| Author |
 Topic  |
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
7529 Posts
Member since 26/12/2006 |
 Posted - 29/03/2020 : 13:51:31
|
quote:
Originally posted by stinky
još nisi odgovorio, pa čak ni u topicu o Malom rendžeru: je li to tebi najbolja epizoda Kita Tellera???
Ne, ni blizu najbolja.
Skoro odlična, ali ima puno boljih od nje, čak i konkurenciji onoga što sam ja pročitao.
Čak bih rekao da su mi "Skrivena dolina" i "Crna magija" nekako najupečatljivije, iako se to ne bi moglo zaključiti prema recenzijama koje sam napisao za njih, a pogotovo prema ocjenama.
Mislim da će se i tebi te dvije epizode više svidjeti. |
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13156 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 29/03/2020 : 14:03:08
|
quote:
Originally posted by Macon
Po mome je problem, da ti vidiš niži sklad (Kit Teller) kao više od malo kompliciranijeg ali ne tako skladnog (Ken Parker).
ovo si jako dobro rekao
da, upravo je tako, kao što je jednostavan čovjek više od priučenog rastresenog čovjeka
naravno, ovo je lako reći, ali ništa ne znači bez razrade
razrada je pak tako složena, dugotrajna i toliko diferencirana (nijansirana) da zahtijeva maltene jedan život
pročitaj Adah pa da pričamo - to je manji zadatak
moje priče možeš promatrati kao "izvan utabanih staza", a opet kao "razradu" cjeline = daleko teži zadatak, koji u pravom smislu ne može doseći razrješenje. otuda ja gledam i Kita i Parkera, nije mi granica estetsko, kao tebi. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13156 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 29/03/2020 : 14:05:10
|
quote:
Originally posted by Spock
Čak bih rekao da su mi "Skrivena dolina" i "Crna magija" nekako najupečatljivije
Crnu magiju ću uskoro čitati |
|
|
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
7529 Posts
Member since 26/12/2006 |
Posted - 29/03/2020 : 14:54:57
|
quote:
Originally posted by stinky
pročitao ADAH
postoje neke glasine da je to najbolji Ken Parker
ja se ne slažem s takvim mišljenjem
štoviše, nije ni blizu nečemu najboljem
ali je dobar strip. dobar zanatski strip, i da sad ne bude previše šokantno - bez duše.
moja ocjena je 7.5/10
podsjećam: KOJOTI NE OKLEVAJU je 8.5/10
što znači da jedan urnebesni Canzio u direktnom sparingu šiša prenapregnutog Berardija; ni superMilazzo ne pomaže jer je ne-mogu-vjerovati-da-je-Gamba-solidan sasvim solidan, možda i više no solidan
ovo kao uvod u Adah
edit: otvaram javnu raspravu o Adah i pozivam sve zainteresirane strane da se uključe eda bismo u sukobu mišljenja došli do najboljeg rješenja
Ja se ne mogu upuštati u čitanje Adaha jer sam u procesu kronološkog čitanja Kena Parkera po prvi put daleko zaostao.
Trenutno sam na
KP SR 20: Priča o oružju i prevarama za koju pokušavam napisati i recenziju. |
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13156 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 29/03/2020 : 15:37:35
|
ADAH
Strip Adah je tako savršeni odradek da je mnoge prevario kako se radi o savršenom, emotivnom, živom uratku; gotovo pravom pjesničkom djelu. Meni nije ni tako mala stvar da bude super odradek, kako će se neki sad pobojati; ipak zanatsko umijeće ne mogu vrednovati najviše. Nego točno 7.5/10. Sedam i pol nije mala ocjena; to su stripovi koje možeš čitati.
O zanatskom odrađivanju ovog odradeka neću. Tu se nema što prigovoriti, a i ne zanima me.
Idemo na probleme.
Adah očituje sve najgore (možda ne i najbolje) strane Kena Parkera: preuzetnost, grč, neosobno, zanemarivanje priče nauštrb kompilacije osjećajnosti, htjeti biti dubok bez dubine...
Prvi problem stripa Adah je da stripovski dio počinje tek u trećem dijelu; preciznije, na str. 74, tj. samom završetku drugog dijela kada Adah upuca Arthura. Sve do tada je bila dokudrama; okej ispričano, ali i (pre)poznato kroz literaturu, filmove...
Ovaj stripovski dio je prikladno uklopljen u serijal Ken Parker, a to odmah znači dvostruko: i dobro je i loše. Sa fanovske razine je dobro, paše radnja, likovi, postupci; sa razine sagledavanja gdje što stoji u svemiru, i postupci i razmišljanja i odnosi su neuvjerljivi, banalni, pogrešni, dosadni i kako je kome drago.
Dvadesetak strana stripovskog dijela kaže da je junak spasio damu u nevolji, pobio zlikovce i potakao prelazak svoje štićenice na višu razinu. Ona se počela oslobađati, razmišljati i sve je sagledala u životnoj perspektivi: možemo se našaliti da je postala intelektualni gladijator, izašla u arenu i napisala svoju biografiju, predavši se sudu konzumenata takve literature.
Prema sudu takvih konzumenata, kako se Macon dobro izrazio, onih koji vole malo kompliciranije (ali ne previše!), a o skladu (tj. integriranju smisla u cjelinu) nemaju pojma, Adah je uspjela. Postala je spisateljica lijepe književnosti, u kojoj se osobne sudbine prelamaju u profesorskoj ocjeni čitavog društveno-historijskog konteksta. Time bi njena biografija bila epohalna, služi za razumijevanje epohe.
Ja to ne mogu popušiti.
Meni je ta želja za konačnom ocjenom čitavog svijeta koja pršti iz svakog kadra nepodnošljiva. Ne zato što ne bih volio čuti takve sudove koji bi me nečemu poučili, nego zato što su to takve plitkoće i površnosti koje me ničemu ne uče, a iritiraju svojom nametljivošću. Ako sam nadrastao autora dubinom i širinom zahvata, što mi on može još dati osim jednostavne, nikad prevladive, izvorne dječje prostodušnosti u pričanju strpovskih priča, u čemu može ponekad uspjeti, a ponekad ne?? Ovaj dio Macon ne razumije, i zato se neće spasiti. Macon se uškopio u lažiranom, koruptnom bitku, i nije napredovao do izvorne jednostavnosti. Kako se napreduje do izvorne jednostavnosti, to je druga priča, vezana opet uz cjelinu. To je "teži" zadatak, najteži, 10 tisuća stopa iznad grafičkih i pripovjednih tehnika.
Uglavnom, nakon što sam pročitao Adah, htio sam provjeriti što o tome kažu "stručnjaci". Uzeh knjižicu Ken Parker koja mi na polici skuplja prašinu, prelistah i gle - nema ni riječi o Adahu. Čini se da i sami eksperti predosjećaju ovo što govorim. Inače bi valjda rekli koju o toj čuvenoj epizodi.
Ali me šokiralo kad sam naletio na ovaj citat:
"Iako je Ken Parker serija prožeta humanizmom, ona nikada ne upada u zamke didaktičkog dela. Ako se i nadahnjuje nekim plemenitim osećanjima, ona ne parališu radnju (uvek živu), niti otupljuju estetsko čulo. Najviše što se može reći, jeste da postoji neki "višak duše" koji animira topao pogled pun praštanja kojim posmatra druge ličnosti."
Pogrešnije se ne bi moglo napisati. Ekspert koji je ovo napisao je neki Tjeri Grenstin, kako su ovi predstavili.
Znači, Tjeri tvrdi baš ono što sam ja istaknuo kao najveću manu: ""Iako je Ken Parker serija prožeta humanizmom, ona nikada ne upada u zamke didaktičkog dela."
Ne znam je li on uopće čitao Adah; baš je u toj čuvenoj priči zamka didaktičkog pojela svu živost i paralizirala čitavu radnju. Čak i u stripovskom dijelu je ta radnja podređena Adahinoj dokudrami i spisateljskim naknadnim sagledavanjima epohe. Tjeri i ja očito imamo sasvim oprečne pojmove živog; a tko mi tvrdi da je ovo živo, odmah potežem revolver, jer za jednog od nas nema mjesta u gradu:
"Vodio je ljubav nježno, na što sam odgovorila divljim očajem. Trebalo mi je slavljenje života kao protuotrov mojim strahovima. Nisam još bila znala kako vrhovni čin života, kroz poništenje čula, nosi u sebi i dah smrti."
Str. 91, scena: Ken prči Adah u misionarskoj pozi.
Ovaj pokušaj poetskog je užas. Grč, koji iskače iz ovog nasilnog sjedinjavanja suprotnosti, oneraspoloži čovjeka s ukusom isti tren kad to vidi i pročita. Ako ima što napregnuto do smjehotresa, onda je to racionalist kada si priušti ovakve izlete u transcendentno. Kada bi živu vatru htio okovati i zarobiti u imanenciji; kada bi ljubav htio degradirati u životinjski nagon, pri tome čitavu stvar objasniti prirodno: "Trebalo mi je..."
"Ako se i nadahnjuje nekim plemenitim osećanjima, ona ne parališu radnju (uvek živu)".
Ovo sam ja vidio kada sam čitao KOJOTI NE OKLEVAJU. Tamo mi nije bila paralizirana radnja, pa ni u trenucima kada su Kit i Frenki 50 strancia prelazili planinu, rijeku, prepreke i vrleti. Ta radnja je bila živa radnja; ova ne. Ova je bila i podosta namještena i paralizirana razmišljanjima koja se nameću ispod radara. A ovaj čovjek je to lijepo objasnio:
"No ovdje posve dolaze do izražaja značajke koje su svojstvene mišljenju, osobio s obzirom na njegovu eksteriornost prema onome o čemu je izrečeno. Što sam s nekom stvarnošću prisniji, to manje mogu reći u pravom smislu riječi da o njoj imam neko mišljenje. Odatle proizlazi jedna negativna, no za naše istraživanje plodonosna primjedba: angažiranost i mišljenje se uzajamno isključuju. Iz toga slijedi i jedna metafizička posljedica: ja o svijetu imam neko mišljenje samo ukoliko ga se oslobodim, ako iz njega izmigoljim."
Upravo ovo loše "oslobađanje" je provela Adah u svojoj biografiji koja je krcata pesimizmom, osudama svijeta i laganim poprdavajućim moralizmom. Također Berardijevo presijecanje živosti radnje prodikama odozdo, iz ljevičarskog podzemlja. Čovjek uvučen u ono što pripovijeda ne stigne tako ukočeno dijeliti pedagoške pljuske. Canzio je angažiran u linearnu prostodušnu Kitovu pustolovinu do te mjere da mi oduzima dah kada to pratim, dok je Berardi izmigoljio iz priče da bi o njoj i svijetu imao neko mišljenje. Koje je, uostalom, slabo i nikakvo.
|
Edited by - stinky on 29/03/2020 15:45:46 |
|
|
|
Macon
Senior Member
Slovenia
1419 Posts
Member since 18/03/2005 |
Posted - 29/03/2020 : 16:52:49
|
Odlično.
Čini mi se, da sam Adah čitao pre dvadeset pet, trideset godina i ne sećam se ništa.
"Prema sudu takvih konzumenata, kako se Macon dobro izrazio, onih koji vole malo kompliciranije (ali ne previše!), a o skladu (tj. integriranju smisla u cjelinu) nemaju pojma, Adah je uspjela."
Ovo je vrlo dobro i tačno po mome.
"Macon se uškopio u lažiranom, koruptnom bitku, i nije napredovao do izvorne jednostavnosti."
I ovaj tvoj stav sam odmah shvatio. :)
Ali je naljepnica jer se ne znamo (u nekim mojim radovima ima toga šta stvarno želim jer ne lažem za razliku od većine, moja pozicija na rubu društvenog prostora mi daje tu slobodu, imao sam "mogućnost" da se uvlačim gamadi iz stripa ovde u Sloveniji ali to nisam prihvatio ni na refleksni ni na promišljeni ravni) i jer stvarno imam barieru preciznijeg izražavanja.
Ali zamjera tebi je, da dok si tako jak na idejnom kod stripa ne smiješ ignorirati estetskog, likovnog. Ti u stvari seciraš tekst i za recenziju stripa to nije dovoljno. Mnogo je, na način kako ti razmišljaš može biti i večina ali nije sasvim dovoljno.
Ali piši dalje, ne posustaj. Dobro je to. |
www.maconcomics.com |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13156 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 29/03/2020 : 18:19:56
|
quote:
Originally posted by Macon
... jer se ne znamo ...
Ma to te ja malo zezam;)
Istina je da si mi ti od te ekipe koja ne čita Bonelli maltene jedini podnošljiv haha, pa makar pišeš malo i pričamo rijetko. Već sam jednom rekao da pričaš s jedne pozicije koja je egzistencijelno relevantna, tvoja mi priča nije prazna. Eventualno može biti pogrešna, ali da, za to bi se trebali znati, vidjeti te kako dišeš;)
Stoji i to što kažeš: to moje i nisu recenzije. To su idejna silovanja takvom snagom koja nadilazi ljudsku mjeru haha, pa tko može izdržati dobro, a tko ne - potražit će umjerenu klimu i školski blebet;)
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13156 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 29/03/2020 : 19:26:22
|
pročitao prvu epizodu CRNA MAGIJA
treba još vidjeti drugi dio, ali mi je gotovo nevjerojatno da je Spocku ovo među najboljim Kitovima
meni se čini da će ocjena biti 6.5/10
jedna jako rutinirana epizoda za sada, možda tek nešto bolje od Burattinijevog Zagora
nije to razina Šuma i Kojota |
|
|
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
7529 Posts
Member since 26/12/2006 |
Posted - 29/03/2020 : 19:55:48
|
quote:
Originally posted by stinky
pročitao prvu epizodu CRNA MAGIJA
treba još vidjeti drugi dio, ali mi je gotovo nevjerojatno da je Spocku ovo među najboljim Kitovima
meni se čini da će ocjena biti 6.5/10
jedna jako rutinirana epizoda za sada, možda tek nešto bolje od Burattinijevog Zagora
nije to razina Šuma i Kojota
Najupečatljivija, ne najbolja. Objašnjenje razloga je u mojoj recenziji. |
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
|
|
|
D.J.
stripovi.com suradnik
USA
7125 Posts
Member since 21/07/2002 |
Posted - 29/03/2020 : 20:58:41
|
Bravo Stinky! Drago mi je da si se uhvatio Kita Tellera za analizu. Ima tu jako zanimljivih i upecatljivih prica, pogotovo od Canzia i Pezzina.
Ima kod Kita nesto sto nema kod Zagora. Mozda je to bas to sto je on manje junak nego Zagor, kao sto se to vidjelo u Kojoti ne oklevaju gdje se uplasio i bio savladan nekoliko puta. Tako da u njegovim epizodmama, pogotovo Canzijevim i Pezzinovim, cesto prevladava neka napetost, nelagodna atmosfera i nepredvidljivost. Inace, bas Sume umiru i Planina ocaja su mi ponajbolje epizode Kita Telera.
Putovanje u praistoriju je isto vrhunsko, sa odlicnom, uzbudljivom Canzijevom pricom i lijepim crtezom Line Buffolente! |
www.epicentercomics.com |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2283 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 29/03/2020 : 21:13:48
|
Ja se razmišljam o Putovanju u praistoriju jer ima lijepi Stripzonin sken pa bi to bilo gušt tako pročitati, ali sad sam se mali prepao na spomen Line Buffolente. Šta nije Lina dno dna Bonellija? Ili se krivo sjećam?
Što se Kena i Kita tiče, slažem se s Maconom o višem i nižem skladu (ali se ne bi umio tako vješto izraziti), a Adah sam čitao pred par godina i nije me se dojmila jer.. jebiga, bila mi je malo dosadnjikava :-/ |
|
|
|
Kruger
Advanced Member
Croatia
17113 Posts
Member since 25/10/2001 |
Posted - 29/03/2020 : 21:22:34
|
Nije Lina dno dna. Nije neki super crtač, može proći. Valjda pojavom Bignotija i Line, Gamba se popravlja, likovi su mu veći, nisu toliko sitni kao na početku.
Adah sam davno čitao.
Ken je jedan drugi svijet, Kit neki svoj, a Zagor opet neki svoj.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13156 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 29/03/2020 : 21:24:26
|
quote:
Originally posted by D.J.
Bravo Stinky! Drago mi je da si se uhvatio Kita Tellera za analizu. Ima tu jako zanimljivih i upecatljivih prica, pogotovo od Canzia i Pezzina.
Ima kod Kita nesto sto nema kod Zagora. Mozda je to bas to sto je on manje junak nego Zagor, kao sto se to vidjelo u Kojoti ne oklevaju gdje se uplasio i bio savladan nekoliko puta. Tako da u njegovim epizodmama, pogotovo Canzijevim i Pezzinovim, cesto prevladava neka napetost, nelagodna atmosfera i nepredvidljivost. Inace, bas Sume umiru i Planina ocaja su mi ponajbolje epizode Kita Telera.
Putovanje u praistoriju je isto vrhunsko, sa odlicnom, uzbudljivom Canzijevom pricom i lijepim crtezom Line Buffolente!
budem onda pogledao i Putovanje u praistoriju
inače, pa di si ti, dobro da si se javio ovdje, moraš malo predahnuti od izdavaštva, a uključiti lijepe razgovore o pričama;) |
|
|
|
D.J.
stripovi.com suradnik
USA
7125 Posts
Member since 21/07/2002 |
Posted - 29/03/2020 : 21:35:08
|
quote:
Originally posted by Kruger
Nije Lina dno dna. Nije neki super crtač, može proći. Valjda pojavom Bignotija i Line, Gamba se popravlja, likovi su mu veći, nisu toliko sitni kao na početku.
Adah sam davno čitao.
Ken je jedan drugi svijet, Kit neki svoj, a Zagor opet neki svoj.
Lina Buffolente u Putovanju u praistoriju ima prelijepi crtez, skoro se vidi da ga je zena crtala! Jako pase Kitu Telleru i pridodaje sarmu price. Da, i Gamba je dobar za Kita, a sto je zanimljivo Montanari & Grassani su na svom vrhuncu na Malom rendzeru, daleko jaci nego na Dylanu. Pogledajte samo Sume umiru, koliko je to leprsav i dinamicni crtez! |
www.epicentercomics.com |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2283 Posts
Member since 17/01/2006 |
|
|
D.J.
stripovi.com suradnik
USA
7125 Posts
Member since 21/07/2002 |
Posted - 29/03/2020 : 21:43:12
|
quote:
Originally posted by stinky
quote:
Originally posted by D.J.
Bravo Stinky! Drago mi je da si se uhvatio Kita Tellera za analizu. Ima tu jako zanimljivih i upecatljivih prica, pogotovo od Canzia i Pezzina.
Ima kod Kita nesto sto nema kod Zagora. Mozda je to bas to sto je on manje junak nego Zagor, kao sto se to vidjelo u Kojoti ne oklevaju gdje se uplasio i bio savladan nekoliko puta. Tako da u njegovim epizodmama, pogotovo Canzijevim i Pezzinovim, cesto prevladava neka napetost, nelagodna atmosfera i nepredvidljivost. Inace, bas Sume umiru i Planina ocaja su mi ponajbolje epizode Kita Telera.
Putovanje u praistoriju je isto vrhunsko, sa odlicnom, uzbudljivom Canzijevom pricom i lijepim crtezom Line Buffolente!
budem onda pogledao i Putovanje u praistoriju
inače, pa di si ti, dobro da si se javio ovdje, moraš malo predahnuti od izdavaštva, a uključiti lijepe razgovore o pričama;)
Bas sto kazes! To je ironija, covjek izdaje stripove, a ni ne stigne ih vise citati i uzivati u njima. Evo sad sam malo usporio, udahnuo i opet uzivao u lijepim bezvremenskim pricama.
No zivot ima svoje faze, sve u svoje vrijeme, nece ni izdavastvo trajati cijeli zivot... |
www.epicentercomics.com |
|
|
|
Kruger
Advanced Member
Croatia
17113 Posts
Member since 25/10/2001 |
Posted - 30/03/2020 : 11:21:03
|
quote:
Originally posted by D.J.
quote:
Originally posted by Kruger
Nije Lina dno dna. Nije neki super crtač, može proći. Valjda pojavom Bignotija i Line, Gamba se popravlja, likovi su mu veći, nisu toliko sitni kao na početku.
Adah sam davno čitao.
Ken je jedan drugi svijet, Kit neki svoj, a Zagor opet neki svoj.
Lina Buffolente u Putovanju u praistoriju ima prelijepi crtez, skoro se vidi da ga je zena crtala! Jako pase Kitu Telleru i pridodaje sarmu price. Da, i Gamba je dobar za Kita, a sto je zanimljivo Montanari & Grassani su na svom vrhuncu na Malom rendzeru, daleko jaci nego na Dylanu. Pogledajte samo Sume umiru, koliko je to leprsav i dinamicni crtez!
Istina, Montanari & Grassani su puno bolji na Kitu nego u DD-u. Gamba se razvijao nije baš uspio ali na Kitu je skroz dobar dok na Zagoru baš i ne. Recimo Bignoti kad se pojavio u Kitu izazvao je pozitivni šok, dok na Zagoru nije jer već imamo Ferija koji je jako dobar na Zagoru. Na Zagoru Bignoti ne može postići pozitivan šok kad tu već imamo kralja. Lina je O.K., a kad pogledamo vrijeme izlaska tog stripa to je sasvim uredu. Kit je rađen za mlađe uzraste, bolji je od Bleka i Mikija, a valjda je s vremenom kako je i sam Kit rastao napravit i za nešto stariju populaciju ali još uvijek mladu. Današnje vrijeme ne stvara klince koji bi to čitali, ni tu stariju mlađu populaciju. Vrijeme i razmišljanje se totalno promijenilo. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13156 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 30/03/2020 : 15:32:55
|
Dovršio sam CRNU MAGIJU.
Vidio sam i Spockove razloge i pripisujem mu taj gaf lijepim uspomenama;)
Nastavak je ipak samo silazna putanja; tek bi za ovu priču mogla vrijediti Maconova riječ o banalnoj linearnosti. Nipošto za Šume i Kojote.
Missaglia je odličan za tvrde likove iz gradskog podzemlja i urbane priče, akcijsko-špijunske; njegova Crna magija je petminutni scenarij najotrcanijih frazetina o zombijima. Nolitta je taj tip priče podigao u visine ugradivši dimenziju numinoznog i tajanstvenog: Haiti, vudu i domorodačka kultura nisu banalnost koju bi samo tako apsolvirao kalkulatorski razum, a nisu ni nepotrebna primitivnost kako bi to htio totalitarni pogled zaštopanih fanatika.
Kod Missaglie nema slične nadgradnje ni u tragovima: to je jedna dođi-vidi-riješi-zaključi priča kakvih u Bonelliju štancaju na tone. Čak je Adah stoput bolja, da se našalimo;)
Epizoda za one koji se žele samo zabavljati, mozak-na-pašu-stripoljupci, ako je to još moguće sa ovakvim stripom, jer su u međuvremenu izmislili kojekakve kerefeke i budalaštine za taj tip diverzivne zabave. Što se mene osobno tiče, prije bih onda uzeo ovog i ovakvog Kita nego... bah, sve što već uzima današnja mladež i podjetinjali starci sa scoma. Ali, ipak u malim količinama, jednom u pola godine recimo, tako da se nadam da sljedeće epizode Kita Tellera neće biti ovako dosadne.
Ispravljam ocjenu na 5.5/10 i to tih pola boda samo zato jer sam trenutno poludio za Kitom!!
|
Edited by - stinky on 30/03/2020 15:33:16 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13156 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 31/03/2020 : 21:13:05
|
Počeo sam čitati NEVIDLJIVU BARIJERU. Baš sami početak, 30 str. Obećava, slično fino razvijanje radnje kao Kojoti. Jako mi se sviđa i izgledno je da će biti još jedan hit.
Također, DJ je bio u pravu: crtež mi je super, tako da će se pcoro morati ispraviti. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13156 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 01/04/2020 : 19:07:08
|
Prije nego krenem na Putovanje u praistoriju, još par riječi o Kenu Parkeru. Jedna u nizu stvari koje meni ne odgovaraju (a ova je izuzetno bitna) je Berardijevo (ne)razumijevanje ljubavi. Ženski element koji se forsira kroz Parkera je iritantan, a po mojim saznanjima, jako jako pogrešno je sve to skupa shvaćeno.
ADAH je i tu predstavnik onog lošeg; što više razmišljam o tom stripu, sve mi je gori u jednu ruku, dok u drugu ostaje da ima zanatsko umijeće.
U Adahu je na djelu poslovična parkerovska iskusna, samostalna, odrješita žena, žena koja može zauzeti aktivnu ulogu u funkcioniranju aparata. Ova žena bez ženstvenosti se redovito misinterpretira u svim sličnim tobože prosvijetljenim narativima, a Berardi tu ne čini izuzetak, štoviše. Tema je duboka, previše da se sada ulazi u podrobno razvijanje. Dajem samo skicu; važno je uočiti povezanost po liniji racionalnost-materijalističko-naturalistička ideologija-iskustvo ("skautske vještine")-kurtizane amazonke --> odsustvo jasne solarne svijesti te sukladno --> lunarna lucidnost i mjesečarenje. Sve ovo je odlično analizirao Hamvas.
Ken mi je posebno iritantan u toj svojoj feminiziranoj ulozi mekušca koji se podlaže amazonkama kada ove glumataju krhkost. S druge stane bi i zadržao muškost i vladao situacijom. Ali meni tu nema zacjeljivanja, ove suprotne strane su samo hermafroditski strpane jedna uz drugu i otuda posebna iritantnost.
Kod Berardija (i ne samo kod njega) ova bitna tema nije uopće promišljena; podlaganje matrijarhatu je nesvjesno, samo preuzeta matrica općeg funkcioniranja poretka.
"Ova bespolna radnica-činovnica, a osobito žena-policajac, u grubosti daleko nadilazi muškarca. U matrijarhatu, neutralno insekt-biće iz kojeg je već potpuno nestala prava ženstvenost i koje je slijepo prema jedinstvenosti života, ne samo što se na zastrašujući način umnaža nego u modernom svjetskom aparatu sve više dolazi do aktivne uloge."
U liku Adah previše odzvanja oštrina ovih misli. Podići priču o jednoj epohi kroz "iskustvo" takve amazonke, dati na važnosti insektoidnom matrijarhatu, teško prolazi kod onih malobrojnih pribranih. Tema ljubavi Kena i Adah je jako površno obrađena, a samo bi otuda mogla poći obnova koruptivnog stanja o čemu bi Adah htjela svjedočiti. Ali ne svjedoči, jer nije preobražena ni smirena, već je uvukla i Kena i sav smisao u svoje infernalno pijanstvo. Kao da bi bestijalnosti i razvratnost mogle zacijeliti rane: krajnji domet ovog uratka je "pokušaj smanjivanja izvornog zahtjeva i rastvaranje uznemirenosti u životinjskoj nesputanosti". Ovdje je to daleko iritantnije nego kod Sclavija, jer je on na jedan način svijestan svoje degradacije. Berardi ne, nije promislio i uzima zdravo-za-gotovo "lunarnu inteligenciju koja raspolaže svim sredstvima za nijekanje suprotnih mišljenja". Zato ide kao som na žgance u ovom samodopadnom, ograničenom, napuhanom slavljenju opscenog matrijarhata. |
Edited by - stinky on 01/04/2020 19:09:48 |
|
|
|
Dexters
Senior Member
Croatia
1526 Posts
Member since 05/08/2018 |
Posted - 12/05/2020 : 17:24:28
|
Hmm, pa sad, matrijarhat da, ali ne kod male Adah, već kod istoimene babe. Prvo da istaknem kako je epizoda fenomenalno zanatski odrađena, pogotovo na crtačkom planu. Malo je koji crtač u stanju ovoliku količinu teksta preobraziti u palpabilne emocije, bravo za Milazza.
Priča je ispričana iz perspektive male Adah koja, u nedostatku oca, vrhovni autoritet pronalazi u babi. Ona zna sve, puši lulu i njiše se. Meni kao čitatelju baba ide na živce, ali ju ne mrzim. Mogu to reći, jer znam da baba nije u pravu. Baba kaže "ratovi se vode zbog novca", ali ja znam da se stvarne posljedice građanskog rata vide tek nakon 50-100 godina, a tad se nitko ne sjeća novca. Prema tome, baba kao simbol matrijarhata, je slijepa ulica, logički artefakt robovske zajednice koja nikad nije donosila odluke.
Narod koji nikad nije donio odluku, urođena polsušnost, sviđa mi se takav način pripovjedanja. Berardi nije odabrao put kokošarskog ljevičarenja, već barata čistim elementima. Svi smo negativci ili žrtve osim - Kena. Između njega i Adah nema ljubavi, Adah vodi ljubav s njim kako bi ispraznila anksioznost, ona se potiho žali na pretjeranu nježnost- nedostatak očinske figure, jebiga- čista psihologija.
Ken je ovdje učitelj psiholog. Uči Adah kako živjeti, a život se živi strpljivo metodom pokušaja i pogreške. Pokušaj, ta jedna odluka, a opet dug je put do tog prvog koraka, međutim nikad nije prekasno, jer je upravo u tom smjeru pravac do slobode.
|
Edited by - Dexters on 12/05/2020 17:25:33 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13156 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 14/08/2020 : 12:10:59
|
quote:
Originally posted by stinky
U liku Adah previše odzvanja oštrina ovih misli. Podići priču o jednoj epohi kroz "iskustvo" takve amazonke, dati na važnosti insektoidnom matrijarhatu, teško prolazi kod onih malobrojnih pribranih. Tema ljubavi Kena i Adah je jako površno obrađena, a samo bi otuda mogla poći obnova koruptivnog stanja o čemu bi Adah htjela svjedočiti. Ali ne svjedoči, jer nije preobražena ni smirena, već je uvukla i Kena i sav smisao u svoje infernalno pijanstvo. Kao da bi bestijalnosti i razvratnost mogle zacijeliti rane: krajnji domet ovog uratka je "pokušaj smanjivanja izvornog zahtjeva i rastvaranje uznemirenosti u životinjskoj nesputanosti". Ovdje je to daleko iritantnije nego kod Sclavija, jer je on na jedan način svijestan svoje degradacije. Berardi ne, nije promislio i uzima zdravo-za-gotovo "lunarnu inteligenciju koja raspolaže svim sredstvima za nijekanje suprotnih mišljenja". Zato ide kao som na žgance u ovom samodopadnom, ograničenom, napuhanom slavljenju opscenog matrijarhata.
Besmrtne misli.
Sve dalje, to više postajem sabraniji, budniji i jednom rječju - nemoguć. Zadržao sam još toliko od lucidnosti da mogu promatrati i sa pozicije banalca iz centra izvrsnosti npr. Otuda znam da ovakve besmrtne misli zvuče šokantno ekspertima i kolegiju; uostalom, nikoga ja tu ne pratim i, uopće, idem samotnim putem.
Rekoh, o Adah nisam razmišljao 4 mjeseca. I vidim sada ovo što sam tada pisao. Drago mi je da sam tako pisao. No, ako se sad natjeram da se sjetim Adah, onda mi taj strip ekspresno tone. Tone do smeća, maltene. Dosadna priča, a užasno sagledavanje svijeta. Da bi to bilo plastičnije, valjalo bi prizvati u sjećanje Budaka Ognjište i film Kino Lika.
Adah-Ognjište-Kino Lika, to je linija koja 'otkriva' istinu stripa Adah. Jasno, za one koje reflektiraju o smislu, dubljim pričama, što to znači kada se piše priča kao Adah... i slično. Za one koji se to ne pitaju, a to su, uglavnom, svi ljudi ovoga svijeta, ostaje Adah kao zanatsko umijeće, više ili manje uspjelo.
Ognjište je središte ovog trokuta, gravitaciona točka kojoj padaju i Adah i Kino Lika. Ne Berardi, već Budak je ustrojio jedan svijet koji je uzoran i s kojega se goneta smisao života. To je svijet "ognjišta", arhajski svijet idealno konstruiran u klasičnoj slici Like s početka 20. stoljeća, ali zapravo je to duhovna vječna Lika, a mogli bismo i reći: duhovna vječna Hrvatska. Iscrpnu analizu ovog megaromana (možda hrvatskog najboljeg!!) nećemo poduzimati na ovome mjestu, samo pripomenuti da Budakova idila nije nepomućena te da on nije imao snage dati zaista arhajski svijet, već - njegov roman biva nagrižen, najkraće se to može izraziti formulom "Homer sreće Faulknera". Foknerovština penetrira u hrvatske arhajske diple i likovi počinju dobivati psihologiju, razne nijanse i finese, najizrazitije u Blažiću. Lunarna pijana svijest, koju ja od milja zovem građanoidna, ovu foknerovštinu vidi kad nešto volšebno, progresivno, a ne shvaća da ona funkcionira jedino zbog čvrste arhajske baze koju je Budak ipak znao održati.
Tamo gdje ostane samo foknerovština, ono građanoidno, tu stvar postaje besmislena. Zamuckivanje. Eklatantan primjer je Kino Lika. (u nekim najsmjelijim planovima, dolazi mi Karakaš u obzir za čitanje; ali realno, ponovivši Kino Lika, nema tu ničega vrijednog, ničega za mene, i ta Karakaševa iseravanja su najbjedniji, najsluganskiji i najinferiorniji refleks wannabe europejca: baš tu gdje on misli i izigrava građanoida, građanina svijeta i velikog širokog kozmopolita, baš tu je najinferiorniji balkanac podlegao slici o njemu samome koju mu plasira veliki svijet)
Ognjište ima Aneru, uzor-ženu čelik-Ličanku, hrvatsku Lili Marlen; Berardi to vidi kao Adah, crnkinju-amazonku koju je život raznio u infernalnu karnalnu razvratnost, a tim 'gubitkom' ona je stekla "skautske vještine" odnosno: postala je besramna i otuda izvire njena 'moć' - moć žene-insekta koja je otpala od ognjištarstva da bi vladala svjetskom spisateljskom scenom prodavanjem svoje intime i naturala pičku na nos raznim tutlekima, Kenu Parkeru i prošupljenim agramersko-fetivim splićama. (zanimljivo je to, kako ovi naši stripaši iz junačke i kršne Dalmacije, tipa tonto, nesvrstani, da ne govorimo markos, ken2, u osnovi ostaju najgrđi purgerski fuliri; baš se na tom primjeru dade razaznati da je čovjek duhovno biće, jer dok su ovi duhovno uškopljeni i propuh-fuliri, najtvrđi ognjištarski tip sam, prema mojim saznanjima - ja. ja sam mentalni dinarid, a kao takav, ohoho kvrgaviji, oštriji i tvrđi od onog splitskog pekmeza i kukavelja. o "mentalnom dinarstvu" drugi put - jer i ta stvar je zaguljena i nije dosta biti, recimo, čak ni Prkačin ili Hasanbegović)
Ali Adah je, ma koliko iritantna i u osnovi ružna u svojoj gluposti, stari moj, premija prema Aneri kako je vidi Dalibor Matanić u filmu Kino Lika:
Matanić je klasični lunarni mjesečar i on je Berardijevu srcedrapajuću pričicu shvatio bolje no sam Berardi i donio njen usavršeniji model: sada crnci nisu više propagandno-didaktičko salonska literatura za lijevozelenu koaliciju pospanih kulturtregera; ne, crnci ne žive u sladunjavim konstrukcijama i prošlom stoljeću, nego žive upravo tu kraj nas - u Lici! I oni nisu ni tako pametni ni tako lijepi kako se to činilo Berardiju dok smo čitali Adah, nego su retardi, degenerici, šufti i budale, ali znate što? To uopće nema nikakve veze, jer je sve to ljudski!!! Ne da je ljudski, nego je to više ljudski od samog ljudskog, tu postoji jedan višak ljudskog u odnosu na čelik-Ličane ognjištarce i to je baš pametno, lijepo i progresivno, a svi mi koji to shvaćamo i suosjećamo jesmo lijepi i pametni i progresivni!!
Sada Anera more bit debela i zadrigla i žderati sladoled kuhačom i može se prcati sa svinjom, ali baš to je onaj vršak ljudskog koji mi shvaćamo i suosjećamo. Mi, mi splićansko-agramerski propuh-fuliri jesmo ganuti kad gledamo takvu ljudsku sudbinu, jer to jest jedna ljudska sudbina i to jest jedna reprezentativna, čak autentična, uvjerljiva slika nas samih u našoj ganutosti.
A onaj, i oni mentalni dinaridi, ognjištarci-thompsonovci, ljudi bez ukusa, bez široke kulture i uostalom bez izvrsnosti i naobrazbe, oni govore sami za sebe i daju pravu sliku o sebi tim njihovim pseudofilozofskim iseravanjima. Nek nose svoje govore mržnje kao značku na reveru, a mi ćemo im ga natanane zavući, baš onako profesorski, fetivo splićanski u điru.
.............
Auu, bokte, o čemu ti trokeljaš??!!!!! |
Edited by - stinky on 14/08/2020 12:13:15 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13156 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 16/08/2020 : 19:32:48
|
DAN NEZAVISNOSTI (LL 12)
Moja zaluđenost neovesternom je sada već javna tajna.
Ironično je da je baš onaj zelembać;) zoroasterix u nekom razgovoru koji se poveo i uključio Lazarusa Ledda, skrenuo mi pozornost na DAN NEZAVISNOSTI. Naime, jes da sam ja pročitao više LL-a od njega, ali jes i to da sam sve to odštopao iz mog duhovno-kulturnog krajolika. Pojma nisam imao o epizodama LL-a i skroz sam zaboravio na Dan nezavisnosti.
Kako sam se prevario.
Druga činjenica je da je Spock počeo pisati o Gordonu Linku. Spock je enormno, po svemu sudeći pretjerano pohvalio Gordona Linka (ali bih volio vidjeti epizodu PLES S KOSTURIMA, možda i onu s Custerom, tu mi je ubacio bubu), a ja mu rekoh: "čini mi se da ću prije pogledati Lazarusa Ledda".
Tako bi.
I sad je dosta okolišanja: Dan nezavisnosti je genijalna epizoda, maltene da ne kažem - najbolji strip svih vremena. Ali to bi bilo poznato moje pretjerivanje. Shvatite kako vam drago, Dan nezavisnosti je superioran Adah po svim linijama sparivanja.
Dan nezavisnosti = 9/10.
Ima ovdje na forumu jedan čovjek koji ne bi mogao razumjeti ovaj moj stav, a opet bi mogao razumjeti da je sve što ja kažem i pišem - dragi kamen i zlato. Pričam o Maconu.
S Maconom bih se ja sporio 77 dana o boneliju i neboneliju, jeron je jedan od rijetkih darknajtera koji jasno misle. Pa ipak ne može misliti Dan nezavisnosti na razini na kojoj to ja mogu, te otuda ne može uraditi tu kvadraturu kruga: kako to stinky može tako vrednovati boneli??!! Darknajt nema pristup u to sveto područje, ne može se tako odmetnuti u šumu kako to reče Junger.
Kada sam jučer krenuo sa čitanjem Dana nezavisnosti, prvo što sam pomislio: "auuu, prava talijanska koruza". Odavno sam već donio presudu da su Talijani top-pop narod i da talijanski pop nema premca nigdje u svijetu - čak ni Amerika nema tu dimenziju, iako je Amerika strašna i mega-pop.
U talijanskom popu je nešto neizrecivo ontološko. Zagor, Mister No, Gil, to su vrhunci kraj kojih fibrino traženje potopljene Atlantide stripa izgleda upravo komično. Baviti se strip izdavaštvom u Hrvatskoj na esencijalan način, a ne izdati Mister Noa - žalim Marko, to je amaterizam (da ne kažem grublju riječ).
Dan nezavisnosti ima ovaj esencijalni talijanski pop ugrađen na uzorit način. Po tome je on klasik => klasik stripa.
Priča ide ovako: jedan protorasist utrkuje se za gradonačelnika; Indijanci su svedeni na šljakere visokih konstrukcija; Lazarus Ledd u svemu tome kontemplira na najsapuničastiji način: organizacije koje misle državne stvari ga instruiraju ZA Ameriku, a osjećaji ga vuku Indijanki koju bi (i jest) sprčio te indijanskom narodu koji je veliki gubitnik u američkoj realpolitik. Ali, i tu sad ide drugi sloj talijanske vrhunske koruze, i sami Indijanci imaju razne struje: na jednoj strani je općemjesto figura starog mudrog Indijanca koji u sebi drži mudrost predaka i filozofira sve u šesnajst, a na drugoj Front za indijanska prava, teroristička organizacija kalibra Hrvatskog revolucionarnog bratstva.
Sve je to odrađeno i postavljeno po najstandardnijem modelu kiča - ali u onoj našoj ranije spomenutoj neizrecivo onotološkoj maniri talijanskog popa.
Zašto je čitava stvar tako superiorna, čitat ćete u sljedećem postu.
Bilo bi dobro da i sami pročitate ovaj vrhunski uradak, pa da razumljivije pratite nijanse i prijelaze, kojima je moja misao krcata te otuda i zahtjevna.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13156 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 16/08/2020 : 20:36:01
|
Vidite, gospodo, prvi kadar stripa Dan nezavisnosti je mistično-filozofsko-metafizičko-poetsko iskustvo na ravni Heiddegerovih interpretacija Holderlina. Ha da, sad vama ovo ništa ne znači kada niste nikada ni vidjeli kako to izgleda kada H. interpretira H-a. Ali kako da vam drukčije dočaram??! Mene su danas, kada sam namjerno i ciljano otvorio taj kadar, proželi srsi. Bio sam prenesen na sedmo nebo ili kako bismo to već izrazili?!
Tko ima snage, i volje, nek stavi taj maestralni kadar ako baš hoće. Ja se time neću baviti. Samo ću ispričati što se tu događa i tako vam evocirati sedmo nebo ili što god već hoćete.
Macon, ili ajde, GGG, ne vidi ovdje - mističnu geografiju. GGG izričito tvrdi da nema pojma što je to mistična geografija i da to ne živi. On ovu svoju potkapacitiranost, ili ako hoćete, hendikep, u jednom bizarnom obratu misinterpretira kao svoju prednost, čak snagu: "ja sam GGG i živim realno".
U "realnom" na slici imamo grad (velegrad), bauštelu i puni mjesec (GGG zna i može izračunati njegov položaj u kozmosu). Još tu sjedi jedan Indijanac, na visokoj gredi i kontemplira pod mjesecom sričući neke pjesmice sumnjive kvalitete.
To je ta kompozicija, Macon će si misliti koliko je uspjela ili neuspjela grafički i odmahnuti rukom.
Ali postav ove slike pod vidom mistične geografije??!!!!!!! E tu ovi ljudi ne mogu. To je za njih terra incognita. Te daljine i dubine nam pjevaju pjesnici ili proroci. Ili veliki mudroseri kao stinky.
Koliko je to grafički uspjelo, ja zaista ne znam niti me to može egzaltirati. Macon će znati bolje. A neće znati razložiti mističnu geografiju ovog kadra, red po red.
Greda visoke konstrukcije omogućuje Indijancu da sjedi u položaju lotosovog cvijeta odnosno klasičnom kontemplatorskom položaju. Sve je to jeftin kič, uzeto samo za sebe, ali talijanski ontološki moment kiča je taj da postavlja takvu kompoziciju da kad o tome zaista mislimo, mi ne možemo naći grešku!! Indijanac je stari Indijanac, šaman; mi to čak već znamo iz kompozicije, prije nego otvorimo drugu stranu i eksplicitno vidimo u razradi. Ovaj šaman, koji pjesniči pod Mjesecom, sjedi na gredi koja dijeli sliku na dva dijela omogućivši mističnu geografiju u punom ispoljavanju: s jedne strane, u realnom, Indijanac sjedi na banalnoj željeznoj šipki čiji sastav GGG može kemijski analizirati u laboratoriju, no s druge strane on sjedi na šipki koja je - RAZDJELNICA SVJETOVA! Ova metafizička šipka razdjeluje svijet na gore i dolje; gore je nebo, Mjesec, a dolje svjetla grada, neboderi i oblakoderi - košnica.
Ako pogledate očima proroka, ili pjesnika, ili za trenutak mislite mojom glavom, primijetit ćete da ovim preokretom banalne željezne šipke u metafizičku šipku razdjelnicu svjetova, zapravo je postignuto to da ovaj šaman može sjediti također u tipičnom prostoru Divljeg zapada, odnosno, u sebi svojstvenom području kako ga mi znamo iz kulturne nadgradnje. Shvativši to, mi se moramo diviti autoru koji je uspio složiti ovakvu kompoziciju koja ima dublju duhovnu vetikalu koja spaja Gore - Dolje ili Duhovni Divlji zapad - moderni američki velegrad. Ne samo to, nego mi čak ni ne možemo sa sigurnošću utvrditi je li posrijedi najgrđi kič ili majstorska iluzija ranga Shakespearevog umijeća evociranja slika.
I ja vam skrećem pažnju na to, gospodo. Ovaj postav prvoga, otvarajućeg kadra je esencijalno, maltene na razini najizvrsnije filozofije koja izriče same biti, progovaranje o sadržaju stripa kojega ćete čitati. Tu je na briljantan način uvedena vertikala napetosti Gornjeg i Donjeg, pravog i krivog, Indijanaca i Amerike, zelenih pašnjaka i velegrada.
o tome ću govoriti još. |
|
|
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
7529 Posts
Member since 26/12/2006 |
|
|
Topic |
|
|
|
Antologijske stvari
