Priča o Hirošimi, i poslednjim danima carskog Japana. Drugo lice istorije - u kome nema velikih dijela i riječi, samo tegobe prljavog rata i borba običnih ljudi za opstanak. Slika kolektivne histerije i militarizacije japanskog društva, traženja ljudskosti u nama i ljudima oko nas, kada je najteže... neopisivo moćan i potresan rad.
Šteta što nije veća slika. Predpostavljam da je reprezentativnije od domaćih izdanja...
Nisu to samo domaća izdanja. To su izdanja Bosonogog Gena iz cijelog svijeta.
God damn, osećam se kao mali goku. Ne čupaj mi rep... Da, zato i napisah "reprezentativnije"...tj prevedeno. Bolji bi bio predstavnik u svetu nego bilo koje domaće (njihovo) izdanje "Bosonogi Gen"! Hvala na razumevanju
This is a bad time; show us the way. And if You can't show us the way. Then forgive us for being lost
Zadnjih dana sam pročitao sjajne stripove sa jakom kritikom besmisla rata.Našu majku rat,Adolfa,Perzepolis,a evo sada i Bosonogog Gena. Bosonogi ima i najtežu temu od svih nabrojanih,pa samim tim je i njegova kritika najžešća! A sam strip je užasno težak;nisam pročitao strip koji me je više potresao. Već u uvodu je autor nagovestio šta sve čeka čitaoca u stripu;ali sam sve nekako bio ubeđen da će on to nekako ublažiti,"zašareniti",da neće ići tako daleko sa prikazivanjem ratnih užasa i atomskog holokausta.Ali "šipak" - Nakazava je ogolio sav ratni pakao i prikazao ga u svoj svojoj punoći. Pa ipak,ovo je pre svega strip o ljubavi,požrtvovanju,nadi.Bosonogi Gen je neverovatno nabijen emocijama, i zaista ga ne preporučujem onima sa slabijim živcima.A preporučujem ga od sveg srca, jebeno dobar strip.Iako ostaje gorak ukus nakon čitanja. U zadnje vreme sam podelio dosta desetki,a tu ocenu dajem i ovde (doduše, baš biram šta ću čitati, pa nije ni čudo).
Jedino što mi se ne sviđa u celoj priči je pretpostavka da prodaja nije idealna,čim ja razmak između dve ture skoro dve godine.
Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
Često mi se desi da kada oko nečega imam visoka očekivanja, utisci nakon čitanja/gledanja ispadnu prilično mlitavi. Kod Bosonogog Gena to uopće nije slučaj, ne volim previše kvantificirati stavove o onome što sam čitao ili gledao, ali ako je ikada nešto po mom zaslužilo 10/10 - riječ je o ovom uradku. Prva knjiga počinje sa prikazom teškog odrastanja u Hiroshimi za vrijeme rata. Ma koliko sam pratio materijale vezane za taj period u ljudskoj povijesti, iznenadili su me prikazi jada i siromaštva u japanskim gradovima. U tom čemeru, Gen kao dijete od šest godina proživljava djetinjstvo isprepleteno dječačkim zanosom, igrom, nepodobštinama, ali i čestim danima bez zalogaja, nesigurnom budućnosti i kriznim situacijama vezanim za oca "izdajnika" - u realnosti izrazitog openenta ratu. Do pred kraj prve knjige, skoro pa dnevne gungule kroz koje Gen prolazi vezane su za nepravdu, koju radi očevih stavova većina susjeda gaji prema njegovoj obitelji, ali nakon pada atomske bombe, šestogodišnji dječak, koji je već tada bio mnogo odrasliji od svojeg "godišta na papiru", mora dodatno odrasti i pokušati sebi, svojoj majci i sestrici svakog novog dana ponuditi nadu u preživljavanje. Prvu knjigu sam završio sa čvorom u želucu, a druga knjiga je Nakazawin pakao na zemlji u strip formatu. Gen je u potrazi za malim komadićem riže, a u trenucima nakon eksplozije bombe i kataklizmičkim stanju u gradi i regiji, to uopće nije jednostavno. Grafički vrlo eksplicitno prolazimo kroz horore generirane eksplozijom i njenim posljedicama. Kako i završna misao druge knjige kaže - "atomska bomba je stvorila pakao umirućima, ali i onima koji su preživjeli"...
FIBRA PREDSTAVLJA: Bosonogi Gen 1 & 2
Posted - 21/08/2013 : 09:31:51
(1).jpg)
