| Author |
 Topic  |
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13162 Posts
Member since 29/12/2001 |
 Posted - 28/10/2015 : 19:50:40
|
O tome cijelo vrijeme pričamo.
Zašto, recimo, ne bi išla cijela "saga o Supermikeu"?
I to je također validna ideja.
Nije nužno uvijek kopirati "rješenja": u pravilu su to odiseje.
Ali, zamislimo jedan takav niz epizoda, kontinuitet, gdje bi se razvijala stvar sa Supermikeom ("učinilo ga ozbiljnijim likom") i kulminacija u velikom finalu: Osma runda.
Zar ne bi to bilo super? |
 |
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3469 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 28/10/2015 : 19:57:42
|
quote:
Originally posted by stinky
O tome cijelo vrijeme pričamo.
Zašto, recimo, ne bi išla cijela "saga o Supermikeu"?
I to je također validna ideja.
Nije nužno uvijek kopirati "rješenja": u pravilu su to odiseje.
Ali, zamislimo jedan takav niz epizoda, kontinuitet, gdje bi se razvijala stvar sa Supermikeom ("učinilo ga ozbiljnijim likom") i kulminacija u velikom finalu: Osma runda.
Zar ne bi to bilo super?
Jep, ako se dobro uradi.
No kao što rekoh, postojeći Supermike nije dovoljan (zasad) da se smatra zaista "ultimativnim" testom za Zagora.
A da li on to može postati, može naravno, potencijala ima. |
|
|
|
Willer
stripovi.com suradnik
1300 Posts
Member since 10/08/2003 |
Posted - 29/10/2015 : 02:46:27
|
Zagor:
Jednoga dana, a nadam se da će to biti brzo, pravi će zakoni donijeti mir i borbe više neće biti. Kad se to dogodi, istoga trena i bez žaljenja odustat ću od svoje uloge borca.
Pa stinky:
quote:
Originally posted by stinky
pretjeruješ (...) inzistiranjem na nečemu neotklonjivom, gubiš zapravo ispravnu sliku i ostaješ na Ničemu)
nema čovjeka bez te antinomije "ja protiv svijeta", i ujedno, ona je neotkloniva (a kao antinomija neriješiva --- u mjeri, u kojoj bi ti kao htio).
kažem baš "ja protiv svijeta", ne samo "ja i svijet".
Pa zar si u krivu? Ma neka si mu rekao! Pa mislim, što reći bijelcu u indijanskome kostimu koji je trajni i konačni mir bijelaca i Indijanaca jednom i zauvijek sebi zacrtao kao Cilj, i kao San za čije će se ostvarenje predano boriti. To je Utopija, utopijska fantazija dapače, za kojom naivac još k tome čezne da dođe što prije.
Ha, ne zamjeri.
Dakako da je jedva moguće misliti Utopiju, koja već u imenu sadrži temeljnu kontradikciju (mjesto koje je ne-mjesto, Klaić: mjesto kojega nema), i da je "Ništa" prva asocijacija na istu. Ali, Zagor se očito prepušta misli, nisam ga ja na to prislilio, naprotiv, on prisiljava nas da njegove odluke procjenjujemo isključivo kao "utopijske" i "antiutopijske".
Koliko god granica u (antiutopijskoj) svakodnevnici često bila zamagljena i zbunjujuća, Zagor je kao i svaki čovjek osuđen na donošenje odluka. Obvezavši se da će iste biti dobre ako su "utopijske" (= trajno skladan suživot Indijanaca i bijelaca), i loše ako su "antiutopijske" (kao što je bijelačko nametanje kulture Indijancima, protiv kojega govori "Osagama", ili kao što je Satkov početni antibijelački rasizam).
U istom svjetlu treba gledati i ubojstva iz samoobrane, i cirkus-točku i identitet pseudoDuha. Bez takve vrste pragmatičnosti, znamo, Zagor ne bi mogao djelovati u skladu s Ciljem. A ako se nekad pogriješi, pretjera pa i zastrani, što sad, iz istovjetne, jedine svrhe, važno je prepoznati grešku i nastojati je ispraviti. Zato su tu i Nolitta i Sclavi.
No, ajmo još o Utopiji.
quote:
Originally posted by stinky
pitanje nije: mogu li maknuti sebični pečat, nego koliko mogu uravnotežiti sebični pečat sa svijetom.
Slažem se u potpunosti, ne pada mi napamet ovo negirati. Pa opet, očigledno je moguće uskladiti sa spomenutim, zacrtanim Ciljem, ako Zagor na tome inzistira.
Pođemo li od pretpostavke da je upravo Zagor savršen, tj. da bi to trebao biti u procesu koji nikada ne može završiti (i tu se slažem u potpunosti), nužno je doći do one razine "nesavršene savršenosti" u kojoj "savršenost" jedne osobe (Zagora) neće biti niti za dlaku međusobno isključiva sa "savršenošću" bilo koga drugoga. Solidarnost, a tu ste riječ ovdje sami izabrali, odlično opisuje takvo stanje. I vrlo blizu tome je ona solidarnost Zagora i Caina, u kojoj se niti prvi drugome ("Morska strava") niti drugi prvome ("Žezlo Tin-Hinan"), neće ustručavati prepustiti glavnu ulogu. Sve ovisi o trenutku i prepreci na putu do Cilja. I ne smije biti nerješivih zapreka umnažanju takve solidarnosti, koliko god one bile teške, i koliko god milenija borba trajala (jer ponavljam: to je Zagorov San o suživotu svih ljudi). Na različite je načine frapantna ona scena u "Morskoj stravi" u kojoj mornari Golden Baby prže čudovišta, a Zagor kaže samo: "Chico, veslaj što jače možeš!", a Chico odgovara: "Možeš se kladiti." Dva junaka iz tisuću bitaka propuštaju akciju, i "samo" veslaju, dok glavnu riječ vode, redom: Albanac, pripadnik polinezijskog plemena, Rus i Chippewa Indijanac.
Možda takva borba za opću solidarnost nikada neće završiti, ali je važno da se vodi na ovakav malo-centralizirani-malo-decentralizirani (kako već prema potrebi što), što je upravo "utopijski" i ujedno jedini mogući način. Tek u tom slučaju, u kojem Zagor može biti glavni, ali može i veslati, u pitanju je "dobra beskonačnost" (kako bi rekao Zoro).
No, što ako, hipotetski, (hipotetski!), ipak dođe do takve "opće solidarnosti" (u kojoj je Zagor umnožen kroz bezbroj razlika, ali svaki od njih s usvojenom originalni-Zagor-paradigmom)? Čemu onda treba težiti u takvoj situaciji "bez akcije", u kojoj se posada Golden Baby više ne bori, nego "samo" i dalje lovi kitove te se zabavlja uz pjesmu, piće i Gastonove delicije? Što onda kada "Utopija" istovremeno i postoji, ali dakle zasigurno i ne postoji zbog "neotklonivosti antinomije"? Što onda preostaje, gdje se "seli" akcija?
Nije li očigledno? Da je to vječna i nikad dokraja završena - borba protiv unutarnjeg Supermikea? Vratim se na to.
Još malo o sadržaju "Utopije", još uvijek nenapisanoj (ni unutar korica stripa Zagor ni u stvarnom životu) epizodi Zagora u kojoj, dakle, posada Golden Baby iz gušta "samo" lovi kitove, pjeva mornarske balade i pokoji se put potuče, svaki put kao onaj put u "Nestalom istraživaču". Nije loša Zorova vizija:
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
Ja bih prije shvatio to Jedno kao vitalnost, sam život, i kad Zagor djeluje u dobrom pravcu onda potvrđujući vitalnost djeluje i u jedinstvu sa svijetom.
Obrisi, barem konture, dakle ipak postoje. I sad ključno: vode li one do "likvidacije ja-bitka"?
E, pa, vode onoliko koliko Zarkoff i Tarawa prestaju to biti bez borbe protiv čudovišta. I nije tako puno kako se isprva čini, zar ne? Drago mi je da si spomenuo mene i moj dosadni pečat, jer baš pečat u "Supermikeu" igra važnu ulogu. Oooooo, kako važnu, kako važnu!
No, sjetit ćeš se još jedne moje, ništa manje gnjavaže: "strah od gubitka identiteta". To je isti onaj strah koji obuzme Zagora, i pretvora se postupno u mržnju, kletve za dan Susreta (i "starog Buddya" kao "utjehe Darkwooda", koju mu sada netko želi oduzeti) pa čak i sadističke prijetnje zadovoljstva u davljenju golim rukama. Panični strah kada ga jedan klinac potpuno nesvjesno suoči s posljedicama odluke o Cilju, odluke o Utopiji, odluke o bacanju sjekire u vir pod tim i takvim uvjetima.
I tim gore (na žalost), dolazimo do ključnog problema "slučaja Supermike".
Kaže Johnny:
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Obračun Zagora i Supermikea je neusporedivo intrigantniji i zanimljiviji, jer podrazumijeva Zagorov obračun (i) sa samim sobom, sa sobom u Mikeu koji mu je tjelesnim sposobnostima posve ravnopravan, a inferioran u stupnjevima samosvijesti, egoizma i narcisoidnosti. Ako bi njih dvojica u Osmoj rundi bili ravnopravni i po tome, odnosno ako bi Mike konačno "odrastao" i sazrio na Zagorovu razinu, Zagor bi se zapravo suočio sa samim sobom.
Ta svijest u vlastitosti u Mikeu, ali i svijest da Mike može sazrijevati i "odrastati" te mu time posta(ja)ti ravnopravan ili ravnopravniji protivnik, dok se sam Zagor ne može razvijati u tom smislu jer je već praktički "savršen", odnosno da Mike može biti savršeniji a on ne, dodatni je izvor mrzovolje na njegovu licu.
Pa uobičajeno vrhunskim pitanjem-antitezom odgovara Zorro:
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
Ali ako bi Supermike postao karakterno sličan Zagoru, gdje bi bilo povoda za sukob?
Zagor je već dokazao da je u stanju surađivati sa ljudima koji su mu donekle karakterno slični (Cain iz Morske Strave npr).
Možda bi sukob pobudila sumnja, nevjerica u Supermikeovo "sazrijevanje" - no opet, bez velikih problema su već surađivali u Povratku protiv šačice bandita.
Tako da bi Zagor i "zreli" Supermike prije postali prijatelji i saveznici.
(Dodajem samo kao digresiju: nije slučajno da je kao primjer spomenut Cain, kojemu post-sve ključne priče o indijanskoj tragediji, post-Supermike i post-Demoni Bosellijev skulirani Zagor može bez ljutnje i straha prepustiti glavnu ulogu u "Morskoj stravi". Već sam pisao poviše o tome.)
Na što opet odgovara Johnny:
quote:
Originally posted by Johnny Difool
U Sedmoj rundi je tjelesna ne sličnost nego ravnopravnost Zagora i Mikea bila itekako dovoljna za u okvirima serijala mitski sukob, a ako bi bili karakterno slični, uz ključnu i nužnu razliku u Mikeovoj moralnoj ambivalentnosti i izraženijem sebeljublju i egoizmu, što bi bilo podcrtano Zagorovom spremnošću na žrtvu za druge i stavljanje Čovjeka u središte, za što Mike vjerojatno nikad ne bi bio sposoban jer je ipak sam sebi najvažniji...
Stop, stop, stop!
Hajde, vratimo se malo na ono prije:
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Obračun Zagora i Supermikea je neusporedivo intrigantniji i zanimljiviji, jer podrazumijeva Zagorov obračun (i) sa samim sobom, sa sobom u Mikeu koji mu je tjelesnim sposobnostima posve ravnopravan, a inferioran u stupnjevima samosvijesti, egoizma i narcisoidnosti. Ako bi njih dvojica u Osmoj rundi bili ravnopravni i po tome, odnosno ako bi Mike konačno "odrastao" i sazrio na Zagorovu razinu, Zagor bi se zapravo suočio sa samim sobom.
Ali nema mjesta čuđenju, Zorroasterixova moćna antiteza morala je ostati nenadvladana. Dapače:
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Ta svijest u vlastitosti u Mikeu, ali i svijest da Mike može sazrijevati i "odrastati" te mu time posta(ja)ti ravnopravan ili ravnopravniji protivnik, dok se sam Zagor ne može razvijati u tom smislu jer je već praktički "savršen", odnosno da Mike može biti savršeniji a on ne, dodatni je izvor mrzovolje na njegovu licu.
...potpuno je nespojivo s ovim:
quote:
Originally posted by Johnny Difool
U središtu Zagorova svijeta je Čovjek, on i svoje negativne ili stupnjevito negativne osobine koristi da bi pomagao Čovjeku...
...odnosno s Ciljem, odnosno s mirnim suživotom, odnosno s općom solidarnosti, odnosno s Utopijom, odnosno sa Zagorovom više puta istaknutom temeljnom odlukom. Zagor se u "Supermikeu" panično boji drugog Čovjeka, ili drukčije rečeno - mogućnosti da u definiciji Čovjeka on i Supermike budu ravnopravni. U tom slučaju "Gospodar Darkwooda" više nije samo jedan, pozicija više ne bi bila ekskluzivna. (Dug je još put do Caina...) S takvim strahom, Zagor i sam (p)ostaje Supermike. Ima i Kainov, pardon, sebični, pardon, Supermikeov pečat na čelu kao potvrdu i dokaz, koji sada svi njegovi najbliži mogu vidjeti. (Zahvaljujući medicini zvanoj prijateljstvo, srećom ipak zakratko.) Zagor se, ponavljam, boji svoga vlastitog Cilja, čiji je sastavni i neodvojivi dio samodokidanje Duha sa Sjekirom! I rađanje jednoga novog (oženjenog?) Patricka Wildinga.
No, navedeno dakako nije jedini razlog Zagorove ljutnje. Onaj prvi kojeg si Johnny odlično primijetio, a s kojim sam se odmah složio, Zagoru i te kako služi na čast. To je iskrena briga da bi, pobjedom Supermikea, Darkwoodom mogao zavladati netko sličan onome starom, nezrelom Patu Wildingu koji nije bio u stanju instrumentalizirati ego u plemenite svrhe. I iskreni strah da će poglavice povjerovati argumentu pobjede-u-borbi ispred argumenta mira.
No, ljutnja se na tome jednostavno ne iscrpljuje, pogotovo kada prelazi u otvorenu mržnju. Jedna od eskalacija bijesa uslijedila je, zanimljivo, nakon što je ishod Mikeove zezancije s otmicom Zvjezdanog Cvijeta završio sretno. Sjajan je široki Ferrijev kadar s kontrapunktom bijesnog Zagora i sretnoga zagrljenog para. Nije li se Zagor prethodno zabrinuo, ma ne zabrinuo, nego "bio siguran" da ju je Mike ubio? Zbog čega onda ne dijeli radost zaljubljenih koji su opet zajedno nakon pretrpljenog straha?
I odakle uopće ta "sigurnost" Zagoru da je Mike ubio Indijanku ("sigurno ju je ubio")? Prethodno je odlično zaključio da je zarobljenika ustrijelio nakon borbe koja je po zakonima Zapada pravedna. Nakon toga:
Chico: "Neee! Nemoj nas ubiti."
Mike: "Ubiti? Nisam to ni pomislio..."
Nakon toga, srušeni indijanski šatori i zapaljena Docova koliba, ali i dalje bez hladnokrvog ubojstva (i još ubojstva sličnog ubojstvu zarobljene skvo), jer Mike nije hladnokrvni ubojica i to je tada već definirano i zaključeno (na kraju saznajemo i da je vraćao ukradeni novac). Odakle, dakle, ta "sigurnost" da je skvo ubijena? Ne bi li njena smrt, o - jao, Zagoru u jednu ruku odgovarala, ne bi li tako dobio opravdanje da šaljivdžiju (vrlo, vrlo sličnog prijašnjem sebi, ali ipak ne hladnokrvnog osvetnika-ubojicu kakav je on nekoć bio) proklinje, sadistički mu prijeti i pored jednog Hellingena ga proglasi "najgorim neprijateljem kojega je ikad imao"? Ne vodi li se Zagor, pa makar i djelomično i ne-posve-svjesno (nemogućnost potpune kontrole ega, zato usporedba s formulom za stroj) onom: "što gore, to bolje"?
Je li ovo tabu-tema?
Kundera u svojoj "Knjizi smijeha i zaborava" priča benignu priču o disidentima i protivnicima sovjetske okupacije koji su žarko željeli završiti na robiji, jer to je odgovaralo njihovim životnim pričama. Nema u takvim osjećajima ništa loše. Kao i u osjećajima svetaca koji žude za mučeništvom.
Ne nužno.
Ali sustav je dinamičan, nije nipošto statičan. To će zauvijek ostati dvije različite stvari. Stoga "borba protiv sovjetske okupacije Čehoslovačke" i "borba za identitet borca protiv sovjetske okupacije", i sve slično tome, nikada nisu posve jedno te isto. Zasigurno se često potpuno preklapaju, ili su odstupanja neznatna, benigna, čak i poželjna jer je drukčije nemoguće (=instrumentalizirani ego i taština).
No, druga borba, hipotetski, može biti i potpuno, krajnje suprotstavljena prvoj. Pri čemu je zanimljivo da se "skriveni nečasni motivi" savršenim detektorom nalaze "njima", dok ih "kod nas", dakako, nikada i nikako i ni pod kojim uvjetima nema i ne može biti. Mislim da je to jedna od važnijih tema epizode "Zagor protiv Supermikea".
Doriana Graya upoznajemo kao simpatičnog dječaka koji svoje slobodno vrijeme koristi za nesebičnu pomoć siromasima i beskućnicima. Nakon toga, "preobraćuje" ga sir Henry. Malo prije kraja, iako znamo da autori nisu evanđelist Matej ili Dostojevski, pomalo smo ipak kadri povjerovati kako se jednom zavedeni mladić ipak iskreno odlučio pokajati i vratiti, koliko još može, na jednom izgubljeni pravi put. Ali portret tada...
Nema nikakvih usporedbi nekog lika s nekim likom. Samo druge priče o dinamičnim i nikada statičnim sustavima, koliko god se oni međusobno razlikovali po nekim svojim "srednjim" stupnjevima. U svojoj priči i svojoj branši, Nolitta nam govori o jednome takvom kvalitetnom i herojskom stupnju, koji međutim svejedno treba ozbiljnu doradu. Poručujući time i općenito, kako se gigantska, permanentna bitka između dobra i zla uvijek vodi i u nama samima. Nema tu gotove priče, "unutarnji Supermike" zbilja nikad ne spava, i zaspat će u potpunosti tek kada jednom zaspemo i mi.
Što Zagora, a i zagore i zagorice svijeta ne samo da ne sprečava, nego poboljšava, usavršava, potiče, da dok su budni na ovome svijetu budu istinski zagori i prema svojim darkwoodima.
quote:
Originally posted by stinky
Zar ne bi to bilo super?
...
P.s. Stinky, zbilja, nesretni konobar stradao je na kraju nakon jednoga slučajnog "super", a ti ovdje...
quote:
Originally posted by D.J.
Willer se malo zaletio...
Malo?
Laku noć ekipa. |
Edited by - Willer on 29/10/2015 03:02:13 |
|
|
|
Willer
stripovi.com suradnik
1300 Posts
Member since 10/08/2003 |
Posted - 29/10/2015 : 05:46:23
|
I "dobro" mi jutro.
quote:
Originally posted by stinky
Supermike nije nimalo potrošen lik, ma kakvi, i baš bi u svjetlu ovoga što kaže Difool, mogla pasti prava, vrhunska epizoda. jedno pravo profiliranje Zagora, ponovo na antitezi Supermikea, a u idealnom slučaju (briljantnoj realizaciji priče) s te platforme zahvatiti "ljudski duh" uopće. Supermike kao zreliji i superopasan konkurent, nakon izlaska iz superpokajništva. ne znam jel bolje nastaviti na bazi superambicije i onda napeti Zagora do pucanja u traganju za "detaljom koji izmiče", za manom-koje-praktički-nema-a-ipak-nešto-ne-štima (klasično Zagor VS Supermike pristup = provjerena formula, fanovska poslastica) ili superrazvoj Supermikea do supersavršenstva (ili na razini serijala, potpune jednakosti Zagoru) i tada još veća napetost Zagora do raskidanja: kako riješiti situaciju koja je neriješiva (jer svaki razlog Zagorove prednosti je neutraliziran Supermikeovim superrazvojem). u ovom bi slučaju Zagor morao riješiti situaciju superfilozofijom, uvjerljivim finalom u kojem se dva super-samobitka manifestiraju jedan drugom i prihvaćaju uzajamnu solidarnost (tu zaista treba majstorstva, jer stvar je najlakše završiti banalno, buratinijevski).
U svemu sam se na kraju zaboravio i na ovo osvrnuti, a i te kako je važno. Dakle, moj prijedlog je naravno ova druga izvanredno izvedena solucija, za nju je došlo pravo vrijeme, ali da, samo bi vrhunski autor (kakav nije na vidiku) ostavio i isti takav rezultat.
Jedini "problem" s takvom superfilozofijom, bio bi nužan (!) zahtjev za "ponavljanjem uspjelog postupka", jer priroda stvari vukla bi u tome smjeru. Novi Supermike (a isti Mike Gordon) kojega bi Zagor učinio sebi-ravnim (o načinu bi trebao razmisliti autor), naišao bi kad-tad na svoga "Supermikea" kojega bi ovaj Mike Gordon najprije proklinjao i mrzio... ili čak niti to, preskočio bi stepenicu vlastitoga naslijeđenog kompleksa superiornosti, učeći temeljito od modernizirano-skuliranog "zen-majstora", tj. današnjeg Zagora.
I tako, do u (ne)dogled...
(...)
A sad još samo treba preživjeti ovaj dan. |
|
|
|
adriano
Advanced Member
Croatia
4533 Posts
Member since 12/11/2009 |
Posted - 29/10/2015 : 08:00:46
|
dobro si sažeo sve što je bitno. Demoni su ovdje nepotrebni za bilo kakvu usporedbu, jer jednostavno nisu na razini ove priče, nego samo jedan u nizu obračuna dobra i zla. TReči nastavak u kojem bi se supermajk i u moralnom smislu izjednačio sa Zagorom, bi Zagora potpuno ogolio. Na taj način bi se testirali njegovi motivi, nakon toliko godina vladavine Darkvudom možda bi i taština prevladala, pa ne bi imao snage prihvatiti (iako bi to dodatno doprinjelo trajnom miru) da osim njega postoji i još jedan zakonodavac u Darkvudu. Naravno, ta dupla vladavina ne bi dugo trajala, na kraju epizode bi Supermajk shvatio da to nije za njega, pa bi otišao dalje svojim putem. PO meni više ne postoji scenarist koji bi mogao napisati takvu epizodu, Bozeli nije dobar, jer njemu ne leže dublje analize Zagorovog lika, on je više za nizanje odiseja. Tome bi po meni bio bliži Buratini, kad bi se jako potrudio i kad bi napisao jednu od svojih epskih priča. quote:
Originally posted by Johnny Difool
U kontekstu čitavog serijala Demoni mogu biti tek predtekst Zagorova budućeg obračuna sa Supermikeom, nekakve recimo Osme runde. Jer, obračun Zagora i Hellingena je recimo tako "konvencionalan" obračun dobra i zla, čak ultimativnog Dobra i ultimativnog Zla, pri čemu Sclavi subverzivno Zagorov poraz (samoubojstvo!) predstavlja odnosno podmeće kao pobjedu. Ili, nešto kao David Lynch u Twin Peaksu, pred čitatelja postavlja izbor koju će "istinu" prihvatiti: da je Zagor pobjednik ili da je poražen.
Lynch u Twin Peaksu realizam sapunice (degenerirani Gradić Peyton, kako rekoše on i Mark Frost) nadograđuje kompleksnim motivima i fantastikom, da bi pred gledatelje naposljetku postavio izbor: hoćete li prihvatiti da je Lauru Palmer ubio njen poludjeli otac pedofil, i time ostati u realističkom modusu, ili pak da ju je ubio zloduh Bob iz kolibe u šumi, i tako otići u fantastični i u suštini značenjski jednostavniji modus. Jer, teže je prihvatiti kompleksniju priču o pedofiliji i djecoubojstvu nego zavodljiviju ali jednostavniju o zlom duhu koji se uselio u oca i bla, bla...
Obračun Zagora i Supermikea je neusporedivo intrigantniji i zanimljiviji, jer podrazumijeva Zagorov obračun (i) sa samim sobom, sa sobom u Mikeu koji mu je tjelesnim sposobnostima posve ravnopravan, a inferioran u stupnjevima samosvijesti, egoizma i narcisoidnosti. Ako bi njih dvojica u Osmoj rundi bili ravnopravni i po tome, odnosno ako bi Mike konačno "odrastao" i sazrio na Zagorovu razinu, Zagor bi se zapravo suočio sa samim sobom.
Ta svijest u vlastitosti u Mikeu, ali i svijest da Mike može sazrijevati i "odrastati" te mu time posta(ja)ti ravnopravan ili ravnopravniji protivnik, dok se sam Zagor ne može razvijati u tom smislu jer je već praktički "savršen", odnosno da Mike može biti savršeniji a on ne, dodatni je izvor mrzovolje na njegovu licu.
Iz te mrzovolje i one ambivalentnosti, odnosno iz njihova odnosa u cjelini, mogla bi se kako stinky kaže napraviti sjajna priča, kad bi ju imao tko napisati. Bojim se, međutim, da trenutno za to nitko u Bonelliju nije sposoban, ni Boselli koji je kapacitetom najbliži.
|
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3469 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 29/10/2015 : 08:24:39
|
quote:
Originally posted by adriano
dobro si sažeo sve što je bitno. Demoni su ovdje nepotrebni za bilo kakvu usporedbu, jer jednostavno nisu na razini ove priče, nego samo jedan u nizu obračuna dobra i zla. TReči nastavak u kojem bi se supermajk i u moralnom smislu izjednačio sa Zagorom, bi Zagora potpuno ogolio. Na taj način bi se testirali njegovi motivi, nakon toliko godina vladavine Darkvudom možda bi i taština prevladala, pa ne bi imao snage prihvatiti (iako bi to dodatno doprinjelo trajnom miru) da osim njega postoji i još jedan zakonodavac u Darkvudu. Naravno, ta dupla vladavina ne bi dugo trajala, na kraju epizode bi Supermajk shvatio da to nije za njega, pa bi otišao dalje svojim putem. PO meni više ne postoji scenarist koji bi mogao napisati takvu epizodu, Bozeli nije dobar, jer njemu ne leže dublje analize Zagorovog lika, on je više za nizanje odiseja. Tome bi po meni bio bliži Buratini, kad bi se jako potrudio i kad bi napisao jednu od svojih epskih priča.
Demoni su se nametnuli sami po sebi, jer raspravljati o Supermikeu se može dok se ne shvati da je rasprava o Supermiku ustvari rasprava o Zagoru, a u svakoj raspravi o Zagoru Demoni postaju neizbježni (i nikako nisu "samo još jedan u nizu obračuna dobra i zla").
Treći Supermike je zasad nenapisan, neostvaren, on bi mogao biti to što se priča (konačna analiza Zagorova lika), ali jedino u rukama vrlo vješta scenarista u vrlo nadahnutom trenutku (a sumnjam da bi Buratini to bio u stanju).
Ali upravo to spominjanje "potrebe za nastavkom" jasno svjedoči da Supermike u svojoj prvoj pojavi nije rekao sve što je imao, odnosno da potencijal ostaje neostvaren dok se ne pojavi takav "nastavak" - a velika je mogućnost da će se, ako se pojavi, pokazati kao tek slabašno ponavljanje Nolittina prvijenca, koji opet sam po sebi ostaje nedovoljan kao ono što bi trebao biti - kao propitivanje Zagora ostaje tek kao prvo grebanje ispod površine, kao nagovještaj, jer da je Nolitta htio Zagora prikazati kao konačnog pobjednika tako bi i učinio, ali kraj sugerira suprotno. I opet, za razliku od Demona, koji su dovršena cjelina koja ne zahtjeva nastavak.
|
|
|
|
adriano
Advanced Member
Croatia
4533 Posts
Member since 12/11/2009 |
Posted - 29/10/2015 : 09:31:21
|
| sama činjenica da ne postoji nastavak govori koliko je Supermajk zahtjevan, jer je taj scenarij najteži zadatak koji se može staviti pred nekog scenaristu. Vjerojatno se boje da ga ne upropaste. Nastavak demona je uvijek moguć, jer se tu stvarnost i mašta stalno isprepliću pa je moguće proizvesti sigurno još par nastavaka pod izlikom da se ovi prijašnji nisu ni desili. Tu scenarist može dati mašti na volju, dok kod trečeg supermajka bi scenariji morao biti savršen. |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3469 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 29/10/2015 : 09:38:01
|
quote:
Originally posted by adriano
sama činjenica da ne postoji nastavak govori koliko je Supermajk zahtjevan, jer je taj scenarij najteži zadatak koji se može staviti pred nekog scenaristu. Vjerojatno se boje da ga ne upropaste. Nastavak demona je uvijek moguć, jer se tu stvarnost i mašta stalno isprepliću pa je moguće proizvesti sigurno još par nastavaka pod izlikom da se ovi prijašnji nisu ni desili. Tu scenarist može dati mašti na volju, dok kod trečeg supermajka bi scenariji morao biti savršen.
Imamo Castellijev nastavak koji je daleko ispod te razine. Usput, nastavak Demona je moguć, naravno, ali nije potreban, dok Supermike zahtijeva ispravan nastavak ukoliko želimo tu priču promatrati kao nešto više od puke akcije i kao konačno propitivanje Zagorova lika, ona je tek početak. A tek eventualni treći Supermike koji bi potvrdio Supermikea kao istinskog Zagorova parnjaka bi dao prvom Supermikeu dovoljnu težinu da se može smatrati početkom nečeg velikog.
Naravno, ovdje se nastojalo razmotriti i opciju da su Demoni taj nužni element koji starom Supermikeu daje težinu, ali čini se da se većina ovdje ne slažu, kako god, Supermike jednostavno zahtijeva nastavak.
Bez ispravno izvedenog nastavka ova priča za mene nema dovoljnu težinu da bi dobila više od 8/10. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13162 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 29/10/2015 : 09:43:27
|
Ne zamjeram, Willeru, premda si se tom dražesnom kompilacijom Zagora i stinkyja izvukao od "pravog problema" (a koji si sam počeo).
Jasno da sam mu (Zagoru;) morao reći, makar možemo računati da Zagor TO ZNA;)
Citirao sam jednu "definiciju" "antinomije" na topicu o Asteru, pa...
Međutim!
Ako Zagor (i) zna tu stvar, on je opet dobro postupio rekavši: "Jednoga dana, a nadam se da će to biti brzo, pravi će zakoni donijeti mir i..."
Ti se nisi meni usprotivio, dapače, "u potpunosti se slažeš" i tu nemam zamjerki;) Dakle, ti se potpuno slažeš i onda ekspliciraš ono što je ostalo neizrečeno ----- i s mnogim pojašnjenjima se i ja slažem, pa ipak: treba tu onaj dodatni zavrtanj. Tebi manjka fundament (fundamentalna ontologija;) i stoga, po mome, odlaziš u ono što bi se reklo - teško cjepidlačenje;) A to onda završava u Ničemu (valjda su ti zato bliske istočnjačke finte). Dakle, analize dobre, sada ostaje pitanje kako to (ispravno!) interpretirati (= fundament).
Požurivši i dvostruko istaknuvši mladog Zora-na-putu, izvlačiš Difoola koji je tobože zapao u kontradikciju.
"Moćna antiteza": "Ali ako bi Supermike postao karakterno sličan Zagoru, gdje bi bilo povoda za sukob?"
I sada iz mitraljeza Gatling:
Bilo bi, Willeru, bilo bi!
To nas vraća na početak, na "antinomiju" i onaj sebični pečat što tebe žulja.
Jasno, radi se o nijansama.
O sukobu i "sukobu".
Ponovo - o sukobu i "sukobu", prilog "moćnim antitezama":
Jesmo li mi ovdje, na topicu i sada u očitovanju solidarnosti ili u sukobu?
Druga varijacija: Kada Zagor deklamira o vječnom miru, a u sebi zna (mora znati) o "permanentnom ratnom stanju", je li on u sukobu... sa logikom... ili etikom... ili je tu ponovo na djelu antinomija "faktičkog djelovanja u realnom svijetu"?
Završavam ovim otvorenim pitanjima. |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3469 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 29/10/2015 : 09:58:01
|
quote:
Originally posted by stinky
Ne zamjeram, Willeru, premda si se tom dražesnom kompilacijom Zagora i stinkyja izvukao od "pravog problema" (a koji si sam počeo).
Jasno da sam mu (Zagoru;) morao reći, makar možemo računati da Zagor TO ZNA;)
Citirao sam jednu "definiciju" "antinomije" na topicu o Asteru, pa...
Međutim!
Ako Zagor (i) zna tu stvar, on je opet dobro postupio rekavši: "Jednoga dana, a nadam se da će to biti brzo, pravi će zakoni donijeti mir i..."
Ti se nisi meni usprotivio, dapače, "u potpunosti se slažeš" i tu nemam zamjerki;) Dakle, ti se potpuno slažeš i onda ekspliciraš ono što je ostalo neizrečeno ----- i s mnogim pojašnjenjima se i ja slažem, pa ipak: treba tu onaj dodatni zavrtanj. Tebi manjka fundament (fundamentalna ontologija;) i stoga, po mome, odlaziš u ono što bi se reklo - teško cjepidlačenje;) A to onda završava u Ničemu (valjda su ti zato bliske istočnjačke finte). Dakle, analize dobre, sada ostaje pitanje kako to (ispravno!) interpretirati (= fundament).
Požurivši i dvostruko istaknuvši mladog Zora-na-putu, izvlačiš Difoola koji je tobože zapao u kontradikciju.
"Moćna antiteza": "Ali ako bi Supermike postao karakterno sličan Zagoru, gdje bi bilo povoda za sukob?"
I sada iz mitraljeza Gatling:
Bilo bi, Willeru, bilo bi!
To nas vraća na početak, na "antinomiju" i onaj sebični pečat što tebe žulja.
Jasno, radi se o nijansama.
O sukobu i "sukobu".
Ponovo - o sukobu i "sukobu", prilog "moćnim antitezama":
Jesmo li mi ovdje, na topicu i sada u očitovanju solidarnosti ili u sukobu?
Druga varijacija: Kada Zagor deklamira o vječnom miru, a u sebi zna (mora znati) o "permanentnom ratnom stanju", je li on u sukobu... sa logikom... ili etikom... ili je tu ponovo na djelu antinomija "faktičkog djelovanja u realnom svijetu"?
Završavam ovim otvorenim pitanjima.
Hm...
Je li Zagor u "sukobu" sa npr Rochasom na traperskim sastancima, ili u Morskoj Stravi sa Cainom, ili sa Jim Gitarom kad su postali prijatelji?
Bi li sukob sa "zrelim" Supermikeom bio prijateljski "sukob" dva velikana ili stvarni sukob dva ega?
A drugo, Zagorov cilj, vječni mir vs činjenice.
Zagor povijesno nije uspio spasiti indijance da ih bijelci ne pregaze. Dakle, na neki način Zagor nije uspio...
Međutim. Zagor je strip, i kao takav postoji i izvan povijesti, i zato upravo u Zagorovom svijetu je moguće da Zagor ipak dosegne taj stupanj kad mu sjekira više neće biti potrebna (što se u stripu neće dogoditi, jer to bi značilo da više nema potrebe za narednim pričama). Darkwoodska "utopija" ovdje stoji kao mogućnost. Utopija pod navodnicima, jer stvarna utopija ne postoji, kao ni savršenstvo, ali je moguće - uvijek postoji kao mogućnost - dostići stanje koje je tome najbliže, a ipak ostaviti dovoljno prostora za razvoj, taj put nikada ne završava. Ali ne ostaje ni nepromjenjiv, dakle ako Zagor bude htio ići dalje, i on sam se mora promjeniti...
Isto tako. Je li Zagor manje Zagor kada ne polazi u pustolovine i kada ostaje kod kuće ili se bavi banalnim stvarima? Naravno, mi o tome ne čitamo - mi čitamo Zagora zbog akcije, ali Zagor kao lik (ili čak Zagor kao ideal) zahtijeva upravo tu mogućnost da postoji i u miru, bez sukoba. Zato njegov konačan cilj i jest mir - ne mrtvački mir kamena, ne utapanje u ničemu - već stanje u kojem će se moći nastaviti razvijati - sebe i Darkwood - bez sukoba i konflikta. |
|
|
|
adriano
Advanced Member
Croatia
4533 Posts
Member since 12/11/2009 |
Posted - 29/10/2015 : 09:58:02
|
| Zagor nadmeni stav da odlazi sa svog položaja kada nastupi vječni mir, a to je nikad, nije nikakva taština. On je vizionar i zna šta slijedi nakon što odstupi. POgledajte šta se dogodilo sa plemenima kada su otišli Tito i Gadafi. Slično bi se dogodilo i Darkvudu. |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3469 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 29/10/2015 : 10:00:55
|
quote:
Originally posted by adriano
Zagor nadmeni stav da odlazi sa svog položaja kada nastupi vječni mir, a to je nikad, nije nikakva taština. On je vizionar i zna šta slijedi nakon što odstupi. POgledajte šta se dogodilo sa plemenima kada su otišli Tito i Gadafi. Slično bi se dogodilo i Darkvudu.
Pa vidi se što se događa kad Zagor nekud ode na duže vrijeme, uvijek kada se vrati nalazi Darkwood u rasulu. No upravo to je možda ona "sistemska greška" kod Zagora, što nije u stanju svoju viziju mira prenijeti na druge, već mu je nužna kontrola i sjekira.
No Zagor je ipak iznad Tita i Gadafija već time što nije ni političar ni diktator, i što uspijeva djelovati i kao jedno sa Darwoodom, a ne nužno samo kao moćna nadmena figura iznad sviju. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13162 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 29/10/2015 : 10:04:23
|
adriano, jebote Tito. na ovom topicu, koji je posvećen antologijskim stvarima, a koji uređujem, ne želim tog dibidusa.
ili, ako baš hoćete, onda ajmo o Hrvatskoj, povijesti, i to bez maske
kako to ne želite, neću te fore kako mali perica zamišlja tita |
|
|
|
adriano
Advanced Member
Croatia
4533 Posts
Member since 12/11/2009 |
Posted - 29/10/2015 : 10:08:55
|
naravno da je iznad jer je to zamišljeni svijet, u stvarnosti bi njegove metode morale biti prilagođene. quote:
Originally posted by Zoroasterixx
quote:
Originally posted by adriano
Zagor nadmeni stav da odlazi sa svog položaja kada nastupi vječni mir, a to je nikad, nije nikakva taština. On je vizionar i zna šta slijedi nakon što odstupi. POgledajte šta se dogodilo sa plemenima kada su otišli Tito i Gadafi. Slično bi se dogodilo i Darkvudu.
Pa vidi se što se događa kad Zagor nekud ode na duže vrijeme, uvijek kada se vrati nalazi Darkwood u rasulu. No upravo to je možda ona "sistemska greška" kod Zagora, što nije u stanju svoju viziju mira prenijeti na druge, već mu je nužna kontrola i sjekira.
No Zagor je ipak iznad Tita i Gadafija već time što nije ni političar ni diktator, i što uspijeva djelovati i kao jedno sa Darwoodom, a ne nužno samo kao moćna nadmena figura iznad sviju.
|
|
|
|
adriano
Advanced Member
Croatia
4533 Posts
Member since 12/11/2009 |
Posted - 29/10/2015 : 10:11:53
|
upravo zato se dobro uklopio.quote:
Originally posted by stinky
adriano, jebote Tito. na ovom topicu, koji je posvećen antologijskim stvarima, a koji uređujem, ne želim tog dibidusa.
ili, ako baš hoćete, onda ajmo o Hrvatskoj, povijesti, i to bez maske
kako to ne želite, neću te fore kako mali perica zamišlja tita
|
|
|
|
adriano
Advanced Member
Croatia
4533 Posts
Member since 12/11/2009 |
Posted - 29/10/2015 : 10:19:00
|
| što se tiče drugog supermajka, ja uopće ne mislim da je to samo humoristična priča, kako kaže zoro. On nije na razini prvog, ali mu je ipak uspjelo izvući dobru podlogu za treči nastavak. LIk nije upropašten, nego je naprotiv nadograđen i zato je moguće finale u trečem nastavku. |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 29/10/2015 : 11:36:40
|
Zagor deklamira o vječnom miru, ali itekako je svjestan da će ostvarenjem tog vječnog mira nestati potreba za njim, da će on postati suvišan. Štoviše, sa svakom novom pričom i sa svakom novom ostvarenom pobjedom Zagor zapravo samog sebe nagriza i polako si kopa jamu, odnosno svaka njegova trenutna pobjeda je cigla više u njegovom konačnom porazu.
Tu prema mom mišljenju leži suštinsko Zagorovo proturječje (zapravo i proturječje svih fikcijskih junaka i superjunaka), to da oni učinkovitim vlastitim djelovanjem i nizom manjih ili većih pobjeda stvaraju pretpostavke za vlastite poraze u nedefiniranoj budućnosti. Nedefiniranoj iz njihova svijeta, budućnosti koja se u stripu u skladu s prirodom medija nikad (ili vjerojatno nikad) neće dogoditi, jer bi značila kraj serijala, ali definiranoj u našem svijetu, jer znamo da je došla civilizacija (ili "civilizacija"). Radeći i nesebično se davajući za dobro drugih i za zajednicu, za mir, prosperitet, skladan suživot itd., oni na duže staze poništavaju i čine izlišnima sami sebe.
Sjajan primjer toga je remek-djelo "Čovjek koji je ubio Liberty Valancea", u kojem Tom Doniphon ubojstvom Libertyja Valancea s jedne strane spašava pravnika i budućeg senatora Ransoma Stoddarda, a s druge strane time ubija i samog sebe, odnosno ubija potrebu za vlastitim postojanjem. I ne samo to, nego "ubija" i čitav Divlji zapad, čitav njemu poznat svijet i "civilizaciju", budući da spašavanjem Stoddarda omogućava opstanak i penetraciju prava i pravne države na Divlji zapad, čime će se ovaj ključno nepovratno izmijeniti.
Tom Doniphon zna da nema izbora, zna koja je pravedna, moralna i ispravna strana, i zna što mora učiniti, ali isto tako zna da time sam sebe osuđuje na formalno metaforičku a u suštini (i narativnim okvirom te podatkom da je živio u trošnoj baraci) i stvarnu smrt, jer film i počinje dolaskom Stoddarda i njegove supruge Hallie na njegovu sahranu.
Tako i Zagor, zna što je ispravno i što se mora učiniti, ali zna i da svojim djelovanjem, svakom novom pobjedom, poništava odnosno stvara preduvjete za poništavanje vlastite esencije. On deklamira o vječnom miru, ali vječni mir njemu može donijeti jedino smrt, svakako kao junaku a onda i kao čovjeku, jer će izgubiti smisao života.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 29/10/2015 11:39:56 |
|
|
|
adriano
Advanced Member
Croatia
4533 Posts
Member since 12/11/2009 |
Posted - 29/10/2015 : 12:37:45
|
| Zagor je još tragičniji od superheroja, jer je svjestan da budućnost nosi propast njegovih štičenika i da je njegova misija unaprijed osuđena na propast, ali svejedno ustraje u svojoj borbi. U tom unaprijed izgubljenom ratu leži njegova dodatna romantičnost i privlačnost. |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3469 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 29/10/2015 : 12:48:09
|
quote:
Originally posted by adriano
Zagor je još tragičniji od superheroja, jer je svjestan da budućnost nosi propast njegovih štičenika i da je njegova misija unaprijed osuđena na propast, ali svejedno ustraje u svojoj borbi. U tom unaprijed izgubljenom ratu leži njegova dodatna romantičnost i privlačnost.
To bi značilo da se Zagor bori bez nade u konačni uspjeh, da je ustvari sve što radi uzalud, samo kako bi to Zagor mogao znati? To je gledanje iz pozicije čitatelja koji zna što se povijesno dogodilo, no Darkwood se može gledati i kao mjesto "izvan povijesti" gdje Zagor može uspostaviti svoju "utopiju" nevezano za to što se u stvarnom svijetu dogodilo.
U samom stripu uglavnom ne postoji ta atmosfera tragike i beznađa kakva bi trebala postojati po ovome (dobro, postoji u nekim epizodama, ali u nekom prosjeku ipak Zagor uglavnom izlazi kao stopostotni pobjednik).
Također ne mislim da, kako Difool kaže, Zagor ne bi imao nikakvu svrhu u mirnom svijetu i da bi konačni mir bio smrt za Zagora. Bio bi smrt za strip Zagor, ali ne i za Zagora-osobu. |
|
|
|
adriano
Advanced Member
Croatia
4533 Posts
Member since 12/11/2009 |
Posted - 29/10/2015 : 12:54:36
|
| čini mi se da sam negdje pročitao, dugo putovanje ili nešto sl., da je Zagor svjestan da napredak nosi sa sobom postepeno izumiranje indijanaca i njihovog načina života. Mislim da je on bio svjestan da ih u budućnosti čekaju rezervati i razne ovisnosti. Istina, ta atmosfera u većini priča ne postoji. |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3469 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 29/10/2015 : 12:58:46
|
quote:
Originally posted by adriano
čini mi se da sam negdje pročitao, dugo putovanje ili nešto sl., da je Zagor svjestan da napredak nosi sa sobom postepeno izumiranje indijanaca i njihovog načina života. Mislim da je on bio svjestan da ih u budućnosti čekaju rezervati i razne ovisnosti. Istina, ta atmosfera u većini priča ne postoji.
Pa s jedne strane možemo Zagora promatrati kao skoro pa povijesnu osobu koja zna što će se dogoditi indijancima, ali ipak im pomaže onoliko koliko može, i Zagora kao praktički Manituova izaslanika koji spašava svijet od personaliziranog zla. U Zagoru su pomalo prisutne obje dimenzije (ovisno o epizodi, i scenaristu) no čini se da je ipak presudna ova druga, mitološka dimenzija.
Da nije Zagor bi bio više nešto kao Ken Parker. |
|
|
|
adriano
Advanced Member
Croatia
4533 Posts
Member since 12/11/2009 |
Posted - 29/10/2015 : 13:05:52
|
| svaka dimenzija je dobra dok mu se ne pripisuju neke nadnaravne, urođene moći i manituova poslanja, jer onda strip gubi na svojoj draži i romantici. |
|
|
|
Willer
stripovi.com suradnik
1300 Posts
Member since 10/08/2003 |
Posted - 30/10/2015 : 20:26:54
|
quote:
Originally posted by stinky
"Moćna antiteza": "Ali ako bi Supermike postao karakterno sličan Zagoru, gdje bi bilo povoda za sukob?"
I sada iz mitraljeza Gatling:
Bilo bi, Willeru, bilo bi!
To nas vraća na početak, na "antinomiju" i onaj sebični pečat što tebe žulja.
Jasno, radi se o nijansama.
O sukobu i "sukobu".
Ponovo - o sukobu i "sukobu", prilog "moćnim antitezama":
Jesmo li mi ovdje, na topicu i sada u očitovanju solidarnosti ili u sukobu?
Druga varijacija: Kada Zagor deklamira o vječnom miru, a u sebi zna (mora znati) o "permanentnom ratnom stanju", je li on u sukobu... sa logikom... ili etikom... ili je tu ponovo na djelu antinomija "faktičkog djelovanja u realnom svijetu"?
Završavam ovim otvorenim pitanjima.
U hipotetskoj (!) situaciji "opće solidarnosti", dakle ispunjenja Zagorova utopijskog Cilja, mir bi bio općeprihvaćena paradigma, i sukob u sadašnjem smislu bi prestao. No dakako, s obzirom da je potrebno upravljanje mirom, tj. da se život nastavlja, i to život koji sigurno nije "ništa", nego naprotiv - bogat i dinamičan svijet u novoj situaciji, "sukobi" u tome novom smislu bi se nastavili. No, ako je mir nužno istovremen s takvim "sukobima" (različitim mišljenjima), baš kao i preobražaj sukoba nužan je i preobražaj sjekire. Sukob i sjekira u sadašnjem (dakle iz novoga konteksta - "starom") smislu, opstali bi samo prema unutra, u borbi da (nečiji) unutarnji Supermike ne bi poželio srušiti tu novu Paradigmu ("mira Indijanaca i bijelaca" za koji se Zagor konačno izborio).
To je sve hipoteza ostvarenog Cilja. U sadašnjoj situaciji, ona bi bila prisutna "tek" na razinama Zagora i Supermikea. Zagor i Supermike međusobno, evantualno bi mogli biti u "sukobu" (superfilozofija). A u sukobu bez navodnika, isto tako eventualno: protiv "unutarnjeg Supermikea" (manje su šanse s obzirom na visinu stupnja do kojega su došli), i sasvim sigurno: prema vanjskom svijetu koji narušava mir i u sadašnjosti i za budućnost. O tijeku i/ili ishodu svakog od tih eventualnih i sigurnih sukoba, ovisi odgovor na pitanje hoće li "permanentno ratno stanje" biti "dobra beskonačnost" ili će pak biti "loša beskonačnost". Pri čemu "superfilozofija", tj. "sukob" između karakterno ravnopravnih Zagora i Supermikea, s obzirom da se odvija u sadašnjosti (dakle, daleko izvan hipoteze ostvarenog Cilja), može ići u smjeru "loše beskonačnosti" samo ako kontekst sadašnjice odvrati mišljenje/djelovanje nekoga od njih dvojice (bez svijesti o pogreški, odnosno bez loše namjere) od "pravog puta", tj. od puta prema Utopiji. Dakle, "superfilozofija", bez obzira što anticipira "sukobe" eventualnoga budućeg stanja ostvarenog Cilja, nužno se referira na aktualno antiutopijsko stanje Darkwooda/svijeta.
I upravo stoga, nema ništa logičnije od toga da se prizivaju "saga o (preobraženom) Supermikeu" i superfilozofija. I nema ništa logičnije od toga da "grižnja savjesti kao stimulans" (kako bi rekao Pijani Patak) u sadašnje doba prelazi sa Zagora (i pomoću Zagora) i na druge likove, i to ne samo muške (Nat Murdo) nego i ženske (Marie Laveau). Dakako, s i činjenično i vremenski različitim situacijima pa samim time i različitim stupnjevima uspjeha ili neuspjeha (Ilenya Varga; no, za njen se slučaj moram ograditi pošto nisam čitao i Raucha).
Mislim da ovakva pozicija (sve dosad napisano), već kao takva radikalno približava naša gledišta. Po tebi: u pravu sam, varam li se, ili je nešto između?
Neovisno o odgovoru, temeljem navedenog, nužno se opet vraćamo na "problem Supermikea", tj. na činjenicu da Nolittin Zagor definitivno nije spreman pomoći u preobrazbi bilo kojega od spomenutih likova, niti bi bio u stanju naći zajednički jezik s Cainom, da se s njime tada susreo. Da jest, on bi puno prije nas ovdje, u Mikeu prepoznao "utopijski potencijal". Zagor, naprotiv, već pri drugome zajedničkom putovanju u diližansi, Supermikea koji još uvijek ništa nije učinio, želi što dalje i od sebe i od Darkwooda. Zagoru je tada potrebno ono što ne uviđa ni adriano:
quote:
Originally posted by adriano
Zagor nadmeni stav da odlazi sa svog položaja kada nastupi vječni mir, a to je nikad, nije nikakva taština. On je vizionar i zna šta slijedi nakon što odstupi. POgledajte šta se dogodilo sa plemenima kada su otišli Tito i Gadafi. Slično bi se dogodilo i Darkvudu.
... pa mu se možda baš iz istog razloga kao i tebi stinky, ne sviđaju "Demoni ludila" (dok bi se o politici mogli prepirati beskonačno).
Jer u citiranom se stavu ne nalazi neki minorni, ili možda usputni, nego, naprotiv, temeljni problem. Koga ovdje ponoviti ako ne Zorroasterixa (šta ja mogu kada odlično shvaća projekt "Duh sa Sjekirom").
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
Ima li Zagor u Nolttinom svijetu toliku važnost za bijelce i indijance i je li njima (promatračima) Zagor toliko neophodan? Naravno, on to jest, u nekom idejnom smislu Zagorova serijala, ali po ovoj epizodi to je prenijeto na doslovnu razinu.
(...)
Ako Zagorov svijet funkcinonira na takav način...nije li on jedan oblik utopije/utopističke fantazije? Naravno, u Darkwoodu se i unatoč Zagoru i dalje događaju nepravde i brojne loše stvari, dakle Darkwood je utopija u nastajanju, koju neprekidno treba izgrađivati/paziti. Ali njena labavost je u tome što ovisi o Zagorovoj prisutnosti. Nitko, pa ni njegovi prijatelji kao Tonka ili Doc ne bi mogli zamjeniti Zagorovu ulogu. I zato kada Zagor odlazi na putovanje, redovito je Darkwood u velikim problemima kad se vrati.
(...)
onda je pitanje je li Zagor u nečemu pogriješio, je li pomogao stanovnicima Darkwooda da stanu na svoje noge, "naučio gladnog čovjeka da peca ribu", ili ih je samo učinio ovisnima o njemu samom?
A da bi ovo pitanje uopće osvijestio, a kamoli ga još i išao rješavati, Zagoru je nužno temeljito preistpitivanje, i na koncu katarza. Kojima je "Supermikeom" temeljito pripremljen teren.
Jer nemojmo nipošto zaboraviti, da će i pored Hellingena, i pored tolikih glavešina i vojnih zapovjednika s kojima se dotad susreo, a koji organizirano sprovode stravičan genocid, "najgorim neprijateljem s kojim se ikada susreo" Zagor proglasiti upravo balavca Mikea Gordona, koji čak i novac koji ukrade kasnije vraća vlasnicima. I to još, niti sam ispred sebe prilikom pokušaja kontrole bijesa, u oblačićima-mjehurićima, niti svome intimusu Chicu, nego mu je "Supermike najgori neprijatelj" ispred onih koji taj genocid trpe, a Zagor ih se svojim postankom (kao takvim) obvezao štititi.
Zagor će, dakle, morati shvatiti koliko je identitet Duha sa Sjekirom neodvojiv od Zla, i da se jedna od te dvije stvari uvijek nalazi u drugoj. Sukladno tome, morat će shvatiti da nadmena, samoljubiva obrana identiteta ekskluzivnog Gospodara (Darkwooda), dugoročno ozbiljno i snažno proturječi jedanput i zauvijek definiranom Cilju, zbog kojega, i samo zbog kojega, "Gospodar Darkwooda" uopće postoji. "Demoni ludila" zato su neophodni kako bi se osvijestio problem, i u najvećoj mogućoj mjeri otklonila prijetnja "unutarnjeg Supermikea", ali i kako bi se istovremeno, kroz uvid u posljedice mogućega razotkrivanja laži pseudoDuha, posljedice jedne moguće vrste odustajanja (pristajanja na superiornost Indijanaca/antibijelački rasizam), posljedice druge moguće vrste odustajanja (samoubojstva), potvrdili kako Cilj, tako i sredstva na njegovu putu (sve što je kroz prethodne epizode definirao Nolitta), sada još i uz izravnu Manituovu posvetu.
Naravno, nije sada vrijeme za nastavak euforija-topica, ovo više govorim kao odgovor na:
quote:
Originally posted by stinky
Tebi manjka fundament (fundamentalna ontologija;) i stoga, po mome, odlaziš u ono što bi se reklo - teško cjepidlačenje;) A to onda završava u Ničemu (valjda su ti zato bliske istočnjačke finte). Dakle, analize dobre, sada ostaje pitanje kako to (ispravno!) interpretirati (= fundament).
...jer čini mi se jasno, da ovdje na topicu već imamo neke obrise... zagorološke antiautoritativne škole. Sa zdravim odmakom (uvijek samo opušteno) i otklonom od bilo kakvog kalupa, a i s mogućim modifikacijama, nadogradnjama...
U svakom slučaju, nema "gotova rješenja"-fundamenta, to je, na žalost, Svaštara-diskurs. Jedan od meni privatno inspirativnih temelja jest baziranje teologije više na "Bog nije...", negoli na "Bog je...", u smislu pozitivnog "straha Božjeg", tj. uzdržavanja od lociranja Ljubavi na neko točno određeno mjesto oko kojega treba podizati zidove, i unutar kojega treba neprestano zbijati redove, ukopavati se i držati linije. Naposljetku, "Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: "Evo ga ovdje!" ili "Eno ga ondje!" Ta evo - kraljevstvo je Božje među vama! (Lk, 17: 20, 21)
Očigledno, treba u svakom čovjeku tražiti "utopijski potencijal". Onda kada je to nemoguće i kada se nema izbora - a onda sjekira, no toliko su često puta ispred nas Supermike, Marie Laveau, svakako i Murdo, svatko od njih s dubokim kompleksom (infantilnog častohleplja, teškoga rasnog položaja, teškoga klasnog položaja) kao korijenom zla za kojeg dakle i nisu sami odgovorni, a kojega je na koncu ipak moguće otkloniti, a njihov karakter preusmjeriti u dobre svrhe. |
|
|
|
Willer
stripovi.com suradnik
1300 Posts
Member since 10/08/2003 |
Posted - 30/10/2015 : 20:45:43
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Zagor deklamira o vječnom miru, ali itekako je svjestan da će ostvarenjem tog vječnog mira nestati potreba za njim, da će on postati suvišan. Štoviše, sa svakom novom pričom i sa svakom novom ostvarenom pobjedom Zagor zapravo samog sebe nagriza i polako si kopa jamu, odnosno svaka njegova trenutna pobjeda je cigla više u njegovom konačnom porazu.
Tu prema mom mišljenju leži suštinsko Zagorovo proturječje (zapravo i proturječje svih fikcijskih junaka i superjunaka), to da oni učinkovitim vlastitim djelovanjem i nizom manjih ili većih pobjeda stvaraju pretpostavke za vlastite poraze u nedefiniranoj budućnosti. Nedefiniranoj iz njihova svijeta, budućnosti koja se u stripu u skladu s prirodom medija nikad (ili vjerojatno nikad) neće dogoditi, jer bi značila kraj serijala, ali definiranoj u našem svijetu, jer znamo da je došla civilizacija (ili "civilizacija"). Radeći i nesebično se davajući za dobro drugih i za zajednicu, za mir, prosperitet, skladan suživot itd., oni na duže staze poništavaju i čine izlišnima sami sebe.
Sjajan primjer toga je remek-djelo "Čovjek koji je ubio Liberty Valancea", u kojem Tom Doniphon ubojstvom Libertyja Valancea s jedne strane spašava pravnika i budućeg senatora Ransoma Stoddarda, a s druge strane time ubija i samog sebe, odnosno ubija potrebu za vlastitim postojanjem. I ne samo to, nego "ubija" i čitav Divlji zapad, čitav njemu poznat svijet i "civilizaciju", budući da spašavanjem Stoddarda omogućava opstanak i penetraciju prava i pravne države na Divlji zapad, čime će se ovaj ključno nepovratno izmijeniti.
Tom Doniphon zna da nema izbora, zna koja je pravedna, moralna i ispravna strana, i zna što mora učiniti, ali isto tako zna da time sam sebe osuđuje na formalno metaforičku a u suštini (i narativnim okvirom te podatkom da je živio u trošnoj baraci) i stvarnu smrt, jer film i počinje dolaskom Stoddarda i njegove supruge Hallie na njegovu sahranu.
Tako i Zagor, zna što je ispravno i što se mora učiniti, ali zna i da svojim djelovanjem, svakom novom pobjedom, poništava odnosno stvara preduvjete za poništavanje vlastite esencije. On deklamira o vječnom miru, ali vječni mir njemu može donijeti jedino smrt, svakako kao junaku a onda i kao čovjeku, jer će izgubiti smisao života.
Etotejapitam! Inače, u tome zadnjem periodu i inače genijalnog Forda, ima ta jedna dodatna dimenzija u odnosu na prije, tada snima i sjajnu "Jesen Čejena". Malo je otpustio kočnicu, jer to su već šezdesete. Možemo se samo pitati u kojem bi mu se smjeru kretala karijera, da je još poživio... |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3469 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 30/10/2015 : 20:54:19
|
Lijep tekst, Willeru.
Ovdje bih se osvrnuo na jednu temu o kojoj se dosad nije toliko govorilo, a to je odnos realnog i fantastičnog u Zagoru.
Adriano kaže da mu mitološka dimenzija ne smeta dok god Zagor nema nadnaravne moći i dok se ne spominje Manitu.
No Zagor je strip koji je žanrovski otvoren više od bilo kojeg drugog Bonellija (vestern je sastavni dio, i on se ne mijenja, no vrlo rijetko se javlja u čistom obliku), što je vjerojatno jedan od razloga njegove popularnosti. U Zagoru je sve dopušteno, neprijatelji variraju od ljudi do robota i vampira, ali Zagor ipak i dalje ostaje Zagor. Strip funkcionira nevezano za količinu realnog ili fantastičnog jer je otvoren u oba smjera.
Čitatelji koji zamjeraju Boselliju "pretjerano fantaziranje" ustvari ne zamjeraju fantastične elemente, njih je već davno imao i Nolitta, ono što njima smeta to je zaokret od nolitijanske bajkovite fantastike u suvremeniji fantasy.
Kod Nolitte fantastika je više romantična, ona krši prirodu Zagorova svijeta i Zagor joj se redovito čudi i skeptičan je, postoji to ozračje misterija i tajanstvenosti kod priča kao prvi Vampir ili Kandraks. Boselli pristupa fantastici drugačije, kod njega je fantastika jednako uklopljena u Zagorov svijet kao i indijanci ili razbojnici, slijedi određena pravila (daju se detaljna objašnjenja, kako treba ubiti vampira ili vukodlaka, postojanje različitih "podvrsta" vampira, objašnjava se nastanak ljudi riba itd) i to smeta onima koji su navikli na starinski pristup.
Ali tu nema nečeg fundamentalno različitog, da, stil se promjenio, svakako, ali Zagor je ostao Zagor, njegova priroda je ista kao i prije, s tim što se može reći da je doista smireniji i skloniji oprostiti nego što je nekad bio. A i spremniji za suradnju - kod Bosellija je Zagor gotovo uvijek timski igrač, koji se po potrebi zadovoljava i sporednom ulogom.
Demoni tu stoje kao "karika koja nedostaje" između Nolitte i Bosellija, no opet i strše na neki način, izdvajaju se, jer ne spadaju ni u nolitijansku bajkovitu atmosferu ni u boselijevski fantasy.
Ustvari, možda se može reći da je Supermike, uz Demone, jedini strip koji se bavi prirodom samog Zagora, samo na različite načine. S tim što je Supermike Zagorov alter ego, a Hellingen ultimativno zlo, ali ipak postoji ta poveznica u autorovoj namjeri, s tim što je Nolitta prvo naveo na čitatelja da posumnja u Zagora, dok ga je Sclavi srušio do kraja, ali na kraju potvrdio njegov položaj. A Boselli, iako dobar autor, nije dirao mnogo u samog Zagora već je već izgrađenog Zagora poslao daleko izvan njegove stare zone utjecaja. |
Edited by - Zoroasterixx on 30/10/2015 21:06:38 |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Antologijske stvari
