Author |
Topic |
grofica Varga
stripovi.com suradnik
Germany
1202 Posts
Member since 15/12/2009 |
Posted - 29/07/2013 : 22:49:40
|
Poll Question:
Pitanje se odnosi na ljude koji uglavnom prate one strip junake kojima jedna priča izlazi u nekoliko nastavaka. Čekate li da izađe cijela priča pa je tek onda u miru pročitate ili kupite i odmah pročitate taj broj pa čekate nastavak? Poll sam nazvala ovako dramatično čisto iz tog razloga što spadam među ljude koji čekaju da izađu svi nastavci. Opravdanje leži u sljedećem - nakon dugačkog psihoanaliziranja same sebe shvatila sam da to proizlazi iz trauma iz djetinjstva u kojima sam često pročitala neki nastavak a da nisam imala ni kraja ni početka. A pravo da vam kažem, mnogi od njih nisu imali ni naslovnicu. I zbog tih trauma imam potrebu pričekati sve nastavke i rijetko mi se dogodi da ću krenuti čitati strip a da nemam sve nastavke.
Da Poll ne bude suhoparan i dosadan možemo malo i čavrljati. Za Zagorovu epizodu Put straha/Nepoznati svijet/Ukleta zemlja trebalo mi je 20 godina da je pročitam u cijelosti. Upravo tako, Put Straha i Nepoznati svijet sam pročitala kao dijete a zadnji nastavak tek prije par godina. U ovom pollu možete slobodno dijeliti slična iskustva pa ćemo se međusobno tješiti oko tih nemilih stripovskih muka na kojima smo bili. I pomognite mi da riješim još jednu traumu, radi se o nekoj epizodi Mr. Noa gdje je njega neki Japanac mučio a ovaj je vikao "No" "No" i navodno je tako dobio nadimak. Kraj tog stripa nikad nisam pročitala. To je bilo toliko davno da iskreno rečeno ni nemam pojma postoji li uopće ta epizoda ili sam možda sanjala. Ako to uistinu postoji i netko zna koje su to epizode neka javi, da i to pročitam da mi srce bude na mjestu. I da jedan dan mogu mirno umrijeti.
|
|
Edited by - grofica Varga on 29/07/2013 23:09:08
|
|
Zagor12
Advanced Member
Croatia
6763 Posts
Member since 23/08/2010 |
|
supermark
stripovi.com suradnik
Croatia
29618 Posts
Member since 06/02/2007 |
|
Deki86
Average Member
Croatia
848 Posts
Member since 07/02/2006 |
Posted - 29/07/2013 : 22:56:45
|
Čemu učestali cliffhangeri na kraju epizoda ako odmah kreneš čitati dalje? Nema većeg gušta nego razmišljati što bi se moglo dogoditi dalje. Treba si dati nekog vremena, mada kada je dobra epizoda onda proklinješ čekanje. I ja sam imao svojih trauma, 15ak godina čekanja da pročitam kraj Mister Noova Sukoba u suton, Zagorovog Voza smrti, Slepila... |
|
|
ZoranC
Senior Member
Germany
1916 Posts
Member since 20/09/2010 |
Posted - 29/07/2013 : 23:08:38
|
Ja procitam odmah prvu epizodu pa kad izadje druga procitam prvu i drugu pa kad izadje treca... Uvijek sam mrzio nastavke. Analogno s groficinom traumom bilo mi je s Ostrvom magle. Tu epizodu sam procitao cim je izasla, a Tajnu gejzira tek u Ludensovom izdanju 100 godina kasnije. I to razdoblje neizvjesnosti mi je unistilo i djetinjstvo i mladost i brak i posao i socijalnost i... |
|
|
grofica Varga
stripovi.com suradnik
Germany
1202 Posts
Member since 15/12/2009 |
Posted - 29/07/2013 : 23:20:51
|
Tehnički problem - uporno editiram "c" u "č" u ponuđenim odgovorima ali mi i dalje izbaci bez kvačice kad postam promjenu. Ali nema veze, neću ubijati vlastitu temu.
OT Kada je izašlo "Ostrvo magle" u ZS? Mislim da bi ZoranC mogao biti rekorder. Rekorderu za nagradu šaljem paketić papirnatih maramica da ima čime brisati suze radosnice jer je napokon pročitao sve nastavke. |
|
|
roby05
Advanced Member
Croatia
3014 Posts
Member since 26/07/2013 |
Posted - 29/07/2013 : 23:21:08
|
A imam jos dobro pamcenje pa citam kako sta izadje,znaci druga opcija.ZS i LMS su bili malo zahvalniji sto se toga tice u odnosu na original izdanja,tj.na reprinte originala. Najvise mrzim kad jedna prica pocinje na npr.69.str. i onda zavrsava za dva broja na 23.str.Bilo je i kod mene slucajeva da ostatak procitam nakon ohoho godina,ali onda ide cijela prica u jednom dahu,eh... |
Evala ti dalmatinski puce,pozdrav tebi s Poljuda Hajduce,nasem moru,galebu i skoju,Boze cuvaj Dalmaciju moju. |
|
|
Brdar
Senior Member
Bosnia and Herzegovina
2770 Posts
Member since 22/10/2003 |
Posted - 29/07/2013 : 23:39:00
|
Citam sve sta mi i kad mi u ruke dođe, ako se potrefe svi nastavci odjednom - super, a ako ne - procitace se kad tad. |
Edited by - Brdar on 30/07/2013 18:51:05 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 29/07/2013 : 23:40:32
|
Čekam da kompletiram čitavu priču, pa je onda čitam. Za epizodu kroz recimo tri broja uzmem 2 - 2,5 sata, najčešće popodne, i smažem je u komadu. Čekanje s razmacima od mjesec dana ne bi imalo smisla jer bih previše zaboravio, a ovako mi je čitateljski doživljaj intenzivniji. U djetinjstvu nisam imao većih trauma, pamtim kad sam ujaku ispod kreveta uzeo Zagorov Odred straha, koji je tada već bio nekih godinu dana star, pa sam dosta dugo čekao do Velikog skoka i zatočenog Zagora. Pamtim i Mr. Noa Tajni agent koji je izišao ljeti, pa sam zbog boravka na otoku propustio Zlokobnu močvaru i Operaciju Posejdon koje sam pročitao par mjeseci kasnije. Onda je bilo lakše jer su nastavci najčešće izlazili tjednim ritmom, a ne mjesečnim kao danas. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
DOMI
Advanced Member
Croatia
5076 Posts
Member since 19/06/2007 |
Posted - 30/07/2013 : 00:10:02
|
Kada sam kupovao takva izdanja, uglavnom sam odmah čitao i bez razloga nestrpljivo čekao sljedeći broj - uvijek se nadao da će teta u kiosku imati barem dan-dva ranije najnoviji broj ...
Sada toga nema jer izdanja koja kupujem čine cjelovitu priču (M.Mystere-Libellus) itd itd
44 godine Alan Forda u HR Specijalno svečano izdanje Alan Forda br.5OO na čak 256 str. već na kioscima
|
• 54 god.Alan Forda u HR • Od 1970.-2017.izdana su 1063 broja (ukljucujuci Klasik, Super KL, Zlatni KL) • • Od 2022.Alan Ford u originalnim tablama formata 17x24 cm u novom kolekcionarskom TOP izdanju • |
|
|
acestroke
stripovi.com suradnik
USA
11652 Posts
Member since 16/04/2009 |
|
DzekDenijels
Senior Member
Serbia
2461 Posts
Member since 26/07/2009 |
|
nagor
Advanced Member
Croatia
12553 Posts
Member since 21/02/2012 |
Posted - 30/07/2013 : 02:20:39
|
Čekam sve nastavke pa onda čitam. Prije nije bilo tako, ali sada se mogu i strpjeti koji mjesec. Znam da na taj način smanjujem jačinu clifhangera, ali bolje biti stoposto u priči jer znaš da ćeš istog dana sve saznati nego čekati mjesec dana i zaboraviti dosta toga i na taj način razvodniti ukupan dojam.
|
|
|
nagor
Advanced Member
Croatia
12553 Posts
Member since 21/02/2012 |
Posted - 30/07/2013 : 02:30:20
|
Inače, kad sam vidio naslov topica, pomislio sam da se radi o nečemu poput ovog ispod. Ako je ovo ispod istina, onda je to jedna od najbrutalnijih i najtužnijih stripovskih priča u povijesti:
quote:
Svi mi koji smo odrastali uz romane, slažemo se da su nam oni djetinjstvo učinili ljepšim i bezbrižnijim. To nažalost nikada neće shvatiti oni koji se nikada na romane nisu ''navukli'', i koji su svoje djetinjstvo proveli uz neke druge ''poroke''. Međutim, šta mislite da li je moguće da su romani uništili nečije djetinjstvo i bili ključni razlog da život dotične osobe u konačnici zbog stripova bude upropašten?
Ja mislim da jeste, i skoro sam u to siguran. Naravno, nisu bukvalno romani upropastili nečiji život, već osobe koje su smatrale da su romani veliko zlo koje djeci treba strogo zabraniti. Pokušat ću ispričati priču iz djetinjstva kojoj sam bio svjedok i u kojoj i ja imam priličan udio, ali hvala Bogu, u njoj nisam glavna uloga.
Znam da se dugi postovi po pravilu ne čitaju već se samo nasumično ''prelete'', pa ću iz tog razloga nastojati biti što kraći i direktniji, premda mi to ovaj put vjerovatno neće poći za rukom jer je priča duga. Da počnem.
U mojoj generaciji je bio jedan tip (zvaću ga M. DŽ., a to su mu inicijali) koji je bio veliki stripoljubac. Išli smo i istu školu i bili smo generacija, samo što je on bio drugo odjeljenje. Bio je miran, tih i povučen, uglavnom potpuno bezazlen tip. Čak je imao i neku manu koja nije bila mnogo izražajna. Danas znam da je to bila vrsta ''tikova''. Donja vilica bi mu se svakih nekoliko desetaka sekundi kretala dole-gore što on vjerovatno nije mogao kontrolirati.
Redovno je navraćao kod mene da mijenjamo romane. Moja mama je bila skoro stopostotno liberalna po pitanju romana, i imao sam punu slobodu po tom pitanju. Kod njega nije bio isti slučaj, ali o tome malo kasnije. Ulazio bi mi u kuću i odmah kibicirao Zagorove romane koji sam imao priličan broj. To je bio period u kojem sam još uvijek gajio iluzije da ću sakupiti sve ZS i LMS romane, tako da sam u kolekciji znao imati i skoro 800 brojeva. On je bio veći strateg od mene i mnogo lukaviji, pa se odmah u početku fokusirao na sakupljanje isključivo Zagora. Zbog toga sam mu često davao Zagore za druge romane. Nudio je mnogo Blekovih, Markovih i drugih romana za jedan Zagorov. Tada sam mislio da mi se to isplati, jer sam velikom brzinom povećavao kolekciju.
Govorio mi je o svojoj kolekciji, ali je nikada nisam vidio svojim očima. Sve do jednog dana kada me je pozvao sebi u kuću. Sjećam sa da je od roditelja dobio ''specijalnu propusnicu'' za mene, a nikad nisam saznao kako ju je dobio. Možda je u školi malo popravio icjene jer je s tim uvijek imao problema. Roditelji su mu branili romane i uvijek su ih smatrali ključnim razlogom njegovih slabih ocjena u školi, što je naravno bila velika glupost. Uglavnom, ušao sam u njegovu sobu, te mi je otvorio vrata donjeg dijela ormara. Ostao sam bez teksta!!! Ne znam koliko je bilo brojeva ali ih je bilo mnogo. Skoro su stopostotno bili glanceri. Sjećam se da sam tada kod njega vidio komplet ''Svemirska braća'', legendarne epizode koju ja nikad nisam uspio kompletirati.
Bilo je tu svega i svačega. Ja sam se skoro izgubio, neću reći od zavisti, već jednostavno od tuge jer ja nisam imao svo to blago. Ne znam kako sam doteturao do kuće, ali znam da sam bio kao uboden. Možda je taj pogled na tu predivnu kolekciju Zagora i bio ključni motiv da se i ja fokusiram samo na prikupljanje Zagora i kasnije Mister-Noa.
Dani su prolazili, a on je svoju kolekciju samo uvećavao. Bio je neumoran, stalno je hodao u potrazi za novim brojevima. Bog zna koliko je stotina (možda i hiljada) kilometara prešao u potrazi za Zagorovim epizodama, i uvijek je bio korak ispred mene. Ja mu nisam bio ni do koljena. Jednostavo nisam mogao shvatiti gdje je i kako uvijek uspio da nabavi neki novi glaner i da me nanovo oneraspoloži...
Tako je bilo sve do jednog kobnog dana kada sam čuo strašnu vijest. Nakon jednog odlaska u školu na informacije, mama mu se izuzetno razljutila zbog slabih ocjena, te je odlučila da sto puta izrečenu prijetnju praktično sprovede u (ne)djelo. Došla je kući i sve Zagore izbacila napolje. Potpalila je vatru i uništila sve i jedan broj! To mora da je bila velika vatra. Šta mislite kako se osjećao moj jadni prijatelj? Zamislite jadnog dječaka od nekih 12-13 godina kako zaključan u sobi čuje pucketanje vatre koja nemilice guta plod njegovog dugogodišnjeg rada? (Možda je sve gledao kroz prozor) Stotine sati rada, nade i straha, pretvara se u pepeo. Siguran sam da je preživio jednu veliku noćnu moru koja će obilježiti njegov život, jednom zauvijek.
Roditelji to nisu kontali. Ja bi ih nazvao primitivnim seljačinama koje su svome djetetu nanijeli toliko boli koje ja ne bih poželio ni svome neprijatelju, a kamoli vlastitom djetetu. Hvala Bogu kada ja nisam imao takvu mamu (oca nisam imao, rođen sam tek nakon njegove smrti).
Međutim, M.Dž. se nije predao. Iako od toga dana više nije bio isti, ipak je opet počeo da sakuplja Zagora. Krenuo je s nule, i vjerovali ili ne, u relativno kratkom vremenu je u velikoj mjeri obnovio izgorjelu kolekciju. Mislim da me nije bio stigao jer sam se i ja posvetio samo Zagoru i Mister –No-u. Preuzeo sam njegovu taktiku i životnu filozofiju, te sam sve junake davao za ova dva spomenuta. Broj romana se smanjivao ali je kvalitet kolekcije rastao. Redovno je navraćao kod mene i nastavljao raditi ono što je najbolje znao: sakupljati i arhivirati Zagora.
Ali budućnost mu je donijela nova iskušenja i duševnu patnju. Vjerovali ili ne, tragediju koju sam maloprije opisao, doživio je još jednom, nekako pred rat. Roditelju su mu po drugi put spalili obnovljeno kolekciju! Ne znam šta je ovaj put bio razlog, ali vjerovatno ocjene kao i prvi put. Od tada više M.DŽ.-a, nisam prepoznavao.
Počeo je neki svoj novi život. U općoj ekonomskoj i ratnoj krizi, prvo su došle cigarete, pa alkohol pa i ''trava''. Iako smo skoro postali stranci, ipak me svaki put pri susretu pozdravljao riječima ''đe si''. Na sve to, mobiliziran je pred sami kraj rata i prošao tešku obuku. Ja sam to izbjegao jer sam bio mlađi od njega godinu dana ili samo nekoliko mjeseci, (bili smo različito godište -on '76 a ja '77) iako smo išli u istu generaciju. U krvavom bratoubilačkom ratu i Bosanskoj krajini je bilo svega. On je završio na pogrešnoj strani i u pogrešnoj armiji koja je bila izdajnička. To naravno nije bila njegova greška niti njegov izbor, već samo ''prst sudbine'' koji mene hvala Bogu nije pritisnuo. Uglavnom, skoro pred Dejton, teško je ranjen i jedva je preživio. Nakon rata se vratio drogi koju je uživao sve do zločina kojeg će počiniti. Postao je jako agresivan i nasilan, pogotovo kada se napije. Po gradu je stalno pravio probleme, i psihički je skroz ''odlijepio''. Sada se više nismo ni pozdravljali. Prošao bi pored mene kao mumija i ne bi prozborio ni riječi. Iskreno, bojao sam ga se jer je bio totalno nepredvidiv. Jednom je po gradu polupao nekoliko centralnih izloga pa ga je policija po ko zna koji put privela. Roditelji su bili u stalnom strahu jer je kod kuće pravio najviše problema. Pričali su mi ljudi iz čaršije u koje imam povjerenje, da je jednom za sitnu opkladu potpuno go protrčao gradom!
A onda se i to desilo. To je bila glavna vijest tog dana. M.DŽ. je nožem na smrt izbo svog jarana, narkomana kao i on. Dvadeset sedam puta ga je uboo kuhinjskim nožem, i onda otišao u obližnju kafanu da se napije. Ni za ubicom ni za ubijenim niko nije mnogo žalio. Ubijeni je bio teški kriminalac i narkoman koji je bio na teretu cijelom gradu i društvu uopće, a ubica isto tako. Roditelji su ga se ''riješili'' na duže vrijeme, a možda i zauvijek. To se desilo prije par godina, i od tada prijatelja iz djetinjstva više nisam vidio niti sam išta u vezi njega čuo. Povremeno mu vidim starijeg brata, ali mi nezgodno da išta pitam.
Nakon svirepog ubistva svi koji su M. DŽ.-a poznavali iz djetinjstva, čudili su se šta se desilo s tim nekad mirnim i povučenim dječakom iz komšiluka. Šta je to što ga je za relativno kratko vrijeme preobrazilo u nasilnog i napasnog tipa od kojeg je zazirao cijeli grad, pa i svi mi koji smo djetinjstvo proveli s njim? Svi su imali neke svoje teorije i skoro stopostotno su to vezali za traume iz rata. Međutim, ja imam svoju teoriju. Njegov problem je nastao prije rata, a rat je samo finalizirao totalni razumski krah koji je nastao onog trenutka kada je vidio i čuo kako mu u plamenu nestaje Zagorova vrijedna kolekcija. Zagor i Čiko su gorjeli na lomači, a on im nije mogao pomoći. Kako bi se vi osjećali? Kasnije je istu traumu doživio još jednom, a onda je došao rat...
Ne znam u kakvom bosanskom kazamatu leži moj drug. Vjerovatno je to neki zatvor za psihičke bolesnike (ako takav uopće kod nas postoji). Samo Bog zna šta sve tamo proživljava. Odavno mi je na um pala jedna ideja, ali će se najvjerovatnije sve zadržati samo na ideji, jer život nije film niti roman sa sretnim završetkom. Nešto sve mislim, da mu je sada, nakon toliko godina bez romana, pokloniti cijelu kolekciju Zagora (najbolje bi bilo da je to ZS i LMS jer je ta edicija obilježila njegovo djetinjstvo), kako bi se osjećao? Da li bi se desilo čudo, i da li bi njegova duša i um opet progledali? (kao što je progovorila ona djevojka u Zagorovom romanu ''Tajna manastira'' i ''Živi zakopani'') Da li bi mu se na lice barem za trenutak vratio dječački osmjeh a dušom zavladao osjećaj neizmjerne radosti koju smo mi osjećali kada bi se nekim čudom uspjeli dokopati nekog Zagorovog romana, niske cijene i broja? Ne znam, ali mislim da ne bi. Kako rekoh, život često nije bajka a traume iz djetinjstva se baš i ne liječe tako lako. Ipak, da imam priliku, možda bi mu poslao barem DVD-ove na koje bih spržio čitavu kolekciju, ali ko zna da li bi je imao priliku pregledati jer sigurno nema pristup računaru.
Eto to je bila priča o mom drugu kojem su po mom skromnom mišljenju roditelji uništili djetinjstvo, a samim tim i život. O njemu često mislim, a ovo je jedan vid prisjećanja na njega. To vjerovatno nikada neće saznati, ali sam s vama podijelio teret koji me tišti. Možda će nekom ove riječi biti od koristi.
Izvor: http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=38125&whichpage=18 |
|
|
Vlaadisha
Advanced Member
USA
3512 Posts
Member since 21/07/2004 |
Posted - 30/07/2013 : 03:32:29
|
Pre desetak godina sam pokupovao gomilu random nastavaka koje nisam uspeo da nabavim kao klinac... i razocarao se u sve do jednog. Valjda su vremenom moja ocekivanja rasla a ukus se promenio od kad sam imao 10 godina. quote: Originally posted by grofica Varga
I pomognite mi da riješim još jednu traumu, radi se o nekoj epizodi Mr. Noa gdje je njega neki Japanac mučio a ovaj je vikao "No" "No" i navodno je tako dobio nadimak. Kraj tog stripa nikad nisam pročitala. To je bilo toliko davno da iskreno rečeno ni nemam pojma postoji li uopće ta epizoda ili sam možda sanjala. Ako to uistinu postoji i netko zna koje su to epizode neka javi, da i to pročitam da mi srce bude na mjestu. I da jedan dan mogu mirno umrijeti.
Davno bilo, ali recimo LMS 888-891? |
moji crteži |
|
|
Rahazlam
Advanced Member
Croatia
3404 Posts
Member since 13/07/2013 |
|
selanne
stripovi.com suradnik
Bosnia and Herzegovina
7652 Posts
Member since 11/09/2009 |
Posted - 30/07/2013 : 06:50:36
|
Sve po redu, nema čekanja. Ako zaboravim što se događalo, uvijek ima ponovo pročitati. |
Where other men blindly follow the truth, remember - nothing is true. Where other men are limited by morality or law, remember - everything is permitted. We work in the dark to serve the light. We are assassins! Nothing is true, everything is permitted. |
|
|
Opti
stripovi.com suradnik
Vatican City
4533 Posts
Member since 06/07/2009 |
Posted - 30/07/2013 : 07:56:00
|
Mislim da je ovaj MN u pitanju Samuraj Saiko, ali nisam siguran. |
Rindfleischetikettierungsüberwachungsaufgabenübert ragungsgesetz!! |
|
|
selanne
stripovi.com suradnik
Bosnia and Herzegovina
7652 Posts
Member since 11/09/2009 |
Posted - 30/07/2013 : 08:06:37
|
Da, baš epizode koje je Vlaadisha naveo, kad zaglavi u Kini, a izvuče ga ona cura. |
Where other men blindly follow the truth, remember - nothing is true. Where other men are limited by morality or law, remember - everything is permitted. We work in the dark to serve the light. We are assassins! Nothing is true, everything is permitted. |
|
|
velka031
Advanced Member
Croatia
17008 Posts
Member since 18/03/2010 |
|
zagor fan
New Member
Croatia
163 Posts
Member since 09/03/2011 |
|
piquet
Senior Member
Croatia
1592 Posts
Member since 15/03/2003 |
Posted - 30/07/2013 : 10:18:37
|
quote: Originally posted by ZoranC
Ja procitam odmah prvu epizodu pa kad izadje druga procitam prvu i drugu pa kad izadje treca... Uvijek sam mrzio nastavke. Analogno s groficinom traumom bilo mi je s Ostrvom magle. Tu epizodu sam procitao cim je izasla, a Tajnu gejzira tek u Ludensovom izdanju 100 godina kasnije. I to razdoblje neizvjesnosti mi je unistilo i djetinjstvo i mladost i brak i posao i socijalnost i...
čitam odmah...ali interesantno i meni je tajna gejzira nastavak koji sam tražio i čekao...ostrvo magle sam dobio kod prijatelja...a tajnu gejzira tek kada je dnevnik počeo izdavati one "specijale" tj reprinte starih priča. |
"I kako se može razaznati je li neciji jezik iskren, ako mu ne gledamo u lice dok govori i ako ne slušamo zvuk njegovih rijeci?" |
|
|
bjelolasica
stripovi.com suradnik
Croatia
5106 Posts
Member since 30/08/2009 |
|
zlatko900
Average Member
944 Posts
Member since 28/01/2012 |
Posted - 30/07/2013 : 10:47:47
|
U djetinjstvu sam odmah čitao šta mi je došlo u ruke,a valjda sam bio takve sreće da nisam dugo čekao na nastavak,bilo da ga kupujem,mijenjam ili samo posudim za čitanje. Sada imam popriličan broj stripova koje 90% i ne pročitam,nego ih imam iz jednostavno emotivnih razloga-kad ih provučem kroz prste da me malo vrate u bezbrižno djetinjstvo,jer se svakoga sjećam gdje-kada-i kako mi je obilježio pojedinu životnu epizodu. Epilog-prerastao sam stripove i morala bi biti strahovito napeta i zanimljiva epizoda da bi me držala u neizvjesnosti dok ne izađe nastavak,bez obzira o kojem se junaku radilo. |
|
|
zlatko900
Average Member
944 Posts
Member since 28/01/2012 |
Posted - 30/07/2013 : 10:58:06
|
A što se samih trauma tiče-neznam ima li koga da ih nije imao. Ja osobno-od zabranjivanja roditelja, nevraćanja onih koje posudim prijateljima za čitanje,a kada ih i vrate(ako ih vrate) nisu više kakvi su bili jer se to gužva,mota... Pa onda kidanja naslovnica od očeve strane ako se kojega dočepa,jer ih je mrzio,pa sve do provale u kuću,kad mi je susjed ušao kroz prozor u sobu i odneo koliko je mogao u rukama ponijeti... Sreća pa sam ga brzo skužio,pa je vratio. A bilo je i pozitivnih strana-kad nabavim neki broj koji sam dugo tražio,i to još dobro očuvan,pa kad mi je školski odlazio u australiju,pa mi ostavio svoju kolekciju... Sve u svemu-kad stavim na vagu-sve je to tu negdje. A pamti se samo bezbrižno djetinjstvo kroz koje sam prolatio uz stripove. |
|
|
acestroke
stripovi.com suradnik
USA
11652 Posts
Member since 16/04/2009 |
Posted - 30/07/2013 : 13:09:23
|
quote: Originally posted by grofica Varga I pomognite mi da riješim još jednu traumu, radi se o nekoj epizodi Mr. Noa gdje je njega neki Japanac mučio a ovaj je vikao "No" "No" i navodno je tako dobio nadimak. Kraj tog stripa nikad nisam pročitala. To je bilo toliko davno da iskreno rečeno ni nemam pojma postoji li uopće ta epizoda ili sam možda sanjala.
Grofice, evo ti naslovnica te price. Originalni naslov ove epizode u italiji je "Moje ime je Mister No". Libellus ce je sigurno tako prevesti kad je budu objavili.
|
http://www.acestroke.blogspot.com |
|
|
Topic |
|