Pročitao Gjo i ostao potpuno neimpresioniran. Ideja donekle zanimljiva, ali realizacija vrlo slaba. Glavni likovi i njihove reakcije su blago rečeno neuvjerljivi. Vizualno je ok, Ito ima dopadljiv crtež, samo mi bizarnosti koje ovdje prikazuje nisu nešto posebno legle. Svakako je najbolji dio dodatna kratka priča Misterija raseda Amigara. To je već bizarnost po mom guštu, a ima i prave jeze. Ovo mi je prva Itova manga i primijetio sam da je naišla na podijeljene reakcije pa ću svakako dati šansu i ostalima. Sljedeći na redu Uzumaki.
Da, bezveze je Gyo, ne bih ga nikome preporučio. Nikad Čovek mi uskoro dolazi, jedva čekam.
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
No Longer Human imam knjigu, pa kad nju pročitam ću vidjeti hoću li nabavljati i mangu. Iako, čitao sam Dazaijev The Setting Sun i nisam nešto oduševljen.
Mislio sam uzeti i Tomie, kakvi su vam tu dojmovi?
Evo pročitah Uzumaki. Kreće odlično, s tim da već pred kraj prvog tankobona malo pada. U drugom dijelu se izmjenjuju bolje i lošije priče, dok je treći sav povezan i dovoljno zanimljiv, sve do ipak pomalo razočaravajuće završnice. Vizualno je sve to dosta upečatljivo, s tim da Ito, unatoč sve većim bizarnostima kako radnja odmiče, ne uspijeva stvoriti toliko jezivu atmosferu kao u prvih nekoliko priča. U svakom slučaju, ovo je osjetno bolje od Gjoa i svakako ću pročitati još koji Itov uradak.
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
Ako vam se i nije svidio Gjo ali su vam se svidjele kratke priče na kraju drugog tankobona, ovo mi mogla biti manga za vas. Zbirka kratki horror priča sa najčešće apsurdnim i bizarnim elementima. Po mom mišljenju niti jedna nije u rangu Misterije rasjeda Amigara i dalje jako dobro zna prenosit stravu nemoći, odnosno užas nemogućnosti promjene vlastite sudbine. Od priča, dojmila se posebno Crna ptica.
Na početku, ako je to uopće početak, Tomie ubiju i raskomadaju kolege iz razreda. Tada se ona vraća, kao da se ništa nije dogodilo, te muškarci opet padaju pod njezin utjecaj i postaju marionete. Da bi nakon nekog vremena osjetili potrebu da je ubiju i raskomadaju. Što ne znači, da kad to naprave, i uspiju u tome. Redovito se ona regenerira iz koliko god majušni dio nje ostane. I tu kreću razne zabavne bizarnosti. I to je najjači adut stripa. Da, ima tu i klasičnog Itovog horrora bespomoćnosti ali su te bolesne metastazirajuće bizarnosti ono najbolje. U početku, šok, crtež je bio sasvim drukčiji od njegovih prethodnih radova koje sam čitao (nije ni čudno, ovo su mu raniji radovi). Kasnije on sve više poprima poznati izgled. Iako se cijelo vrijeme radio o Tomie, manga je zapravo sastavljena od više kraćih i često nepovezanih priča koje mogu stajati samo za sebe, pa se ne stiče dojam jedne zaokružene cjeline. Dojam pojačava i to što se radnja (vezna za Tomie) zapravo i ne razvija. Čak je i kraj dosta gorak koliko god pokušava nekako zatvoriti priču.
Darkwood objavljuje mange
Posted - 26/07/2022 : 21:06:00
.jpg)
