Kultna epizoda kada Superman umire ali ne biva poražen. Da li priča i dalje drži teret vremena? Da li ima istu težinu za ne inicirane? I da i ne.
Da, jer, usprkos tome što se dobar dio odnosi na makljažu, i dalje sadrži sve elemente koje takva priča treba imati. U suštini je to priča dostojna jednog takvog lika. Ne, jer priča koja se proteže kroz paralelna izdanja koje često piše viša autora jednostavno izgubi fokus. Što na kraju smatram štetom za ovakvu priču.
Zanimljivo, glavni negativac je novi (?), nepoznati lik bez jasne motivacije i povijesti. Kažu da je inkarnacija mržnje i bijesa. Da li je to dovoljno? Pa ne bi trebalo biti ali za mene funkcionira. Ključan moment je intervju sa Supermanom gdje ga pitaju o strahu pa kaže da se i on boji. Boji se da će iznevjeriti ljude, da će nedužni nastradati i boji se za sebe jer je već susreo jače od sebe. Znači, nema umišljenosti već je svjestan da pobijede koje je izvojevao nisu zbog toga jer je najjači.
Konačni sukob završava porazom. Porazom tijela ali i porazom ideje, Superman mora ubiti. Doduše, kao se radi o Doomsdayu možda taj poraz Supermanovog moralnog kodeksa i nije najizraženija.
Što se crteža tiče on je dosta dobar. Ima par scena i kadrova koju su baš loše ispali. Pogotovo scena borbi. Zadnji boj s splashovima je zanimljiv koncept, nisam siguran koliko najbolje funkcionira u pričanju onoga što bi trebao. Ipak, što se tiče crteža, na kraju mi se najviše svidio Bogdanove, ima mi baš zanimljivu stilizaciju.
Pogreb za prijatelja
Ordway, Stern, Jurgens i ostali
Priča koja bi trebala biti barem tako zanimljiva kao i sam smrt. Što će se dogoditi sa svijetom ako Supermana više nema? Pa ništa posebno, izgleda. Svijet će i dalje se okretati. Mali likovi će i dalje imati svoje male planove a izgleda samo najbliži će biti pod dojmom. Mlako izvedeno. Znam da je to problem kad se priča proteže kroz više paralelnih serijala sa više autora ali baš izgleda da je loš fokus. Sam pogreb dosta hladan bez nekog efekta. Priče, očekivano pune patetike.
Od dobrih stvari napomeno bih par detalja. Pojava mitomanije i problematika tko treba preuzeti truplo. I da li je moralno ispravno secirati… boga? Nažalost, te zanimljive priče utopljene u meni bezvezene radnje koje se vuču po serijalima u tom trenutku. Lex sa svojim fiks idejama, Cadmus i Guardian… Nedovoljno dobro.
Zanimljiva je epizoda sa prekogrobnim životom s Jonathanom i postavlja zanimljive poglede na sukob vjere i razuma. Doduše, radi se o jednostranim zaključcima pa i ne mora biti konačno rješenje… povratka??
Crtež sličan kao i u Smrti. Ali dosta gori. Srećom u jednoj simpatičnoj minijaturi ima i Simonsona.
Vladavina Superljudi
Više-manje isti ljudi
E ovo mi je bilo dosta zabavno. Dinamično, zanimljivo i sa određenom dozom humora i, ono što bi danas rekli, nekorektnošću. I puno, puno devedesetih!
Nakon Supermanove smrti iz vedra neba evo četiri nova lika koji nose Supermanov znak. Ako na to dodamo još dva stara lika ima ih barem šest! Previše? Ne bi se reklo.
Priča se i dalje plete kroz nekoliko serijala ali kako se svaki tim koncentrira većinom na jednog lika, drukčiji pristup priči i pripovijedanju ne smeta. Na kraju je to dosta koherentno. Uz to, svakog od Supermenova, od kojih očito niti jedan nije onaj pravi, možemo promatrati kao određeni dio Supermanove osobnosti. Osobno, najdraži mi je bio Man of Steel, znam da je možda na silu ubačen ali mi je njegov stav najbolje legao.
Usprkos očitim nedostacima kod svakog, određenu misterioznost oko toga tko, koga, zašto i kako se postiže. Pri kraju, kad se napokon vrati Superman, malo počne škripati pa bih mogao reći da je rasplet gori od zapleta. Plus kako se ne nasmijati na ovakve scene Supermana s oružjem
Da li je to Punisher, da li je to Rambo? Ne, to je Superman.
Što se crteža tiče, i dalje su tu isti ljudi ali, da li sam se naviknuo ili što, ovdje mi to izgleda bolje nego u prethodnom poglavlju. Možda Bogdanove stvarno pretjeruje a Guice i Rodier crtaju Superboya prestarog ali mi nije smetalo. Uživao sam.
Još od onog videa Maxa Landisa sam htio pročitati ovu sagu i moram priznati da se isplatilo. Možda nisam doživio utisak kao kad su ovo priču čitali suvremenici ali možda sam bio u boljem položaju. Ja sam znao da i Smrt umrijeti može.
Hjao, Death and Return of Superman je meni prezabavna saga skroz je over-the-top, ali sjećam se da mi nije bila niti malo dosadna za čitati. Ne radi se tu o nekom ekstra kvalitetnom štivu, no za jednu akcijsku sapunicu je više nego okej. Ovako po sjećanju mi je Funeral For a Friend bio najslabiji dio, dok su prvi i treći sasvim solidni. Također, iz nekog razloga mi crtež svih prisutnih autora sasvim lijepo leži za jednu ovakvu priču. Imao sam sva tri trejda i prodao sam ih, ali volio bi ih prije ili kasnije opet nabaviti.
Nego, je li čitao itko Fractionovog Jimmy Olsena? Ja ga jedva gulim već dobrih misec dana i sve mi se čini da će mi ispast jedno od većih razočaranja u zadnje vrime.
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
klinjo, koji isto igra Fortnite, pita moze li vas dvojicu dodati :D
mislim da nismo isti server i vremenska zona, a ni mama mu ne da da prica sa strancima onlajn
nego, sad izlazi batman/fortnite HC, u kom je objasnjeno kako su bats i supes dospeli na ostrvo... mozda bude prvi strip posle dog mana koji ce ovaj moj sam procitati
Man of Steel
Posted - 09/06/2021 : 22:04:37
.jpg)
