Da li gledate u zvijezde? Želite li u njima naći spas od manjka logike koja Vas okružuje? Želite li biti dio njihovog blistavog sjaja? Želite li uvijek ići dalje i dalje kroz nova zvjezdana prostranstva?
Evo topika za Vas...Za Djecu-Zvijezda.
COUNT ZERO INTERRUPT an interrupt of a process decrements a counter to zero
Imam sliku za tebe..kao da si znao o cemu mislim danas, i kamo mi je pogled usmjeren..
Kako je carobno naci se u Planetariju, i gledati projekciju koja te vine u ta zvjezdana prostranstva koja ti priblize, i na trenutak se osjetis djelicem Svemira, podsjeti te kako si dio te bozanske simfonije koju zbog svakodnevice olako zaboravljas.. Tu sam ko dijete, jer sam jos kao dijete Astronomiju za hobi odabrala..to je ljubav koja nikada ne prolazi.. Godine samo, one prolaze, a ti zudis za jos, jos i jos znanja, jer od svega spoznas koliko je Svemir velik, a tvoje znanje, u stvari, maleno..
da, ja sam još kao klinac, u prvim razredima osnovne, kad su svi uzimali pretplatu na Modru lastu, ja sam uzeo pretplatu na Čovjek i svemir. 6 brojeva godišnje.Bio je to novi svijet...Dobro, čital sam i Modru lastu priznajem:)) Ali Čovjek i svemir...To je bio svijet za sebe.
COUNT ZERO INTERRUPT an interrupt of a process decrements a counter to zero
nemoj zezat! I ja sam sve to isto, Modru Lastu mi sin danas uzima, ne bih si oprostila da ne. A isla sam i na astronomiju, slobodnu aktivnost koju je drzala profa iz fizike, i imala je doma u dvoristu pravi pravcati teleskop kroz koji smo gledali Mjesec..bilo je to nesto, danas bi rekli - woow! I preko nje smo dobivali Covjek i Svemir .. nedavno trazila cak ovdje na aukcijama, da li netko ima stare brojeve..umrila bih da ih uspijem naci..
edit - issa ti sto je prometan topic..nisam quotala, pa sad ispada kako ispada..
U šibenskoj gimnaziji Astronomsku grupu je vodio jako simpatičan i zabavan profesor Vedran Jakšić, imali smo i teleskop ne osobite jačine ali ipak, i svake smo se subote okupljali i gledali zvijezde. U mom slučaju to nije predugo trajalo, bit će jer sam ipak previše racionalan i sa sve četiri na zemlji. Ali da, Čovjek i svemir, poslije Galaksija, pa gledanje zvijezda ljeti teleskopom s astronomskim ekskurzijama koje su stizale u jedno odmaralište u Prvić Luci, pa Planetarij kad sam došao u Zagreb...
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti...
U Zagrebu se zbog "svjetlosnog zagađenja" malo što može vidjeti na nebu. To nadoknadim na moru. U miru i mraku Brača, nebo je puno zvijezda. Jedan od najljepših prizora i odmor za dušu.
Kako inženjerski duh u meni ne dopušta smo uživanje u ljepoti, koristim aplikaciju Google Sky Map kako bi saznao imena zvijezda i sazviježđa koja ne znam.
U Zagrebu se zbog "svjetlosnog zagađenja" malo što može vidjeti na nebu. To nadoknadim na moru. U miru i mraku Brača, nebo je puno zvijezda. Jedan od najljepših prizora i odmor za dušu.
Kako inženjerski duh u meni ne dopušta smo uživanje u ljepoti, koristim aplikaciju Google Sky Map kako bi saznao imena zvijezda i sazviježđa koja ne znam.
nedavno sam vidjela slicnu fotku Europe nocu iz svemira, kao koliko smo mi u mraku, u smislu nerazvijeni valjda.. Kao da je pokazatelj razvoja covjecanstva zanemarivanje svih normi, barem minimum ljubaznosti prema ostalim "korisnicima" ove planete, a najvise onima koji lete. Prvi put sam bila zahvalna sto smo "zaostali" u mraku. Barem nam je ostao pogled na zvijezde.
imam ne baš jako kvalitetan teleskop ali s dobrim okularima, tako da je gledanje planeta (pogotovo saturna i jupitera), mjeseca i maglica pravi spektakl prije sam puno češće gledao gore ali uvijek je užitak
onima koji nemaju teleskop pri ruci, preporučam gladanje dalekozorom
if you tolerate this, then your children will be next
Cesto se sjetim jedne zgodice u osnovnoj, imali smo astronomiju navecer oko 7, tada samo tete cistacice zavrsavaju posao, sve smo ih jako voljeli jer su bile divne.. Jedna je usla u ucionicu i malo bila s nama, dali joj durbin da gleda sto mi to radimo, ali ona ga nije dobro usmjerila u nebo, vec u Opatiju.. odusevila se koliko zvijezda vidi i kako je divno.. Malo smo se smijali, ali nije puno pogrijesila.. Pa Opatija bajna i jeste ta ljepota, koju je mislila da gleda gore..
(prizvala sam toliko zivo to sjecanje sad, moram priznati da su mi suzne oci..heh..)
Ja sam također u školi uzimao ČIS i obožavao čitati ga! Šteta što to nisam sačuvao. Inače, jedna od najboljih knjiga koja mi je otvorila oči, pustila mašti na volju i preko koje sam zavolio astronomiju bila je Kozmos od pokojnog Carla Sagana. Sigurno sam je pročitao desetak puta, znao sam ju na pamet.
Posle gašenja časopisa "Kosmoplov" koji je krajem 60-ih pisao o kosmičkim istraživanjima, grupa entuzijasta je odlučila da na temeljima "Kosmoplova" stvori časopis koji bi objavljivao tekstove kako iz sfere kosmonautike, tako i iz ostalih grana nauke i tehnike.
U martu 2012. napunilo se 40 godina od izlaska prvog broja "Galaksije" časopisa koji je generacijama mladih na ovim prostorima tokom tri decenije bio svetionik nauke. Tako je marta 1972. u izdanju Beogradskog izdavačkog grafičkog zavoda (BIGZ) objavljena prva "Galaksija", kao časopis za vazduhoplovstvo, astronautiku i istraživanje budućnosti (moto "Galaksije" je godinu dana kasnije promenjen u "Časopisa za popularizaciju nauke").
U prvi Redakcijski kolegijum "Galaksije", pored urednika Gavrila Vučkovića, bili su Nenad Birovljev, Tanasije Gavranović, Esad Jakupović, Milan Knezević, Boris Radunović i Bogoljub Samardzić.
Moj prvi "susret" sa "Galaksijom" se odigrao kada sam kao učenik IV razreda osnovne škole u leto 1974. prvi put na TV Beograd video reklamu za "Galaksiju". U mom selu Gračanici nije bilo moguće kupiti "Galaksiju", pa sam zamolio sestru i brata koji su otišli da provedu leto kod babe u Kraljevo da mi tamo kupe najnoviji broj "Galaksije".
Za mene je dan kada sam prvi put držao u ruke "Galaksiju" jedan od onih dana koji ostaju u sećanju do kraja života. Bio je to broj 28, iz avgusta 1974. Ne znam koliko sam puta u njemu pročitao tekst Milivoja Jugina o misiji kosmičkog broda "Sajuz-14" i orbitalne stanice "Saljut-3", izveštaj o poseti akademika Leonida Sjedova Lozoviku i Klubu mladih astronautičara "Jurij Gagarin" (osnovao ga je 1957. profesor geografije Rade Marković) i tekst o evropskoj sunčevoj opservatoriji "Helios".
U te daleke godine, "Galaksija" je bila naš vodič kroz uzbudljiv svet nauke i tehnike, za mene - neprekidni kontakt sa najnovijim dostignućima kosmonautike i astronomije.
Na stanicama "Galaksije" mogli smo da otpratimo maltene kompletnu istoriju kosmonautike i planetarnih istraživanja od 1972. do kraja 2001. Tu se srećemo sa krajem legendarnog mesečevog programa "Apolo" (1972.), ruskim aparatima "Mars 4-7" (1973/74.), prvim orbitalnim stanicama "Saljut" i "Skajlab" (od 1973.), "Pionirom-11" koji je proleteo pored Jupitera, čitamo priče iz prve ruke o pripremama za sovjetsko-američki let "Apolo-Sajuz" (1975.), o spuštanju "Vikinga" na Crvenu planetu i "Venera" na površinu Planete sumraka (1975/76.), početku Velikog putovanja "Vojadžera" (1977.), radjanju šatla (1981.), maratonskim misijama na "Miru" (od 1986.), tragediji "Čelindžera" (1986.), o Hablovom teleskopu (1990.), početku gradnje Međunarodne kosmičke stanice (1998.) ...
Pored kosmonautike i astronomije, čitaoci su imali izuzetnu priliku da se zahvaljujući "Galaksiji" susretnu sa velikanima naše nauke Pavlom Savićem, Dušanom Kanazirom, Dejanom Medakovićem, Stjepanom Mohorovičićem ...
Treba spomenuti i da su gosti redakcije "Galaksije" bili i neki osvajači kosmosa, kao na primer: Vitalij Sevastjanov (prvi kosmonaut koji je posetio redakciju "Galaksiju" 1972. Sevastjanov je četiri godine kasnije ponovo bio gost "Galaksije"), Vladimir Šatalov, Pavel Popovič, Judžin Sernan, Čarls Konrad, Robert Kripen, Viktor Savinih.
***
U maju 1987. tadašnji urednik Esad Jakupović se osmelio da objavi moj prvi tekst u "Galaksiji" (o misiji druge osnovne posade orbitalnog kompleksa "Mir") i time kvalitativno promeni moj odnos sa "Galaksijom" do njenog poslednjge broja.
Imao sam čast da se nađem na spisku Stalnih saradnika našeg hrama nauke, tamo gde su bili velikane stvaralačke nauke na našim prostorima i njeni veliki popularizatori - dr Branko Lalović, dr Vladimir Ajdačić, Voja Čolanović, Milivoj Jugin, Aleksandar Milinković, Ilja Slani, Zdenko Dizdar, Aleksandar Badanjak, dr Milan Ćirić, Dejan Predić, dr Zoran Živković ...
U teškim godinama koje su usledile, "Galaksija" je uspela da opstane uz podršku vodećih ljudi BIGZ-a i "Duge", urednika "Galaksije" - Stanka Stojiljkovića, Aleksandra Petrovića, Radeta Grujića i Branislava Soleše - i generacije novinara-saradnika.
Zahvaljući svima njima i plejadi znanih i neznanih novinara-dopisnika, tokom gotovo 30 godina (poslednja "Galaksija" je objavljena decembra 2001.) generacije mladih su na stranicama "Galaksije" imali priliku da putuju kroz čarobni svet nauke i fundamentalnih istraživanja i da stalno budu u korak sa svetom.
"Covjece pazi da ne ides malen ispod zvijezda Pusti da te cijelog prodje blaga svijetlost zvijezda Da ni za cim ne zalis kad se poslijednjim pogledima budes rastajao od zvijezda Mjesto u prah.. Prijedi sav u zvijezde...."
"Kompromisi u kolekcionarstvu su one stvari koje ce ti omoguciti da dozivis starost sa pozamasnom ustedjevinom!"
U šibenskoj gimnaziji Astronomsku grupu je vodio jako simpatičan i zabavan profesor Vedran Jakšić, imali smo i teleskop ne osobite jačine ali ipak, i svake smo se subote okupljali i gledali zvijezde. U mom slučaju to nije predugo trajalo, bit će jer sam ipak previše racionalan i sa sve četiri na zemlji. Ali da, Čovjek i svemir, poslije Galaksija, pa gledanje zvijezda ljeti teleskopom s astronomskim ekskurzijama koje su stizale u jedno odmaralište u Prvić Luci, pa Planetarij kad sam došao u Zagreb...
Nista racionalnije od astronomije, fizike i matematike ni ne postoji. Sve cime se ljudi zanimaju je nista dok ne budemo imali prirodu "u dzepu" :) Inace,pocetnicima bih preporucio "Kratku povijest vremena" Stivena Hoginga,"Kosmos" Karla Sagana ili "Kroz vasionu i vekove" Milutina Milankovica. Jako dobra literatura za otkrivanje tajni kosmosa.
Charlie, hvala na Galaksijama. Odmah sam prepoznao prvu koju sam kupio, broj 136 iz kolovoza 1983. Kupio sam je na željezničkom kolodvoru u Splitu pri povratku s malog maturalca. Kao i mnogi klinci moje generacije, pratio sa pažljivo svemirska istraživanja, a Carl Sagan nam je bio istinski heroj.
"Covjece pazi da ne ides malen ispod zvijezda Pusti da te cijelog prodje blaga svijetlost zvijezda Da ni za cim ne zalis kad se poslijednjim pogledima budes rastajao od zvijezda Mjesto u prah.. Prijedi sav u zvijezde...."
Da, izvrsni stihovi. U srednjoj školi sam na ovu temu u zadaćnici odmah ispod naslova "Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda" napisao "Čovječe pazi da ti ne prođe vrijeme". Jer ima li goreg načina da se hoda malen ispod zvijezda nego da nam ovi zvijezdani dani prođu uzalud...
COUNT ZERO INTERRUPT an interrupt of a process decrements a counter to zero
SHINING LIKE BRIGHT DIAMONDS, THE GALAXIES...
.jpg)
Posted - 07/07/2013 : 01:38:36
.jpg)
 - kopija.jpg)
) John Gribbin:Svemir-naša posljednja granica.
