| Author |
 Topic  |
|
GGG
Senior Member
Slovenia
2561 Posts
Member since 08/11/2003 |
 Posted - 17/08/2020 : 00:22:29
|
Na žalost LL nisam puno čitao, ovu epizodu sigurno ne, tako da tu baš nemam dosta za komentirati...
Možda jedino kratak osvrt o mističnome i mističnoj geografiji. Izgleda, da sam toliko nespretan ili imam takvu (ne)sreču, da uvijek upadam u te rovove binaraca, u politici, ekologiji, cijepljenju, a sada valjda i u mistici. Ako u svom viđenju i prihvačanju svijeta ne vidim potrebe po nekakvoj mističnosti i mističnoj geografiji (a još manje za zapovjedi i zabrane na osnovu istog), to ne znači, da to doživljavam kao nekakvu prednost, možda u najboljem slučaju kao izbor.
Potkapacitiranost..., je dublja i teža priča
Ali u umjetnosti, literaturi, ako hočeš kiosk stripovima, mistiku mogu osjetiti i prihvatiti, kao dio umjetničkog izraza i učinka na mene kao konzumenta. |
Stara Huta za 36 minuta |
 |
|
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
8125 Posts
Member since 26/12/2006 |
Posted - 17/08/2020 : 11:16:28
|
Pročitao i moram se ovaj put u potpunosti složiti sa stinkyjem - vrhunska priča. Ono baš pogađa tamo gdje treba. Nije prazna i besmislena kao većina novijih stripova koje sam pročitao u zadnje vrijeme. Na to prvenstveno mislim na Dylan Doga.
Evo i zanimljivost za ljubitelje Komandanta Marka:
 |
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 17/08/2020 : 11:53:20
|
Spock, evo ruka. Sad svi možemo gledati ovu majstorsku kompoziciju i razmišljati o mističnoj geografiji.
GGG,
nećemo ni sada o tvom viđenju svijeta i potkapacitiranosti. Dobro kažeš, to je dublja i teža priča... ali imam ja strategiju za tebe. Puštam te da se lagano znojiš i drhtiš. A onda jednog lijepog dana, samo - cap.
---------------------------
Idemo mi okolo-naokolo.
Kažu neki ljudi da su toliko nespretni da uvijek upadaju u rovove binaraca. Evo jednog takvog rova: Ken Parker Adah protiv Lazarus Ledd Dan nezavisnosti.
Sad, nije da ne može oba, mogu i KP i LL tupo preživati jedan uz drugog ili čak: koegzistirati jedan sa drugim?? Neki imaju sreću ili nesreću pa dezainteresirano, pasivno ili anemično primaju i jednog i drugog - sve im je ravno (možda je i Zemlja ravna).
Ali ako mi kobilicom intelekta postavimo rov baš posred ta dva stripa... što onda?
E to su dublja i teža pitanja, koja bi morala zamisliti čovjeka koji je toliko nespretan ili ima takvu (ne)sreću da uvijek upada u rovove binaraca.
Čovjek koji je toliko nespretan da upada u rovove, što će reći da on to ne želi, ali si ne može pomoći: stvari se odigravaju mimo njegove volje. U jednoj namještenoj gesti, takav čovjek zapravo želi reći ovo: ja sam miroljubiv, zapravo human čovjek (evo, to je prava riječ: human čovjek, to dvostruko potvrđivanje vlastite ljudskosti), a moram se baktati sa umjetno stvorenim podjelama, sukobima, konfliktima; ove podjele jesu "rovovi" prokopani između općeg humaniteta, a podižu ih "binarci" (pokazat će se da su ovi binarci jednako dinarci).
Može se reći i ovako: ja sam superdobar, superpametan i superlijep, ali su tu ovi drugi, binarci-dinarci koji remete opći sklad - bez njih bi sve bilo lijepo i krasno. Moja je nesreća ili nespretnost što upadam među njih i njihove rovove, opkope, fortifikacije i prekomjerno granatiranje.
Međutim, možemo mi stvar postaviti i ovako: zar je zaista odlika ili višak ljudskosti upadati u tuđe rovove, mimo svoje volje, znači naprosto se zadesiti bez svjesnog angažmana, znači ne biti subjekt odnosno samoodrediti se? I sa jedne pozicije lijepe duše lamentirati da su ovi drugi zločesti binarci-dinarci koji remete harmoniju anemičnog protjecanja tvari, u biljnom svijetu truljenja, a u životinjskom trunjenja?
Ako ja svjesno, svojom voljom i moćnim činom postavim rov između Adah i Dan nezavisnosti, nije li to duhovno odnosno upravo ljudski superiornije od nespretnog upadanja u rov koji je netko drugi osmislio i postavio?
O tome se da razmišljati.
Pogledajmo sada što je ljudski potrebno da bi se rov uopće mogao postaviti. Jer vidite, nije dovoljno samo postaviti dilemu: je li bolji Dan nezavisnosti ili Adah? To je eventualno prvi trag ljudskosti, ali još ne sasvim sazrela duhovna moć lučenja. Do ovakvih jednostavnih dilema ili shema ili binarnih rovova prve generacije, može se otisnuti, maltene, svatko. Upravo i onaj tko nije binarac-dinarac, čak i onaj tko upada u tuđe rovove, jer nitko nije toliko potkapacitiran da ne bi savladao rudimente učenja oponašanjem. Kada vidi da binarac-dinarac postavlja rovove, onda to čini i on... i on... i on.
Tada se događa nešto zanimljivo; čovjek koji malo nespretno upada u rovove a malo i sam postavlja rovove pod tuđim utjecajem falsificira istinsko postavljanje rovova u posvemašnju niveliranost primitivnih binaraca (kojima i sam spada). Ne diferencira binarce od binaraca, rovove od rovova i sve mu važi za isto. To je dosljednost plitkih duša.
Za istinski (a sada smo na terenu mistične geografije, GGG) postaviti rov, potrebna je velika duhovna sprema, jer čovjek mora biti u stanju uvjerljivo postaviti pitanje. Ne samo nanizati jedno kraj drugog pa tobože konfrontirati, nego postaviti tako da binarne opozicije same iz sebe stoje jedna nasuprot drugoj, takorekuć, organski izrastaju u sukob. A za to je, osim mistične geografije, potrebno poznavati i mističnu anatomiju stvari, čak mističnu fiziologiju. To znači da je potrebna velika prodornost u opažanju, oštroumnost u zaključivanju i voljni moment u sastavljanju mistične tektonike. Od toga troga, ovaj potonji moment je najbitniji i najpresudniji.
Pogledajmo na konkretnom primjeru.
Sparirati Adah i Dan nezavisnosti znači razumjeti i jednog i drugog do u detalj i tako vladati nad njima. Lijepa hrvatska riječ za to vladanje nad njima je - konkvista. Pravi binarac-dinarac mora biti istinski konkvistador koji svoj plijen poznaje bolje nego ovaj sebe samoga odnosno, bolje nego što autori ovih stripova razumiju svoje djelo.
U sljedećem postu ću pokušati demonstrirati kako se to osvaja plijen ulazeći u samu mističnu anatomiju tih priča s platforme: koja od njih je veći kič? |
Edited by - stinky on 17/08/2020 11:57:40 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 17/08/2020 : 13:47:41
|
Evo u čemu je dilema.
Oba stripa uzimaju Ameriku u žrvanj i postavljaju na dnevni red pitanje: a kako je nastala ta velika i moćna Amerika? Je li ona baš tako pravedna i zemlja velikih ljudi kako si tepa?
Postaviti ovo pitanje nije hrabro, nije ni posljednja riječ tehnike, nije ni pametno. Sve je to već dozlaboga dosadno, ofucano, bagatelizirano, riječju - to je kič.
Ali kada mi provozamo i kolegij i auditorij na ringišpilu, nećemo više biti sigurni što je kič a što solidno, što je sapunjara i kokodakanje a što poezija.
Prethodno valja primijetiti: ne dovode ovdje Amerikanci sami sebe u pitanje, o ne, nego vraški moment talijanskog popa je to da Talijani dovode Amerikance u pitanje. Hahaha. Ta činjenica gotovo da probija granice kiča.
Adah dovodi u pitanje Ameriku s pozicije crnih ljudi, a Dan nezavisnosti s pozicije crvenih.
Nedokaziva očevidna istina glasi da Indijanci u strip svijetu više vrijede od crnaca; zapravo nedokaziva krajnja bilanca kaže da Indijanci u pop-kulturi više vrijede od crnaca, zapravo uopće u kulturno-duhovnom krajoliku Indijanci imaju veću težinu od crnaca.
Već ovom opaskom mi bismo završili dvoboj i proglasili da je Dan nezavisnosti superioran u odnosu na Adah; ali ćemo ići u daljnju razradu.
Strip Adah postavlja problem umješnim konstruiranjem priče o problemu ropstva u Americi, a vrhunski trik je centriranje velikog narativa oko gravitacione točke: "žena je bačena u teške okolnosti, ali se podigla iz pepela i postala osoba, maltene Amerikanka odnosno konstituirala je kategoriju Afroamerikanki".
Dan nezavisnosti postavlja problem sladunjavim postavljanjem pričice o porazu indijanske rase i njihovim (ne)snalaženjem u modernoj Americi, a neopisivi poetski moment je razaranje svijesti koje (ne)namjerno iskače kroz lik koji je inače teška šablona - lik starog šamana.
Berardi se sav unio u strip i lik i dao sve od sebe; to nije dovoljno, kako ćemo vidjeti.
On je sagradio lik crnkinje Adah do ganutosti odnosno kako to ken2 kaže: "Profiliranost likova je takva da ja Adah i Kena skoro pa smatram stvarnim, povijesnim likovima." U toj profiliranosti, Adah je svedena na ženu-insekt koja oponaša binarne rovove koje su postavili njeni nekadašnji gospodari; ona nema polja pamuka, nego pičku i besramnost, jedno i drugo utrenirano do skautskih vještina u prihvaćanju pravila Supermašine. Adah postaje Afroamerikanka koja je kultivirala prirodne resurse (slobodno raspolaže tijelom) i uključila se u Supermašinu prodavanjem, ne više tijela, jer je to niži oblik, nego duha odnosno intime stilizirane u najgrozniji stripovski moment ikada. Tu, gdje Berardi misli da je volšeban, tako je grozomoran i odvratan, tako je neljudski i baš što se kaže - crnački. Velika ljubav Kena i Adah, izračunata u cent, prodaje se na tržištu kiča i izlaže kenovima2 diljem svijeta koji promatraju povijesne likove u realno simuliranom karnalnom sjedinjenju. Adah je naučila lekciju, prešla od roba u Afroamerikanca i kroz nju je njen narod postigao punopravnost i ravnopravnost. Oni su iskupljeni i drže u rukama kapital: uvijek se mogu pozvati na nepravednu povijest i moralno ucijeniti white america. Mogu i paktirati sa povjerenstvima za suočavanje s prošlošću.
Berardi je fino to sve upakirao i dao jasno razrješenje i satisfakciju.
Pogledajmo, međutim, što se događa kod Caponea.
Kod Caponea imamo šamana, ali imamo i militantne Indijance. A imamo i Native American Indijanku koja se uklopila.
Šaman se povukao na visoke konstrukcije, a ovi ostali se mire ili ne mire sa životom koji im je namijenio pobjednik.
A tu je i Lazarus Ledd, koji ne pada na Indijanku Kenovim intenzitetom, ali u jednom talijanskom kičasto-visokoumjetničkom snatrenju raspada se na bjelački i indijanski pol. On nju i iskorištava i dopada mu se, a ona ga prezre zbog njegove podmuklosti i padne sa stepenica i razbije se. Ja u njima ne promatram žive likove kao ken2 u Kenu i Adah; pa ipak je ovo mahnito Caponeovo rješenje bez rješenja zericu tvrđe, oštrije, čak umjetnički uspjelije.
A tek je uspjelije finale bez finala. Svi indijanski likovi pogibaju, svi su pometeni, a Lazarusu ostaje crni kamen kao metafora "srca bijelog čovjeka koje je crno i tvrdo kao kamen".
Ova banalna pričica koja je postavljena po svim pravilima kiča preobražava se, u naknadnom razmišljanju, u tragediju koja jede i oči i mozak, jer je sve što se odigralo besmisleno i apsurdno kao što je svaki pretpostavljeni indijanski rat protiv bljedolikih osuđen na neuspjeh. Apsurdno je živjeti na vrhovima željeznih konstrukcija iznad oblakodera, kao što je apsurdno probati jednom bijednom bombom napasti New York pun konjice i pješaštva; a apsurdno je i raditi kampanju za njujorške političare koji obećavaju da će počistiti grad. Biti Indijanac u New Yorku je apsurdno i ta metafizička nemogućnost je profiliranija od svakog pomišljenog portretiranja neke crnkinje u visokonabijenu emocionalnu ganutost.
Sve je to apsurdno, a sada slijedi ono oporo.
Odmah ću to ispričati, kako su meni pričali, u sljedećem uzbudljivom postu. |
Edited by - stinky on 17/08/2020 14:30:44 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 17/08/2020 : 14:27:24
|
Šaman je mudrovao o izgubljenom indian way u američkoj stvarnosti, pa nije znao bi li ovako ili onako; samo kontemplirati, ne nagliti, ništa se ne može nasiljem; onda je izdao Indijance, izdao svoje i ovi su ih pobili kao pse. Onda je pobjesnio i htio dignuti New York u zrak; profulao je i tu te se raspao po šavovima od prenaprezanja i indijanskih ratnih napitaka.
Njegova konfuzija je ne samo apsurdna, nego i najgori mogući scenarij. Šaman nije doživio satisfakciju ni u jednom pravcu: kamo god je krenuo je pretrpio debakl. Nema tu crnačkog zajahavanja na lik žrtve i crpljenja benefita iz te namještene geste. Šamanu ne ostaje ništa, Indijancima ništa; totalni luzeri, luzeri bez ostatka, luzeri nad luzerima. Šaman je, za kraj, 'nagrađen' tako što zamuckuje da ne zna više što je ispravno a što krivo. On je raznesen tjelesno, ali i duhovno je skroz pometen. Ovo je pak najgore moguće gubitništvo, jer je nemanje duha, raspadanje na svemirske blune koje se vraćaju na tvorničke postavke i makinalno izgovaraju otrcane fraze, kič kao završetak postojanja u svemiru: "Pusti me da umrem sam... da posljednji put zapjevam napjev svojih otaca..."
Ove tri točkice, kao finale, to je ludilo. To je ledena smrt u ledenom svršetku svega, prekid svakog smisla, a šaman ni to ne shvaća, nego izgovara i traži posljednji kič: Pusti me da umrem sam, da pjevam napjev svojih otaca.
Završni kadar je, po snazi, ravan prvom kadru od kojega smo krenuli u ovu analizu.
Zaleđeni šaman u konfuziji svijesti, sveden na kič, klonut i zamrznut dok iznad njega Amerika slavi novog gradonačelnika; veseli vatromet mami poglede, a šaman se stisnuo i sklupčao, bez da je itko čuo njegovu pjesmu: "O lisice, mladi mjeseče..."
Ova je postavka i mahnita i predobra, a nizovi malih kičeva poništavaju kičastost i meni ovaj strip prerasta u poetsko-filozofsko-mističnu poslasticu.
Pri tome treba imati pri svijesti da je Capone sve ovo napisao s pozicije superljubitelja Indijanaca!! On je u uvodniku napisao da su mu Indijanci "prirasli k srcu", a srce je pametnije od mozga, pa je zato Capone našao snage da ne padne na razinu kiča jednog Berardija. Ova njegova priča bez priče, rješenje bez rješenja je poetska balada u prilog Vječnom Indijantizmu. Capone je gutao Bonellijeve stripove kao mali i stoga je u stanju jasno misliti i davati djela ovakve snage. Nije tu samo Komandant Mark, Spock, nego je tu baš on - Zagor. Na str. 53 Lazarus u šumi i Zagorova tehnika kretanja.
No, ima tu još. Lazarusova pozicija je ne manje apsurdna od šamanove. On, koji je brbljao fraze u taksiju jednom Amerikancu koji zna da treba očistiti grad od Portorikanaca i ostalih, on, koji je izrekao otrcanu frazu da ne dijeli ljude prema boji kože, doprinio je uništenju Indijanaca, ostao popišan i konfuzan, a jedino za što se može objektivno primiti je crni kamen koji govori da bijelci imaju tvrdo i crno srce. Nije taj crni kamen ostao onom tipu iz taksija koji ionako zna da su Indijanci luzeri, nego njemu, širokogrudnom brbljavom frazeru Lazarusu. On se zanosi da ima dobro srce, a dobio je kamen koji mu pokazuje što je i kakvo njegovo srce: crno.
Capone je lud ili mahnit ili genij, ali ovo je jedno od oporijih rješenja koje govori više od tisuću prenapregnutih Berardijevih patetičnih ganutosti. Lazarusu je ostao crni kamen kojega mu je dao Indijanac da ga probudi iz iluzije o tome kako boja kože nije važna.
A tek hologrami.
Ali dosta za sada...
|
|
|
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
8125 Posts
Member since 26/12/2006 |
Posted - 17/08/2020 : 17:37:27
|
Primijetio sam tu scenu sa Zagorovim načinom kretanja - normalno.
Bilo mi je u tom trenutku malo puno previše (pogotovo što mi je Larry bezvezan lik), ali epilog te situacije potpuno spašava stvar i tu scenu svrstava u omaž Zagoru.
Capone (baš kao i u antologijskim Zagorovim epizodama) majstorski vlada scenarijem u savršenoj sinergiji s ne baš previše sposobnim crtačem. Ima toliko moćnih scena da je skoro nebitno što crtač nije na nivou.
Za usporedbu u "Hiljadu lica straha" je imao majstora Ferrija, a u "Zlokobnom predskazanje" odličnog Torricellija i onu nesreću Pepea.
Ono što je bitno je da Caponeu nije toliko bitan crtač za stvaranje vrhunske atmosfere.
|
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
Edited by - Spock on 17/08/2020 17:38:49 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 17/08/2020 : 18:58:55
|
Meni se čak ni ne da čitati druge LL epizode, kad već kažeš. Ali ovu epizodu lansiram sam sebi u vrh stripa. Baš ima moćne scene, kako kažeš, a sve skupa je ovako kako govorim: istinska balada o Vječnom Indijancu, koja ne pada u sladunjavost.
Priča kao jedna stripska priča je skroz banalna i nebitna, to je sve već viđeno sto puta; ali tek kad čitavu stvar provučemo kroz filozofiju sjekire, otkrivaju nam se dublja značenja - koja su moćna, baš tako, dobro si rekao.
Capone je to sazidao možda čak ni ne znajući da u Hrvatskoj postoji filozofija sjekire koja je komplementarna dopuna njegovom stripu, a njihov susret stvara dodatnu dimenziju mistično-filozofske poetičnosti.
Da su ovdje Indijanci zbunjeni pometeni luzeri na čijoj je strani srce, a bijelci vatrometni slavljenici bez apoteoze, upućuje nas na promišljanje
PRILOG O HOLOGRAMIMA
Paralelizam "holograma" je jedna upravo moćna Caponeova nadgradnja, koja prolazi ispod radara pasionirane strip publike. Svaki za sebe, "hologrami" su kič, ali kada ih povežemo onom mističnom geografijom i postavimo paralelu, postaju vrhunsko umjetničko iskustvo.
Pričam o hologramu Indijanaca nasuprot hologramu bijelaca.
Postavke obaju holograma su strogo odnosne, sve je tu usporedno. Indijanci imaju svoju metodu dobivanja holograma, bijelci svoju, ali jedni i drugi prate isti obrazac: ritualno evociranje mitske prošlosti.
Neki od nas bi radije bjelački ritual ispijanja koktela i prigodnog domjenka, drugi bi opet radije divlje plesali uz omamljujuće zvuke bubnja i vraćanja u primordijalno. Bijelci imaju inženjere i eksperte GGG-ovog kalibra pa stvaraju holografski muzej; a Indijanci imaju mistična iskustva inducirana psilocibinskim napicima. Ni jedni ni drugi ne mogu funkcionirati bez stvaranja i podržavanja mita. To je sasvim jasan Caponeov uvid, a GGG se može pojesti u svom jalovom tehničkom razumu.
Amerikanci evociraju pionirske podvige osvajanja Divljeg zapada sa strelicom odapetom u budućnost na osvajanje svemira. Unutar toga se slave ratovi i pobjede. U američkom hologramu nema Indijanaca; oni nisu dio slavne mitske prošlosti.
Ali znate što? Ni u indijanskom hologramu nema Amerikanaca!! Indijanci uzdižu bizone, konje i pašnjake, a vrhunac je zagorovski darkvudski pejzaž, često korišten od majstora Nolitte u smislu nepomućene idile. Str. 62 - moćan simbol!
Ova obostrana negacija, na dubljoj razini odmiče Indijance od standardne kičasto-romantičke pričice o dobrim nevinim Indijancima, koje su zli bljedoliki napali i oteli im zemlju. Zapravo su Indijanci jednako isključivi kao bijelci i negiraju njihovo postojanje u svojim mitskim slikama.
Zato tu nema istinski ni pravog ni krivog, nema nikakvog dražesnog razrješenja kao kod Berardijevog Kena Parkera. Šamanu je pljunuto u lice, raspao se čitav njegov život, čak njegova svijest, a Lazarus je zbunjen sa crnim kamenom i crnim srcem. No, s druge strane, američki šupljikavi koktel-party, iako slavi vatromet, ostaje na razini namještene grimase smiješka bez srca, a emocija se kondenzira u zgrčenom šamanu koji je apsurdno propao - pa ipak naša emocija gotovo da gori za tu svjetleću propast i prijeti da eruptira kao vatromet koji se rasprskava iznad njegovog sklupčanog tijela.
I to je snažna mistična poanta ove priče. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
|
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
8125 Posts
Member since 26/12/2006 |
Posted - 17/08/2020 : 19:52:25
|
quote:
Originally posted by stinky
Meni se čak ni ne da čitati druge LL epizode, kad već kažeš. Ali ovu epizodu lansiram sam sebi u vrh stripa. Baš ima moćne scene, kako kažeš, a sve skupa je ovako kako govorim: istinska balada o Vječnom Indijancu, koja ne pada u sladunjavost.
Priča kao jedna stripska priča je skroz banalna i nebitna, to je sve već viđeno sto puta; ali tek kad čitavu stvar provučemo kroz filozofiju sjekire, otkrivaju nam se dublja značenja - koja su moćna, baš tako, dobro si rekao.
Capone je to sazidao možda čak ni ne znajući da u Hrvatskoj postoji filozofija sjekire koja je komplementarna dopuna njegovom stripu, a njihov susret stvara dodatnu dimenziju mistično-filozofske poetičnosti.
Da su ovdje Indijanci zbunjeni pometeni luzeri na čijoj je strani srce, a bijelci vatrometni slavljenici bez apoteoze, upućuje nas na promišljanje
PRILOG O HOLOGRAMIMA
Paralelizam "holograma" je jedna upravo moćna Caponeova nadgradnja, koja prolazi ispod radara pasionirane strip publike. Svaki za sebe, "hologrami" su kič, ali kada ih povežemo onom mističnom geografijom i postavimo paralelu, postaju vrhunsko umjetničko iskustvo.
Pričam o hologramu Indijanaca nasuprot hologramu bijelaca.
Postavke obaju holograma su strogo odnosne, sve je tu usporedno. Indijanci imaju svoju metodu dobivanja holograma, bijelci svoju, ali jedni i drugi prate isti obrazac: ritualno evociranje mitske prošlosti.
Neki od nas bi radije bjelački ritual ispijanja koktela i prigodnog domjenka, drugi bi opet radije divlje plesali uz omamljujuće zvuke bubnja i vraćanja u primordijalno. Bijelci imaju inženjere i eksperte GGG-ovog kalibra pa stvaraju holografski muzej; a Indijanci imaju mistična iskustva inducirana psilocibinskim napicima. Ni jedni ni drugi ne mogu funkcionirati bez stvaranja i podržavanja mita. To je sasvim jasan Caponeov uvid, a GGG se može pojesti u svom jalovom tehničkom razumu.
Amerikanci evociraju pionirske podvige osvajanja Divljeg zapada sa strelicom odapetom u budućnost na osvajanje svemira. Unutar toga se slave ratovi i pobjede. U američkom hologramu nema Indijanaca; oni nisu dio slavne mitske prošlosti.
Ali znate što? Ni u indijanskom hologramu nema Amerikanaca!! Indijanci uzdižu bizone, konje i pašnjake, a vrhunac je zagorovski darkvudski pejzaž, često korišten od majstora Nolitte u smislu nepomućene idile. Str. 62 - moćan simbol!
Ova obostrana negacija, na dubljoj razini odmiče Indijance od standardne kičasto-romantičke pričice o dobrim nevinim Indijancima, koje su zli bljedoliki napali i oteli im zemlju. Zapravo su Indijanci jednako isključivi kao bijelci i negiraju njihovo postojanje u svojim mitskim slikama.
Zato tu nema istinski ni pravog ni krivog, nema nikakvog dražesnog razrješenja kao kod Berardijevog Kena Parkera. Šamanu je pljunuto u lice, raspao se čitav njegov život, čak njegova svijest, a Lazarus je zbunjen sa crnim kamenom i crnim srcem. No, s druge strane, američki šupljikavi koktel-party, iako slavi vatromet, ostaje na razini namještene grimase smiješka bez srca, a emocija se kondenzira u zgrčenom šamanu koji je apsurdno propao - pa ipak naša emocija gotovo da gori za tu svjetleću propast i prijeti da eruptira kao vatromet koji se rasprskava iznad njegovog sklupčanog tijela.
I to je snažna mistična poanta ove priče.
Apsolutno točan zaključak do kojeg sam i ja došao. Patak pak u svojoj recenziji krivo interpretira ono što je Capone htio kazati, a to je upravo ovo što si ti napisao. On ide u patetiku pojedinaca kojima su mediji isprali mozak. Ide pravcem aktivista koji se uvijek bune i traže prava, a normalan pojedinac trpi sra.. i svakakve gluposti koji dolaze zbog njihove tzv. borbe koje opet iskoriste moćnici, pa dobijemo npr. GDPR - najgluplji zakon u povijesti koji pogoduje samo moćnicima i mafijašima.
Capone jasno daje do znanja da nitko tu nije u pravu. Svi vuku na svoju stranu, a razvoj je numoljiv i pobjednik piše pravila. Samo što većina prihvati društvene norme i živi u skladu s njima.
Baš kao i Wynona koja je postala žrtva terorista, iako je već prihvatila svijet u kojem živi. Ti kažeš starac, a ja odgovaram da je upravo Wynona najbitniji, odnosno najtragičniji lik ove priče - iako nije toliko eksponirana.
|
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
Edited by - Spock on 17/08/2020 19:54:32 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 17/08/2020 : 20:05:44
|
Nisam znao da je Patak napisao recenziju; pogledat ću.
Wynona je isto apsurdna, ona je raznijeta na tri strane: od Indijanaca, od Amerikanaca (politička kampanja) i ultimativni rastur - Lazarusu se sviđala, a ipak je ostala iskorištena, i ta recka čak najviše boli jer je osobna, ujeo ju je za srce.
Ali šaman je os, jer on sjedi na razdjelnici svjetova, čak ne treba ni indijanski hologram da čuva tradiciju; a biva uvučen u vrtlog. Od figure mudrog šamana ostane polupani iznemoćali starac koji više ne zna ni što je ispravno ni što nije. Svi oni umiru bez satisfakcije, a on i sa sviješću o svojoj pometenosti. |
|
|
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
8125 Posts
Member since 26/12/2006 |
Posted - 17/08/2020 : 21:01:06
|
quote:
Originally posted by stinky
Nisam znao da je Patak napisao recenziju; pogledat ću.
Wynona je isto apsurdna, ona je raznijeta na tri strane: od Indijanaca, od Amerikanaca (politička kampanja) i ultimativni rastur - Lazarusu se sviđala, a ipak je ostala iskorištena, i ta recka čak najviše boli jer je osobna, ujeo ju je za srce.
Ali šaman je os, jer on sjedi na razdjelnici svjetova, čak ne treba ni indijanski hologram da čuva tradiciju; a biva uvučen u vrtlog. Od figure mudrog šamana ostane polupani iznemoćali starac koji više ne zna ni što je ispravno ni što nije. Svi oni umiru bez satisfakcije, a on i sa sviješću o svojoj pometenosti.
To je sve istina, ali Wynona je ona koja se prilagodila, nastavila (dobro) živjeti u nametnutom, ali jedinom svijetu. Ona ga može svojim djelima i pojavom pokušati učiniti boljim, ali obitelj joj je sidro koje ju je povuklo dolje.
Ista ti je situacija u Nollitinom "Uskršnjem otoku" gdje pametan pojedinac u vlastitom društvu izgubi glavu kada divljaluk rulje zavlada.
Ona je tragičan lik. Starac se već odavno pomirio sa sudbinom. |
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 18/08/2020 : 10:38:32
|
quote:
Originally posted by Spock
To je sve istina, ali Wynona je ona koja se prilagodila, nastavila (dobro) živjeti u nametnutom, ali jedinom svijetu. Ona ga može svojim djelima i pojavom pokušati učiniti boljim, ali obitelj joj je sidro koje ju je povuklo dolje.
Razumijem ja kako ti to vidiš, i što želiš reći. Mislim da ipak griješiš; ne sad da si sto posto kriv, nego to je jedna mala sićušna greškica, ali koja iz dubine dube i dube i učini da to što ti govoriš ne bude ispravno.
Ti kažeš da se Wynona prilagodila i nastavila dobro živjeti u nametnutom - a obitelj, odnosno prošlost, rasa, krv, ognjište, to joj je uteg.
To bi bio jedan tehnički pogled na stvar, u rangu GGG-a.
Ja to ne vidim tako.
Ovakvo odbacivanje balasta, ili kako bi to GGG formulirao "fabriciranje problema ognjišta", je doduše, racionalno rješenje - ali "racionalno" je ovdje manjak za mene, redukcija čovjeka iliti pretumačenje duha u intelekt.
U krajnjoj instanci je to najgrđi poraz, jer je pokleknuće u duhu. Prema tvojoj poželjnoj situaciji, Wynona se dobro prilagodila odnosno, ona se asimilirala bez ostatka. Može dobro živjeti, biti glasnogovornica američkog predsjednika.
Po meni, pravi čovjek ovo ne može učiniti. Ne može se tako falsificirati u čistu funkcionalnost. Takav totalni zahvat srozao bi ga na automat.
Wynona je, uostalom, iznad tog automata. Ona je visoko u funkcioniranju američkog aparata, a ipak se nije odrekla "ognjišta" odnosno, ona se nalazi sa najnižim slojevima, tj. svojim "narodom", Indijancima. Oni su lumpi, ništa, pa ipak Redcloud može do nje, njemu su ta vrata otvorena.
Tako je ona u procijepu: american way i indian way, racionalnosti i ognjišta. I to je JEDINI ISTINIT PUT, Spock.
Sada samo preostaje taj jedini ispravan način držati na razini egzistencije. Ovo je teško. Ona nije uspjela, ona je slomljena "velikom pričom". Postala je jednostrana i tako iznevjerila (ima olakotne okolnosti u njenoj sudbini, ali presuda je britka: iznevjerila je).
Da je učinila suprotno, kako ti predlažeš, opet bi presuda bila: iznevjerila je. Mogla je postati otmjena kurva: izvana poštovana i uspješan primjerak funkcioioranja u Supermašini, a iznutra trulež ("Jer što vrijedi čovjeku ako dobije svijet, a izgubi dušu.")
Ne, njezina je, da sad kažem tako, izvorna situacija ta da mora držati u sebi napetost oba svijeta: i american way i indian way. Ova dualnost je izvorna ljudska dualnost, dualnost Neba i Zemlje (mistična geografija), Boga i čovjeka. O tome nećemo sad pseudofilozofirati.
Samo ti želim reći da je to jedini put čovjeka; to je težak put, jer je put rastrgavanja, unutarnjih proturječja i teško je misliti i držati takve suprotnosti u sebi samome. Lakše je to što ti predlažeš, što GGG živi; to su olakšice, ali i simplifikacije.
No, u jednom mističnom obratu, kada se čovjek počne buditi, i oslobađati, počinje spoznavati da je to što za običan modus mišljenja i življenja izgleda teško, i ludo, i sablazan, i nemoguće, zapravo je - na određeni način, jednostavno. Elementarno.
Na primjeru ovoga stripa, Lazarus je ta elementarna jednostavnost ---> samo naravno, on je to čisto mehanički na razini postavke glavnog junaka i prema konvencijama. Ipak ova epizoda probija tu makinalnu konvencionalnost, u nekim poetskim momentima Lazarusova snatrenja i simbolom crnog kamena koji je dan baš njemu i kojega on nosi (metaforički rečeno: nosi križ). |
Edited by - stinky on 18/08/2020 10:40:20 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 18/08/2020 : 12:20:57
|
Pročitao sam JOSHUINO STABLO. Ono, skoro da bi čovjek rekao: wtf?!
Ne, nije to čak ni loše izvedeno; umješno, jako umješno. Ali ipak moram reći: to ne bi ni pas s maslom pojeo. Ovdje me već Capone počinje gubiti. Tu se vidi njegova dezorijentiranost, možda i pomračenje uma.
Izvanzemaljci, vojne organizacije, zapovjedni lanci, ljudi, žene, ljubav, svemir, pustinja, zvijezde... jedinstvenost?!
Otići u takva trokeljanja jednako je otići na kvasinu. Koliko je priča o Indijancima jaka, toliko je ovdje Capone izgorio. Od tolikog osjećanja ljubavi, Capone je dospio do slamanja u izrazu: nije znako kako bi to izrazio, pa je protegnuo ljubav u silu svemira: ljudi i izvanzemaljci, muško i žensko bez obzira na boju kože, rase, planetarnog podrijetla... i tu je granica njegovoj snazi, njegovo mmišljenju i njegovoj sposobnosti davanja izraza. Capone ne shvaća da je ovakvim beskonačnim protezanjem razorio samu stvar. Ljubav ne može biti predstavljena spojem čovjeka i izvanzemaljca; nije ona bezgranična u tom smislu, nego važi: manje je više. Ove pošandrcane ludosti su Caponeov slom i ja ovom Joshuinom stablu ne bi dao više od 5/10.
Da ne govorimo kako je omanuo u samom konceptu. Ako je ovdje donio "ugođaj" kako je naveo u uvodniku, onda nek si samo ugađa. Ni a od duha Arizone, kako straćanje teme i pustinje i kaktusa i Joshuinog stabla.
Ali, s druge strane, mene muči jedna druga enigma. Kako to, Spock, da je tebi LL bezveze lik i strip? Meni sve izgleda, pa čak i nakon pročitanog Joshue, da bi to tebi trebalo biti stripovski jako dobro. Čak bolje od Gordona Linka. |
|
|
|
GGG
Senior Member
Slovenia
2561 Posts
Member since 08/11/2003 |
Posted - 18/08/2020 : 14:15:31
|
quote:
Originally posted by stinky
Ti kažeš da se Wynona prilagodila i nastavila dobro živjeti u nametnutom - a obitelj, odnosno prošlost, rasa, krv, ognjište, to joj je uteg.
To bi bio jedan tehnički pogled na stvar, u rangu GGG-a.
Ja to ne vidim tako.
Ovakvo odbacivanje balasta, ili kako bi to GGG formulirao "fabriciranje problema ognjišta", je doduše, racionalno rješenje - ali "racionalno" je ovdje manjak za mene, redukcija čovjeka iliti pretumačenje duha u intelekt.
Možda još samo par primjedbi i od mene, kad sam izgleda postao poster boy racionalizma (jadan li racionalizam, kad je to tako, ali ajde...).
Izgleda nikako da se iskopam iz te rupe binaraca-dinaraca, po kojoj valjda ako zastave ne ljubiš, onda po njoj pljuješ. Još jednom, za one malo sporije, ako sam izabrao, da me ne ocjenjuju i usmjeravaju pričice i njihovi interpretatori, to ne znači, da nisam "rezultat" svoje obitelji, prošlosti, i ako več mora, "rase i krvi", i da sa tim i iz toga živim. Iz nekoliko zadnjih postova se može osjetiti, da ako hočeš, možeš vidjeti i izvan tih binarnih naočnjaka, ali kao što sam rekao te stripove nisam čitao, pa se možda varam.
A o nametanju, i prihvatanju , kojom drugom prilikom. |
Stara Huta za 36 minuta |
|
|
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
8125 Posts
Member since 26/12/2006 |
Posted - 18/08/2020 : 15:37:17
|
quote:
Originally posted by stinky
Pročitao sam JOSHUINO STABLO. Ono, skoro da bi čovjek rekao: wtf?!
Ne, nije to čak ni loše izvedeno; umješno, jako umješno. Ali ipak moram reći: to ne bi ni pas s maslom pojeo. Ovdje me već Capone počinje gubiti. Tu se vidi njegova dezorijentiranost, možda i pomračenje uma.
Izvanzemaljci, vojne organizacije, zapovjedni lanci, ljudi, žene, ljubav, svemir, pustinja, zvijezde... jedinstvenost?!
Otići u takva trokeljanja jednako je otići na kvasinu. Koliko je priča o Indijancima jaka, toliko je ovdje Capone izgorio. Od tolikog osjećanja ljubavi, Capone je dospio do slamanja u izrazu: nije znako kako bi to izrazio, pa je protegnuo ljubav u silu svemira: ljudi i izvanzemaljci, muško i žensko bez obzira na boju kože, rase, planetarnog podrijetla... i tu je granica njegovoj snazi, njegovo mmišljenju i njegovoj sposobnosti davanja izraza. Capone ne shvaća da je ovakvim beskonačnim protezanjem razorio samu stvar. Ljubav ne može biti predstavljena spojem čovjeka i izvanzemaljca; nije ona bezgranična u tom smislu, nego važi: manje je više. Ove pošandrcane ludosti su Caponeov slom i ja ovom Joshuinom stablu ne bi dao više od 5/10.
Da ne govorimo kako je omanuo u samom konceptu. Ako je ovdje donio "ugođaj" kako je naveo u uvodniku, onda nek si samo ugađa. Ni a od duha Arizone, kako straćanje teme i pustinje i kaktusa i Joshuinog stabla.
Ali, s druge strane, mene muči jedna druga enigma. Kako to, Spock, da je tebi LL bezveze lik i strip? Meni sve izgleda, pa čak i nakon pročitanog Joshue, da bi to tebi trebalo biti stripovski jako dobro. Čak bolje od Gordona Linka.
Pa upravo ti "Joshua" daje odgovor. Ne volim taj koncept SF akcije u normalnom vremenu. To mi više baca na američke stripove sa superjunacima.
Ovdje Capone započinje "Alienom", nastavlja u stilu mnogih besmislenih akcijskih SF filmova, ubacuje svoju ideju iz "Hiljadu lica straha" i završava "Bliskim susretima treće vrste". Sve začinjeno s usiljenim ljubavnim odnosom u nemogućoj situaciji.
Jako, jako loše. Vidi se da je Capone ovdje ispuhao i počeo se hvatati za sve i svašta. |
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 18/08/2020 : 16:27:50
|
quote:
Originally posted by Spock
Pa upravo ti "Joshua" daje odgovor. Ne volim taj koncept SF akcije u normalnom vremenu. To mi više baca na američke stripove sa superjunacima.
Ovdje Capone započinje "Alienom", nastavlja u stilu mnogih besmislenih akcijskih SF filmova, ubacuje svoju ideju iz "Hiljadu lica straha" i završava "Bliskim susretima treće vrste". Sve začinjeno s usiljenim ljubavnim odnosom u nemogućoj situaciji.
Jako, jako loše. Vidi se da je Capone ovdje ispuhao i počeo se hvatati za sve i svašta.
Potpuno se slažemo po ovom pitanju.
Samo što te ja ipak ne doživljavam tako odrješitog, ili kako bismo to sad rekli.
Zato sam mislio, pa kako to da mu je bezveze?? Jer ipak, kako god ovo blesavo Capone smiksao, ipak su to lijepi stripovski bonboni. A kao da tebi dražesnost stoji iznad one unutarnje oštrine i - iskonskog ograničavanja koje čovjeka čini... malo čudnim u svijetu Supermašine.
Eto, zato sam se pitao, ako baš hoćeš.
Sad mi ti kažeš: "pa baš to što si rekao, to ti je odgovor. Ne mogu progutati te splačine".
Okej, vidjet ćemo;) Drago mi je da tako misliš. |
Edited by - stinky on 18/08/2020 16:36:13 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 18/08/2020 : 16:34:42
|
quote:
Originally posted by GGG
Možda još samo par primjedbi i od mene, kad sam izgleda postao poster boy racionalizma (jadan li racionalizam, kad je to tako, ali ajde...).
Ma to sam te ja uzeo kao tipski slučaj. Nije to ništa osobno, ne znam te ja u toj mjeri;)
Vidio sam tvoje postove (neke), tvoja razmišljanja, i ti dobrano možeš biti (u ovakvim našim frontovskim pozicijama) podveden pod tip.
Što ja znam, nisi ti to sve sasvim sagledao, promislio... zato si birao pogrešnu stranu, odnosno luzersku i nećeš se spasiti;) |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 18/08/2020 : 17:23:41
|
Još jedna crtica uz Joshuu.
Iako je Capone ovdje pregorio, VIDLJIVO je da njega pogoni poetski moment, što u osnovi meni odgovara. Ali se događa to da on nema kovačke grudi kako bi zadržao tu poeziju života, nego ga slomi i on bi... on bi... ne zna što. Zamuckuje. Protegnuo bi taj nezauzdani osjećaj preko cijelog svemira.
Govorim o tome, da ova priča jest izvana neko lupetanje o državnim strukturama, traganju za naj-oružjem i alienski akcić, no snaga iz dubina koja zapravo pokreće ovu priču je - ljubav. Ili, to nabujalo, oceansko, kozmičko osjećanje ljubavi kojim Capone ne zna vladati. Ne može realizirati. Samo osjeća da je to tako, da je ljubav snaga i pokretanje.
Slično je to Sclaviju, samo bez patologije. Ali oba ova Talijana ne znaju se nositi sa snagom ljubavi.
Capone je ovdje čak grozomorniji od Sclavija koji je, meni osobno, maestralan u ludosti kada ne zna izraziti ljubav drukčije nego u čudovišnom Damienu i ne manje čudovišnoj Leonori. To je crna romantika, ali dosta uspjela i taj DD8 je veliki hit. Znači, iako je tamo maltene bolesno, koljačko, preko svih granica, ovo Caponeovo mi je apsolutno neprihvatljivo. To je krajnji slom, užas.
Pazite, on misli da je pogodio gabarite kada ljubav protegne na izvanzemaljku i Lazarusa. Ja čak ni ne mislim da je to namješteno; da je to jedan kič; prigodna slika koja želi prikazati kako je ljubav velika (veća od svemira). Ne radi mi se tu o toj gotovoj šabloni, nego prije: Capone zaista želi izraziti poeziju, a ne može vladati dimenzijama. Pa daje slomljen izraz, izraz spajanja svjetova --- a zapravo budalaštinu.
Sve ono što raste potencijalno u beskraj fantazije, ma kako se trudili oblikovati, manje je od - realizacije. Ne znam, izgleda da ti naši Talijani nemaju realiziranje ljubavi na raspolaganju, pa se napinju za nekim nemogućim oblicima. U tom napinjanju prdnu.
Ali mogao bih pročitati još kojeg Lazarusa, baš zbog ovog njegovog konstitutivnog poetskog momenta. Takve stvari mogu pogledati. |
|
|
|
GGG
Senior Member
Slovenia
2561 Posts
Member since 08/11/2003 |
Posted - 18/08/2020 : 23:36:12
|
quote:
Originally posted by stinky
quote:
Originally posted by GGG
Možda još samo par primjedbi i od mene, kad sam izgleda postao poster boy racionalizma (jadan li racionalizam, kad je to tako, ali ajde...).
Ma to sam te ja uzeo kao tipski slučaj. Nije to ništa osobno, ne znam te ja u toj mjeri;)
Vidio sam tvoje postove (neke), tvoja razmišljanja, i ti dobrano možeš biti (u ovakvim našim frontovskim pozicijama) podveden pod tip.
Što ja znam, nisi ti to sve sasvim sagledao, promislio... zato si birao pogrešnu stranu, odnosno luzersku i nećeš se spasiti;)
Pa zato i taj "..,ajde" na kraju... , vjerojatno ti je, bar na ovom forumu, lakše nešto ilustrirati sa mnom (ken2-om, maconom,...) nego Heideggerom ili Hölderlinom.
A što se strana tiče, više sam na onu srpsku - Dobro jutro, čaršijo, na sve četir' strane. |
Stara Huta za 36 minuta |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 20/08/2020 : 12:09:26
|
posudio provjereni hit LOVCI NA GLAVE i po liniji vesterna COLT FRONTIER.
nisam ovoga ljeta čitao Nolittina remek-djela na Mister Nou. nekako je to već postala tradicija, u ljeti mi paše probrani Mister No. a sad sam se baš uželio te priče. samo tako mi došlo i ja fino posudio. nadam se da ću staviti friška promišljanja te priče. |
Edited by - stinky on 20/08/2020 12:10:00 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 20/08/2020 : 15:16:19
|
Pročitao sam Tzoacotlan, 1521. i San Isidro Maxtlacingo, 1850.
Sveukupno mi je dovoljno zanimljivo da to čitam; prva priča je mlaka, 5,5/10, druga već značajnije odskače, 7/10.
Toppi mene ne može natjerati da zinem; dobar crtež i to je to. Sad, je li to vrhunski stripovski crtež - ja bih rekao ne. Barem ove dvije prve priče. Fali dinamike, općenito Toppiju fali sastojaka za vrhunsku stripovsku priču. Ovo što on radi je prenošenje nekakvih misli, ideja; ali za maestralno prenijeti ideju treba napisati knjigu, a opet, jedan vrhunski strip ne može biti bez likova. Ne može se preko te sheme; odnosno može se eksperimentirati, ali to nikada ne doseže razinu šablonskih stripova (kada ovi uspiju).
U prve dvije njegove priče imamo odmah dva pola: 1. Tzoacotlan izriče da su Indijanci gubitnici, ali 2. Maxtlacingo uvodi preokret i to je na određeni način cinička priča u kojoj Indijanci naoko prihvaćaju tuđinsku kulturu, a suštinski žive svoju i još pri tome bljedoliki nastradaju.
Tzoacotlan je standardno naricanje o dolasku moćnog tuđina koji će uništiti naš narod; ne pomaže ni moćan simbol gatlinga - priča je opće mjesto, a u osnovi i besmislena. Ne da mi se raspisati o tome.
Maxtlacingo je dosjetka, ali ima višeg smisla. Meni je bila predvidljiva, ubrzo sam znao kako će to završiti. Bez obzira na to, priča je okej. U osnovi je to bolje razrađeno u Wickermanu, no i ovdje je Toppi uspio dati određenu jačinu. "Zašto ne odete u San Isidro, senor?", ti sirenski glasovi koji razaraju um jednog skeptika i dekadenta koji ne zna što bi sa sobom i ne zna čemu je uopće dolazi u Meksiko, gdje su svi dosadni, lijeni, žicaju i udvorice su. A kiša nikada ne pada i sve se lijepi i topi i vruće je i svi se znoje. I sirene namame njega u San Isidro, u hram, na žrtvenik. i bit će kiše.
Okej je to pričica, više nego okej. Ima neke zluradosti u svemu tome, a opet ne pada se ispod razine. Nije kokošarska razina osvete rednecka i onda teksaški masakri motornom pilom, premda postoje smislene veze između toga dvoga.
Jedino što bih primijetio: markos je izveo određenu podvalu. Stavio je naslov COLT FRONTIER koji odmah baca na pravi vestern. A ovdje nemam pojma hoće li uopće biti klasičnog vesterna. Volim ja i ove konkvistadorske teme, no ipak me je privuklo to Colt Frontier. |
|
|
|
Macon
Senior Member
Slovenia
1774 Posts
Member since 18/03/2005 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 20/08/2020 : 15:38:03
|
Mene zanima vestern; tu pogledam sve što mi je na raspolaganju.
Morbus će mi teško doći na red; može biti okej, ali već znam da ne može biti značajno.
Ti voliš Toppija? |
|
|
|
Macon
Senior Member
Slovenia
1774 Posts
Member since 18/03/2005 |
Posted - 20/08/2020 : 19:14:02
|
Toppi je ponekad malo previše ilustratorski ali njegove art deco ili secesijske teksture i same kompozicije strana su fenomenalne. I surealne priče se dobro slažu sa crtežom- grafikama. I njegovi easterni i samuraji su u Solitudinis sasvim u strukturi westerna. U stvari ne znam sada za sve priče, ima različitih postupaka.
Prije Fibre ga nisam dobro znao ali baš Solitudinis mi je jedan od najboljih stripova koje sam ikad pročitao. Sigurno top 5.
Znaš koji Toppi bi tebi nešto dao kao što ti je dala Ljepota tame koju si super obradio? Kolekcionar koji barata sa klišeima ali ima unutra puno više. Toppi ima za stalnu temu po mome smrt i Boga. Ne Eros i Thanatos nego Theos i Thanatos. |
www.maconcomics.com |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 20/08/2020 : 19:51:09
|
Čitao sam ja Kolekcionara, i Sharaz-de također. Kolekcionar mi je bio okej, ali nije mi iskočio.
Sad ću dodatno obratiti pozornost na ovo što kažeš: temu Boga u Colt Frontier. U ove dvije priče je prisutna ta tema, ali prije bih to nazvao, deklarativno je prisutan Bog - za sada nema tu suštinskog bavljenja. Vidjet ćemo. |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Antologijske stvari
