forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 Stripovi
 Stripovi
 Antologijske stvari
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Previous Page
Author Previous Topic Topic Next Topic
Page: of 28

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10178 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 07/10/2019 :  09:25:12  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
Kap prokletstva je zbirka Hamvasevih eseja, ali ne skupljenih slučajno, iz raznih izdanja, već su to eseji koje je sam Hamvas zamislio kao cjelinu. Doduše, ovo izdanje sačinjavaju dvije takve cjeline, Tajni zapisnik i Silentium, ali je nevjerojatno pogođeno objedinjavanje obiju cjelina, jer se savršeno nadopunjavaju. Patmos nema objavljen u Hrvatskoj (ima par eseja u zbirci Jasmin i maslina), i to je velika šteta. Ipak, Kap prokletstva mi je iskočio na takvu visinu, da mogu reći to što kažeš: remek-djelo. Nije bilo tako uvijek. Prvi puta me čak ostavilo hladnim ovo djelo. Ali sada, sada ga shvaćam na takvoj razini, glupo je reći da maltene rekonstruiram u sebi Hamvasevu svijest, razumijem ga do u zarez. Ako postoji ljepota u svijetu, onda je to ovo djelo.

Spock,
izuzetno mi je drago da ti se svidio taj zadnji upis. Baš tebi, jer to i pišem za takve kao što si ti, koji su odmaknuti od niskosti i pretvaranja. O tome što tamo piše, može se razmišljati. Ne trebam se ni pretvarati da je lako, i da je razumljivo. Treba pročitati deset tisuća drugih djela da bi se pravo razumjelo što tamo piše. Ali važna je iskrena volja, otvorenost da se uči, i onda naposljetku, možda i nadmaši one koji su tebe učili, povukli i vodili.
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10178 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 07/10/2019 :  14:23:21  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote



LA NOCHE OSCURA DEL ALMA


A koliko koža možeš zguliti ti?

Edited by - stinky on 08/10/2019 08:25:35
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10178 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 07/10/2019 :  19:20:41  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
LA NOCHE 2

Pokazali smo da Dylan ipak nije budan, premda se nalazi u zbiljskom svijetu. "Što ti je? Ne znam.", to nije odlika budnosti. Onaj tko je budan zna, sasvim pouzdano zna što jest. Time Dylan zapravo nije u zbiljskom svijetu, on i dalje spava i ne zna što je zbilja.

"Na što misliš? Ni na što. Svako razmišljanje je uzaludno. Ionako nećeš pronaći smisao."

Ovo je bezvezno lamentiranje i u ovome svijetu, a naročito spoj je nemoguć u pragmatičko-kalkulantskom inženjerskom svijetu letova na Mjesec, ali baš to se događa - i to posred tog svijeta! To je tema slobode. Primat slobode pred objektivirajućim scijentifizmom koji pretendira na ti morali biti abnormalni! Onda se Sclavi zgrči, usere, strtari i umjesto da razvija temu slobode do krajnjih konzekvenci i tako nađe ono što se mora naći, naime, pravo rješenje toga pitanja, vraća se svijetu bombi i inženjera koji projektiraju letove na Mjesec i nabačaje čovjeka i
Sclavi ovo ne razumije, otuda mora udvostručavati svjetove, forsirati nakaze i abnormalne, umjesto da prepozna da se sloboda, jedina prava sloboda ostvaruje ovdje i sada, u ovome svijetu,

be

Sloboda pak ne trpi te učmale, impotentne, na koncu lažne priče o
Zlo se ne savladava ispraznim frazama "sustav je nasilan", nego...



Iskanje istine i smisla suprotstavljao sam svakidašnjici, besmislenoj zbilji.
To nije ništa drugo nego ista ona priča o 'dva svijeta', za kojom je posegnuo i Sclavi. Jedan svijet razaraju bombe, dječja kolica lete u zrak, lete auti, bebe, ljudi, svećenici, policajci, sve leti, a leti se i na Mjesec. Taj je svijet apsurdan, zato nepravi, ne treba biti, nego treba biti - onaj drugi.

Taj se drugi ostvaruje kada ljudi smisao suprotstavljaju svakidašnjici pekara, apotekara, pa i ekspertnih radnih skupina. Suprotstavljanje se provodi u smjeru nad, preko, trans-, to se zove transcendiranje. Bez ovog trancendiranja svakidašnjice nema ničega velikog ni značajnog u ljudskom životu. Ima samo pekara, apotekara, eksperata ovih i onih, i uz to ima bombi, policajaca, partija i programa i ima posranih stankovićevskih apela u Nedjeljom u 2.

Sve veliko kod Sclavija nalazi se u ovome trans-, naročito kada romantički pretjeruje u ljubavnom paru Damiena i Leonore. Demonski sluđenu dezorijentiranu ženu Irkinju spaja sa kolebljivim oklijevalom Dylanom i oni formiraju crkvu Ljubavi.

Onda se Sclavi zgrči, usere, strtari i umjesto da razvija temu slobode do krajnjih konzekvenci i tako nađe ono što se mora naći, naime, pravo rješenje toga pitanja, vraća se svijetu bombi i inženjera koji projektiraju letove na Mjesec i nabačaje čovjeka

Dylan onda ostaje zbunjenko, pospani, ne zna što je smisao, ne razumije ništa, ne sjeća se knjiga koje je čitao.
Tako on i u pravome, irske-bombe-transcendirajućem svijetu ostaje inferioran demonskoj ženi Lillie, koja kaže: ...
znači biti slobodan odugovlačiti, biti izvan i preko svih kanona, mjera, normi i zakona.


Edited by - stinky on 08/10/2019 08:32:47
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10178 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 08/10/2019 :  08:24:24  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote

MRAČNA NOĆ DUŠE

Sada ću demonstrirati što je mračna noć duše. U mračnoj noći duše čovjek sumnja kako su drugi shvatili strip Dok vas smrt ne rastavi. Dolazi do rezultata: oni ga uopće nisu shvatili. Neovisno o serijalu, o praćenju omiljenog junaka, o Sclaviju, o priči u prvom planu. A mora se ući u to.

Ovako se ulazi.

"Uđite, i ovdje prebivaju bogovi", rekao je Heraklit kada su ga pohodili veliki eksperti i državnici i zatekli ga kraj peći kako baca drva u vatru.
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10178 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 08/10/2019 :  09:46:37  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
MRAČNA NOĆ DUŠE

Spaliti sva svoja djela.

Ali čemu. Ni to ne pomaže. Mogu kričati od sleđenog užasa, mogu me noću buditi irske bombe. Irske?

Ne! Križari, hrvatska gerila poslije 45-te. Ljubavnici i luđaci. Akcija Feniks. Bljesak. Oluja. Danas je Dan neovisnosti. Zvonko Bušić se ubio. General Praljak. Hrvatska emigracija, od poraza do pobjede. Ernest Bauer, Život je kratak san. Urotnik na Manhattanu, Hrvoslav Ban.

Hrvatska, gujo pod kamenom
s golim trokutima i ilirskim mjesecom
- tko na te s mržnjom stane
past će mrtav od otrova tvoga.


Thompson. Thompson i još Thompsona. Matoševa Mora. Oko Lobora. Von Sudland i Milan Šufflay Crvena Hrvatska --- Xalostna pjesanza plemenite Asanaginize

Ganga - hrvatska dvoglasna ratnička i ljubavna pjesma

Mile Krajina

Kries Da sam Šejn Zašto tražiš karizmu u sebi punjena ptico Dodole Heroj ulice Hrvatska Hrvatska Hrvatska

...

Nakon toliko hrvatskog štiva, nakon implozije hrvatske stvari u mojoj svijesti, nakon što sam postao to što čitam gledam vidim mirišem diram, doći na ovaj pokakani mlačni stripovi bez granica scom i družiti se sa... Srbima???

Tko si osvijesti žalac ovoga o čemu buncam, možda će se i početi buditi. Premjestiti se u stanje koje zapravo zahtijeva razina pričanja o stripu Dok vas smrt ne rastavi.

To je mračna noć duše.

Jasno, tek mrva. Samo probati uživjeti se što su to irske bombe i engleski policajci. U Hrvatskoj se to može dobro proživljavati. Jesmo li povlašteni? Jesmo li izabrani narod? Je li to naša sreća?

...

Lillie je rekla ovo:

"Napokon sam shvatila što su bili moji duhovi... Bila sam to ja! Ja sam se pojavljivala i nestajala. Uvijek je bilo tako. Čitavog mog života. Bljesci... zbrkane misli... duga razdoblja mraka koja nisam podnosila... i svako malo jedan posjet u snu na ovome svijetu... gotovo uvijek na pogrešnom mjestu i u pogrešnom trenutku. A onda opet mrak... Pomalo kao svemir između zvijezda... Pokušala sam dati smisao svoj toj praznini. Ali nisam uspjela... Ne ostaje mi drugo nego da se zauvijek vratim... Ja sam samo duh..."

Ovaj konfuzan tijek misli, da li izvorno (zasigurno) da li loše i krivo prevedno (i to je vrlo izgledno) ipak se dade dešifrirati na niti vodilji ovoga o čemu pričamo. To je la noche oscura del alma.

Dylanova noche oscura: "Na što misliš? Ni na što. Svako razmišljanje je uzaludno. Ionako nećeš pronaći smisao."

Lilliena noche oscura: "Bljesci... zbrkane misli... duga razdoblja mraka..."

Ali Liliena je noć mračnija, njezin pad je dublji te je i transcendiranje veće. Ona barem nešto shvaća: "Napokon sam shvatila što su bili moji duhovi... Bila sam to ja! Ja sam se pojavljivala i nestajala. ... i svako malo jedan posjet u snu na ovome svijetu ..."

Lillie ovdje govori, da se to prevede na jasniji i nedvosmisleni jezik, da je u tzv. našem svijetu spavala. I da se svako malo budila, "jedan posjet u snu na ovome svijetu".

Kada je živjela, hodala, gledala Irsku i Englesku i London, ona je spavala. Kada je, međutim, sanjala u našemu svijetu, ona je imala bljeskove, posjete jednom boljem svijetu, tj. otkrivala je što je istinski pravi svijet.

Dosta je loše napisan taj dio o Lillienom buđenju, a jednako tako je i loše preveden. Ali smisao je ovaj o čemu govorimo, i to je jedino važno.

Sclavijev nedostatak se otkriva na kraju, njegova, mora se tako reći, glupost je enormna kada se, nakon što je shvatio da je za čovjeka jedino važno probuditi se, vježbati budnost, ponovo koleba. To je vidljivo u konfuznoj razradi priče, a također i u ovom značajnom odlomku, odlomku u kojemu je Lillie na restau, na pragu i ispovijeda svoju budnost, imenuje bića kojima ne zna ime, prolazi kroz labirinte i riješava zagonetke života. Na kraju, ona kaže: "Ja sam samo duh".

Ja sam samo duh, i nestaje, postaje prozirna. Ovdje nije ni do prijevoda, koji je loš. Jer, upravo tim isparavanjem Lillie pred Dylanom, Sclavi shvaća odnosno ne shvaća duh. On uzima duh u smislu prikaze, nečega što je inferiorno postojanju. Time on zapravo pobija samoga sebe, jer je netom prije pričao

"Napokon sam shvatila što su bili moji duhovi... Bila sam to ja! Ja sam se pojavljivala i nestajala. Uvijek je bilo tako. Čitavog mog života. Bljesci... zbrkane misli... duga razdoblja mraka koja nisam podnosila..."

Odvojio sam i istaknuo ovaj slijed misli, jer želim prisiliti čitatelja na razumijevanje. Želim ga nanišaniti baš tamo gdje se proturječne zbrkane misli sudaraju.

Sclavi priča - a ja ga sada uzimam tako kako on to doslovno priča u stripu - pod brojem 1, dakle

1) Čitav život nije ništa do dugo razdoblje mraka koje je nepodnošljivo = stanje spavanja, iluzija 'postojanja'

2) To nepodnošljivo razdoblje mraka podnosi se tako da svako malo imaš posjete jednom drugom svijetu = onaj smjer nad i preko, trans-, transcendiranje okova, običaja, shvaćanja tvoje okoline, roda, klase i svega što te navodno 'determinira'

Kako se vrši ovo transcendiranje i što je to, time se sada nećemo baviti. Jer ispričati tu priču znači pročitati deset tisuća djela i biti deset tisuća stopa iznad stripa Dok vas smrt ne rastavi, iznad autora toga stripa i iznad konzumenata toga stripa. Primjereno sredini u kojoj se sada nalazimo, dovoljno je samo ovako uputiti da postoje pravci razmišljanja u kojima se pojavljuje problem transcendencije i učiniti još više - prevesti zbrkanu Sclavijevu izvedbu u jasniji odlučniji značenjski okvir.

Nakon što je rekao 1) i 2), Sclavi kaže

3) "Ja sam samo duh", a ustvari u značenju, "Ja sam samo prikaza".

Ovaj zaključak, nakon što je, koliko-toliko dobro slijedio tokove misli, razobličuje ga kao diletanta, neznalicu i glupana.

Upravo je "biti duh" ono što se traži, ono što treba biti, pa i prema Sclavijevim vlastitim uvidima o nedostatnosti svijeta bombi, Engleza i Iraca. Tešku problematiku duha možda ću a možda neću ispričati u jednom od sljedećih predavanja. Schelling duh određuje kao A3, tj. kao cilj cjelokupnog procesa. Koliko ima smisla pričati o Schellingu u mračnoj noći duše scoma, to je moj epohalni krik. Budim se sleđen od užasa i vičem: "Gospode! Ništa ne razumiju."

Ako probamo bez dubina, na površini Sclavijeve izvedbe, onda je on trebao reći ovo: "Živjela sam duga, nepodnošljiva razdoblja mraka. Pokušala sam dati smisao tom mraku, nisam uspjela. Sada sam napokon shvatila. Bila sam prikaza u svijetu prikaza. A ja sam duh. Ostajem zauvijek u svijetu duha."

Ovo bi imalo smisao, i na razini priče i na razini ideje.

Nemojte propustiti sljedeće predavanje.


Edited by - stinky on 08/10/2019 12:56:57
Go to Top of Page

Zoroasterixx
Senior Member



Croatia
2391 Posts

Member since 17/02/2014

Posted - 08/10/2019 :  12:00:41  Show Profile Show Extended Profile  Send Zoroasterixx a Private Message  Reply with Quote
Mislim da Sclavi želi stvarnost bez loših dijelova, mislim na stvarnost u mundanom smislu. Znači, zaljubljenost, krumpirići, pjesme, a bez bombi i ubijanja. Otok ptica je fantazija, a Sclavi zapravo i misli da je duh samo prikaza odnosno fantazija, zato se i provlači taj očaj u DD-u. Može se transcendirati svijet, ali onda se gubi sve ono fino i lijepo i ne ostane ništa, praznina, koja ga očito užasava.

Zato on i vidi neki nagovještaj rješenja jedino u marksističkom smislu, da dođu pravi ljudi na vlast, da se donesu pravedni zakoni i sve pravedno uredi, pa onda neće biti bombi i ubijanja. S druge strane, on zna da bi i u takvom svijetu i dalje bilo zla, a on bi da bude samo dobro, pa zna da nema političkog rješenja. Zato traži duhovno, a opet ne vjeruje u duh, osim u čisto negativnom smislu kao poništavanje.

To ti je ono što se često provlači u raspravama ateista i kršćana, i Nietzscheova kritika kršćana, kao ljudi koji mrze svijet
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10178 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 08/10/2019 :  12:49:59  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
Primjeri duha za neznalice

EKSKURS O KESTEN PIREU

Možda se varam, ali još se nije rodio onaj koji je u istom dahu držao predavanja o stripu DOK VAS SMRT NE RASTAVI i pričao o kesten pireu. Zaista, kakve to ima veze?

Krajem rujna, kada dozrijeva grozd i šuma postaje zlaćana, veselimo se nas četvoro branju kestena. Sunce je bistro i oštro kada ulaziš u ogromnu šumu koja se diže iznad velikog križa, iznad župe Remetinec i deset tisuća stopa iznad glupavog brundanja scoma i ostalog smetlišta. Ući u tu šumu je prijeći u drugi svijet. Trans-.

Ogromne lokve i blato u koje tonu patike, bez kreveljenja, bez izmotavanja - to je to. Lišće je popadalo, svuda okolo, takva trulež i raspad, nije taj metafizički stupanj rasula postići ni bombama niti to može Lillie ni Boško Buha.

Ježevke bodu prste, sitni trnovi ulaze u kožu i peku, bole, crnilo ide pod nokte, blato, blato. Kosa brijega je ponekad tako strma da padaš i nabiješ dlan na ježevku. U grču i bijesu tražiš i bereš smeđe kestene.

Kesten je okruglasti plod kojega smeđa boja ponekad može tako sjajiti da probija mozak. Takvi kesteni privlače, u takvima si trans-. Nekada, u magnovenju, noću u krevetu, vidiš te metafizički smeđe kestene i jecaš. Takva stapanja svijesti proživljavali su stari Grci u eleuzinskim misterijima, a Feničani uz zvuke bubnjeva i omamljujuće svirale bacali djecu u vatru na poklon Baalu dok su se svećenici u divljem bijesu škopili. Samo ne zbog kestena. Stapati svijest sa kestenom, to je ono nečuveno.

U pravoj šumi nema sunca nikada. Berem kestene na jednom mjestu koje je zaboravljeno od Boga. Strmina je takva da kada je zemlja blatna i skliska naprežeš mišiće do puknuća, a ni to ne pomaže. Miris plijesni i slatkasti vonj trulog je opipljiv. Duh šume se tu ispoljio do genija. Na tom se mjestu ne možeš sakriti. Tu si pred svime.
Dolje, u dnu, nešto je vodeno. To nije kristalni šumski potok, nego u usjeklini između dvije šumske kose nešto najprljavije na svijetu. Tu su plastični komadi, razno smeće i otpala trulež. E baš tu se kotrljaju zlaćani kesteni. Miješaju se sa muljem i ti ih vadiš, posežeš za njima u smrdljivo. Kičma te boli od sagnutosti. Vrećica smeta, štapom razgrćeš. Halapljvo trpaš kestene u vrećicu, gaziš blato, ježevke, kestene.

Deset tisuća stopa iznad tog zaboravljenog mjesta, zrak je oštar i čist. Vedrina.

Kestene najviše volim pečene. Moraš ih razrezati i peći. Često se ne daju ljuštiti. To su ježeve muke.
A onda - srsi. Srsi od slasti kestena.
Kesten ti daje snage, snaga je duh. Kesten je tupo postojao u šumi, iako je šuma duhovna. Kada jedeš kestene shvaćaš što je duh. Biti duh. Što više kestena asimiliram, imam više duha.

Krajnji cilj nisu kesteni nego duh. Kesten je B, universio, duh u izvrnuću. Onda ga vraćam u sebe i kesten se stapa sa mnom u A3, u duh.

Kesten pire je nešto volšebno.
Žena mi ga radi. To je pipav posao. Ne otkrivam postupak.
Ali tek kroz toliko bola dolazi se do kesten pirea.

I sada ključ: to da ona to radi, ne za sebe!! nego za mene, to je duh. Duh preko kestena. A tko to pojede, taj ima duha i više.

VEZE KESTEN PIREA I STRIPA DOK VAS SMRT NE RASTAVI

Smisao kestena nije da budu na onom užasnom mjestu na dnu šume. Smisao je da budu asimilirani i zajedno postanemo duh.

Kako se dolazi do asimiliacije, ja sam plastično opisao u gornjem tekstu.
Mora se proći kroz puno bola.

Lillie je, naposljetku, shvatila da je duh.
Dylan nije ništa shvatio. On je sam tupim jednoličnim glasom hodajućeg lutka rekao: "Ne. Poslužit će samo novim atentatima i onda opet novim odmazdama i novim bombama i tako bez kraja i konca."

Ne, Dylan nije ništa shvatio. Sclavi ništa nije shvatio.

Edited by - stinky on 08/10/2019 12:58:52
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10178 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 08/10/2019 :  12:52:41  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Zoroasterixx

Mislim da Sclavi želi stvarnost bez loših dijelova, mislim na stvarnost u mundanom smislu. Znači, zaljubljenost, krumpirići, pjesme, a bez bombi i ubijanja. Otok ptica je fantazija, a Sclavi zapravo i misli da je duh samo prikaza odnosno fantazija, zato se i provlači taj očaj u DD-u. Može se transcendirati svijet, ali onda se gubi sve ono fino i lijepo i ne ostane ništa, praznina, koja ga očito užasava.

Zato on i vidi neki nagovještaj rješenja jedino u marksističkom smislu, da dođu pravi ljudi na vlast, da se donesu pravedni zakoni i sve pravedno uredi, pa onda neće biti bombi i ubijanja. S druge strane, on zna da bi i u takvom svijetu i dalje bilo zla, a on bi da bude samo dobro, pa zna da nema političkog rješenja. Zato traži duhovno, a opet ne vjeruje u duh, osim u čisto negativnom smislu kao poništavanje.

To ti je ono što se često provlači u raspravama ateista i kršćana, i Nietzscheova kritika kršćana, kao ljudi koji mrze svijet



ja sam to malo kestenasto rekao

ali recimo da je ovo tvoje

Primjer duha za neznalice 2
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10178 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 08/10/2019 :  17:49:45  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote

Svijet u kojemu živimo ("loši dijelovi" uključeni, dapače, je li čitav svijet samo "loši dijelovi", pita se Sclavi)



Ova 'ispovijest' je prijevod toga što vidimo na slici, svijet kao "loši dijelovi":

"Nezamisliva kriza trajala je točno godinu dana, i sada sam joj otkrio smisao. Počela je prije pet godina, u proljeće. I odmah je, u cijelosti i punoj silini, bila tu. Uobičajeno je stanje bilo: strah od smrti, neprestana depresivna, rastezljiva i ljepljiva manija proganjanja; uzalud sam se odlučivao da se ne bojim, znao sam da se odlučujem zato jer se bojim, djetinjasto i bezumno, histerično i nezrelo, kukavički i pritajeno, cvokočući i drhteći, razočarano i razočaravajuće, neukusno, glupo i besramno i bez ikakva opravdanja, ja se bojim. Nestala je u mene svaka stega. Zastrašujuće je bilo to što sam vidio. Bojim se, kažem. Bespomoćno se bojim. Hoću li poludjeti? Rastrgava me, izjeda, guši i ubija. Vidio sam, i ono što sam vidio još me više plašilo. Sakriti se. Dobro se sakriti tamo gdje se neću bojati. U početku je bilo dobro u oknu željeznog rudnika, kasnije sam se već i tamo bojao. Od straha sam glasno plakao. Znao sam da sam bijedan i smiješan i idiot i bolestan, ali ta je spoznaja značila još veći užas, i još sam više plakao i od toga sam se još više bojao. Nisam se usudio svući i leći u postelju. Nisam se usudio otići od kuće, ali kada bih otišao, nisam se usudio vratiti. Nisam se usudio jesti, ali ni ne jesti. Rano bih zaspao, jer sam se bojao sjediti, više puta sam se budio, jer sam se bojao, i još je bio mrak kada bih ustao jer sam se bojao.

Nisam imao više razloga za strah od bilo koga drugog tada i tamo, to znači ne više od deset milijuna ljudi. Ali ta je konstatacija slaboumna. Bio je rat, dakle prijetila je stalna životna opasnost. Vanjska prijetnja. Gubitak osjećaja sigurnosti. I kod mene, kao i kod svih drugih. Bilo bi glupo pretpostaviti da je strah bio uzrokovan vanjskim okolnostima. Aktualna životna opasnost služila je samo tome da sakrije stvarni smisao toga stanja.

Gubitak osjećaja sigurnosti. Da. Napuštenost. Godinu dana kasnije, na početku otrežnjenja, i ja sam čitao Jobovu knjigu, kao toliki drugi u to doba, oni koji su preživjeli i tražili ključ za razumijevanje iskušenja. Jobova godina.

Okolnosti su za sve bile iste. Ni meni se nije dogodilo ništa drugo. Ne. Vjerujem da je riječ bila samo o tome što se zbiljski dogodilo. Ostali to nisu primijetili. Zato su i zaboravili, ne tako brzo, ali zato potpuno, i dalje su živjeli kao da se ništa nije dogodilo. To ne kažem stoga što ih prezirem, iako su prezira vrijedni, ali ne s moje strane. Težina našega života tako je velika, kaže Bazilije, da smo se survali u prah, ali misterij je ipak nemoguć, jer naši progonitelji nose ista imena kao i mi. Sjećam se lica jednog čovjeka u tramvaju koji je, dok sam se ja gotovo gušio od straha – na rubu kolnika leševi pokriveni novinskim papirima – idiotskim i apstraktnim glasom, pomalo nehajno, rekao: Dobro je ovo ovako. Pogledao sam ga uplašeno. Kimnuo je. Dobro je ovo ovako. Još sam se više bojao. Jeam li mu zavidio što se on ne boji? Ne. Pa on ne zna što se zbiva. Ja sam znao i drhtao sam. Ljudi se nisu usudili dopustiti sebi taj užas koji se zbivao. Zato se nisu bojali. I zaboravili su. Ništa se nije dogodilo. Sada tek shvaćam zašto sam se morao toliko bojati. Doista sam bio napušten. Bio sam izručen. Evo, izručen. Službeno i konačno. To je prokletstvo. Bio sam izgubljen."
Go to Top of Page

Zoroasterixx
Senior Member



Croatia
2391 Posts

Member since 17/02/2014

Posted - 08/10/2019 :  18:12:40  Show Profile Show Extended Profile  Send Zoroasterixx a Private Message  Reply with Quote
Iz Scientia Sacra:

"Strah, phobos, Schrack o čemu govore hinduistički smriti, Hermes i Bohme, je strah od patnje; patnja, o kojoj govori Buda...je patnja u strahu. Dvoje je tako jedno da je strah patnja i patnja strah. Svako zemaljsko postojanje je patnja...i strah. To je stanje života. Tako drhti i tako se muči...čovjek u stanju buđenja, prispjevši iz mraka u prvim zrakama svjetlosti...strah i patnja su zapravo prvi blijedi znakovi budnosti...dvosmisleni su i dvostrani, isto tako mogu i zatvoriti kao i otvoriti, osloboditi, ali i zarobiti...čovjek ne razumije strah i patnju. Zatvori se pred njima i ne primjećuje da kada se zatvori pred patnjom i strahom zapravo zatvara sebe u strah i mrak."

Go to Top of Page
Page: of 28 Previous Topic Topic Next Topic  
Previous Page
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.84 seconds. Snitz Forums 2000