quote:

---

Originally posted by mogorovic

Talijančić, ustvari, ima problem sa očiglednom impulzivnošću. Nesuzdržanom željom da što prije završi strip. Imam njegovog Bornu, Neretljanskog ratnika, vidio sam i kadrove i stranice Hammerfalla, a eto, priliku i pratiti ovaj početak Posljednje granice. Od trojca koji radi ovaj strip (scenarist, crtač i kolorist), Talijančić je, nažalost, najslabija karika. Milko Peko se, inače početnik u scenarističkom stripovskom izražavanju (iako cjeloživotni konzument i kolekcionar stripova s nevjerojatnom kolekcijom stripova), pokazao veoma nadobudnim i studioznim scenaristom, sa izraženom željom dociranja čitatelja kroz strip, čemu svjedoče brojne fusnote, kojima i izvan naracije stripa želi objasniti bitne pojmove iz života nepoznatog zapada onoga vremena. To je rijetkost danas, nekada zabilježena kao pojavnost u najboljim starijim serijalima francusko-belgijske škole. Kolorist je odradio lavovski dio posla na onim dijelovima stripa koji, očito, Talijančića nikada nisu zanimali, a to je - pozadina! Čovjek je doslovce "oslikao" (a ne kolorirao!) kompletne vodene površine (mora i rijeke), sva neba i livade. Netko bi mogao reći da je to i dogovor autorske trojke, međutim, tko je vidio ranije Talijančićeve radove, svjestan je da je to rezultat crtačeve površnosti. Za Borisa je definitivno jasno jedno. A, to je, da njega prvenstveno zanimaju kostimirani srednjovjekovni likovi, oklopi, štitovi, oružja, vojne i konjske opreme, u statičnim ili dinamičnim pozama, osobito u masovnim scenama bitki. Sve ostalo ga ne zanima! Jer, kako objasniti, da crtač, koji se istinski potrudi prostudirati srednjovjekovnu odjeću i opremu starih Hrvata, Avara, Vikinga, a eto i ranih osvajača divljeg zapada, crta šume u pozadini na đačkoj razini, kao zašarane klupčaste oblike, sa nekakvim neuvjerljivim nožicama, koje bi trebale biti debla (pogledajte, recimo zadnjih nekoliko stranica Neretljsnskog ratnika). Na isti način prikaže litoralnu obalu Makarskog primorja, na kojem se bitka odigrala, kao nesuvislu aglomeraciju kongulastog kamenja, kakvog nigdje nema na srednjodalmatinskoj obali, a sam je iz tog kraja (živi nekoliko kilometara od mjesta odigravanja bitke protiv Mlečana!). Također je njegovo more (valovi, na primjer) čisti izraz brzine i površne, neodoljive želje da prijeđe na sljedeću sliku, gdje će guštati u crtanju svog novog viteza s mačem u ruci. Strip je umjetnost za strpljive. Zbog toga je Talijančić, kao nositelj ovog stripa, samo dobar crtač, ne odličan (čak niti vrlo dobar). Pogledajmo, recimo, jednog Julesa, ili Bekera, u iscrtavanju studiozno proučenih elemenata pozadine, osobitno arhitekture. Kakvi su zamci i zidine u Zaviši, a kakve je splitske zidine u Neretljanskom ratniku Talijančić nacrtao? Da ne govorimo o vanperspektivnim črčkarijama starohrvatskih neretljanskih naselja (odmah na prvoj stranici Ratnika!), kao i površno naivno nacrtanoj krčmi u Posljednjoj granici, sa diletantski (opet đački) nacrtanim škurama na prozorima, bočnim prozorom izvan linije onih na glavnom pročelju, a da o perspektivi ne govorimo! Ponavljam, kolorist spašava ovaj strip, on je dobitna kombinacija ovog uratka, stoga mu je mjesto u Strip reviji. Sve ovo, naravno, ne znači da Talijančić na treba crtati i objavljivati stripove. Na koncu konca, tko mu može osporiti činjenicu da za Dupuis crta Hammerfall!? Potencijal, i to međunarodni očigledno ima. Ali, nije ništa više od jednog dobrog crtača. Slažem se i s primjedbom o kopiranju Hermannovih kadrova, ali i s činjenicom da se, kako se čini, strip crta samo zbog tih nekoliko kadrova! Kako objasniti, opet na primjeru Neretljanskog ratnika, onu nesuvislu, zbrljanu zadnju stranicu, na kojoj je, u jednoj sporednoj sličici, prikazana smrt, odnosno pogibija mletačkog dužda Petra I Candiana. Pravi autor (tu je i Pekina pogreška!) morao bi shvatiti bit i povijesne posljedice te pogibije, pa prikazati agoniju mletačkog tlačitelja kroz kadrove na čitavoj jednoj stranici. Da ne govorimo o upropaštenom zadnjem kadru, gdje se s uzvisine vidi bojno polje "post festum", zagrađeno s dva nepotrebna dijaloška kadra, koji su apsolutno uništili završetak čitave priče.

---

quote:

---

Originally posted by mogorovic

Talijančić, ustvari, ima problem sa očiglednom impulzivnošću. Nesuzdržanom željom da što prije završi strip. Imam njegovog Bornu, Neretljanskog ratnika, vidio sam i kadrove i stranice Hammerfalla, a eto, priliku i pratiti ovaj početak Posljednje granice. Od trojca koji radi ovaj strip (scenarist, crtač i kolorist), Talijančić je, nažalost, najslabija karika. Milko Peko se, inače početnik u scenarističkom stripovskom izražavanju (iako cjeloživotni konzument i kolekcionar stripova s nevjerojatnom kolekcijom stripova), pokazao veoma nadobudnim i studioznim scenaristom, sa izraženom željom dociranja čitatelja kroz strip, čemu svjedoče brojne fusnote, kojima i izvan naracije stripa želi objasniti bitne pojmove iz života nepoznatog zapada onoga vremena. To je rijetkost danas, nekada zabilježena kao pojavnost u najboljim starijim serijalima francusko-belgijske škole. Kolorist je odradio lavovski dio posla na onim dijelovima stripa koji, očito, Talijančića nikada nisu zanimali, a to je - pozadina! Čovjek je doslovce "oslikao" (a ne kolorirao!) kompletne vodene površine (mora i rijeke), sva neba i livade. Netko bi mogao reći da je to i dogovor autorske trojke, međutim, tko je vidio ranije Talijančićeve radove, svjestan je da je to rezultat crtačeve površnosti. Za Borisa je definitivno jasno jedno. A, to je, da njega prvenstveno zanimaju kostimirani srednjovjekovni likovi, oklopi, štitovi, oružja, vojne i konjske opreme, u statičnim ili dinamičnim pozama, osobito u masovnim scenama bitki. Sve ostalo ga ne zanima! Jer, kako objasniti, da crtač, koji se istinski potrudi prostudirati srednjovjekovnu odjeću i opremu starih Hrvata, Avara, Vikinga, a eto i ranih osvajača divljeg zapada, crta šume u pozadini na đačkoj razini, kao zašarane klupčaste oblike, sa nekakvim neuvjerljivim nožicama, koje bi trebale biti debla (pogledajte, recimo zadnjih nekoliko stranica Neretljsnskog ratnika). Na isti način prikaže litoralnu obalu Makarskog primorja, na kojem se bitka odigrala, kao nesuvislu aglomeraciju kongulastog kamenja, kakvog nigdje nema na srednjodalmatinskoj obali, a sam je iz tog kraja (živi nekoliko kilometara od mjesta odigravanja bitke protiv Mlečana!). Također je njegovo more (valovi, na primjer) čisti izraz brzine i površne, neodoljive želje da prijeđe na sljedeću sliku, gdje će guštati u crtanju svog novog viteza s mačem u ruci. Strip je umjetnost za strpljive. Zbog toga je Talijančić, kao nositelj ovog stripa, samo dobar crtač, ne odličan (čak niti vrlo dobar). Pogledajmo, recimo, jednog Julesa, ili Bekera, u iscrtavanju studiozno proučenih elemenata pozadine, osobitno arhitekture. Kakvi su zamci i zidine u Zaviši, a kakve je splitske zidine u Neretljanskom ratniku Talijančić nacrtao? Da ne govorimo o vanperspektivnim črčkarijama starohrvatskih neretljanskih naselja (odmah na prvoj stranici Ratnika!), kao i površno naivno nacrtanoj krčmi u Posljednjoj granici, sa diletantski (opet đački) nacrtanim škurama na prozorima, bočnim prozorom izvan linije onih na glavnom pročelju, a da o perspektivi ne govorimo! Ponavljam, kolorist spašava ovaj strip, on je dobitna kombinacija ovog uratka, stoga mu je mjesto u Strip reviji. Sve ovo, naravno, ne znači da Talijančić na treba crtati i objavljivati stripove. Na koncu konca, tko mu može osporiti činjenicu da za Dupuis crta Hammerfall!? Potencijal, i to međunarodni očigledno ima. Ali, nije ništa više od jednog dobrog crtača. Slažem se i s primjedbom o kopiranju Hermannovih kadrova, ali i s činjenicom da se, kako se čini, strip crta samo zbog tih nekoliko kadrova! Kako objasniti, opet na primjeru Neretljanskog ratnika, onu nesuvislu, zbrljanu zadnju stranicu, na kojoj je, u jednoj sporednoj sličici, prikazana smrt, odnosno pogibija mletačkog dužda Petra I Candiana. Pravi autor (tu je i Pekina pogreška!) morao bi shvatiti bit i povijesne posljedice te pogibije, pa prikazati agoniju mletačkog tlačitelja kroz kadrove na čitavoj jednoj stranici. Da ne govorimo o upropaštenom zadnjem kadru, gdje se s uzvisine vidi bojno polje "post festum", zagrađeno s dva nepotrebna dijaloška kadra, koji su apsolutno uništili završetak čitave priče.

---