere tijekom 80-ih To je tako snimao zabavne i prilično popularne komedije, nakon čega se posvetio realizaciji zanimljivih borilačkih odnosno martial arts fantazija, da bi se potom odlučio okušati u sentimentalnim melodramama. Nagli i potpuni otklon od sentimentalnosti odlikuje pretposljednju fazu njegova stvaranja, točnije niz satiričnih i ironijom nabijenih ostvarenja realiziranih u okrilju njegove producentske tvrtke Milkyway Productions, da bi se u zasad posljednjoj etapi djelovanja okrenuo svom deklarativno najdražem žanru gangsterske drame. Ta posljednja Toova autorska faza započela je 2004. godine izvrsnim, oporim i nasiljem nabijenim „Vijestima dana“, a nastavila se hvaljenom gangsterskom triler-dramom „Izbori“. Kroz realističnu i energičnu priču o sukobu arogantnog i nepromišljenog mladog gangstera s novim šefom trijade koji je obiteljski čovjek okrenut tradicionalnim vrijednostima, To u „Izborima“ efektno ocrtava konture suvremenog hongkonškog društva koje prema njemu možda i presudno obilježavaju sraz konzervativizma i moderniteta te prijetnja rastakanja tradicionalnih vrijednosti.
U tom srazu To jasno staje na stranu tradicionalizma, što nimalo ne čudi znamo li da su njegovi omiljeni redatelji Akira Kurosawa, Sam Peckinpah i Jean-Pierre Melville. U širi izbor ovaj osebujni umjetnik dodaje i Kar-wai Wonga, Terryja Gilliama i Bernarda Bertoluccija, a utjecaj svih njih lako je prepoznatljiv u Toovim filmovima. Od Jean-Pierrea Melvillea on tako baštini šutljive antijunake, stoike posve predane profesionalizmu i osjećaju dužnosti, od Peckinpaha i Melvillea uzima zaplete o osveti kroz koje se kristaliziraju osjećaji časti i odanosti, a od Kurosawe posuđuje etičke motive i karaktere samurajski predane cilju. Sklonost naglašenim stilizacijama i nerijetko baroknoj režiji Toova je poveznica s Kar Wai-wongom i Bertoluccijem, umetanje bizarnih detalja i apsurda asocira na Terryja Gilliama, a česta uporaba slow-motiona na Packinpaha baš kao i na Johna Wooa.
Svi spomenuti utjecaju jasno su vidljivi i u „Osveti“, filmu koji se najkraće može opisati kao posveta Melvilleovu „Samuraju“. U središtu zbivanja je grubi Costello, vlasnik pariškog restorana koji stiže u Macao odlučan osvetiti teško ranjenu kći te ubijenog zeta i dvojicu unuka. Zet se u poslu zamjerio yakuzama pa je mafijaški vođa Fung odlučio smrću kazniti njega i suprugu, a djeca su ustrijeljena jer su vidjela lice jednog od trojice ubojica. Stigavši u hotel upravo u trenucima dok trojica plaćenih asasina usred vođenja ljubavi ubijaju jedan par, Costello baš njih angažira za pomoć u traganju za ubojicama. Kad pristanu u zamjenu za nešto novca i njegove pariške nekretnine pomoći Costellu, ubojice ne znaju da je smaknuće naručio upravo Fung i da će uskoro i sami postati mete njegovih ljudi. No to je tek početak tendenciozno bizarnog slijeda događaja u koji je To utrpao štošta: i efektne vizualne i glazbene posvete vesternu, i začudne woovske poetizacije akcijskih prizora, i scenu obračuna na smetlištu u kojoj mafijaši kao štitove koriste kotrljajuće bale sprešanog otpada, i fluorescentno crvenu liptajuću krv koja je jasan kontrapunkt uglavnom blagom pastelnom koloritu.
Toov redateljski rukopis razvidan je i iz stilski prezasićenih sekvenci poput one noćnog obračuna u parku u kojem četvorica uvjetnih pozitivaca najprije pričekaju da ubojice Costellove obitelji završe piknik sa suprugama i djecom, dijelom se i sami gosteći i igrajući s njima, da bi odmah potom nesmiljeno potegli vatrena oružja istodobno u slow motionu zasuti lišćem s drveća. Taj noćni balet prožet je mizantropijom i crnim humorom, baš kao i kasnije scene okršaja u kojima To kao bitne sudionike opet koristi djecu. Redatelj publiku osvaja i začudnim zumovima, nenametljivim proplamsajima empatičnog humora koji prirodno proizlazi iz karaktera likova i njihovih postupaka, kao i čitavim pomaknuto konstruiranim kriminalnim univerzumom i njegovim protagonistima. Crni humor je konstantno obilježje cjeline, među ostalim i u efektnim kroki-profilima slikovitih sporednih likova, i u postupnom otkrivanju osobnosti markantnog Costella kojeg sjajno utjelovljuje francuski pjevač i glumac Johnny Hallyday. On je pak u ovu ulogu uskočio nakon odustajanja Alaina Delona, čijim bi se angažmanom dodatno učvrstila veza Toa i Melvillea. O Costellu tako s vremenom doznajemo da je također bivši plaćeni ubojica koji je revolver svojedobno zamijenio kuhačom, a kao uspomena na stare dane ostao mu je geler u mozgu zbog kojeg poput protagonista Nolanova „Mementa“ intenzivno pati od amnezije. Da bi zadržao sjećanja na ljude i događaje oko sebe on kao i Nolanov antijunak važne stvari snima polaroidom te na oružje zapisuje ime krvnika svoje obitelji. No ni to nije dovoljno jer ga i plaćene ubojice, njegovi novi najbolji prijatelji, povremeno moraju podsjećati tko je, gdje je i koji mu je cilj. Pa kad se nakon konačno osobno ispunjene osvete, opet realizirane uz ironičan odmak, u završnici nađe na plaži u Hong Kongu okružen nasmijanom djecom, Costello se u posljednjem kadru posve bezbrižno s njima smije. On više ne zna ni tko je, ni gdje je, ni zašto se tu nalazi, ni što je napravio. Tako je možda i bolje i zapravo nije ni važno, jer mu je kao krajnja ironija, ali i zbog u suštini etički opravdanog cilja, nakon svega ostavljena mogućnost djetinje čiste savjesti.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
|
|
panda
New Member
Serbia
255 Posts
Member since 30/10/2011 |
|
|
swamp thing
Advanced Member
.jpg)
Bosnia and Herzegovina
4078 Posts
Member since 05/08/2009 |
Posted - 18/01/2012 : 21:34:03
|
| Preporuka za 'Battle Royale', fino poremećen film po stripu. Vidim da neko spomenu da mu se nije svidio 'Brotherhood of War', i ja sam ga gledao na preporuku da je nešto naj,naj, ali nisam ga uspio ni pogledati do kraja. Razvučen i pretjerano sentimentalan, da ne kažem bljakast. Ali Oldboy, Lady Vengeance, Host, Proljeće, ljeto, jesen, zima...pa proljeće, The Grudge (nešto najstrašnije što sam ikad pogledao, nisam mogao vjerovati da me horori još mogu tako uznervoziti),...ma, Azijati su odlični filmadžije. Skinuo sam Thirst, moram ovjeriti ovih dana, isto tako i Audition, a pošto mi je Departed fantazija od filma, a vidim da ovdje ističu da je original bolji, moraću i to da skinem. |
|
|
|
corto33
Senior Member
Slovenia
2536 Posts
Member since 18/11/2003 |
Posted - 19/01/2012 : 08:48:45
|
quote:
Originally posted by panda
Poetry je divan film, preporuka za to, a i generalno je mnogo super stvari navedeno. Draga mi je osobina juznokoreanaca da naprave dirljiv film bez obzira na zanr (npr. spomenuti Host i Save The Green Planet).
quote:
Originally posted by petar.pan
sad sam vidio svoj tipfeller:
"In the mood for love"
In The Mood For Love i 2046 gledam po nekoliko puta godisnje. Ako postoji bolje - ja jos nisam gledao 
Chungking Express je meni jos bolji. |
Društvo ljubiteljev stripov Stripoholik |
|
|
|
panda
New Member
Serbia
255 Posts
Member since 30/10/2011 |
|
|
Topic |
|
|
|
Azijska kinematografija
