forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 Stripovi
 Stripovi
 Antologijske stvari
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Previous Page | Next Page
Author Previous Topic Topic Next Topic
Page: of 31

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10219 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 07/10/2019 :  09:25:12  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
Kap prokletstva je zbirka Hamvasevih eseja, ali ne skupljenih slučajno, iz raznih izdanja, već su to eseji koje je sam Hamvas zamislio kao cjelinu. Doduše, ovo izdanje sačinjavaju dvije takve cjeline, Tajni zapisnik i Silentium, ali je nevjerojatno pogođeno objedinjavanje obiju cjelina, jer se savršeno nadopunjavaju. Patmos nema objavljen u Hrvatskoj (ima par eseja u zbirci Jasmin i maslina), i to je velika šteta. Ipak, Kap prokletstva mi je iskočio na takvu visinu, da mogu reći to što kažeš: remek-djelo. Nije bilo tako uvijek. Prvi puta me čak ostavilo hladnim ovo djelo. Ali sada, sada ga shvaćam na takvoj razini, glupo je reći da maltene rekonstruiram u sebi Hamvasevu svijest, razumijem ga do u zarez. Ako postoji ljepota u svijetu, onda je to ovo djelo.

Spock,
izuzetno mi je drago da ti se svidio taj zadnji upis. Baš tebi, jer to i pišem za takve kao što si ti, koji su odmaknuti od niskosti i pretvaranja. O tome što tamo piše, može se razmišljati. Ne trebam se ni pretvarati da je lako, i da je razumljivo. Treba pročitati deset tisuća drugih djela da bi se pravo razumjelo što tamo piše. Ali važna je iskrena volja, otvorenost da se uči, i onda naposljetku, možda i nadmaši one koji su tebe učili, povukli i vodili.
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10219 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 07/10/2019 :  14:23:21  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote



LA NOCHE OSCURA DEL ALMA


A koliko koža možeš zguliti ti?

Edited by - stinky on 08/10/2019 08:25:35
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10219 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 07/10/2019 :  19:20:41  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
LA NOCHE 2

Pokazali smo da Dylan ipak nije budan, premda se nalazi u zbiljskom svijetu. "Što ti je? Ne znam.", to nije odlika budnosti. Onaj tko je budan zna, sasvim pouzdano zna što jest. Time Dylan zapravo nije u zbiljskom svijetu, on i dalje spava i ne zna što je zbilja.

"Na što misliš? Ni na što. Svako razmišljanje je uzaludno. Ionako nećeš pronaći smisao."

Ovo je bezvezno lamentiranje i u ovome svijetu, a naročito spoj je nemoguć u pragmatičko-kalkulantskom inženjerskom svijetu letova na Mjesec, ali baš to se događa - i to posred tog svijeta! To je tema slobode. Primat slobode pred objektivirajućim scijentifizmom koji pretendira na ti morali biti abnormalni! Onda se Sclavi zgrči, usere, strtari i umjesto da razvija temu slobode do krajnjih konzekvenci i tako nađe ono što se mora naći, naime, pravo rješenje toga pitanja, vraća se svijetu bombi i inženjera koji projektiraju letove na Mjesec i nabačaje čovjeka i
Sclavi ovo ne razumije, otuda mora udvostručavati svjetove, forsirati nakaze i abnormalne, umjesto da prepozna da se sloboda, jedina prava sloboda ostvaruje ovdje i sada, u ovome svijetu,

be

Sloboda pak ne trpi te učmale, impotentne, na koncu lažne priče o
Zlo se ne savladava ispraznim frazama "sustav je nasilan", nego...



Iskanje istine i smisla suprotstavljao sam svakidašnjici, besmislenoj zbilji.
To nije ništa drugo nego ista ona priča o 'dva svijeta', za kojom je posegnuo i Sclavi. Jedan svijet razaraju bombe, dječja kolica lete u zrak, lete auti, bebe, ljudi, svećenici, policajci, sve leti, a leti se i na Mjesec. Taj je svijet apsurdan, zato nepravi, ne treba biti, nego treba biti - onaj drugi.

Taj se drugi ostvaruje kada ljudi smisao suprotstavljaju svakidašnjici pekara, apotekara, pa i ekspertnih radnih skupina. Suprotstavljanje se provodi u smjeru nad, preko, trans-, to se zove transcendiranje. Bez ovog trancendiranja svakidašnjice nema ničega velikog ni značajnog u ljudskom životu. Ima samo pekara, apotekara, eksperata ovih i onih, i uz to ima bombi, policajaca, partija i programa i ima posranih stankovićevskih apela u Nedjeljom u 2.

Sve veliko kod Sclavija nalazi se u ovome trans-, naročito kada romantički pretjeruje u ljubavnom paru Damiena i Leonore. Demonski sluđenu dezorijentiranu ženu Irkinju spaja sa kolebljivim oklijevalom Dylanom i oni formiraju crkvu Ljubavi.

Onda se Sclavi zgrči, usere, strtari i umjesto da razvija temu slobode do krajnjih konzekvenci i tako nađe ono što se mora naći, naime, pravo rješenje toga pitanja, vraća se svijetu bombi i inženjera koji projektiraju letove na Mjesec i nabačaje čovjeka

Dylan onda ostaje zbunjenko, pospani, ne zna što je smisao, ne razumije ništa, ne sjeća se knjiga koje je čitao.
Tako on i u pravome, irske-bombe-transcendirajućem svijetu ostaje inferioran demonskoj ženi Lillie, koja kaže: ...
znači biti slobodan odugovlačiti, biti izvan i preko svih kanona, mjera, normi i zakona.


Edited by - stinky on 08/10/2019 08:32:47
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10219 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 08/10/2019 :  08:24:24  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote

MRAČNA NOĆ DUŠE

Sada ću demonstrirati što je mračna noć duše. U mračnoj noći duše čovjek sumnja kako su drugi shvatili strip Dok vas smrt ne rastavi. Dolazi do rezultata: oni ga uopće nisu shvatili. Neovisno o serijalu, o praćenju omiljenog junaka, o Sclaviju, o priči u prvom planu. A mora se ući u to.

Ovako se ulazi.

"Uđite, i ovdje prebivaju bogovi", rekao je Heraklit kada su ga pohodili veliki eksperti i državnici i zatekli ga kraj peći kako baca drva u vatru.
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10219 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 08/10/2019 :  09:46:37  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
MRAČNA NOĆ DUŠE

Spaliti sva svoja djela.

Ali čemu. Ni to ne pomaže. Mogu kričati od sleđenog užasa, mogu me noću buditi irske bombe. Irske?

Ne! Križari, hrvatska gerila poslije 45-te. Ljubavnici i luđaci. Akcija Feniks. Bljesak. Oluja. Danas je Dan neovisnosti. Zvonko Bušić se ubio. General Praljak. Hrvatska emigracija, od poraza do pobjede. Ernest Bauer, Život je kratak san. Urotnik na Manhattanu, Hrvoslav Ban.

Hrvatska, gujo pod kamenom
s golim trokutima i ilirskim mjesecom
- tko na te s mržnjom stane
past će mrtav od otrova tvoga.


Thompson. Thompson i još Thompsona. Matoševa Mora. Oko Lobora. Von Sudland i Milan Šufflay Crvena Hrvatska --- Xalostna pjesanza plemenite Asanaginize

Ganga - hrvatska dvoglasna ratnička i ljubavna pjesma

Mile Krajina

Kries Da sam Šejn Zašto tražiš karizmu u sebi punjena ptico Dodole Heroj ulice Hrvatska Hrvatska Hrvatska

...

Nakon toliko hrvatskog štiva, nakon implozije hrvatske stvari u mojoj svijesti, nakon što sam postao to što čitam gledam vidim mirišem diram, doći na ovaj pokakani mlačni stripovi bez granica scom i družiti se sa... Srbima???

Tko si osvijesti žalac ovoga o čemu buncam, možda će se i početi buditi. Premjestiti se u stanje koje zapravo zahtijeva razina pričanja o stripu Dok vas smrt ne rastavi.

To je mračna noć duše.

Jasno, tek mrva. Samo probati uživjeti se što su to irske bombe i engleski policajci. U Hrvatskoj se to može dobro proživljavati. Jesmo li povlašteni? Jesmo li izabrani narod? Je li to naša sreća?

...

Lillie je rekla ovo:

"Napokon sam shvatila što su bili moji duhovi... Bila sam to ja! Ja sam se pojavljivala i nestajala. Uvijek je bilo tako. Čitavog mog života. Bljesci... zbrkane misli... duga razdoblja mraka koja nisam podnosila... i svako malo jedan posjet u snu na ovome svijetu... gotovo uvijek na pogrešnom mjestu i u pogrešnom trenutku. A onda opet mrak... Pomalo kao svemir između zvijezda... Pokušala sam dati smisao svoj toj praznini. Ali nisam uspjela... Ne ostaje mi drugo nego da se zauvijek vratim... Ja sam samo duh..."

Ovaj konfuzan tijek misli, da li izvorno (zasigurno) da li loše i krivo prevedno (i to je vrlo izgledno) ipak se dade dešifrirati na niti vodilji ovoga o čemu pričamo. To je la noche oscura del alma.

Dylanova noche oscura: "Na što misliš? Ni na što. Svako razmišljanje je uzaludno. Ionako nećeš pronaći smisao."

Lilliena noche oscura: "Bljesci... zbrkane misli... duga razdoblja mraka..."

Ali Liliena je noć mračnija, njezin pad je dublji te je i transcendiranje veće. Ona barem nešto shvaća: "Napokon sam shvatila što su bili moji duhovi... Bila sam to ja! Ja sam se pojavljivala i nestajala. ... i svako malo jedan posjet u snu na ovome svijetu ..."

Lillie ovdje govori, da se to prevede na jasniji i nedvosmisleni jezik, da je u tzv. našem svijetu spavala. I da se svako malo budila, "jedan posjet u snu na ovome svijetu".

Kada je živjela, hodala, gledala Irsku i Englesku i London, ona je spavala. Kada je, međutim, sanjala u našemu svijetu, ona je imala bljeskove, posjete jednom boljem svijetu, tj. otkrivala je što je istinski pravi svijet.

Dosta je loše napisan taj dio o Lillienom buđenju, a jednako tako je i loše preveden. Ali smisao je ovaj o čemu govorimo, i to je jedino važno.

Sclavijev nedostatak se otkriva na kraju, njegova, mora se tako reći, glupost je enormna kada se, nakon što je shvatio da je za čovjeka jedino važno probuditi se, vježbati budnost, ponovo koleba. To je vidljivo u konfuznoj razradi priče, a također i u ovom značajnom odlomku, odlomku u kojemu je Lillie na restau, na pragu i ispovijeda svoju budnost, imenuje bića kojima ne zna ime, prolazi kroz labirinte i riješava zagonetke života. Na kraju, ona kaže: "Ja sam samo duh".

Ja sam samo duh, i nestaje, postaje prozirna. Ovdje nije ni do prijevoda, koji je loš. Jer, upravo tim isparavanjem Lillie pred Dylanom, Sclavi shvaća odnosno ne shvaća duh. On uzima duh u smislu prikaze, nečega što je inferiorno postojanju. Time on zapravo pobija samoga sebe, jer je netom prije pričao

"Napokon sam shvatila što su bili moji duhovi... Bila sam to ja! Ja sam se pojavljivala i nestajala. Uvijek je bilo tako. Čitavog mog života. Bljesci... zbrkane misli... duga razdoblja mraka koja nisam podnosila..."

Odvojio sam i istaknuo ovaj slijed misli, jer želim prisiliti čitatelja na razumijevanje. Želim ga nanišaniti baš tamo gdje se proturječne zbrkane misli sudaraju.

Sclavi priča - a ja ga sada uzimam tako kako on to doslovno priča u stripu - pod brojem 1, dakle

1) Čitav život nije ništa do dugo razdoblje mraka koje je nepodnošljivo = stanje spavanja, iluzija 'postojanja'

2) To nepodnošljivo razdoblje mraka podnosi se tako da svako malo imaš posjete jednom drugom svijetu = onaj smjer nad i preko, trans-, transcendiranje okova, običaja, shvaćanja tvoje okoline, roda, klase i svega što te navodno 'determinira'

Kako se vrši ovo transcendiranje i što je to, time se sada nećemo baviti. Jer ispričati tu priču znači pročitati deset tisuća djela i biti deset tisuća stopa iznad stripa Dok vas smrt ne rastavi, iznad autora toga stripa i iznad konzumenata toga stripa. Primjereno sredini u kojoj se sada nalazimo, dovoljno je samo ovako uputiti da postoje pravci razmišljanja u kojima se pojavljuje problem transcendencije i učiniti još više - prevesti zbrkanu Sclavijevu izvedbu u jasniji odlučniji značenjski okvir.

Nakon što je rekao 1) i 2), Sclavi kaže

3) "Ja sam samo duh", a ustvari u značenju, "Ja sam samo prikaza".

Ovaj zaključak, nakon što je, koliko-toliko dobro slijedio tokove misli, razobličuje ga kao diletanta, neznalicu i glupana.

Upravo je "biti duh" ono što se traži, ono što treba biti, pa i prema Sclavijevim vlastitim uvidima o nedostatnosti svijeta bombi, Engleza i Iraca. Tešku problematiku duha možda ću a možda neću ispričati u jednom od sljedećih predavanja. Schelling duh određuje kao A3, tj. kao cilj cjelokupnog procesa. Koliko ima smisla pričati o Schellingu u mračnoj noći duše scoma, to je moj epohalni krik. Budim se sleđen od užasa i vičem: "Gospode! Ništa ne razumiju."

Ako probamo bez dubina, na površini Sclavijeve izvedbe, onda je on trebao reći ovo: "Živjela sam duga, nepodnošljiva razdoblja mraka. Pokušala sam dati smisao tom mraku, nisam uspjela. Sada sam napokon shvatila. Bila sam prikaza u svijetu prikaza. A ja sam duh. Ostajem zauvijek u svijetu duha."

Ovo bi imalo smisao, i na razini priče i na razini ideje.

Nemojte propustiti sljedeće predavanje.


Edited by - stinky on 08/10/2019 12:56:57
Go to Top of Page

Zoroasterixx
Senior Member



Croatia
2426 Posts

Member since 17/02/2014

Posted - 08/10/2019 :  12:00:41  Show Profile Show Extended Profile  Send Zoroasterixx a Private Message  Reply with Quote
Mislim da Sclavi želi stvarnost bez loših dijelova, mislim na stvarnost u mundanom smislu. Znači, zaljubljenost, krumpirići, pjesme, a bez bombi i ubijanja. Otok ptica je fantazija, a Sclavi zapravo i misli da je duh samo prikaza odnosno fantazija, zato se i provlači taj očaj u DD-u. Može se transcendirati svijet, ali onda se gubi sve ono fino i lijepo i ne ostane ništa, praznina, koja ga očito užasava.

Zato on i vidi neki nagovještaj rješenja jedino u marksističkom smislu, da dođu pravi ljudi na vlast, da se donesu pravedni zakoni i sve pravedno uredi, pa onda neće biti bombi i ubijanja. S druge strane, on zna da bi i u takvom svijetu i dalje bilo zla, a on bi da bude samo dobro, pa zna da nema političkog rješenja. Zato traži duhovno, a opet ne vjeruje u duh, osim u čisto negativnom smislu kao poništavanje.

To ti je ono što se često provlači u raspravama ateista i kršćana, i Nietzscheova kritika kršćana, kao ljudi koji mrze svijet
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10219 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 08/10/2019 :  12:49:59  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
Primjeri duha za neznalice

EKSKURS O KESTEN PIREU

Možda se varam, ali još se nije rodio onaj koji je u istom dahu držao predavanja o stripu DOK VAS SMRT NE RASTAVI i pričao o kesten pireu. Zaista, kakve to ima veze?

Krajem rujna, kada dozrijeva grozd i šuma postaje zlaćana, veselimo se nas četvoro branju kestena. Sunce je bistro i oštro kada ulaziš u ogromnu šumu koja se diže iznad velikog križa, iznad župe Remetinec i deset tisuća stopa iznad glupavog brundanja scoma i ostalog smetlišta. Ući u tu šumu je prijeći u drugi svijet. Trans-.

Ogromne lokve i blato u koje tonu patike, bez kreveljenja, bez izmotavanja - to je to. Lišće je popadalo, svuda okolo, takva trulež i raspad, nije taj metafizički stupanj rasula postići ni bombama niti to može Lillie ni Boško Buha.

Ježevke bodu prste, sitni trnovi ulaze u kožu i peku, bole, crnilo ide pod nokte, blato, blato. Kosa brijega je ponekad tako strma da padaš i nabiješ dlan na ježevku. U grču i bijesu tražiš i bereš smeđe kestene.

Kesten je okruglasti plod kojega smeđa boja ponekad može tako sjajiti da probija mozak. Takvi kesteni privlače, u takvima si trans-. Nekada, u magnovenju, noću u krevetu, vidiš te metafizički smeđe kestene i jecaš. Takva stapanja svijesti proživljavali su stari Grci u eleuzinskim misterijima, a Feničani uz zvuke bubnjeva i omamljujuće svirale bacali djecu u vatru na poklon Baalu dok su se svećenici u divljem bijesu škopili. Samo ne zbog kestena. Stapati svijest sa kestenom, to je ono nečuveno.

U pravoj šumi nema sunca nikada. Berem kestene na jednom mjestu koje je zaboravljeno od Boga. Strmina je takva da kada je zemlja blatna i skliska naprežeš mišiće do puknuća, a ni to ne pomaže. Miris plijesni i slatkasti vonj trulog je opipljiv. Duh šume se tu ispoljio do genija. Na tom se mjestu ne možeš sakriti. Tu si pred svime.
Dolje, u dnu, nešto je vodeno. To nije kristalni šumski potok, nego u usjeklini između dvije šumske kose nešto najprljavije na svijetu. Tu su plastični komadi, razno smeće i otpala trulež. E baš tu se kotrljaju zlaćani kesteni. Miješaju se sa muljem i ti ih vadiš, posežeš za njima u smrdljivo. Kičma te boli od sagnutosti. Vrećica smeta, štapom razgrćeš. Halapljvo trpaš kestene u vrećicu, gaziš blato, ježevke, kestene.

Deset tisuća stopa iznad tog zaboravljenog mjesta, zrak je oštar i čist. Vedrina.

Kestene najviše volim pečene. Moraš ih razrezati i peći. Često se ne daju ljuštiti. To su ježeve muke.
A onda - srsi. Srsi od slasti kestena.
Kesten ti daje snage, snaga je duh. Kesten je tupo postojao u šumi, iako je šuma duhovna. Kada jedeš kestene shvaćaš što je duh. Biti duh. Što više kestena asimiliram, imam više duha.

Krajnji cilj nisu kesteni nego duh. Kesten je B, universio, duh u izvrnuću. Onda ga vraćam u sebe i kesten se stapa sa mnom u A3, u duh.

Kesten pire je nešto volšebno.
Žena mi ga radi. To je pipav posao. Ne otkrivam postupak.
Ali tek kroz toliko bola dolazi se do kesten pirea.

I sada ključ: to da ona to radi, ne za sebe!! nego za mene, to je duh. Duh preko kestena. A tko to pojede, taj ima duha i više.

VEZE KESTEN PIREA I STRIPA DOK VAS SMRT NE RASTAVI

Smisao kestena nije da budu na onom užasnom mjestu na dnu šume. Smisao je da budu asimilirani i zajedno postanemo duh.

Kako se dolazi do asimiliacije, ja sam plastično opisao u gornjem tekstu.
Mora se proći kroz puno bola.

Lillie je, naposljetku, shvatila da je duh.
Dylan nije ništa shvatio. On je sam tupim jednoličnim glasom hodajućeg lutka rekao: "Ne. Poslužit će samo novim atentatima i onda opet novim odmazdama i novim bombama i tako bez kraja i konca."

Ne, Dylan nije ništa shvatio. Sclavi ništa nije shvatio.

Edited by - stinky on 08/10/2019 12:58:52
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10219 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 08/10/2019 :  12:52:41  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Zoroasterixx

Mislim da Sclavi želi stvarnost bez loših dijelova, mislim na stvarnost u mundanom smislu. Znači, zaljubljenost, krumpirići, pjesme, a bez bombi i ubijanja. Otok ptica je fantazija, a Sclavi zapravo i misli da je duh samo prikaza odnosno fantazija, zato se i provlači taj očaj u DD-u. Može se transcendirati svijet, ali onda se gubi sve ono fino i lijepo i ne ostane ništa, praznina, koja ga očito užasava.

Zato on i vidi neki nagovještaj rješenja jedino u marksističkom smislu, da dođu pravi ljudi na vlast, da se donesu pravedni zakoni i sve pravedno uredi, pa onda neće biti bombi i ubijanja. S druge strane, on zna da bi i u takvom svijetu i dalje bilo zla, a on bi da bude samo dobro, pa zna da nema političkog rješenja. Zato traži duhovno, a opet ne vjeruje u duh, osim u čisto negativnom smislu kao poništavanje.

To ti je ono što se često provlači u raspravama ateista i kršćana, i Nietzscheova kritika kršćana, kao ljudi koji mrze svijet



ja sam to malo kestenasto rekao

ali recimo da je ovo tvoje

Primjer duha za neznalice 2
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10219 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 08/10/2019 :  17:49:45  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote

Svijet u kojemu živimo ("loši dijelovi" uključeni, dapače, je li čitav svijet samo "loši dijelovi", pita se Sclavi)



Ova 'ispovijest' je prijevod toga što vidimo na slici, svijet kao "loši dijelovi":

"Nezamisliva kriza trajala je točno godinu dana, i sada sam joj otkrio smisao. Počela je prije pet godina, u proljeće. I odmah je, u cijelosti i punoj silini, bila tu. Uobičajeno je stanje bilo: strah od smrti, neprestana depresivna, rastezljiva i ljepljiva manija proganjanja; uzalud sam se odlučivao da se ne bojim, znao sam da se odlučujem zato jer se bojim, djetinjasto i bezumno, histerično i nezrelo, kukavički i pritajeno, cvokočući i drhteći, razočarano i razočaravajuće, neukusno, glupo i besramno i bez ikakva opravdanja, ja se bojim. Nestala je u mene svaka stega. Zastrašujuće je bilo to što sam vidio. Bojim se, kažem. Bespomoćno se bojim. Hoću li poludjeti? Rastrgava me, izjeda, guši i ubija. Vidio sam, i ono što sam vidio još me više plašilo. Sakriti se. Dobro se sakriti tamo gdje se neću bojati. U početku je bilo dobro u oknu željeznog rudnika, kasnije sam se već i tamo bojao. Od straha sam glasno plakao. Znao sam da sam bijedan i smiješan i idiot i bolestan, ali ta je spoznaja značila još veći užas, i još sam više plakao i od toga sam se još više bojao. Nisam se usudio svući i leći u postelju. Nisam se usudio otići od kuće, ali kada bih otišao, nisam se usudio vratiti. Nisam se usudio jesti, ali ni ne jesti. Rano bih zaspao, jer sam se bojao sjediti, više puta sam se budio, jer sam se bojao, i još je bio mrak kada bih ustao jer sam se bojao.

Nisam imao više razloga za strah od bilo koga drugog tada i tamo, to znači ne više od deset milijuna ljudi. Ali ta je konstatacija slaboumna. Bio je rat, dakle prijetila je stalna životna opasnost. Vanjska prijetnja. Gubitak osjećaja sigurnosti. I kod mene, kao i kod svih drugih. Bilo bi glupo pretpostaviti da je strah bio uzrokovan vanjskim okolnostima. Aktualna životna opasnost služila je samo tome da sakrije stvarni smisao toga stanja.

Gubitak osjećaja sigurnosti. Da. Napuštenost. Godinu dana kasnije, na početku otrežnjenja, i ja sam čitao Jobovu knjigu, kao toliki drugi u to doba, oni koji su preživjeli i tražili ključ za razumijevanje iskušenja. Jobova godina.

Okolnosti su za sve bile iste. Ni meni se nije dogodilo ništa drugo. Ne. Vjerujem da je riječ bila samo o tome što se zbiljski dogodilo. Ostali to nisu primijetili. Zato su i zaboravili, ne tako brzo, ali zato potpuno, i dalje su živjeli kao da se ništa nije dogodilo. To ne kažem stoga što ih prezirem, iako su prezira vrijedni, ali ne s moje strane. Težina našega života tako je velika, kaže Bazilije, da smo se survali u prah, ali misterij je ipak nemoguć, jer naši progonitelji nose ista imena kao i mi. Sjećam se lica jednog čovjeka u tramvaju koji je, dok sam se ja gotovo gušio od straha – na rubu kolnika leševi pokriveni novinskim papirima – idiotskim i apstraktnim glasom, pomalo nehajno, rekao: Dobro je ovo ovako. Pogledao sam ga uplašeno. Kimnuo je. Dobro je ovo ovako. Još sam se više bojao. Jeam li mu zavidio što se on ne boji? Ne. Pa on ne zna što se zbiva. Ja sam znao i drhtao sam. Ljudi se nisu usudili dopustiti sebi taj užas koji se zbivao. Zato se nisu bojali. I zaboravili su. Ništa se nije dogodilo. Sada tek shvaćam zašto sam se morao toliko bojati. Doista sam bio napušten. Bio sam izručen. Evo, izručen. Službeno i konačno. To je prokletstvo. Bio sam izgubljen."
Go to Top of Page

Zoroasterixx
Senior Member



Croatia
2426 Posts

Member since 17/02/2014

Posted - 08/10/2019 :  18:12:40  Show Profile Show Extended Profile  Send Zoroasterixx a Private Message  Reply with Quote
Iz Scientia Sacra:

"Strah, phobos, Schrack o čemu govore hinduistički smriti, Hermes i Bohme, je strah od patnje; patnja, o kojoj govori Buda...je patnja u strahu. Dvoje je tako jedno da je strah patnja i patnja strah. Svako zemaljsko postojanje je patnja...i strah. To je stanje života. Tako drhti i tako se muči...čovjek u stanju buđenja, prispjevši iz mraka u prvim zrakama svjetlosti...strah i patnja su zapravo prvi blijedi znakovi budnosti...dvosmisleni su i dvostrani, isto tako mogu i zatvoriti kao i otvoriti, osloboditi, ali i zarobiti...čovjek ne razumije strah i patnju. Zatvori se pred njima i ne primjećuje da kada se zatvori pred patnjom i strahom zapravo zatvara sebe u strah i mrak."

Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10219 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 24/10/2019 :  20:09:54  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
Pročitao Ken Parker 9 i 10.

Devetka - Lovčeva Lilly, Crvenokožac, Bilo jednom...
Desetka - Slučaj Olivera Pricea, Veličanstveni revolveraš, Dome, slatki dome

Desetka je slabašan trobroj, ali vadi ga posljednja priča - Dome, slatki dome.
Devetka je nešto bolja, no tu ima jedna kriva percepcija. Puno se priča o Lovčevoj Lilly, koja jest okej, ali CRVENOKOŽAC je, ne bolji, nego značajno bolji.

Od ovih 6, Crvenokožac i Dome, slatki dome su odlični, Lovčeva Lilly je dobra, Bilo jednom... i Veličanstveni revolveraš podnošljivi i Slučaj Olivera Pricea je slabašan.

Iznenadila me Lovčeva Lilly, koju sam i sam nekada volio. Sada mi je bila dosadnjikava. Tu sam epizodu prvu čitao, kod Crvenokošca sam se već prebacio u Parkera, ali to je i prava priča, indijanski ratovi u najboljem izdanju. Vjerojatno ću još jednom pogledati Lilly, pa objasniti zbog čega su svi u krivu. Na stranu to što ne volim pse, ima tu propusta u Kenovim promišljanjima o smrti i metafizici.
Go to Top of Page

Mr. Bushido
stripovi.com suradnik



Croatia
11504 Posts

Member since 23/09/2005

Posted - 24/10/2019 :  22:01:48  Show Profile Show Extended Profile  Send Mr. Bushido a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by stinky

Na stranu to što ne volim pse,


Što na stranu? Meni ovaj podatak puno govori o tebi. I nekako nisam iznenađen.

Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins
Go to Top of Page

vukozec
Senior Member



1540 Posts

Member since 17/08/2013

Posted - 25/10/2019 :  13:10:32  Show Profile Show Extended Profile  Send vukozec a Private Message  Reply with Quote
Očekivao si da je stinky cat person?

Ne znam, po ovome mi je otprilike lapo-lapo: https://thoughtcatalog.com/lorenzo-jensen-iii/2015/06/17-basic-differences-between-dog-people-and-cat-people/

;)
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10219 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 25/10/2019 :  13:14:41  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
A što misliš o epizodi Lovčeva Lilly? Je li bajka viteški svijet ili prijateljstvo, maltene podignuto na razinu ljudskog, čovjeka i psa?
Go to Top of Page

vukozec
Senior Member



1540 Posts

Member since 17/08/2013

Posted - 25/10/2019 :  13:27:50  Show Profile Show Extended Profile  Send vukozec a Private Message  Reply with Quote
Pomalo, nisam još došao do te ;)
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10219 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 25/10/2019 :  17:08:59  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
pitao sam bušida, ali da, vrijedi i za tebe;)
kad dođeš do te priče
Go to Top of Page

Dexters
Senior Member



Croatia
1075 Posts

Member since 05/08/2018

Posted - 25/10/2019 :  19:14:14  Show Profile Show Extended Profile  Send Dexters a Private Message  Reply with Quote
Ja volim vukove i što sad?

Lovčeva Lily je jedna osrednja epizoda o kojoj sam već pisao u drugoj temi. Od tebe stinky očekujem da odgovoriš na pitanje s posebnim osvrtom na neobično veliki broj savršenih ocjena- otkud silna mitomanija baš o ovoj priči?
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10219 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 25/10/2019 :  20:06:38  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
Prvo trebaš vidjeti kojim ljudima se neizmjerno sviđa ova priča. Prvo, dobri stari ken2. Pa dalje redom, sve isti tip ljudi sa posebnim potrebama. (da se malo našalim. bushido, nemoj da te strefi infarkt.)

Da, epizoda nije neki vrh. Okej je, a preuveličavanje je svojstveno tom kadru haha. Isti ti ljudi se brinu za kitove, ekologiju i ravnopravnost spolova. Uopće nemoj sumnjati da, recimo bušido ili ken2, padaju na koljena pred ovom pričom i na sva usta pričaju o klimatskim promjenama i ostali arsenal. Za mene je sve to nemisaono, ali tko sam ja da im sudim.

Ken2, bušido, njima je dovoljno da je pas podignut na razinu čovjeka, pa da dožive kulminaciju. Za taj tip (ne)mišljenja nema jasnih razlika: oni su "tolerantni". Toleriraju sve, osim onoga što nije tolerantno (recimo, ako netko kaže: ne volim pse. reći "ne volim pse" pali alarm u bušido-svijesti.)

Dakle, jednostavan odgovor na tvoje pitanje je: to što se pojavljuje pas, ali pas proizveden u čovjeka, pa se konstruira komunikacija čovjek-pas, to je dovoljno da izbije "silna mitomanija". Ovaj antropomorfizirani odnos čovjeka i psa se zatim sentimentalizira, i to bi bilo dobro, da se ostane na toj razini naivnog sentimentalizma. No ovaj soj ljudi, iako se bazira na pukom sentimentu, zahtijeva povrh toga da su još pametni, lijepi i dobri. Da raspolažu mišljenjem i da određuju što jest, a što nije. Što je dobro, a što loše. (to ti je isto kao Sclavi, pa i u priči Dok vas smrt ne rastavi).

Evo klasičnog mjesta u samom srcu opisanih misaonih tokova, u epizodi Lovčeva Lily:

"Mnogi to vežu s idejom Boga, ali ja to osjećam kao dužnost prema ljudima i čovječanstvu..."

Od psa do čovječanstva mali je korak u bušido-svijestima.

A o tome više drugi put.

Edited by - stinky on 25/10/2019 20:07:57
Go to Top of Page

Zoroasterixx
Senior Member



Croatia
2426 Posts

Member since 17/02/2014

Posted - 25/10/2019 :  20:37:00  Show Profile Show Extended Profile  Send Zoroasterixx a Private Message  Reply with Quote
Schelling u Bitstvu slobode citira Baadera:

"Moglo bi se poželjeti da izopačenost u čovjeku ide samo do postajanja životinjom, ali na žalost čovjek može stajati samo ispod ili iznad životinje."

Dakle, nema se više što dodati - sve je jasno.
Go to Top of Page

ivi skoj
Senior Member



Croatia
1267 Posts

Member since 07/12/2015

Posted - 25/10/2019 :  20:49:24  Show Profile Show Extended Profile  Send ivi skoj a Private Message  Reply with Quote
Stinky znači da ni Rabinovog mačka ne voliš ili ima prolaz to što nije pas?


Nije da ljudi vole sve pse, ali ni jednog je grehota.
Nabavi si jednog pa će nova dimenzija ući u tvoj život.
Go to Top of Page

Zoroasterixx
Senior Member



Croatia
2426 Posts

Member since 17/02/2014

Posted - 25/10/2019 :  20:56:26  Show Profile Show Extended Profile  Send Zoroasterixx a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by ivi skoj

Stinky znači da ni Rabinovog mačka ne voliš ili ima prolaz to što nije pas?


Nije da ljudi vole sve pse, ali ni jednog je grehota.
Nabavi si jednog pa će nova dimenzija ući u tvoj život.



Sveti Franjo Asiški je navodno komunicirao s životinjama. Tako da nije baš slučaj da jedino licitarska srca i lijepe duše vole pse, tu malo pretjeruje.
Go to Top of Page

ivi skoj
Senior Member



Croatia
1267 Posts

Member since 07/12/2015

Posted - 25/10/2019 :  21:09:39  Show Profile Show Extended Profile  Send ivi skoj a Private Message  Reply with Quote
Ma Stinky da ima psa našao bi novu dimenziju u životu.
On to gleda filozofski pa bi koješta tu izvukao, proživiš u periodu svog života cijeli pseći, što bi rekli sve njegove faze.
Ima tu puno za razmišljanje kad se zastor spusti, i emotivno i razumno.
Go to Top of Page

pcoro
Junior Member

Croatia
479 Posts

Member since 17/01/2006

Posted - 25/10/2019 :  21:24:32  Show Profile Show Extended Profile  Send pcoro a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by ivi skoj

Stinky znači da ni Rabinovog mačka ne voliš ili ima prolaz to što nije pas?


Nije da ljudi vole sve pse, ali ni jednog je grehota.
Nabavi si jednog pa će nova dimenzija ući u tvoj život.



Rabinov mačak je zakon! Lovčeva Lilly me nije oduševila kad sam je bio čitao..
Go to Top of Page

Kruger
Advanced Member



Croatia
14033 Posts

Member since 25/10/2001

Posted - 25/10/2019 :  21:26:21  Show Profile Show Extended Profile  Send Kruger a Private Message  Reply with Quote
Davno sam čitao tu priču. Mislim da je dobra što pokazuje kako se dva bića zbližavaju u nevolji. Koliko me sjećanje služi glavna tema je nevolja čovjeka i psa. Pas će se prikrpati čovjeku, a i čovjek psu, neće se čovjek prikrpati vuku, niti će se pas prikrpati vuku iako su si nekako pas i vuk srodni a opet neprijatelji.
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10219 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 26/10/2019 :  09:23:57  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
Pa ne znam, opet imamo nesporazum.
Dakle, ja kažem da je epizoda dobra. Kažem i da ne volim pse. I još kažem da postoji pretjerivanje oko ove priče (a po svemu sudeći, pretjerivanje je potaknuto time što se ovdje na jedan bajkovit način opisuje odnos čovjeka i psa).

Ivo, nisam čitao tog mačka, a ni psa neću.

"Sveti Franjo Asiški je navodno komunicirao s životinjama. Tako da nije baš slučaj da jedino licitarska srca i lijepe duše vole pse, tu malo pretjeruje."

Zoro,
ovo što kažeš i ono što priča iviskoj ili ono kako razmišlja bušido, to su sasvim različite stvari.

..............

"Prijateljstvo je osnovni motiv priče. Prijateljstvo čovjeka i životinje, ali i prijateljstvo općenito. U scenama dijaloga Kena i Lily to je središnja tema.


"Vidi, dok sam polusvjestan padao niz liticu, osjećao sam više veliku sućut nego bol...
Možeš li to povjerovati? Ne za sebe, nego za druge, one koje ostavljam! U trenu su mi pred očima iskrsli roditelji, posinak, dragi prijatelji kao Dash, Belle, Oake, Pat ... Ukratko, ljudi koje volim... Zbog svega toga mislim kako, iako nismo nezamjenjivi, svatko od nas ima točno određenu ulogu na ovom svijetu... Nije to ništa novo, ali... Mnogi to vežu s idejom Boga, ali ja to osjećam kao dužnost prema ljudima i čovječanstvu..."

Razgovor o smislu života između čovjeka i životinje? Prekrasno. Ali, zar bi pravi junak to sebi dozvolio. Sigurno ne. Ali Ken Parker je drugačiji, to smo odavno shvatili."


https://www.stripovi.com/recenzije/ken-parker-kp-lms-514-lily-i-lovac/337/

Ne. Ken Parker nije drugačiji, upravo je šabloniziran primjer jedne impotentne filantropije. Impotentna filantropija? Auu, bratac, sad imamo informaciju koja puno govori o tebi.

Nije problem to što se ovdje želi reći. Nije problem voljeti ljude, voljeti životinje, štoviše, to je dobro.
Samo što se do ove ljubavi ne dolazi ovakvim praznim frazama. Uostalom, dovoljno je vidjeti mnoge ove naše forumaše, pa si približiti što je to "impotentna filantropija".

Prijateljstva nema "općenito", kao što se niti ne voli "čovječanstvo".

"Mnogi to vežu s idejom Boga, ali ja to osjećam kao dužnost prema ljudima i čovječanstvu."

Ovakvu 'misao' ken2 apostrofira, časti i slavi. Po meni, ta je misao tako prazna, a osim toga, u datoj situaciji potpuno promašena.

"Situacija": Ken je nemoćan, maltene nepokretan, prepušten na milost i nemilost jednom odvijanju koje zovemo "priroda".

Dakako, ova je situacija preuzeta iz filma Sam u divljini (Man in the Wilderness, 1971.). U filmu je ideja znatno bolje izvedena, dok je ovdje srozana gotovo do kiča. Ali to naše obožavatelje ne smeta, jer je taj kič pokrit odnosom čovjeka i psa.

U filmu, Richard Harris je jedan tvrdi, sirov i zajeban tip. I onda je sveden na smet, smanjen na nemoćnu stvar koja se mora učiti shvaćati svijet i ljubav. I što shvaća Harris? On promatra, gleda, kontemplira prirodu u kojoj se odvijaju "procesi": bića uništavaju jedni druge (scene sa napadom Indijanaca, pogotovo scena sa proždiranjem bizonove lešine). Budući da je on "sam u divljini", ove scene su idejno vrhunske. On napokon doslovno vidi prirodu kao kozmički nihilizam; kao da je, iako "u prirodi", sam, i upravo tom samošću, nemoćnošću i pasivnošću, izdvojen iz prirode, pa ju vidi, doživljava to što ona jest: jedan 'aparat' koji ne haje za njega, besmisleno odvijanje, svijet kao kozmički nihilizam.
U takvoj situaciji, sam u nihilizmu, on ima iste ove kontemplacije o smislu života (kao i Ken). I razmišlja o svemu, djetinjstvu, vjeronauku, Bogu. Ne razmišlja o čovječanstvu. Naravno, u takvim se situacijama ne može razmišljati tako prazno, apstraktno. Možeš razmišljati ili o osobnom Bogu ili o nihilizmu koji te natkriljuje i reducira na ništicu.
To su situacije koje mijenjaju ljude istinski, dolazi do preokreta, metanoje. Harris zaista doživi metanoju i nadilazi mržnju, osvetu itd.

Pogledajmo kako je to kod Kena.
Ken ima jednog psa s kojim komunicira na ljudskoj razini. Pas mu donosi ogrjev, hranu, pušku, štiti ga od vukova. Već tu je promašaj u razradi. Jer, ako se htjela jedna žestoka survival priča, onda ne može biti druge "osobe" koja riješava najteže situacije. Pas je ovdje osoba, nije samo pas. Ken se ne nalazi u potpuno dehumaniziranoj prirodi, jer maltene da se ne nalazi u majčinskom krilu. Pas ovdje zamjenjuje majku (dovedeno u vezu i preko viteške pričice koju majka priča malom-dječaku-kenu). Jedno je voljeti pse, ali ja ne vidim smisla u ovakvim pretjerivanjima, u takvom glorificiranju psa.

Kenovi izleti u razmišljanja o smslu života su meni skroz bezvezni. On dolazi do "dužnosti prema čovječanstvu". To je takvo nepoklapanje da je sasvim izvjesno da se sviđa kenu2, bušidu i ostalim zbunjenim filantropima.
Berardi se ovdje otkriva u golotinji. S jedne strane želi crpiti iz elementarnog elementa, iz surovosti prirode, a s druge usred tog ledenog bijelog dehumaniziranog snijega voditi prosvjetiteljske razgovore iz francuskih pozerskih salona. Ken2 je ustreptao kada je Parker ispalio "osjećam dužnost prema čovječanstvu". Jer ta fraza je lijepa, poštena, milena i krasna. Koliko je uvjerljivo da se tako može pričati kada više nema pretvaranja, kada smo stigli do crte i nema više vrludanja, izmotavanja, o tome bi čitatelj trebao misliti. Konkretno i jasno misliti.

Kažem, potpuni je promašaj postaviti scenu u kojoj s jedne strane dovodiš junaka na kraj puta, došli smo do krajnjih pitanja, razmišlja se o životu i smrti, a s druge se ne odričeš svojih pozerskih fraza o čovječanstvu. Ta poza, ta namještenost, to je ono što čovjek ne može probaviti. Bushido može, ali ozbiljan čovjek ne.

Čovječanstvo je prazna riječ i nitko se nije utješio čovječanstvom. Berardi bi htio istovremeno ogoliti čovjeka do elemenata i zadržati prazne parole iz loše shvaćenog prosvjetiteljstva. To ne ide. Zato ova epizoda nema dubinu, a nema ni puninu. Ona ima nešto mesa kroz odnos čovjeka i psa, ali od prave stvari je daleko i to osjećaju oni pravi ljudi (stinky, dexters itd.).
Konkretno, mesnato, s kostima, koje obvezuje, to može biti jedino onaj tarovski darknajt kao jedan pol (vidi Werckmeister harmoniak http://www.filmokaz.com/?p=938 ) ili prevladavanje nihilizma živim Bogom kao drugi pol.

Mnogi to vežu s idejom Boga kaže Berardi. I baš tu je on nedostatan, polovičan, slab i mlitav. Naravno da ti u onakvim situacijama koje si htio podići, sam u divljini iliti sam pred ništavilom ne pomaže ideja Boga. Nitko se neće baviti skolastičkim dokazima i deducirati ideju Boga. Nego će ili transcendirati i upoznati Boga živoga ili potonuti u krajnji nihil i grčiti se. Fantazirati u pravcu čovječanstva, to salonsko petparačko prejeftino razmišljanje, to se ne događa kod punih, pravih ljudi.

I zato ova epizoda nije vrh. Ona želi ići do krajnjih granica, ali ostaje jedno licitarsko srce (Zoro). Pokušava proboj kroz psa, ali za mene, to nije dovoljno. Unižavaju ju prazne fraze o čovječanstvu, to je razina Jelene Veljače o Salmi Hayek kao žrtvi.
Go to Top of Page
Page: of 31 Previous Topic Topic Next Topic  
Previous Page | Next Page
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.75 seconds. Snitz Forums 2000