forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 Stripovi
 Bonelli
 Jan Dix
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Previous Page
Author Previous Topic Topic Next Topic
Page: of 9

Grabb
New Member



262 Posts

Member since 26/03/2018

Posted - 22/09/2018 :  13:08:08  Show Profile Show Extended Profile  Send Grabb a Private Message  Reply with Quote
Tek sam krenuo sa citanjem, trenutacno na pocetku druge epizode, i definitivno ima "ono nesto".
Go to Top of Page

Dwayne_Looney
Advanced Member

3446 Posts

Member since 15/10/2014

Posted - 23/09/2018 :  14:21:30  Show Profile Show Extended Profile  Send Dwayne_Looney a Private Message  Reply with Quote
Ovi komentari o ludom kraju su me natjerali da jučer pročitam dvije epizode i evo me 3 epizode do kraja... Inače, ovaj treći tom (9-11) je donio tri vrlo kvalitetne priče, nijanse odlučuju.

Jan Dix 10 - Kuća obješenog
P: 8, S: 8, C: 7, N: 8

Ambrosini nastavlja s nizom vrlo jakih slikara. Nakon Rembrandta na red je došao Paul Cezanne. Ambrosini vrlo vješto paralelno vodi dvije priče: fantastičnu/nadrealnu, u kojoj ranjeni Dix na nepoznatom mu mjestu 1906. godine susreće Cezannea, i realnu, koja počinje četiri dana ranije a u kojoj Dix najavljuje odlazak u Francusku i, u ime svog muzeja, pregovore oko kupovine jednog kasnog slikarova platna. Kako se fantastični a uglavnom statični dio priče nastavlja u onom realnom dijelu teče svojevrsno odbrojavanje, primicanje trenutku koji je zapravo doveo do "susreta" Dixa i Cezannea a to je dobar triler u svakom slučaju.

Jan Dix 11 - Čovjek koji je ubio van Gogha
P: 9, S: 9, C: 8, N: 8

Novo veliko slikarsko ime je na redu: Vincent van Gogh, slikar koji je stvorio mnogo radova a koji si je, živeći godinama između depresije i ludila, okončao život u 37. godini života. Bolja podloga nije trebala a Ambrosinijevo je bilo da smisli dobru radnju ali s tim da izbjegne već korišteno a to je neki novi nadrealni susret Dixa i filozofske dijaloge sa slikarom koji je "objekt" epizode. Opet ima pohvalu za dobar mix događaja iz sadašnjosti i onih iz prošlosti, točnije posljednjeg razdoblja van Goghova života. Ovdje imamo mladića koji u Amsterdam stiže bez pamćenja u posebnom duševnom stanju i koji se u psihijatriji "zaljubljuje" u van Goghov rad do te mjere da nastoji, koliko je to moguće u suvremenom svijetu, kopirati njegov život. Kako se mladiću pamćenje vraća na red dolazi i akcija jer je on zapravo opasni svjedok nečega što se dogodilo u Liegeu, u Belgiji.
Usput, čim sam ju vidio znao sam da će Dix poševiti psihijatricu.

Kad tvoj brod pocne puštati korijene u nepokretnosti luke, otisni na pucinu.

Edited by - Dwayne_Looney on 23/09/2018 14:22:16
Go to Top of Page

Jocko
Junior Member



329 Posts

Member since 22/11/2016

Posted - 02/10/2018 :  08:06:21  Show Profile Show Extended Profile  Send Jocko a Private Message  Reply with Quote
Evo i ovde osvrta sa ČK tema:

Jan Diks 1: Smrt jednog slikara (Ambrosini)

Fin početak, i dosta dobra epizoda. Dve dream sekvence su mi se svidele, kao i sama tematika. Nema puno proseravanja o Vermeru i umetnosti, kao što bi bilo u stripu poput Martija Misterije. Tačnije, ima umetnosti taman koliko treba, a da ne guši, što Martiju veoma zameram. Lepo je što strip odlazi u više navrata u filozofske vode, ali na onaj diskretni način, tako da to ne zvuči kao da autor iznosi svoje stavove kroz usta likova, već naprotiv, kao da to likovi zaista misle, što je veoma dobro. Sama tematika epizode, šta je stvarnost a šta kopija i da li umetnik (i zapravo čovek kao jedinka) može da bude unikatan.. Vrlo dobro. Završnica mi se nije naročito dopala, dosta je odužena i pomalo ubija u pojam epizodu. Čak ni scena sa dekicom na krovu nije izazvala neki jači efekat. Daleko od toga da je loša...
Epizodni likovi su dosta dobro odrađeni, naročito slikar Reza i kepec (kod koga mi se najviše sviđa što nije polarizovan: nije ni dobar ni loš. Zavisi kako se posmatra.) Sporedni likovi i Diksovi pajtosi su mi onako... onaj Gerit tipičan sajdkik, sudija je neka varijanta inspektora Bloha, glas razuma koji pomaže Janu da ne odluta previše u fantastiku, Anika mi je posle dve prčitane epizode sasvim ok i sviđa mi se ta ljubavna komplikacija koja ne jenjava, samo se nadam da neće da udavi autor s tim u kasnijim epizodama.
Nadrealnog ima ali ne previše,a tu spadaju i oni snovi... Ipak je ovo najvećma krimić, s primesama nadrealnog i preko potrebne filozofije. Strip je po atmosferi dosta ozbiljan, slažem se sa onima koji tvrde da su Ambrozinijevi scenariji zaista ozbiljni. Sklavi je u tom pogledu mnogo versatilniji.
Crtež je mnogo bolji nego u npr. epizodi Jednog doba jedne priče ''Još jedna cigareta'', koji je stvarno bedno nacrtao. Sve mi se čini da je ovaj Ambrozini ljigavac: kada crta po tuđim scenarijima onda otaljava, a kada je njegovo čedo, onda se trudi. Ne volim takve tipove. Ovde mu je crtež iznenađujuće dobar, malo je izmenio stil u odnosu na raniju i srednju Dilanovu fazu (šrafira i ima više linija), ali ipak mi se čini da je u prvim epizodama Dilana bio najbolji.

8, 8, 8, 8 - 80%



Jan Diks 2: Jaguarova soba (Ambrosini & Camagni)

Ovde se već vidi da je Diks ''mešavina'' Martija i Dilana. Bari ženske kao Dilan, a opet je očito da je u neprestanom ljubavnom koštacu sa Anikom, kao što je i Marti sa Dianom. Pritom je naučni tip poput Martija. Vozi Volva karavana koji me asocira na Dilanovu Bubu pre nego na Martijev Ferari, a prikaz njegove umetnički orijentisane i kako Anika reče improvizovane gajbe u Amsterdamu umnogome podseća na Krejven Roud 7 vajb. Sudija poput Blocha. Rekao bih da se sličnosti ovde ne završavaju. Završnica ove epizode definitivno vuče na neke Dilane.
S druge strane, ovde me Diks podseća izgledom i na Mister Noa a ovaj bi crtač odlično pasao serijalu Mister No. Tražio sam na Wikipediji ''Mister No albi'' da vidim jel crtao Noa i izgleda da nije. Šteta, jer bi se stilski veoma uklopio. I tematika ove epizode je Misternoovska, sa Indiosima, kurareom, egzotikom i sl...
Listajući epizode Diksa i Napoleona dalo se uvideti da je Ambrozinijev kvartet sastavljen od trojice saradnika: Camagnia, Bacilieria i Ornigottia, između ostalog (a koji su radili i na Napoleonu). Iako je onaj Bacilieri najkreativniji a ujedno i najegzotičniji stilom, te samim tim i kontraverzan za tzv standarde nemalog broja bonelijevaca uskih vidika, moram reći da mi je na prvo listanje ipak Camagni nekako stilski najdraži. Ostaje da iščitam epizode i preostale dvojice (kako u ovom serijalu tako i u Napoleonu), pa da formiram konačan utisak, ali mislim da će mi i Bacilierijev stil odgovarati.
Što se same epizode tiče, nastavlja se miks krimića i umetnosti (ovoga puta 'primitivne', što je prijatan ali nagli otklon od poznatih umetnika poput Vermera, već u drugoj epizodi) a ovde ni filozofije ne manjka, ima više jako inteligentnih razmišljanja, koji odliučno funkcionišu u sklopu priče. Ova priča je još mračnija nego prva. Ideja s jaguarom u velegradu i zlim duhom je Dilanovsko-Martijevska, a egzotika Misternoovska, poruka priče je gorka , ne bih ni rekao da je priča revolucionarna, ali je lepo ispričana i mrtva trka mi je po kvalitetu između između prve i druge epizode.
Ono što svakako jeste prednost kod Diksa i generalno novijeg Bonelija (npr Jedno doba jedna priča) jeste veoma dobro kadriranje i 'nEme scene' - čitave table bez oblačića. To čini epizode još kvalitetnijim. Npr ovde mi se svidelo kako su scene drogiranja morfijumom prikazane diskretno, nema prikaza bođenja igle u venu, već Ambrozini simpatiše sa likovima i pošteđuje nas tog prizora tako što crtač kadrira na način da se bođenje i ne vidi - jer nije lepo i jer njih dvoje to nisu zaslužili. To je neki vid poštovanja prema sopstvenim likovima, i to nepažljivom čitaocu lako promakne.

Za sada mi je Diks veoma dobar (ne i da padneš na dupe), pa sa nestrpljenjem želim da pročitam i preostale dve priče prvog Omnibusa.

7, 8, 8, 7 - 76%



Jan Diks 3: Naša Gospa od Pčela (Ambrosini & Bacilieri)

:ima spojlera:

Hajlajt ove epizode je definitivno crtež, neuobičajen za Boneli. Uvek sam pre bio za dobru priču s lošim crtežom nego obrnuto, ali ovo je primer gde jednoj dosta dobroj priči prepoznatljivost daje upravo crtež prepoznatljivog stila, sa odličnim kadriranjem. Svaka nova stranica je iznenađenje. Mišljenja sam da ova epizoda ne bi bila toliko uspešna da nije ovog 'šok crteža' koji joj daje šmek. Kamanjiev stil mi je najbliži i mračan i odgovara serijalu, ali ipak je Bačilierijev taj koji je najatraktivniji i stoga sam čitanje ove epizode željno iščekivao.
Ovo je jedna varijacija na temu, kojoj šmek daje pre svega crtež ali i slike Gospe od Pčela (ureže se u memoriju poput fotke iz godišnjaka Laure Palmer), bezruka žena u mrtvačnici / komori (bizarnost), Wunderkammer muzej ('egzotična', neuobičajena lokacija, što je važno za varijacije na temu)... Ono što Ambrozinijevim pričama nedostaje mi je neka ubitačna završnica, ali tu ne mislim samo na poslednju stranicu stripa, već generalno, poslednjih 20-ak strana. Uprkos duhovitostima, definitivno sve tri epizode su dosta mračne i turobne, nema Gruča i spontanosti kao kod Dilana.

Mislim da je Kokan to bolje objasnio:

Najveći problem kod Ambrozinija je to što on(iako savršeno dobro konta šta je bit svega),jnema pripovjedacki dar Sklavija ili Mede,i jednostavno je težak ljudima za čitanje,nema one lakoće i vjestine pripovjedanja.


Tako ni za ovu epizodu ne bih mogao da kažem da me je oduševila, da je vrhunska, da je izvanredna, a nije da je to nemoguće - neka od najboljih dela su varijacija na temu (u ovom slučaju tema je lov na manijakalog serijskog ubicu).
Međutim, prve tri epizode, pa svakako i ova su veoma/dosta/prilično dobre, tu nemam dileme. Ova možda i najviše, a delom zbog crteža koji je čak i za nebonelijevske standarde neobičan. Čas sitni kvadratići i likovi kao da ih je dete crtalo, čas grandiozni enterijeri ili panorame pune detalja, šrafura i sl. Vidi se da lik voli da šrafira, senči i pedantan je. Specijalnost su mu def. građevine. Ni lica ne crta loše, uprkos nekom vidu minimalizma kod lica uspeva da dočara emocije. Ipak, ponekad se čini da je stil suviše veseo za ovakav tip stripa, ali on čitaoca demantuje nekim zanimljivim kadrom sa igrom svetla i senke, ili nekom morbidnošću poput leša prostitutke u mrtvačnici. Kao što Koze reče, odlično kadrira.
Inače bolesni slikar je likom u stvari Karlo Ambrozini, što je naročito primetno pred kraj stripa kada je prikazan sa bradom.
Ne sviđa mi se što Diks mozga ispred slike, kao promakao mu je detalj a onda iznenada skopča (to je tako dilanovski), pa grabi pištolj (što je takođe u dilanovom stilu)... Samo još fali Gerit (Gručo?) da mu dobaci pištolj. Naravno, ubici se pred smrt priviđa da leš njegove žene priča, i vodi duboki razgovor s njim... Dobro, to nije ni tako loše, malo nadrealnog dobro dođe, ali više podseća na nešto što bi Kjaveroti ubacio u Dilanu. Ima još sličnosti sa Dilanom. No dobro...
Svi ti detalj(čić)i su u senci crteža. I ma koliko ja tupio kako mi je priča važnija, ipak je crtež taj koji može da učini priču boljom nego što jeste.

8, 8, 9, 5 - 80%



Jan Diks 4: Trijumf smrti (Ambrosini & Ornigotti)

:ima spojlera:

Ova epizoda uopšte nije loša, ali me je najviše razočarala, upravo zato što želi da leti visoko poput Ikara ali izgara... Jeste, preporučivali su je i ovde i na Darkwood forumu kao obavezno štivo za Dilandogovce (poput mene), kao najmračniju epizodu prvog omnibusa... Ali mene je razočarala. Nema ovo šarm jednog Dilana (serijala, ne lika #nohomo) a Ambrozini nije Sklavi jbg. Ako i izuzmem završnicu koja je u ''legendarnom'' fazonu ''sve je to bio samo san'', opet je epizoda podosta nedorečena - dotiče se odličnih ideja, ali realizacija škripi. Pritom mi se nije svidela ni ona brbljiva verzija Smrti. Mnogo su bolje Dilanove verzije, i to ne samo vizuelno.

Čini mi se da u Janu Diksu, baš zato što je na 128+- stranica umesto na 94, ima mnogo više praznog hoda nego kod Dilana. To je ono o čemu sam pričao - Dilanu leže standardne 94-stranične priče i većina njegovih scenarista odlično radi prelaze iz kadrova, to ispadne mnogo uzbudljivije nego Diks. Pritom mi se čini kao da je Ambrozini veći depresivac od Sklavija. Sklavi ima kvalitetne scenarije, Ambrozini je ipak tu stepenicu-dve niže, dosta praznog hoda, likovi su nezanimljivi (ne očekujem od njih da me animiraju i budu zabavni, ali ono, ugl. su mi odbojni, dijalozi su često suvoparni ili nepotrebni...). Kod Ambrozinija se oseća u scenariju teška melanholija, ali je problem što za razliku od Sklavija (pa i drugih DD scenarista) ne ume da 'oživi' malo likove, da im onu iskru.
Primera radi, da ne bude da samo kritikujem, svideo mi se u sceni kada Diks izlazi, pa čuje vrisak, pa se vraća u sobu, prazni pištolj u psiha koji davi devojku, a zatim se vrata zatvaraju i ''kamera'' skreće na sliku mračne dame na tronu. To je baš jezivo odrađeno, i filmski. Međutim, i uprkos ovakvim vrlo kvalitetnim momentima, ova epizoda, koja je imala sve predispozicije da bude vrhunska, to ipak (meni, da naglasim opet) nije. Glupo je pričati šta bi bilo kad bi bilo, ali neki drugi scenarista i uz blaže izmene bi od ove epizode napravio odličnu.

Crtež, iako dobar, nije na nivou prethodnih. Po stilu vuče na Camagnia iz epizode 2, ali Ornigotti koristi mnogo više kosih linija, naročito u pozadini - a to je baš ono što ja ne volim kod crteža. Takođe crtež deluje na momente i malo uprošćeno, ne znam kako bih to drugačije nazvao. Jebiga Casertano u najboljoj fazi na Dilanu mi šije ovog Ornigottija za nekoliko klasa, bez obzira što potonji ima dosta mračan stil.


Ova epizoda je Kvarežma - mogla mnogo ali jbg radije će da šenluči u Bešiktašu.

7, 7, 7, 7 - 70%



Jan Diks 5: Američka tragedija (Ambrosini & Mammucari)

Posle razočaravajuće 4. epizode, sledi još jedna podjednako razočaravajuća.
Ideja na kojoj se epizoda bazira je zaista interesantna - fluidnost i zamrzavanje vremena, slike kao zamrznuti trenutak itd, ali Diksova opsednutost devojkom koja sedi je zaista naporna, priča nije toliko teška za pratiti koliko je naporna i deluje sklepano, sa pomenutim smislom koji se nazire ali ne dolazi do izražaja. U kakvom su odnosu likovi i šta se zapravo izdešavalo - totalna zbunjoza, ali ne ona pozitivna kada zapravo želiš da shvatiš, nego ona negativna kada nastavljaš sa čitanjem s dozom razočarenja u mislima. Završnica bi trebalo da nam poruči kako je tanka linija između prošlosti i budućnosti i kako se to dvoje prepliću i utiču međusobno, međutim naročito je poslednja strana razočaravajuća.
Dakle uprkos interesantnoj početnoj ideji, priča kao i scenario su mi tanki. Ne mogu da kažem da nije vredelo pročitati ovu priču jer je ne smatram lošom, ali sama činjenica da me priča ne podstiče na razmišljanje niti na bilo kakvu iole dublju analizu dovoljno govori.
Crtež je zato sasvim dobar a i naslovna mi se sviđa.

5, 6, 8, 8 - 65%

Edited by - Jocko on 30/10/2018 07:19:59
Go to Top of Page

Dwayne_Looney
Advanced Member

3446 Posts

Member since 15/10/2014

Posted - 09/10/2018 :  22:23:06  Show Profile Show Extended Profile  Send Dwayne_Looney a Private Message  Reply with Quote
Sinoć dvije i večeras zadnja epizoda i završio sam i ja sa Dixom, volio bih da s oznakom da spojlamo razmijenimo koji dojam i svoje viđenje, moje je baš svježe... Na kraju neka ocjena serijalu bi bila 7 ili 7.5 odnosno preporuka svima da si kupe ova četiri toma, epizode nisu loše.

SPOJLERI

Jutros sam razmišljao nastaviti putem kojim sam išao ali nakon ovog mi je sad teško davati ocijene i pisati osvrte na 12. i 13. broj.
Zaista iznenađujući završetak i zbunjujuća priča, zanima me kako ste vas par sebi ovaj kraj interpretirali?
Meni se, kao prvo, ovakav način završetka serijala nije svidio. Zanimljivo je, iz perspektive autora, razmišljati o zadnjoj epizodi kratkog serijala. Da li to treba biti samo još jedna priča na tragu prošlih ili baš neki "boom" gdje je kraj zaista kraj, nešto nakon čega, iz ovog ili onog razloga, nema dalje ili nema smisla dalje? Ambrosini se odlučio za "boom" nakon kojeg nema dalje. U samoj epizodi se pretjeralo s Dixovim umišljanjima a nerazjašnjeno mi je ostalo da li ga je Anikka zaista varala, onaj dijalog je "li-la", baš ništa ne otkriva i čini mi se da Ambrosini tu ukazuje na krivu percepciju stvari Lorin (ubojice). Što se tiče Dixa, ja sam zatvorio strip pod dojmom da je nakon pokušaja samoubojstva ostao živ ali kako je zbog nesreće i, općenito, traume izgubio i dio razuma i pamćenja.
Nejasno mi je ono sa sirenom, šta je tu Ambrosini htio reći.

Kad tvoj brod pocne puštati korijene u nepokretnosti luke, otisni na pucinu.

Edited by - Dwayne_Looney on 09/10/2018 22:33:40
Go to Top of Page

Sarghan
stripovi.com suradnik



Croatia
907 Posts

Member since 26/01/2011

Posted - 14/10/2018 :  23:53:20  Show Profile Show Extended Profile  Send Sarghan a Private Message  Reply with Quote
Samo nekoliko komentara vezano za zadnji broj, čisto da izbacim neke misli dok su još uvijek svježe kako bih ih naknadno mogao smislenije povezati/zapisati.
Morat ću još jedanput pročitati cijeli serijal pa ću onda napisati komentar za svaku epizodu zasebno.

VELIKI SPOILERI

- blago razočaranje što je i Dix kao lik zamišljen s nekom varijantom Edipovog kompleksa. Gledajući prethodne epizode, kao i sam naslov zadnje epizode "Slijepi pogled" koji idu u korist toga, šteta što je to "razotkrivenje" sačuvano za zadnji broj.
- Mislim da nije slučajno što su su scene s mora nalaze i na početku priče, ali i na kraju. Može se gledati i kao nastavno na prethodnu natuknicu, ali i kao zasebna metafora mora kao velike opasnosti/neizvjesnosti/nepoznato koja iste njime i skriva pred našim očima (opet, sukladno naslovu broja, slijepo gledamo i ne vidimo ono očito). Na početku kad Dix spašava dijete od tog mora/opasnosti također se može gledati kao metafora na njegov pokušaj da spasi nekoga od onoga što je on u prošlosti proživio gubitkom svoje majke, isto kao što se na kraju stripa Dixovo odsutstvo može povezati s posljednjim Monetovim citatom pred kraj stripa.
- Nastavno na zadnje dvije natuknice kao i Monetovi citati pri kraju, gubitak majke učinio je da Dix (do tada sa slijepim/dječačkim pogledom na svijet) progleda i vidi pravo lice života, ono o neizvjesnosti budućnosti i nepoznatome. Njegovi snovi i halucinacije tijekom serijala(kao i neka Dixova razmišljanja u određenim brojevima) odraz su toga koliko mu je bilo teško suočiti se s takvim svijetom nakon majčinog gubitka, no Anika mu je to učinila lakšim te se iz tog razloga ti snovi i halucinacije pojavljuju u relativno rijetko, jer predstavljaju sjećanje/odraz na ono s čime mu je Anika pomogla suočiti se (djelomično i kao zamjena za majčinsku figuru). Ipak, i ta sjećanja kao takva povremeno (ali i kratkotrajno) isplivaju na površinu. Gubitak Anike značio je ponovni povratak u to stanje s kojim se Dix (iako je to već jednom uspio) više nije imao snage (sam) suočiti.
- Kraj je možda tragičniji nego se na prvu čini... Isto kao što su i Anikina nestajanja prva dva puta bila samo snovi (to jest, odraz Dixovog strah od gubitka voljene osobe), moguće da je i dio o njenoj smrti također jedna takva halucinacija. To jest, Anika je doista u komi, no Dixov strah od gubitka je doveo do nove halucinacije u kojoj mu javljaju da je umrla (takoreći, ponovno "nestala" iz njegovog života). To jest, pod utjecajem te halucinacije, Dix si odluči uzeti život (misleći da taj događaj ipak nije halucinacija) iako je Anika možda živa.
- Sirena? Može isto biti metafora, ali možda čak i za samog Ambrosinija kao autora koji je mnogim čitatelji nejasan (cijela ta scena na kraju s ismijavanjem sirene i gdje ljudi pitaju jel to ajkula ili nešto "njima poznato", a ustvari je u pitanju njima neshvatljivo biće koje ne mogu prepoznati i percipirati onako kako su inače navikli. Sukladno metafori mora kao nečega nepoznatog, sirena/Ambrosini se "završetkom" Dixa kao serijala (gdje je Dixa smrću prepustio nepoznatom) vraća nazad u dubine mora gdje većina ljudi nema ni ambiciju zaći (shvatiti što je "nerazumljivi" autor htio reći). Sirena bi se još možda mogla i povezati sa djetetom koje je Dix spasio s početka priče od tog sirene/čudovišta iz nepoznatog, kao i Dixovim odsustvom na kraju te scene, ali to je već previše nategnuto...


Po meni, koliko je ovaj broj presedan za Bonelli zbog "teškog" kraja, toliko je i prikladan završetak jednog ovakvog serijala. Trebam još jedanput pročitati cijeli serijal da scene s početka prvog, devetog i još nekoliko brojeva sagledam iz drugog ugla (tj, neometan dotadašnjim "Slijepim pogledom"), no ovako na prvu mi djeluje kao da je cijeli serijal ustvari priča o odnosu između Dixa i Anike, a Dixovi snovi/halucinacije su ustvari njegovi strahovi i nagovještaj o (potencijalnom) smjeru jednog takvog odnosa.

Sveukupno, kvalitetan i dobar serijal (od čega se zadnja epizoda posebno ističe po kvaliteti), jaka sedmica.
Go to Top of Page

Jocko
Junior Member



329 Posts

Member since 22/11/2016

Posted - 30/10/2018 :  07:16:15  Show Profile Show Extended Profile  Send Jocko a Private Message  Reply with Quote
Jan Diks 6: Zaboravljene staze (Ambrosini & Giez)

Krimić koji ostavlja dobar utisak naročito zbog mesta radnje (Kanada + Kanada zimi), moderni indijanci, malo severnoameričko mesto poput nekih iz američkih krimi serija...
Možebit da sam totalni duduk za umetnost ali ovaj Erik Van Deri ne postoji, fiktivni je lik nastao za potrebe stripa (a možda je i omaž nekom poznatom slikaru samo s izmenjenim imenom) - s druge strane u serijalu su se pojavljivali i postojeći poput Rembranta...
Opet strip scenaristički manjkav, završnica u bolnici, suvoparni razgovori naročito na kraju, gotovo da nema duhovitosti, medved kao ''iznenadna sila koja se neočekivano (i prečesto) pojavljuje i rešava stvar'', minijatura sa slikarom neubedljiva i ubačena predvidljivo na kraju, i generalno te završnice Diksova su sve slične i dosadne...
A opet priča je vrlo napeta i zanimljiva za praćenje i tokom čitanja mi nije bilo dosadno. Tu se naročito ističu brojni likovi i misterija - u kakvom li su međusobnom odnosu i šta se krije ispod površine...
Crtač predivno crta prirodu, pejzaže i okruženje, ali i ljude - osim noseva koje crta odvratno. Jan Diks liči na Dejana Petkovića Ramba. Akcione scene nisu uvek najbolje odrađene. Ipak dobija 8 jer mi je stilski vrlo zanimljiv i sviđa mi se gde nanosi crnu a gde ostavlja belo. Podseća stilski na Huga Prata. Naročito scene na snegu su lepe. Generalno crtači u Boneliju s neobičnim a meni interesantnim stilom, koji pritom ne brljave previše dobijaju kod mene visoke ocene (8 ili više). Ovde crtež u više aspekata možda nije za 8, ali odlično ide uz mesto radnje i dodatno pojačava utisak priče.

8, 7, 8, 8 - 77%


Edited by - Jocko on 01/11/2018 05:11:52
Go to Top of Page

Jocko
Junior Member



329 Posts

Member since 22/11/2016

Posted - 01/11/2018 :  05:09:18  Show Profile Show Extended Profile  Send Jocko a Private Message  Reply with Quote
Jan Diks 7: Rat (Ambrosini & Bacilieri)

Sama ideja sa likovima (iz slika) koja ubijaju je milion puta viđena, a opet je ovaj krimić sa primesom nadrealnog zanimljiv za praćenje, velikim delom upravo zbog Bacilierijevog neobičnog crteža.
Žao mi je što o Rusou (pa i Pikasu) ima premalo, i što najveći deo epizode spada u domen krimića.
Završnica sa Diksom koji u istom trenutku gubi i Aniku i Vivi je odlična, a likovi iz slika koji komentarišu Diksove ljubavne neuspehe još bolja!
Ako je i bilo nedoumica u vezi sa nadrealnim elementima, u delu sa Pikasom (i gladnom Gertrudom Štajn) je to objašnjeno.
Mislim, Ambrosini je ovde pričom otkrio toplu vodu, ali sama ideja da slike gledaju ljude i da je Ruso taj koji je u svoja dela 'utkao' Boga zaista jeste interesantna, samo loše sprovedena u delo jer veći deo otpada na nepotrebne krimi scene dostojne kakve prosečne epizode Dilana Doga.
Kao krimić ovo fino funkcioniše, ali prosek (i ocene) popravljaju (osim egzotičnog crteža) gorepomenute scene, sve tri u samoj završnici.
Taj krimić doduše krije i drugi, dublji sloj priče, o ženi čiji život gubi smisao, robinja svog muškarca i njegovih ogavnih sestara... Zaista gorka i užasna priča u priči, a opet svima poznata - svako zna bar jednu osobu koja u eri slobode robuje zbog tuđih stavova i uverenja.
Crtež zaista leži ovoj priči, i svojom kreativnošću ne zaostaje za epizodom br. 3. Crtač vrsno seče, reže, pravi kolaže i dinamično kadrira, a taman kada čitaoci pomisle da crta lica isuviše plastično, on iznenadi nekom poluludom, besnom ili uplašenom facom. Neću da izdvajam nijedan, ali ako baš moram, onda mi je draga ona Toppijevska strana s Pikasom koji objašnjava.
Naslovna je egzotična i jedna od onih nadrealnih kakve baš volim, a Diksova blentava faca ukazuje na to da se tek probudio i da je sasvim zbunjen situacijom u kojoj se nalazi. Ako je nekada perfektno nacrtan trenutak kada preplašen čovek guta knedlu, to je onda ovaj.
Samo, naziv rat i egzotika zelenila... Čovek bi pomislio da Diks odlazi u Amazon i miri zavađena plemena. Kad ono egzotika sa slika opseda pločnike Amsterdama...

Teško mi je oceniti priču i scenario, imalo je ovo potencijala da bude bolje ali ne bih okarakterisao ni kao meh (ocena 6), tako da eto dve sedmice.

7, 7, 9, 9 - 78%




Edited by - Jocko on 01/11/2018 05:11:25
Go to Top of Page

Jocko
Junior Member



329 Posts

Member since 22/11/2016

Posted - 02/11/2018 :  09:16:26  Show Profile Show Extended Profile  Send Jocko a Private Message  Reply with Quote
Jan Diks 8: Peščani horizont (Ambrosini & Camagni)

Epizoda po mnogo čemu netipična za ovog junaka. Egzotična lokacija, dosta akcije, dotiče se i političkih elemenata saharskog dela Afrike...
Slikar 'epizode' je očito izmišljena ličnost, što mi iskreno i ne smeta a očito nije prvi put. Sviđaju mi se Diksovi razgovori s njim, bilo je tu lepih citata... Pa onda ona nadrealna završnica...
Zloća Raul i nije čist 2D lik, razrađen je do neke mere.
Jan sa puškom i Tuarezima u borbi protiv pustinjskih krimosa, zvuči (tj. jeste) pulpy i gotovo nadrealno ali nije mi toliko smetala realizacija.
Više mi je zasmetalo patetisanje između Jana i Anike, a nije ni fora što je Hasan umro, bilo je tu materijala da dotični postane Diksov takmac u borbi za Anikino srce. Iz ugla ljubavnih odnosa pojava tog trećeg ugla ljubavnog trougla zaista je obećavala...
Na kraju ocene za priču i scenario po nekom ličnom osećaju - priču kad bih sažeo u 10 rečenica to je ''tjaa'', ali uz izlete u nadrealno i dobru atmosferu to ispadne sasvim solidno.

Naslovna bi bila super da nema onih bednih linija. One predstavljaju rad Hansa Kaspara, ali svejedno, bednjikavo je ispalo.

6, 8, 8, 6 - 72%

Sve u svemu teško mi je oceniti epizode tako da ocene i nisu merodavne... Sve do sad su mi manje-više veoma dobre/ok/zadovoljavajuće, osim ep.5 (koja je nebulozna). Dakle 7 od 8 epizoda su mi od 70-80%

Mnogo se uzdam u poslednjih 6 priča. Čekam da me neka baš obori s nogu što se za sada nije desilo.
S druge strane crtači su se sasvim fino pokazali, naročito mi je drago upoznati se s radovima Bacilieria, Camagnia, Gieza, Mammucaria pa i Ornigottia...

Problem kod Diksovih priča sam već opisao u osvrtima na prve četiri epizode. Nema humora, sporedni likovi nezanimljivi... Stvar se doduše polako menja, Diks se sve više profiliše kao lik, a ako izuzmemo povremenu patetiku oko Anike, ljubavni odnosi između više likova su prikazani dosta dobro, u tom pogledu gotovo da nemam zamerki.
Gerit i onaj sudija kao bedna kopija Blocha su nepotrebni.

Kada je osnova slaba, sve epizode su mi za nijansu slabije, tako da ne čudi što me nijedna priča nije baš raspametila.
Dok je kod Dilana potpuno suprotno, a Diks i Dilan imaju sličnosti kao stripovi.
Razlika je što je DD i pored svog užasa i dalje opičeno šašav strip, dok JD nema ni petinu te vrcavosti i DDogovskog duha.

Ambrosiniju očito nešto u osnovi fali, nešto što su autori Dilana Doga i Kena Parkera postigli.

Isto važi i kad poredim Teksa i Kena. Teks ima slabašnu osnovu, i epizoda mora da bude baš baš odlična da bi me raspametila. Dok ni za jednog u prvih 26 epizoda Kena ne mogu reći da sam požalio što sam pročitao.

Svaka čast crtačima koji svakako rade sjajan posao i podižu proseke epizodama, ali - do pisca je.




Edited by - Jocko on 02/11/2018 09:54:22
Go to Top of Page

moore
Starting Member

Croatia
32 Posts

Member since 01/04/2004

Posted - 02/11/2018 :  12:06:09  Show Profile Show Extended Profile  Send moore a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Jocko

Jan Diks 8: Peščani horizont (Ambrosini & Camagni)

Slikar 'epizode' je očito izmišljena ličnost, što mi iskreno i ne smeta a očito nije prvi put.

Naslovna bi bila super da nema onih bednih linija. One predstavljaju rad Hansa Kaspara, ali svejedno, bednjikavo je ispalo.




Hans Kasper/linije su hommage slikaru Hansu Hartungu.

Wikipedia:
Hans Hartung (21 September 1904 – 7 December 1989) was a German-French painter, known for his gestural abstract style.
He was also a decorated World War II veteran of the French Foreign Legion.
...
After being released he rejoined the Legion to fight in North Africa, losing a leg in a battle near Belfort.

http://www.artnet.com/artists/hans-hartung/
Go to Top of Page

Jocko
Junior Member



329 Posts

Member since 22/11/2016

Posted - 02/11/2018 :  14:46:09  Show Profile Show Extended Profile  Send Jocko a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by moore

quote:
Originally posted by Jocko

Jan Diks 8: Peščani horizont (Ambrosini & Camagni)

Slikar 'epizode' je očito izmišljena ličnost, što mi iskreno i ne smeta a očito nije prvi put.

Naslovna bi bila super da nema onih bednih linija. One predstavljaju rad Hansa Kaspara, ali svejedno, bednjikavo je ispalo.




Hans Kasper/linije su hommage slikaru Hansu Hartungu.

Wikipedia:
Hans Hartung (21 September 1904 – 7 December 1989) was a German-French painter, known for his gestural abstract style.
He was also a decorated World War II veteran of the French Foreign Legion.
...
After being released he rejoined the Legion to fight in North Africa, losing a leg in a battle near Belfort.

http://www.artnet.com/artists/hans-hartung/




Hvala!

Onda je i slikar iz epizode 6 verovatno stvarna ličnost s promenjenim imenom.

Go to Top of Page

moore
Starting Member

Croatia
32 Posts

Member since 01/04/2004

Posted - 02/11/2018 :  15:36:57  Show Profile Show Extended Profile  Send moore a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Jocko

quote:
Originally posted by moore

quote:
Originally posted by Jocko

Jan Diks 8: Peščani horizont (Ambrosini & Camagni)

Slikar 'epizode' je očito izmišljena ličnost, što mi iskreno i ne smeta a očito nije prvi put.

Naslovna bi bila super da nema onih bednih linija. One predstavljaju rad Hansa Kaspara, ali svejedno, bednjikavo je ispalo.




Hans Kasper/linije su hommage slikaru Hansu Hartungu.

Wikipedia:
Hans Hartung (21 September 1904 – 7 December 1989) was a German-French painter, known for his gestural abstract style.
He was also a decorated World War II veteran of the French Foreign Legion.
...
After being released he rejoined the Legion to fight in North Africa, losing a leg in a battle near Belfort.

http://www.artnet.com/artists/hans-hartung/




Hvala!

Onda je i slikar iz epizode 6 verovatno stvarna ličnost s promenjenim imenom.





U 5. epizodi radi se o slici Edwarda Hoppera "Hotel Room".



Kad smo kod njega, da dodam da je njegova slika "Nighthawks" bila inspiracija za naslovnicu Hellnoir 3.




U 6. epizodi riječ je o Jacksonu Pollocku.

Eto, toliko od mene.
Go to Top of Page

Jocko
Junior Member



329 Posts

Member since 22/11/2016

Posted - 02/11/2018 :  15:46:26  Show Profile Show Extended Profile  Send Jocko a Private Message  Reply with Quote
Hoppera sam pogodio, ali Pollocka i Hansa nikako.
(apstraktni ekspresionisti nisu moja šoljica čaja nikako)

Voleo bih da je neka epizoda posvećena Daliju, ali kako je ostalo još 6 do kraja, čisto sumnjam... Preostali su sigurno Van Gog i Tintoreto.



Edited by - Jocko on 02/11/2018 15:47:51
Go to Top of Page
Page: of 9 Previous Topic Topic Next Topic  
Previous Page
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.19 seconds. Snitz Forums 2000