| Author |
 Topic  |
|
tkosta74
Average Member
574 Posts
Member since 15/03/2014 |
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
5518 Posts
Member since 25/05/2003 |
|
|
doom
stripovi.com suradnik
720 Posts
Member since 28/07/2016 |
 Posted - 19/03/2023 : 15:29:17
|
Kao što bi se reklo; istina i povijest su dvije različite stvari. Dobra avantura se može napraviti iskorištavanjem prednosti i korištenjem realističnih detalja, a jednako dobra avantura se može napraviti i ne oslanjajući se na to i izmišljanjem nepostojećih stvari. I u Texu postoje sve mogućnosti, niti jedna ne negira drugu. Za dobro umetanje realističnih elemenata u priču potrebna je mašta, jako puno mašte. Glavni cilj ovog osvrta je vidjeti kako se pristupa fantastičnim elementima, te u kakvom je stanju Boselli danas, može li u sad već poznim godinama izbacivati priče na razini onih koje su ga proslavile. Jer povratak najvećeg neprijatelja glavnog sbe junaka je možda i “najznačanija“ priča koju jedan scenarist u bonelliju moze napisati.
Već u prethodnom Yaminom povratku (LL 116 – Yamin znak), Boselli je jako nagazio po gasu, Mefisto i Yama nisu prikazani kao nekakve anomalije koje su se, eto, nekako našle i postoje u Texovom svijetu, već je uz njih stvorena jedna mini-mitologija sa paralelnom dimenzijom, vragom i ostalim bićima iz tog svijeta.
Što se na prvi pogled da primijetiti je da iako priča ima ukupno preko 800 stranica – nedostaje razrade. Ono na što se troši najviše vremena (ali istovremeno i ono što je najnezanimljivije) – Texova potraga i spletkarenja su objašnjeni do najsitnijih detalja uz puno prepričavanja kao što to vjerojatno nalažu izdavačka pravila scenaristima. Premalo se toga dogodilo. Priča je potpuno linearna, od početka do kraja, s time da je umobolnica ipak kvalitetniji dio. Ovdje sam se nadao da će se Boselli odvažiti malo više i kroz djelovanje umobolnice prikazati nekakav svoj sud o Mefistu, neki razlog više da se prezentira njegovo djelovanje osim zabave. Ali nažalost ništa od toga. Umobolnica je čista faktografija.
Ovdje ću citirati jedan svoj komentar na Dampyrovu epizodu; “ponovno Boselli radi istu stvar; kako je mhejl napisao u recenziji, Magnus je zapravo običan vampir i nejasno je što se toliko vremena troši na jednog takvog lika bez ikakvih posebnih moći. Ali ja sada već počinjem misliti kako Bosellija zapravo uopće i ne zanima taj konkretni prikaz sukoba na relaciji Dampyr-vampiri. Priča je (opet) puna faktografije, Boselliju je važnije iznositi povijesne i geografske podatke, te citirati pjesnike i povući samo osnovne usporedbe sa pričama drugih poznatih pisaca, bez da se zapravo razrađuju ti motivi. Na trenutke pomislim kako je Boselliju stalo samo do toga da nam pokaže koliko je načitan i upoznat sa raznim legendama i povijesnim događajima te na taj način ostvari svoj legacy.“
Ono što se često javlja kao problem je to što Tex ZNA da je nepobjediv – zbog toga je teško osjetiti napetost u priči, tj. teško je natjerati čitatelja da vjeruje. Da, junak je superiorniji, ima više sreće, ali isto tako i on sam treba raditi za svoj cilj i poći putem borbe i patnje, što bi se reklo – zaslužiti tu sreću, i misliti da i on može umrijeti kao drugi. U Disneyu Paško Patak često teži prema nekom cilju koji mu nikako ne uspijeva, i nakon stotinu pokušaja, kada čitatelji već “navijaju“ za njega, pojavi se taj faktor sreće da on uspije u svom naumu. Dok s druge strane, Tvrdica Mctvrdi ne radi ništa da zasluži tu sreću, ali mu svejedno odmah sve ide od ruke. Tex polazi na taj put borbe, i često se mora dobro namučiti da zasluži tu sreću, i Boselli to jako dobro zna (što nije uvijek bio slučaj sa starim Bonellijem ili Nizzijem kad se Tex izvlači iz nemogućih situacija već na samom početku), ali isto tako konstantno nas podsjećajući da je on taj koji će trijumfirati.
Cijela ta Texova izdavačka politika je pomalo apsurdna, kao; stvorit ćemo svjetove, ali ćemo se praviti da nismo. Tex izričito jednom prilikom kaže – “razum mi ne dopušta vjerovati“, usprkos svemu čemu se posvjedočilo, i čemu se uostalom, i dalje svjedoči, nama nije dopušteno vjerovati. Ovo pitanje na kraju, naravno, opet nije razjašnjeno pa će se Tex iznova i iznova čuditi novom Mefistovom povratku. Moglo bi se reći; tamo gdje je Zagor evoluirao, Tex stagnira. Doduše, pitanje je bi li to i dalje bio Tex u tom slučaju. Tex svojim svjetonazorom ne kontrira samo Mefistu i Yami, već i likovima na svojoj strani, poput Padme. Svi sastojci za epsku pustolovinu su tu, svećenik sa Tibeta, put lijeve ruke, samozatajne figure, na što Tex samo odmahne u stilu to je sve hrpa gluposti.
Završnica, očekivano površna, i sada je već jasno da se Boselli nikada neće osloboditi te boljke. Negdje sam pročitao kako te krajeve epizoda nastoji napisati u jednom dahu, stoga možda i ne čudi slaba promišljenost. Ponovno ne dolazi do susreta Texa i Mefista, kao da se tu nema više ništa za reći. Čak ću se usuditi reći kako je Nizzijev Mefisto strašniji od Bosellijevog (doduše zasluge za to sigurno idu Villi, dok kod Civitellija neki likovi na trenutke izgledaju pomalo karikaturalo), Mefista ovdje podjebava tko god stigne.
Nedavno sam spomenuo kod jedne epizode Dampyra baš taj problem sa završnicama; “Prva sveska je jako dobra i uopće ne pati od spomenutog problema, upravo zato jer nema klasičan završetak u vidu nekakvih fizičkih obračuna, već poetičan, gdje nemrtvi shvaćaju uzaludnost svog postojanja te se odriču svoje besmrtnosti, i baš tu se ostavlja utisak zaokruženosti priče, bez obzira što nije sve formalno razriješeno. I čini mi se da takve priče od Bosellija ostavljaju uvjerljiviji utisak, u skladu sa onim što se gradi kroz čitavu epizodu. Likovi su lijepi i karizmatični, čak iznenađujuće originalni s obzirom na to da se u skoro svakoj epizodi pojavljuju novi pripadnici arhivampira. Sve je uglavnom dovoljno dobro do zadnjih desetak stranica. Ali čim treba odlučiti što učiniti sa onim što je izgradio, Boselli tu gubi konce i vodi se populističkim rješenjima tj. radi ono što misli da se mora/podrazumijeva.“
Još jedno ključno pitanje je treba li se dimenzija sa demonima više integrirati u serijal ili je to nepotrebno. Jer onda je već pitanje koliko to mijenja same postavke serijala. Ali trebalo je misliti na to prije nego što se krenulo eksperimentirati sa svim tim stvarima. Ono što je potencijalno moglo biti najzanimljivije, Mefistove interakcije koje bi trebale biti nesvakidašnje u odnosu na standardne antagoniste, opet su reducirane na obične manipulatorske spletke sa na trenutke konfuznim postupcima – niti demoni smisleno djeluju na korist Mefista, niti Mefisto prikazuje odlike i prikaze mijenjanja nečije ličnosti. Trebalo je smisliti nešto više od klasične postavke hvatanja junaka u zamku iz koje će on pobjeći i onda se vrtiti u krug do cilja. Yamin znak je trebao biti prolog u ove priče, ali je zapravo to ista epizoda sa potpuno istim zapletom. Ili pisci ne znaju koristiti Mefista ili Mefisto jednostavno više nije lik za Texa. Ali prvo bi Texova politika trebala piscima dozvoliti da se odvaže pisati priče na način gdje bi Mefisto mogao biti fluentan u serijalu.
Nešto uspjeliji pokušaj priče slične tematike je LL 104 – Misteriji vile Diago.
|
 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
12713 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 19/03/2023 : 16:09:46
|
Sviđa mi se ovaj osvrt, doom. Sad, Texa nisam čitao dugo, i makar me tvoj osvrt zainteresirao za ovu priču, teško da ću to ikada vidjeti. Pa onda ne možemo popričati o konkretnoj epizodi.
Dosta stvari si rekao koje su zanimljive, a ovo općenito vrijedi za čovjeka:
quote:
Originally posted by doom
Da, junak je superiorniji, ima više sreće, ali isto tako i on sam treba raditi za svoj cilj i poći putem borbe i patnje...
|
|
|
|
doom
stripovi.com suradnik
720 Posts
Member since 28/07/2016 |
Posted - 19/03/2023 : 16:54:50
|
Ove Texove knjige bi trebale biti u knjižnicama koliko ja znam. Iako vjerojatno tek kroz neko vrijeme jer su upravo izašle.
Ja više pratim Bosellija pa sam zato i napisao ovaj osvrt da vidim kako stoji danas. Meni se čini da to više nije isti pisac, Tex ga je baš potrošio sa svim tim brojnim izdanjima. Iako njemu su ostale njegove vrijednosti u pričama kao i prije, ali kvaliteta izvedbe više nije na onoj razini.
Dampyra tek čitam pa ne znam kakva je tamo situacija. Mada sve više mi se čini kako je on ono najbolje dao na Zagoru, ali i nažalost, svjesno odustao od Atlantide. Možda ne bi bila loša jedna rasprava na temu što je Atlantida u Zagoru? Jer tamo negdje nakon Božice mjeseca se da primjetiti kako se odustalo od prvobitne ideje Atlantide te da sve ovo kasnije nije ono što je bilo originalno zamišljeno. Da je napisati lijepo jedan tekst na tu temu i poslati Boselliju, odgovorio bi nam Boselli sigurno (ako se sjeća).
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
12713 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 19/03/2023 : 20:49:57
|
quote:
Originally posted by doom
Cijela ta Texova izdavačka politika je pomalo apsurdna, kao; stvorit ćemo svjetove, ali ćemo se praviti da nismo. Tex izričito jednom prilikom kaže – “razum mi ne dopušta vjerovati“, usprkos svemu čemu se posvjedočilo, i čemu se uostalom, i dalje svjedoči, nama nije dopušteno vjerovati. Ovo pitanje na kraju, naravno, opet nije razjašnjeno pa će se Tex iznova i iznova čuditi novom Mefistovom povratku. Moglo bi se reći; tamo gdje je Zagor evoluirao, Tex stagnira. Doduše, pitanje je bi li to i dalje bio Tex u tom slučaju. Tex svojim svjetonazorom ne kontrira samo Mefistu i Yami, već i likovima na svojoj strani, poput Padme. Svi sastojci za epsku pustolovinu su tu, svećenik sa Tibeta, put lijeve ruke, samozatajne figure, na što Tex samo odmahne u stilu to je sve hrpa gluposti.
Iako ne znam konkretnu priču, o ovome čega se tvoj komentar dotiče, može se popričati načelno.
Jednom sam pisao o ovome problemu, u tekstu Zagor i magija. Usporedba Bosellija i Nolitte po pitanju tretmana nadnaravnog. Pokazuje se, a i ti sada potvrđuješ, da je Nolittin odmjereni pristup superiorniji.
Ti dobro kažeš, nije problem u fantaziji, mogu se raditi dobre fantastične priče. Problem nastaje ako se fanstastični svijet uzima doslovno, i onda više nemamo nikakav kriterij.
Zato je Nolitta fantastične priče uzimamo pipavo, i jedva. U čitavom opusu svega par takvih. I nikada doslovno, otvoreno, nego okolo-naokolo.
Boselli uzima sve u istoj ravni. A istovremeno hoće zadržati ozbiljnost, hoće da tom svijetu vjerujemo. Otuda ovo što kažeš: "odbijam povjerovati". Međutim, događa mu se to da (pre)čestim uzimanjem nadnaravnog i fantastičnog, dolazi do jednog niveliranja i sada, bez obzira što Tex deklarativno kaže da odbija povjerovati, čitatelj ima pred sobom taj Texov svijet u kojemu su nadnaravne pojave, fantastične stvari redovne. Tako dolazi do nepoklapanja: navodno se to ne smije uzeti ozbiljno ("odbijam povjerovati" = odbijam uzeti ozbiljno), a realnost čitalačkog iskustva je takva da Tex maltene non-stop dolazi u dodir s fantastičnim stvarima i nadnaravnim. Na razini izvedbe, a to je ono što je bitnije, Boselli ruši svoje deklarativne izjave i malo pomaže to što Tex odbija povjerovati. Čitatelj zato čitav taj Texov svijet ne može uzeti ni za glavu ni za rep.
Još gora stvar je ono što je uradio Burattini u Korijenima. Tek to je nemisaono. Zagor se tu, i prije nego je zaista postao Zagor, susreo s fantastičnim, i to na takav način da je to predstavljeno kao bitno za njegov lik (epizoda Sveta pećina). Takav jedan susret, takvo jedno iskustvo u formativnim godinama, teško može proći samo tako, ofrlje. A kad pratimo "kronologiju", Zagor se itekako čudi i odbija povjerovati u nadnaravne stvari, koje su kamilica prema ovim buratinijadama. Kužiš, Nolitta gradi mističnost oko sitnice, a ovamo ispada da je Zagor još dok se formirao sretao i kretao se u krugu drevne mitologije praktički na dnevnoj bazi. Burattini, taj krš od čovjeka, ne misli ništa i ne ide nikud: zarad jeftinih poena, piše svoje gluposti i gradi neku svoju mitologiju, a sve to skupa nema nikakav kontinuitet i nimalo ne osigurava Zagorovu osobnost i ozbiljnost, nego štoviše, sve je raskidano, nepovezano i kao da Zagor deset puta počinje ispočetka. Iole ozbiljan čovjek bi se trudio održati barem rudimentarnu povezanost lika, makar stripovskog. Kad sad sve to pogledaš, Nolitta je i u ono vrijeme, vrijeme kada su se radili punokrvni stripovski stripovi, stripovi bez glumatanja, nego za konzumaciju, držao stvari ozbiljnije nego ovaj sadašnji šarlatan.
|
|
|
|
doom
stripovi.com suradnik
720 Posts
Member since 28/07/2016 |
Posted - 19/03/2023 : 21:51:42
|
| Da, tako nekako stoje stvari i ovdje. Boselli se na talijanskom forumu doveo u situaciju da mora ljudima objašnjavati e ovo je magija, ono je hipnoza, ovo je jaka hipnoza, ono je halucinacija itd. I sada ti ne znaš na koji kriterij se uopće možeš pozvati u toj tipologiji. Sve ostaje na nekakvoj granici na način da se osigura siguran povratak ako se kojim slučajem otiđe predaleko. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
12713 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 01/04/2023 : 10:27:37
|
FRANO O DRAŽENU: FAJT DO KRAJA!!
Najavljujem urbi et orbi novi Franin rad. Crtić o Draženu.
Trenutno se neću raspisati, samo kažem da je jako zanimljivo Franino viđenje. Nekima će možda izgledati čudan pristup, ali to je pravi Frano.
Možda je također blasfemija to reći, ali meni je danas više u fokusu sam Frano nego Dražen. Dražen je legenda, ali sam se ja udaljio od tog svijeta i moje žilice više ne crpe iz košarke ni iz tih legendi.
Frano ga je ovdje izvrsno portretirao, i fajt i upornost i trud i protiv svih, ne znam, možda to jest Dražen. Kažem, ne pratim to više, udaljilo mi se. A u tom dječaku koji ne odustaje, kojega susjedi polijevaju vodom, a on im doskoči pa trenira po kiši i susjedova kanta postaje bespredmetna, u tom dječaku koji se srdi na Jordana i Ewinga i Karla Malonea i ne da im da budu bolji, iako jesu, tu je ugrađen stopostotni Frano.
To je papak koji uspijeva zadnjom, odlučujućom bananom, iako je papak i lopte mu bježe kroz ruke i ne može zabiti zicer. I onda, kad je sve protiv tebe, kada je čitav svijet jači i tu je Tenk, debeli Tenk od 150 kila naspram papka od 68, posljednji trzaj i - paf! Banana, fajt, fajt do kraja, nema predaje. Ove strukture fajta, kada je već sve gotovo i svi su jači, sve je jače, nema izlaza i djeca skaču po glavi, tetkice se okupljaju u Zagrebu, ateisti su zauzeli forume, tada viknuti Dinamoooo!!!!, lupiti bananu ili postati brahman crtanja u Indiji, to je totalni Frano.
U crtiću Dražen, premda je to Dražen, pojam, legenda, veličina i naj naj, Frano ga je stavio u svoju strukturu. Priča je omeđena legendarnim finalom Hrvatske protiv Dream Teama, i ne, nema tu ono što bismo pomislili: veličanja naših, veličanja tog epohalnog trenutka. Naprotiv, Ameri nas razbijaju, i u osnovi, oni su nas razbili. Ali unutar te Franine rezolutne konstatacije, unutar tih činjenica, nalazi se dječak, dječak koji skače i lupa loptu po Šibeniku, protiv kiše, susjeda, čistačice, brata i galebova, i taj je dječak sveden na Franine autsajdere protiv kojih je sve i sva - ali on se fajta. On se pofajta i Jordan zabije 22 koša, a Dražen 24.
Još jedno klasično Franino djelo, sa tim začudnim viđenjem fajta usred nepovoljnog okoliša. Otkada sam probio Franinu šifru, njegova mi je filozofija jedna od, ili zapravo, možda i najbolja od svih hrvatskih stripaša, čak bolja od Koštine, koja ima jedan drugi polaritet i još nedvosmislenije igra na pravu stranu. Ovi Franini fajtovi su upravo odlučna razlika između njegovih i Koštinih radova, o čemu jednom.
Kada ćemo vidjeti finalni proizvod, kada izlazi ovaj animirani film i gdje ćemo to gledati, to će nam reći Frano. Oni koji vole njegove stripove, trebali bi voljeti i ovo, jer to je to: nema predaje! Fajt.
|
Edited by - stinky on 01/04/2023 10:29:18 |
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
5518 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 01/04/2023 : 14:13:37
|
2024.
Sprema se igrani film o Draženu.
Animirani film.
Video igra.
Strip je već davno napravljen.
2014.
Ide to vrijeme brzo.
Netko nabija kvotu, netko kvalitetu...
A meni fale Lolek i Bolek.
Crtić o Draženu je tak i sklepan.
Ko šaka u oko 4K loversima.
Treba još sve to poštimat i malo pofarbat, ali što se mene tiče - vidim da ljudi trzaju i na ovih par rasklimanih crta.
Stinky, hvala na najavi!
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
12713 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 01/04/2023 : 14:25:58
|
quote:
Originally posted by frano
Treba još sve to poštimat i malo pofarbat, ali što se mene tiče - vidim da ljudi trzaju i na ovih par rasklimanih crta.
Odlično si napravio. Fajt i poezija.
Kad to zglancaš, bit će perfekcija vjerojatno.
Kaj su to 4k loversi:)) Nemam ti ja pojma o tome, znam samo da je ovaj tvoj neproporcionalni Dražen, fajterski, poetični, koji se onako ljulja, to je prava stvar. |
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
5518 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 01/04/2023 : 14:48:25
|
4K u smislu visoke kvalitete - rezolucije slike. Ovo sam nazvao "animacijska grafička novela" :) Nema ni zvuka :)
Lolek i Bolek forever!
|
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
5518 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 01/04/2023 : 14:54:59
|
Doslo je vreme, Stinkač moj, da normalne, naivne stvari iskaču... i to je baš supač u moru visoke rezolucije.
Gotovo je sa superherojima.
Ovaj zadnji val "čuvara klime" još otrpimo, i domaće proljeće kreće.
...
:)
|
Edited by - frano on 01/04/2023 19:40:55 |
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
5518 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 01/04/2023 : 19:43:24
|
Kad smo već spomenuli Dražena...
U stripovima je bil taj momak Eddy.
Edvin Biuković.
Crta(la)čki Dražen.
Tolko je bio dobar, vukel je pol današnje crtačke kreme oko sebe i za sobom.
Neke k'o frendove, neke k'o zavidnike.
Svejedno. Čupal je najbolje iz njih.
I eto. Ovi još i dan danas nekaj rišu. Nekakve bogtesačuvajniškoristi stripove.
Čak je Star warsima duha udahnul.
Ostavil je kratki, al duboki trag.
Ko Petro.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
12713 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 01/04/2023 : 19:54:33
|
svojedobno sam Ponos vragova solidno vrednovao.
sad mi je to tak potonulo, da ti nemrem opisati. svi ti jediji su mi drek na šibici. ne znam, možda nekad ponovo pogledam. Vam mi je potonuo, sve to što je nekad vrijedilo, sad je mršavo.
jedino Maurović ostaje i njegovi kaubojci. to je evergrin. a pogotovo Grob u prašumi. |
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
5518 Posts
Member since 25/05/2003 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
12713 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 02/04/2023 : 08:37:38
|
a ti si shawn kemp
košta je pistol pete maravich
a ja sam franjo arapović kada promašuje zakucavanje u finalu protiv amera |
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
5518 Posts
Member since 25/05/2003 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
12713 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 02/04/2023 : 10:56:18
|
Trojica u mraku. Što se tiče kaubojaca.
Makar mi je sada možda najbolji Grob u prašumi. Ne znam, treba to sve utvrditi.
Trojica u mraku imaju neke neproporcionalne likove, to bi ti morao voljeti. Divlji dječak koji ima mračni temelj, i svi drhte od njegovog pogleda, prati ga vuk, to je sve ohoho potentnije od jedija. To je poetika, a ne ovo kam se skrenuli tvoji kolege, i dobro kažeš, oni rišu niškoristi stripove. Čak je i Maršal Bass niškoristan pored Trojice u mraku. Maršal Bass ima neki klimavi prolaz, ono, nja nja. |
|
|
|
tkosta74
Average Member
574 Posts
Member since 15/03/2014 |
Posted - 02/04/2023 : 13:13:14
|
[quote]Originally posted by frano
hrhrhrrrrrr ... (McGowan smile - soundtrack:)
Zakunjao sinoć na kauču, probudi me upravo hrhrrrrhhh...taman na početak.Dokumentarac je remek djelo. |
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
5518 Posts
Member since 25/05/2003 |
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
5518 Posts
Member since 25/05/2003 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
12713 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 10/12/2023 : 18:53:38
|
ZAJAHATI TIGRA – razmatranja o stripu Industrijski, Danijela Žeželja
Nakon sove, kao još jedani simbol životinje koji se pojvljuje u hrvatskom stripu, nameće nam se tigar.
Tigar se pojavljuje u stripu Danijela Žeželja, kojemu je ovaj dao ime INDUSTRIJSKI. Industrijski je slab naslov, kao što je i Žeželjevo postavljanje same priče nepotpuno, čak i promašeno. Pravi naslov ovome, usprkos svemu, zanimljivome stripu trebao je, naravno, glasiti: ZAJAHATI TIGRA.
Zajahati tigra je naslov Evoline knjige o raspadu pravih vrijednosti u završnoj fazi, ili kako on to uzima iz indijske mudrosti, u doba Kali Yuge. Ne vjerujem da Žeželj poznaje Evolino djelo, ne poznaje ni Evolu sudeći prema onoj njegovoj knjizi portreta u kojoj je stavio svoje uzore (Divljaci). Pa ipak je Zajahati tigra puno bolji naslov: bolje pogađa ono s čime se Žeželj u stripu bavi, plus je efektniji, jači i praktički kamenom urezan u svijest, naspram mlakog naslova kao što je Industrijski.
[
Prije nego počnemo s analizom Žeželjeva stripa, pozivamo njegovog najvećeg živućeg fana sa scoma da pozorno poprati ovaj mini-esej. Pričam o Salkanu, velikom Žeželjevom fanu i ujedno velikom promašitelju Žeželjevih tema, najboljih djela itd. Moja razmatranja bit će točna 77% i Salkan će se s njima isto tako složiti – 77%.
Ovo je Industrijski:
Na naslovnici vidimo tigra. Kao i dupli do sove, Žeželj je do tigra došao zaobilaznim, pogrešnim putem. Tigar mu se nametnuo kao simbol, premda njegovo postavljanje priče i spuštanje među proletarijat, nema veze ni s tigrom ni s, ipak kvlaficiranijim Evolinim izvođenjem. Naprotiv, dva toka su potpuno oprečna: Žeželj polazi s radničkih i komunističkih pozicija, Evola je pak kontroverzan kao takozvani fašistički pisac, antimodernist i konzerva.
Prije nego ukratko ispričam fabulu stripa Industrijski, uzmimo mali predah nakon ovog šokantnog i zapanjujućeg uvoda u još jednu simboliku životinja u hrvatskom stripu.
|
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
5518 Posts
Member since 25/05/2003 |
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
5518 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 10/12/2023 : 19:26:48
|
Julius Evola ... nisam upoznat.
Ali s Kali Yugom (a nije avtek) smo bome svi upoznati, svjesno ili nesvjesno.
|
Edited by - frano on 10/12/2023 19:35:09 |
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
5518 Posts
Member since 25/05/2003 |
|
|
Topic |
|
|
|
Antologijske stvari
