forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 Stripovi
 Bonelli
 Darkwood izdaje Siročad (SBE Orfani)
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Previous Page
Author Previous Topic Topic Next Topic
Page: of 7

Bat Baterton
Average Member



Serbia
782 Posts

Member since 10/08/2010

Posted - 26/06/2017 :  21:38:50  Show Profile Show Extended Profile  Send Bat Baterton a Private Message  Reply with Quote
Druga polovina serijala je za koplje bolja od prve, a i prvih 6 brojeva su mi dobri. Slobodno mogu da kažem da je ovo, uz Karavan, najbolji miniserijal koji smo imali prilike da čitamo iz Bonelija.

I ne bih se ovde složio sa kasperom da nema odlične epizode. Broj 8 mi je vrhunska, a i 11 je baš baš jaka. Zanimljivo mi je to kako se uopšte nisu detaljnije bavili Džonasovom odlukom da likvidira Raula. U drugoj polovini serijal je otišao u mnogo teže teme i scene borbe su postale prilično brutalnije. Tako je i na bukvalan način prikazano odrastanje glavnih junaka i ozbiljnost njihovih (ne)dela. Pripovedanje je sjajno i često se mnogo više govori slikama nego tekstom, što čini da se ovaj strip veoma brzo čita. Ali ne smeta to ni najmanje i mislim da je dobro izbalansirano. Pritom, stripovi koje su radili Mamukari i Kavenago su pravo uživanje u crtežu, Kavenago je sa brojem 11 pokidao.

Ovo je odličan strip. Prava je šteta što nije bolje prihvaćen. Ako su nastavci bar približno dobri, voleo bih da ih vidim. Ako nisu, nema veze, i ovo je sjajno što smo imali prilike da pročitamo. Apsolutna preporuka!
Go to Top of Page

Manny
Starting Member



63 Posts

Member since 21/08/2011

Posted - 27/06/2017 :  00:09:53  Show Profile Show Extended Profile  Send Manny a Private Message  Reply with Quote
Sad još samo da ubedimo Darkwood da urade drugu sezonu.
Go to Top of Page

wesskowaz
Advanced Member



Serbia
4357 Posts

Member since 10/07/2007

Posted - 27/06/2017 :  10:44:43  Show Profile Show Extended Profile  Send wesskowaz a Private Message  Reply with Quote
Pa bice druga sezona, to se valjda ne dovodi u pitanje.

Trobok, Trobok...
E, jbg...

https://striposlavija.blogspot.com/
Go to Top of Page

solar
Moderator



Croatia
14145 Posts

Member since 16/03/2004

Posted - 13/08/2017 :  19:46:20  Show Profile Show Extended Profile  Send solar a Private Message  Reply with Quote
Gigi Cavenago u Nišu potpisuje primjerke Siročadi
Go to Top of Page

solar
Moderator



Croatia
14145 Posts

Member since 16/03/2004

Posted - 23/12/2017 :  11:46:09  Show Profile Show Extended Profile  Send solar a Private Message  Reply with Quote
Recenzija prvog broja Siročadi:

Go to Top of Page

Deers
Advanced Member



Croatia
5716 Posts

Member since 29/03/2004

Posted - 23/12/2017 :  12:05:42  Show Profile Show Extended Profile  Send Deers a Private Message  Reply with Quote
Mislim da ću se ponovit ali smatram da ne postoji "prvi" broj Siročadi. Cijela sezona je zapravo jedna jedina priča ispričana kroz poglavlja.

"Trzaj mišica i nad prazninom sam."
Go to Top of Page

solar
Moderator



Croatia
14145 Posts

Member since 16/03/2004

Posted - 04/05/2018 :  14:44:12  Show Profile Show Extended Profile  Send solar a Private Message  Reply with Quote
Nakon apokalipse uzrokovane eksplozijom za koju je odgovorna izvanzemaljska sila, cijelo čovječanstvo je u opasnosti, a jedina nada su djeca, koja nakon posebne obuke postaju elitni-vojnici specijalizirani za uništavanje neprijatelja.


Siročad #1 - Siroti mali ratnici




Scenarij: Roberto Recchioni
Crtež: Emiliano Mammucari
Kolor: Lorenzo De Felici i Annalisa Leoni
Naslovnica: Massimo Carnevale




Kako nastaviti sa životom nakon što pola planete ode u zrak a zajedno s njom i cijela vaša obitelj?

Izbora nema. Do jučer bezbrižna djeca, sakupljena iz raznih krajeva uništene Zemlje suočavaju se sa surovom stvarnošću gdje njihove muke tek počinju, sigurno je jedino da sigurnosti nema, a preživjet će samo oni najotporniji.



Ovo je premisa za prvu epizodu Siročadi (Orfani u talijanskom originalu), sezonski serijal koji će bez sumnje biti upamćen kao događaj od povijesne važnosti u životu Bonellijeve izdavačke kuće osnovane davne 1941. godine jer u pitanju je prvi mjesečni serijal koji izlazi u koloru. Do sada je taj tretman bio rezerviran za jubilarne, obljetničarske brojeve, u novije vrijeme i za specijalna izdanja izvan redovne serije ili reprinte Teksa. Ipak, sve su to iznimke, jer jedna je stvar bojati reprinte ili specijalna izdanja već poznatih i uspješnih junaka, a potpuno je druga ući u rizik sa nečim novim i nepoznatim. Taj su teret na svojim leđima iznijeli tvorci serijala, scenarist Roberto Recchioni i crtač Emilliano Mammucari.

Kako je uopće došlo do toga?


Serijali, mini-serijali, sezonski serijali

Uz neke manje iznimke, Bonelli je desetljećima slijedio jednaku izdavačku formulu i objavljivao tzv. beskonačne serijale poput Teksa, Zagora ili Martija gdje nema unaprijed zacrtanog kraja, osim onog uzrokovanog potencijalnim padom zainteresiranosti publike. Ipak, vremena se mijenjaju, tržište konstantno evoluira tako je Sergio Bonelli početkom 2000-tih godina, nakon pozitivnog iskustva s Geom Luce Enocha, a na inicijativu tadašnjeg glavnog urednika izdavačke kuće Maura Marchesellija, pristao na eksperiment s mini-serijalima (Brad Barron, Demian, Caravan, itd.)

To je bez sumnje bilo zanimljivo i pozitivno iskustvo, prekinula se era besmrtnih i nepromjenjivih junaka a iz toga se rodila veća kreativna sloboda jer autori više nisu morali biti toliko opterećeni sa idejom beskonačnog ponavljanja i nepromjenjivošću glavnih likova koji se potvrđuju iz epizode u epizodu. Stvari su se pomaknule u nekom novom pravcu i formirao se određeni dio publike koji je spreman za nešto drugačije.

Osim takvih pozitivnih stvari koje su mini-serijali donijeli Bonelliju i strip sceni, bilo je i onih manje dobrih. Pripreme koje prate takav projekt u suštini su identične onima kod serijala na duge staze; vrijeme produkcije nije smanjeno u većoj mjeri, a u ekonomskom smislu rizik je sličan, gotovo i veći, jer je u slučaju neuspjeha izdavaču puno teže prekinuti ranije od predviđenog kad je već na početku čitatelju obećan točno određen broj epizoda. U slučaju da neki mini-serijal bude jako uspješan opet treba prekršiti obećanje i produžiti ga iz financijskih razloga, znači izdavač samom sebi stavlja ograničenja koja ga sputavaju.

Tu dolazimo do Roberta Recchionija koji 2003. godine pokreće vlastitog junaka - John Doe, u suradnji sa jednom od manjih izdavačkih kuća (Eura Editoriale). Oni se nisu odlučili ni za jedan od ova dva modela, nego su krenuli sa nešto drugačijim sezonskim konceptom poput američkih tv serija, gdje određeni projekt dobije narudžbu za recimo 12 ili 24 epizoda te se produžava ili ukida ovisno o rezultatima. Na taj način se dobiva najbolje od oba svijeta, jer ukoliko je serijal uspješan izdavačka kuća ga može (ako to želi) produžavati, a sa druge strane postoji velika kreativna sloboda jer je jedna sezona dovoljna da se ispriča kompleksna i zaokružena priča. Ta formula se pokazala uspješnom jer je na tom principu John Doe doživio četiri sezone sa ukupno 99 epizoda od kojih je zadnja izašla u sedmom mjesecu 2012. godine.


Siroti mali ratnici

I tako 2013. godine u desetom mjesecu na kioske u Italiji stiže prvi broj Siročadi. Prva sezona ističe se po odluci da se svaka epizoda podijeli na dva vremenska toka: prošlost i budućnost. Tako u prošlosti, neposredno nakon razornog napada, pratimo proces koji od djece stvara vojnike, a u budućnosti pratimo odrasle likove kako kreću u borbu protiv izvanzemaljskog neprijatelja.

Čim otvorite strip suočeni ste sa snažnim vizualnim dojmom. Lijep dan kojeg obitelji s djecom provode na igralištu u parku presjeca munja koja prži oči a onda puca grom koji razbija bubne opne…



Slijepi i gluhi – gorimo…

Apokalipsa… ali tu nema previše vremena za sentimentalnost, čudom preživjela djeca odmah su izložena nemilosrdnosti situacije koja ih zatiče u kampu za obuku gdje profesorica Jasna Jurić i pukovnik Takeši Nakamura imaju zadatak od njih napraviti strojeve za ubijanje koji će biti sposobni uništiti uzročnike katastrofe. Ali kako od krhkih i emocionalno zgaženih dječaka i djevojčica napraviti snažne i skoro nepobjedive elitne-vojnike? Taj put sazrijevanja je jedan od nosivih stupova ovog serijala koji će u 12 brojeva protagoniste provesti kroz sito i rešeto.

Nakon kratkog uvodnog predavanja u kampu, djecu su bez trunke samilosti otpremili u divljinu i ostavili ih da se snađu. Iza svega stoji Jurićkino razmišljanje da takve psihički osakaćene osobe nemaju puno milosti ili straha i zbog toga su najpogodnije za preodgoj a tu je i divlja priroda koja će ionako obaviti prvu selekciju.

Takvo stresno i nemilosrdno okruženje je i više nego prikladno da na površinu izađu sve karakterne osobine djece. Ringo se odmah nameće kao prgavac koji drskim ponašanjem pokušava prikriti vlastitu ranjivost. Džonas je odlučan i smiren, slično kao Žuno i njezin brat Ektor koji se vrlo brzo nameće kao vođa grupe. Tu su i dvojica dječaka iz Madrida: Rej nepovjerljivog i samotnog karaktera, te Feliks koji je sramežljiv i pomalo razmažen. Najmlađa, i na prvi pogled, najkrhkija je Sem, a Ringo je odmah na prvu smatra derištem pa je počinje zvati Derle. Njihove kratke svađe vrlo brzo su prekinute samom težinom situacije i ovi karakterno jači odmah preuzimaju stvari u svoje ruke i pokušavaju napraviti plan kako da se živi dovuku do kampa.



(spojleri)

Zadatak je težak sam po sebi i nije bilo zagarantirano da će svi doći nazad, ali okrutnost njihovih gospodara ne pozna granica. U momentu koji je puno više moralno nego tjelesno perverzan, Jasna Jurić i Takeši Nakamura odlučuju djecu podvrgnuti drugoj fazi testa koja se sastoji od napada krvoločne, pobješnjele živine u obliku medvjeda. Tu do punog izražaja dolazi Ektorovo herojstvo koji žrtvuje samog sebe da bi svojoj sestri i ostalima iz grupe dao vremena da pobjegnu i smisle način kako da ubiju beštiju. Tim činom Recchioni poručuje kako nitko i ništa u ovom serijalu nije siguran. Nakon toga, duhovno i tjelesno izmučena djeca dolaze do cilja, a zbog svoje snalažljivosti odabrani su za "napredni program".

Otprilike na polovici stripa prebacujemo se u drugi vremenski tok – budućnost koja počinje sa kadrom svemira, odmah potom iz ništavila izranjaju ogromni svemirski brodovi koji dovode tisuće vojnika na neprijateljski planet. Na čelu operacije su, vidno stariji ali jednako odlučni i beskrupulozni, Nakamura i Jurićka. Oni putem virtualne projekcije daju upute vojnicima dok se postepeno bude iz hibernacije. Rečeno im je da izvanzemaljska planeta ima atmosferu sličnu Zemljinoj ali ipak postoji niska doza radijacije koja se može suzbiti ako svakih 48 sati sebi ubrizgaju cjepivo koje će ih čuvati smrtonosnih posljedica. Nakon toga kreće invazija. U prvom naletu vojne postrojbe uspijevaju suzbiti otpor neobične izvanzemaljske sile ali vrlo brzo počinju trpjeti znatne gubitke i u tom presudnom momentu na scenu stupa elitni odred - Siročad. Njihov način borbe je brz, efikasan, čak bi se moglo reći zabavan jer puni samopouzdanja u toku borbe jedni drugima dobacuju šale, kao da su usred video-igre. Svatko od njih na sebi ima karakterističan oklop koji im ujedno potpuno pokriva lica tako da isprva jedino po nadimcima možemo pogađati tko je tko. Epizoda završava povlačenjem neprijatelja zahvaljujući brzoj i efikasnoj reakciji Bojskauta i njegovih drugova.

(kraj spojlera)




Inspiracija

Roberto Recchioni kaže kako je serijal rođen iz fascinacije sa pričama o odrastanju i ljubavi prema znanstvenoj fantastici i video igrama. Poseban su utjecaj na njega imala djela poput Gospodara muha (Lord of the Flies) Williama Goldinga, Ono (It) Stephena Kinga, Zvjezdanih jurišnika (Starship Troopers) američkog spisatelja Roberta A. Heinleina i Vječnog rata (The Forever War) Joea Haldemana.

U intervjuu koji se nalazi na kraju prve epizode (Darkwood izdanje) on govori da su Siročad dijelom znanstveno-fantastični strip, dijelom ratna priča i dijelom misterija ali prava srž i duša priče je u likovima, djeci koja su doživjela nezamislivu traumu i njihovom odnosu te mukotrpnom sazrijevanju, a sve to skupa podsjeća na jednu šekspirijansku psiho-dramu. Naravno da svi ovi elementi neće odmah doći do izražaja jer je prvi broj bilo kojeg serijala uvijek specifičan i pomalo problematičan. Čitatelja prvo valja upoznati sa svijetom, likovima i osnovama radnje, a razvitak odnosa, dublja karakterizacija i potencijalni obrati dolaze na red malo po malo kako epizode odmiču, tako da treba imati strpljenja. To također vrijedi i za određene političke konotacije jer namjera autora je bila da se pomoću znanstveno-fantastičnog okvira povuku jasne paralele sa stvarnošću europskog kontinenta koji se u vrijeme stvaranja serijala (2010.-2013.) utapao u ekonomskoj ali i političkoj krizi. Emiliano Mammucari kaže kako je poseban naglasak stavljen na Grčku i Španjolsku, Arapsko proljeće i općeniti mediteranski kontekst.

Podjela na dva vremenska toka, koja je uzeta iz Kubrickovog filma Full Metal Jacket, također ima svoje prednosti i mane. Ta neobična pripovjedačka struktura i rascjep od nekih 7-8 godina autorima je otvorio veliki prostor za moguće obrate i iznenađenja. Cijeli središnji dio priče je obavijen misterijom čije dijelove pomalo otkrivamo. Kao mana može se uzeti veliki kontrast između prošlosti i budućnosti jer su teme i sam ton pripovijedanja potpuno različiti pa se lako može dogoditi da će određenom dijelu čitatelja jedna polovica epizode biti zanimljiva i zadovoljavajuća a druga će im ostaviti suprotan dojam. Ovdje u prvom broju imamo takvu situaciju gdje je prošlost puna sudbonosnih odluka i prijelomnih trenutaka sa likovima koji prolaze kroz teška emocionalna stanja, a u budućnosti prevladava pomalo neozbiljan i površan ton posebno kad Siročad stupe na scenu. Taj odnos i ravnoteža između dva dijela će se mijenjati kako epizode odmiču, ponavljam, treba imati strpljenja.

Što se vizualnog segmenta tiče, brojne su reference iz popularne kulture npr.: pukovnik Nakamura inspiriran je likom kojeg je glumio Takeshi Kitano u filmu Battle Royale, izgled vojnika, pušaka, svemirskih brodova je miks filma Aliens, video-igara Halo, Quake, Doom i sl., tako da serijal ima jedan stilizirani, prepoznatljiv vizualni identitet.







Narativni koncept, crtež, kolor

U Siročadi se mogu naći narativni elementi američkog, kao i japanskog stripa, ali baza je prvenstveno talijanska. Recchionijev scenarij ima brz ritam, vrijeme koje je potrebno za čitanje jedne epizode nije isto kao kod većine Bonellijevih stripova pa ne treba čuditi relativno velik broj pozitivnih ali i negativnih komentara naših i talijanskih čitatelja u vezi toga. Autori objašnjavaju da im je namjera bila ukloniti sve suvišne dijelove tako nećemo naći duge didaskalije ili nutarnje monologe koji čitatelju često znaju objašnjavati samorazumljive događaje. Umjesto tih redundantnih objašnjenja autori su pustili crteže da pripovijedaju.

Kao što je ranije spomenuto vremenski jaz dijeli sve epizode, tako imamo dvije vrste crteža i dvije vrste naracije; jedan klasičan, sa izraženom intimnom dimenzijom koja seže u psihu protagonista, drugi je brži, uronjen u znanstvenu-fantastiku gdje prevladava konflikt.



Emiliano Mammucari je bio pravi izbor za ovaj tip stripa jer mu tematika, koja se velikim dijelom oslanja na video igre, savršeno odgovara. On kaže kako vizualni aspekt Siročadi u stopu slijedi moralni razvoj likova i tu nije bilo mjesta za "barokne vizije" budućnosti ili za estetiku koja je sama sebi svrha. U ovom prvom broju, ali i u slijedećih nekoliko, svijet vidimo u nekom jasnom, čistom svjetlu, kroz oči djece. Kako likovi rastu, razvijaju se, suočavaju se sa manje ili više upitnim moralnim odlukama, crtež postaje grublji i mračniji. Čini se apsurdno, ali da bi se pokazalo koliko je rat užasan bilo je bitno prvo pokazati koliko se može činiti zavodljiv i "šaren".

On je kompilirao neku vrstu kataloga za kolor tako da bi emotivni kontekst među likovima bio kodificiran, krajnji cilj je bio da boje budu poput soundtracka u filmovima, da podcrtavaju način na koji likovi žive i djeluju u određenom ambijentu. Ovaj pristup može se činiti apstraktnim ali jednom uspostavljen postaje poput neke šifre, vizualnog koda, koji čitatelju prenosi emocije na podsvjesni način.

Konkretno, crvena je boja opasnosti, znači ako je u pitanju neka dramatična scena prevladavat će crveni tonovi. Zelena komunicira prisnost, obiteljske odnose, ljubičasta je boja nerealnoga a plava označava samoću itd. To su osnove, ostalo ovisi o koloristima koji su svoj posao odlično odradili. Kao što je ranije spomenuto, način upotrebe kolora i sam pristup tom kreativnom procesu je za Bonelli nešto potpuno novo, a sve je rađeno s jasnom namjerom da se pomaknu kvalitativne granice i da se postave temelji koji će služiti i za buduće projekte. Tako je za prvu sezonu formiran tim koji se sastoji od sedam ljudi, a to su: Lorenzo De Felici, Alessia Pastorello, Arianna Florean, Giovanna Niro, Luca Bertelé, Stefano Simeone, a njima na čelu je Annalisa Leoni.

Mnogi od njih nastavili su raditi na sljedećim sezonama Siročadi kao i na ostalim Bonellijevim projektima, a radovi Annalise Leoni i Lorenza De Felicija (koji je ujedno i crtač) nisu ostali nezapaženi ni na američkom tržištu tako da njih dvoje trenutačno rade na novom serijalu Roberta Kirkmana - "Oblivion Song".



Osim Mammucarija, na prvoj sezoni radilo je devet crtača a od svih njih najviše se ističe sjajni Gigi Cavenago koji je zahvaljujući radovima na Siročadi postao pravi crtački superstar u Italiji, tako je zamijenio legendarnog Angela Stana na naslovnicama Dilan Doga.

Kad smo već kod naslovnica, za njih je zadužen genijalni Massimo Carnevale. Naslovnica ove epizode je sasvim dobra, može se reći da je malo previše pozerska ali ona prvenstveno funkcionira kao nekakav kompromis između prezentacije serijala kao cjeline i same radnje u stripu, ali zato su sljedeće još bolje, a trica, desetka ili jedanaestica su naprosto izvanredne.


Marketing, tržište, rezultati

Novost koju je Siročad unijela na talijansko strip tržište nije samo ograničena na jedan element (kolor) nego je ona sveobuhvatnija. Prije nego što je serijal uopće stigao na kioske dogovorena je suradnja sa Bao Publishingom, vodećom izdavačkom kućom za stripove koji se prodaju u knjižarama i striparnicama. Tako je osmišljeno HC izdanje na većem formatu koje obuhvaća tri epizode u jednoj knjizi. Za razliku od kiosk izdanja ovo je namijenjeno drugačijem tipu publike a što je najvažnije strip neće nestati sa tržišta nakon trideset dana života na kioscima.

Bonellijevi stripovi su u prošlosti bili promovirani gotovo isključivo interno (reklame unutar vlastitih izdanja), pokoji novinski članak i sl., a Recchioni je, sa Siročadi i Dragonerom (također pokrenut 2013. godine), želio prekinuti tu praksu. Pokrenuta je velika medijska kampanja, prvi puta su otvorene službene facebook stranice, napravljeni su youtube traileri, za oba izdanja tiskani su tzv. nulti (preview) brojevi koji su se besplatno dijelili u najvećem lancu gaming shopova u Italiji. Nulti broj je također bio dio svake narudžbe na internet stranici multiplayer.it koja se bavi prodajom i recenzijama video-igara, To je sve napravljeno u cilju da se dosegne i određeni postotak mlađe publike (12-18 godina). Osim nebrojenih članaka na portalima i novinama, mjesečnik Repubblica XL (koji se bavi multimedijom) stavio je Siročad na naslovnicu, a službeno predstavljanje je odrađeno na najvećem europskom strip festivalu "Lucca comics and games". Dosta ljudi, pa i unutar samog Bonellija, je govorilo kako je ovo prekretnica koja će odrediti u kojem će se smjeru izdavačka kuća kretati u budućnosti.

S ove vremenske distance možemo zaključiti da je cijeli projekt Siročadi, bez obzira na određene probleme u kasnijim sezonama, u suštini - uspješan. Sam serijal u Italiji je doživio ukupno šest sezona (četiri dugačke i dvije kratke), pomaknute su granice po pitanju kolora, narativnog pristupa pa i samog crteža, velik broj mladih autora je dobio priliku da se pokažu na "velikoj sceni" što su mnogi jako dobro iskoristili. Također je iznimno važno što je u praksi dokazano da ovakva vrsta stripa u boji, po cijeni većoj skoro za trećinu od uobičajenog crno-bijelog Bonellija, može egzistirati na sve zahtjevnijem talijanskom strip tržištu. Dovoljno je reći da su svi serijali pokrenuti nakon Siročadi - u boji, bio to Morgan Lost s nijansama crvene i sive, Mercurio Loi ili ovi najnoviji poput dva Dragonero spin-offa i dva serijala za mlađu publiku (Creepy Past, 4HOODS).

Na ex-yu tržištu, Darkwood je zasad jedini objavio Siročad te je kompletirana cijela prva sezona. Kvaliteta izdanja je na zavidnoj razini, format je malo veći od uobičajenog Bonellijevog, papir je bolji a odličan prijevod i adaptaciju je uradio naš kolega forumaš Djole (Vladimir Tadić).

Na kraju, ne ostaje mi ništa drugo nego preporučiti vam da u ruke uzmete Sirote male ratnike i krenete s čitanjem.



Napomena: Prijevodi imena likova preuzeti su iz Darkwoodovog izdanja Siročadi.



Zanimljivosti:

Siročad su jedan od najambicioznijih i najskupljih Bonellijevih projekata u povijesti, na pripremi serijala radilo se blizu četiri godine, a za produkciju prve sezone potrošeno je oko 1,3 milijuna eura.

Recchioni je inicijalno imao ideju da samo prva epizoda bude u koloru po uzoru na marketinšku praksu nekih japanskih izdavača ali Mauro Marcheselli je predložio da cijeli serijal bude takav. Siročad su također jedan od posljednjih serijala koje je odobrio sam Sergio Bonelli.

Medvjed koji se pojavljuje u stripu je direktna referenca na Marvelov X-Men spin-off serijal "New Mutants" br. 18 i 19.

Recchioni, Mammucari i Carnevale radili su zajedno i na prvom broju Johna Doea.

Prve koncept studije uradio je Massimo Carnevale, link.

Siročad je jedini noviji serijal koji je doživio reprint na kioscima u suradnji s dnevnim novinama što je dosada bilo isključivo rezervirano za starije junake poput Teksa, Zagora i Dilana. Također je bio prvi serijal koji je doživio i digitalno izdanje.

Službena facebook stranica
https://www.facebook.com/OrfaniSergioBonelliEditore/


trailer



Live action trailer



Serijal je dobio i tzv. motion-comics animaciju cijele prve sezone koja se emitirala na talijanskoj televiziji (RAI), trailer:

Edited by - solar on 04/05/2018 15:47:34
Go to Top of Page

Sarghan
stripovi.com suradnik



Croatia
813 Posts

Member since 26/01/2011

Posted - 13/06/2018 :  22:33:58  Show Profile Show Extended Profile  Send Sarghan a Private Message  Reply with Quote
Serijal "Siročad" zamišljen je kao zaokružena cjelina od 12 usko povezanih epizoda. Iako je u svakoj priči jedan dio smješten u prošlosti, a drugi u sadašnjosti, svih 12 epizoda čine jednu veliku priču s jakim kontinuitetom. Kao takav, serijal nije baš najprikladniji za recenziranje po principu 1 epizoda = 1 recenzija. Drugi „problem“ je što serijal "Siročad" ima više "sezona" koje se (unatoč poveznicama u vidu pojedinih likova i događaja koji predstavljaju logičan nastavak na prethodne sezone) drastično razlikuju jedna od druge. Iz spomenutog razloga, za "Siročad" je također teško napisati i glavni tekst o serijalu gdje bi se mogli detaljnije pozabaviti likovima i (glavnom) pričom.

Ipak, s obzirom na strukturu prve polovica prve sezone koja je u većem djelu rezervirana za upoznavanje s likovima, ali i na tvrdnju Roberta Recchiona kako prava srž i duša priče leže u likovima te razvoju njihovog odnosa, odlučio sam "recenzirati" siročad na ponešto drugačiji način u odnosu na uobičajenu stripovi.com praksu za Bonelli serijale.

U prvom broju Siročadi okvirno smo upoznati sa glavnim akterima priče te njihovim svijetom. U odličnoj solarovoj recenziji prvog broja (vidi post iznad) navedene su sve osnovne informacije o cjelokupnom serijalu, njegovom nastanku te radnji prvog broja. S obzirom na poteškoće u vidu nemogućnosti pisanja "klasičnih" recenzija i glavnog teksta za serijal, u narednih nekoliko tekstova objedinit ću najbolje od oba svijeta. To jest, ovaj i naredna četiri teksta većim dijelom će predstavljati rascjepkane djeliće glavnog teksta o prvoj sezoni serijala (kojem solarova recenzija takoreći djeluje poput njegov uvoda) i njezinim glavnim likovima na način da će svaki tekst o liku predstavlja i „recenziju“ broja koji je, sukladno strukturi prve polovice sezone, posvećen upoznavanju s tim likom.

Plan mi je svake srijede u naredna četiri tjedna postaviti jednu "recenziju"/tekst o liku iz prve sezone, a prvi od tekstova stiže... odmah!

Go to Top of Page

Sarghan
stripovi.com suradnik



Croatia
813 Posts

Member since 26/01/2011

Posted - 13/06/2018 :  22:35:01  Show Profile Show Extended Profile  Send Sarghan a Private Message  Reply with Quote

Siročad #2 - Ljubav, a ne mržnja




Scenarij: Roberto Recchioni
Crtež: Alessandro Bignamini
Boja: Annalisa Leoni
Naslovnica: Massimo Carnevale



quote:
Zanimljivosti:
  • Priča je u Italiji izašla u studenom 2013. godine.
  • Čista verzija naslovnice broja 2
  • U ovom broju detaljnije se upoznajemo sa Bojskautom/Džonasom i Anđelom/Žunom.
  • Džonasova glavna oružja su futuristička verzija automatske strojnice i noža. Žunina oružja su futuristički mitraljez i neka vrsta bazuke.




Napomena: Prijevodi imena likova preuzeti su iz Darkwoodovog izdanja Siročadi.

Drugi broj i u prošlosti i u sadašnjosti direktno nastavlja priču započetu u prvom broju. Ipak, za razliku od„Sirotih malih ratnika“ gdje smo se u grubim crtama upoznali sa svim glavnim likovima, od ovog broja će svaki broj (do polovice sezone) biti posvećen detaljnijem upoznavanju sa jednim od šest glavnih članova „Siročadi“. To jest, u ovom će broju iznimno biti predstavljena dva glavna lika s obzirom kako u prošlom broju zbog postavljanje priče i likova nije bilo mjesta za takvo detaljnije upoznavanje. Ipak, to u ovom slučaju neće predstavljati problem s obzirom da spomenuta dva lika zajedno čine „jedan cjeloviti“ lik.

Dio koji se u ovom broju odvija u prošlosti manjim dijelom nastavlja s prikazom obuke siročadi započetom u prošlosti iz prethodnog broju. Na malom broju stranica ukratko nam se prikazuju „život“ u kampu i dnevne rutine još uvijek krhke djece, od ranih ustajanja, tretmana u laboratoriju i učenja pa sve do raznih treninga baratanja oružjem, borilačkih vještina te fizičkih vježbi. Ipak, veći dio prošlosti posvećen je upoznavanju sa jednim od glavnih ženskih likova „Siročadi“, Žuno.


Žuno – prošlost (lijevo) i sadašnjost (desno)


S obzirom na njen karakter, ne čudi što je njeno predstavljanje prikazano u prvim brojevima gdje su ujedno prikazani i teški počeci još uvijek traumatizirane djece. Doktorica Jurić opisuje je kao nestabilnu te ju po psihološkom profilu smješta u rizičnu skupinu djece. Iako je proživjela jednako traumatične događaje kao i ostala siročad, Žuno gaji veliku mržnju prema doktorici Jurić i pukovniku Nakamuri. Njih krivi ne samo za smrt svog brata, već i za smrt svih „djece-vojnika“ koji su u tim početnim mjesecima umrli zbog laboratorijskih tretmana kojima ih modificiraju u vojnike. U prošlosti imamo priliku vidjeti njen pokušaj provođenja pravde nad jednim od „krivaca“ za situaciju u kojoj su se ona i ostala siročad našli, a djelomični nastavak (a donekle i epilog) istog prikazan je i u događajima iz sadašnjosti. Unatoč mržnji koju gaji prema dvojici odgovornih za njihovo trenutno stanje, Žuno je ujedno i dobronamjerna i otvorena prema ostaloj siročadi, a osobito prema Džonasu s kojim dijeli određene karakterne sličnosti.


Džonas – prošlost (lijevo) i sadašnjost (desno)


I dok je u ovom broju dio u prošlosti većim dijelom posvećen Žuno, priča u sadašnjosti više stavlja naglasak upravo na Džonasa koji je na narednim stranicama predstavljen kao „vođa“ članova „Siročadi“. Iako su njegove karakteristike vođe bile vidljive još u prošlom broju, njima će biti posvećeno više pažnje u narednim brojevima dok će se u ovom broju više staviti naglasak na njegov odnos sa Žuno. Kako je cijeli odred siročadi, nastavno na događaje iz prošlog broja, uspio osigurati teritorij i podignuti kamp na neprijateljskoj planeti, Džonas predlaže glavnom zapovjedniku da on i Žuno izvide teren i probaju uloviti barem jednog neprijatelja za potrebe istraživanja. Upravo će se u toj izviđačkoj misiji vidjeti koliko su Džonas i Žuno dobar tim, i to ne samo kao suborci, već i kao (ljubavni) par. Njihova bliskost i sličnost bila je vidljiva još u „prošlosti“ ovog broja, dok u „sadašnjosti“ posebno dolazi do izražaja koliko ustvari vjeruju jedan drugome i koliko su skupa jači.



Njihova sličnost u stripu prikazana je i vizualno u pogledu sličnog oklopa. Dok većina članova siročadi na oklopu imaju neko razlikovno obilježje, Džonas i Žuno imaju naizgled identične varijante oklopa bez ikakvog razlikovnog obilježja (osobito vidljivo na kacigi) čime se aludira na njihovu povezanost u obliku istog, „jednog“ lika. Iz navedenog razloga su upravo njih dvoje i predstavljeni zajedno u ovom broju, što je vidljivo kako u naslovu epizode, tako i na odličnoj Carnevaleovoj naslovnici koja (baš kao što će biti slučaj i u narednih nekoliko epizoda) prikazuje glavne likove s kojima se detaljnije upoznajemo u pojedinom broju.


„Čuvam ti leđa, Džonase…“


Iako i sam kraj priče na specijalan način obilježava povezanost između Džonasa i Žuna, ovim brojem takoreći završava i ( u klasičnom smislu) dvodijelna cjelina priče započeta u prošlom broju. Također smo i u prošlosti i sadašnjosti ovog broja imali priliku vidjeti i ostale članove „Siročadi“ te njihovu međusobnu interakciju na temelju koje smo dobili neke naznake u kojem će se smjeru razvijati njihovi odnosi. Ipak, za razliku od vremenskog tijeka u prošlosti gdje se likovi međusobno nazivaju pravim imenima, u sadašnjosti još uvijek ne znamo koji se od likova krije ispod koje kacige članova „Siročadi“. To jest, ne znamo identitete svih likova iako postoje određene naznake tko je ispod koje kacige. Navedeno ujedno predstavlja i način na koji je scenarist postigao određenu dozu neizvjesnosti i znatiželje u vezi likova i razvoja radnje u narednim brojevima.

Generalno, ova epizoda se nastavlja u duhu prošle, kako u vidu akcijskih scena i razvoja događaja, tako i u vidu tempa i tečnosti pripovijedanja zahvaljujući kojem se ovaj broj može relativno brzo pročitati. S druge strane, priča i dalje ne nudi ništa što ranije nismo imali priliku vidjeti u brojnim drugim pričama slične tematike. Ipak, likovi, njihove životne situacije te njihovi međusobni odnosi daju cijeloj priči neku određenu draž što potvrđuje Recchionijeve tvrdnje kako su upravo likovi i njihovi odnosi, zajedno sa odličnim crtežom i još boljim kolorom, jedna od najvećih snaga „Siročadi“.


Go to Top of Page

Sarghan
stripovi.com suradnik



Croatia
813 Posts

Member since 26/01/2011

Posted - 20/06/2018 :  22:41:05  Show Profile Show Extended Profile  Send Sarghan a Private Message  Reply with Quote


Siročad #3 - Prva krv




Scenarij: Roberto Recchioni
Crtež: Alessandro Bignamini
Boja: Arianna Florean
Naslovnica: Gigi Cavenago



quote:
Zanimljivosti:
  • Priča je u Italiji izašla u prosincu 2013. godine.
  • Čista verzija naslovnice broja 3
  • U ovom broju detaljnije se upoznajemo sa Revolverašom/Ringom.
  • Revolveraševa glavna oružja su, pogađate, par futurističkih verzija revolvera.




Napomena: Prijevodi imena likova preuzeti su iz Darkwoodovog izdanja Siročadi.

Nakon što smo se u prošlom pobliže upoznali sa Bojskautom i Anđelom, vrijeme je da se upoznamo sa najglasnijim i najbuntovnijim članom „Siročadi“. U pitanju je vojnik s nadimkom Revolveraš koji je u zadnja dva broja (iako nije bio u centru pažnje tih brojeva) ukrao sva svjetla pozornice kad god bi stupio na scenu. Ništa drugačije nije ni u ovom broju.

Ono što smo mogli naslutiti iz prošlih brojeva pokazalo se točnim: ispod Revolveraške kacige krio se Ringo, lik koji se zahvaljujući svom karakteru bez ikakve sumnje od prvog broja urezao u sjećanje svim čitateljima. Nepopravljivi buntovnik koji se voli praviti važan i koji lako plane, nerijetko okrutan te brutalno iskren koliko i bistar… to su samo su neki od opisa koji se mogu povezati sa Ringom, bilo to u događajima iz prošlosti ili sadašnjosti. Ipak, Ringo nije samo jak na riječima i brz na jeziku već je po rezultatima treninga ujedno i jedan od najboljih članova „Siročadi“. Iako je u većini slučajeva spreman za timski rad, još od prvih treninga je vidljivo kako je više naučen ovisiti sam o sebi. Tome dodatno ide u prilog i težak karakter te prevelik ponos zahvaljujući kojem je odmalena naučen da se bori sam.


Ringo – prošlost (lijevo) i sadašnjost (desno)


Naravno, kao što je to bio slučaj i s „glavnim“ likovima u prethodnom broju, tako se događaji u ovom broju također vrte oko Ringa gdje se jasnije vide njegove ranije opisane karakterne crte. Ipak, kao što je prikazano u događajima u prošlosti, Ringo nije samo osoba koja bezglavo prkosi autoritetu i kaznama koje mu prijete zbog nepoštivanja strogih pravila u kampu. Nije sklon ucjenama kad je riječ o njemu samome (u prošlosti ga je to skoro koštalo života, no njemu to nije previše smetalo), no ispod te kulerske maske ipak je vidljivo kako nije sebična osoba s visoko podignutim nosom već baš suprotno. Po njegovim radnjama (osobito onima sakrivenih od pogleda ostalih članova siročadi) vidljivo je kako Ringo brine o dobrobiti cijelog tima, a osobito o maloj Sem na koju je zbog njenog odnosa s „gospodinom Ringom“ (vidljivog još od prvog broja) u ovom broju stavljen mrvicu veći naglasak od ostale siročadi tijekom scena gdje Ringov lik nije u prvom planu.

„Ne tražim mnogo od tebe… samo da se žrtvuješ zbog nekog koga voliš…zar junaci ne rade baš to?“

Osim Sem, u ovom je broju (u dijelu s prošlim događajima) također stavljen nešto veći naglasak na Reja koji još od prvog broja svako malo ulazi u nesuglasice i razmirice s Ringom, i to najčešće fizičkog karaktera. Koliko god jedno drugoga smatraju različitim od sebe, istina je da su zbog svoje temperamentnosti , natjecateljskog duha i karaktera jako slični.



Što se tiče događaja u sadašnjosti (koji se, ponovno, direktno nastavljaju na svemirski napad započet u prošlom broju), saznajemo kako se Ringo ustvari krije ispod kacige Revolveraša. Za razliku od Bojskauta i Anđela čiji su oklopi vizualno jako slični, Ringov oklop ima razlikovno obilježje u vidu crvene marame zataknute ispod vizira kacige. Kad ne nosi kacigu, najčešće ju nosi svezano oko glave. Sama marama crvene boje podsjetnik je na Ringovu prošlost iz doba prije apokalipse dok je kao matador izazivao bikove u arenama za koridu.

Upravo će ta njegova matadorska prošlost ponovno doći do izražaja u događajima iz sadašnjosti kada se, nakon što mu je letjelica tijekom svemirske borbe pogođena i srušena na izvanzemaljski planet, susretne sa sablasti koja izgledom podsjeća na bika. Sukladno tome, naslov ove epizode počinje dobivati većeg smisla dok se dio u sadašnjosti više orijentira na Ringove preživljavačke vještine, ali i Ringovu naviku da u borbama ovisi sam o sebi.

„Prva krv je tvoja…ali moja će biti posljednja!“


Ringo u akciji


SPOILERI!
Ipak, naslov prva krv u ovom broju ima dvostruko značenje. U doslovnom značenju, navedena fraza se odnosi na matodorsku terminologiju po kojoj matadori kao cilj imaju zadatak biku „pustiti prvu krv“, to jest prvi raniti bika. Sukladno tome, gornji citat kojeg je Ringo izrekao nakon što ga je sablast bika uspjela prvog raniti većim se dijelom odnosi na tu očiglednu referencu. Ipak, Recchioni je tu Ringovu izjavu odlučio doslovno provesti do kraja.

Iako Ringo naposljetku uspije pobijediti sablast bika, zbog situacije u koju ga je dovela njegova tvrdoglavost je i sam osuđen na smrt s obzirom da si buntovni vojnik u sebe nije ubrizgao dovoljno seruma protiv radijacije. Činjenica kako se njegova letjelica srušila u neku vrstu džungle u kojoj nema signala da kontaktira svoje suborce, a do najbližeg mjesta sa signalom mu je potrebno dvostruko više vremena nego što će ga ubrizgani serum štiti od radijacije i neosporne smrti. Iako njegovu smrt nije bila prikazana, preostala siročad koja je tri dana kasnije stigla do mjesta gdje se Ringo srušio objašnjava kako nikako nije mogao preživjeti utjecaj radijacije na izvanzemaljskoj planeti. I time su se događaji iz prošlosti i budućnosti iz ovog broja napravili puni krug u činjenici kako je tvrdoglavost spasila Ringa od strijeljanja u prošlosti dok ga je u sadašnjosti koštala života.

Recchioni je odmah u prvom broja Ektorovom smrću nagovijestio kako nitko od glavnih likova nije siguran, a to se i obistinilo već u ovom broju. U tom pogledu, naslov priče „Prva krv“ se ne odnosi samo na terminologiju matadora, već i na „prvu“ smrt u serijalu. Ringo je prva žrtva. Prva krv.

KRAJ SPOILERA!



Grafički dio ovog broja odrađen je izvanredno. Ovo je prvi broj u serijalu kojeg je nacrtao sad već popularni Gigi Cavenago. Za razliku od novijih naslovnica Dylana Doga te njegovog stila kojeg smo mogli vidjeti u Dylanovoj priči „Mater Dolorosa“, Cavenago ovdje više crta nego slika. Zanimljivo je vidjeti njegov „linijski“ crtež koji je zahvaljujući scenarističkim uputama i odličnoj boji stilski sličan svim dosadašnjim crtačima na serijalu, ali i dalje jasno odiše prepoznatljivom kvalitetom i odličnim kadriranjem. Zahvaljujući znatno naglašenim razlikama u debljinama linija, crtež mu djeluje lepršavo i tečno kao u japanskim mangama, ali i dalje u granicama klasičnog Bonelli crteža. Carnevaleova naslovnica je jedan od kandidata za najljepšu naslovnicu prve sezone, ali i cijelog serijala.

U pogledu glavne priče, lagano se počinje nazirati smjer prema kojem se kreće priča u sadašnjosti. Ipak, zahvaljujući preokretima i događajima u zadnjih desetak stranica, Recchioni jasno pokazuje kako priča neće biti toliko predvidljiva kao što smo to na početku očekivali. Ta nepredvidljivost ujedno je i odlično tempirana za ovaj broj gdje je naglasak stavljen na predstavljanje Ringa koji me osobno na temelju svih opisanih karakteristika blago počinje podsjećati na Recchionija. Uglavnom, priča se po kvaliteti i dalje nastavlja razvijati u duhu prethodnih brojeva.



Go to Top of Page

Sarghan
stripovi.com suradnik



Croatia
813 Posts

Member since 26/01/2011

Posted - 27/06/2018 :  11:38:30  Show Profile Show Extended Profile  Send Sarghan a Private Message  Reply with Quote

Siročad #4 - Duhovi u tami




Scenarij: Roberto Recchioni
Crtež: Massimo Dall'Ogl & Gigi Cavenago
Boja: Lorenzo De Felici
Naslovnica: Gigi Cavenago



quote:
Zanimljivosti:
  • Priča je u Italiji izašla u siječnu 2014. godine.
  • Čista verzija naslovnice broja 4
  • U ovom broju detaljnije se upoznajemo sa Derle/Sem.
  • Derle preferira borbu prsa o prsa, a kao rezervna oružja na raspolaganju ima nož i pištolj.




Napomena: Prijevodi imena likova preuzeti su iz Darkwoodovog izdanja Siročadi.

Na temelju događaja iz prošlih brojeva, bilo je logično očekivati da će ovaj broj biti posvećen Sem, naizgled najkrhkijoj glavnoj članici „Siročadi“. Ipak, kao što će događaji u ovom broju pokazati, u pitanju je jedan od najokrutnijih, najmračnijih i najtragičnijih likova ovog serijala.

„Govorili su nam da će nas svjetlost štititi… da će ona držati na razdaljini čudovišta i sve ružne stvari. Ali upravo nas je svjetlost spržila do kosti. Upravo je svjetlost pretvorila sve u pepeo. Zato su neki od nas zauvijek odabrali tamu.“

Sem je u ranijim brojevima prikazana kao uplašena djevojčica koja se nije pretjerano isticala od ostalih likova. Štoviše, jako smo je rijetko imali priliku vidjeti u akciji, a osobito u dijelovima u prošlosti. U tom pogledu, ovaj broj će to i više nego nadoknaditi, i to na krajnje neočekivani način.

Samo na temelju ovog broja Sem se istaknula kao jedna od najzanimljivijih likova „Siročadi“. Tijekom treninga u šumi prikazanog u događajima iz prošlosti, imamo priliku vidjeti kako je naizgled mirna i šutljiva mala Sem kao vojnik krajnje brza, tiha te dovoljno jaka da sama sredi veći dio suparničkog tima.


Sem – prošlost (lijevo) i sadašnjost (desno)


Od ostale siročadi, u prošlosti vidimo kako su Džonas i Žuno još u tom razdoblju postali par, kako se Rej i Ringo i dalje tuku oko gluposti, ali i kako generalno izgleda jedna večer u kampu. Upravo ovdje počinju neočekivani dijelovi ovog broja.

„I zato, kad nas je svjetlost izdala…sakrili smo se u tami. I postali smo čudovišta.“

SPOILERI!

Iz naizgled beznačajnog kontakta u slučajnom susretu između Reja i Sem, imamo priliku vidjeti kako je Sem prilično nestabilna djevojčica koja je zbog apokaliptičnih događaja iz prošlosti postala prava psihopatkinja, i to još u tako ranoj dobi. Rej se zbog nesuglasice toliko uzrujao da je time prestravio Sem koja ga je istog trena divljački napala do krvi. Iako ga nije ubila, zbog zadobivenih rana Rej je postao još nestabilniji te je prebačen u drugi odjel „Siročadi“. Sem je zbog navedenog incidenta također zapala u polu-komatozno stanje zbog kojeg su je privremeno izolirali od ostale djece. S obzirom kako još od prvog broja znamo kako Sem jedino vjeruje „gospodinu Ringu“, doktorica Jurić i poručnik Nakamura poslali su mladog buntovnika da pokuša doprijeti do nje.

Tu dolazimo do scene koja još više iznenađuje od prethodne. Sem prvo odguruje Ringa od sebe, a zatim ga i napada kada dječak uporno želi pomoći vidno preplašenoj djevojčici. Tu saznajemo kako Sem ustvari želi da ju nitko ne dira te da je se svi klone jer smatra kako je postala čudovište koje drugima želi zlo. Unatoč tome što jedino vjeruje Ringu, i njega napada do krvi kako bi ga otjerala od sebe s obzirom da za svoje stanje krivi čudovišta iz tame koja su ju zaposjela i uplašila. Ipak, Ringo na kraju uspijeva doprijeti do nje i urazumiti je.

Ringo: „Nisi ti čudovište, Sem.. isto kao što nisam ni ja… mi smo samo djeca… samo siročad.“


KRAJ SPOILERA!



Spomenute scene predstavljaju glavni događaj u prošlosti , a ujedno za svrhu imaju prikazati dotadašnji odnos između Ringa i Sem. Ipak, događaji u ovom broju definitivno su jedni od najzanimljivijih preokreta koje smo do sada vidjeli tijekom ove sezone, a osobito kada se uzme u obzir njihov gorko-slatki završetak u ovom epizodi.

„Iz ove sobe izlazimo ili zajedno ili uopće ne izlazimo. Neću te nikada napustiti, Derle… nikad!“

Scene u sadašnjosti dodaju zanimljiv kontrast odrasle Sem u odnosu na događaje iz prošlosti. U sadašnjosti, Sem je zadržala svoj nadimak Derle kao kodno ime (na temelju čega smo već i u ranijim brojevima zaključili tko se krije ispod Derletine kacige), ali kao vojnik u bitkama preferira borbu prsa o prsa. Iako smo u prošlosti vidjeli scene kako se Sem na sličan način bez poteškoća rješava suparničkog tima, zanimljivo je vidjeti kako je uplašena djevojčica iz prošlosti koja je odgurivala druge od sebe odrasla u vojnika koji u bitkama preferira intimnost bliskog kontakta. Navedeno joj dodatno olakšava i kamuflažno odijelo zahvaljujući kojem može postati nevidljiva na kratki period vremena. U kriznim situacijama kad je okružena velikim brojem neprijatelja, Derle na raspolaganju ima nož te rezervni pištolj.

Osim navedenog opisa Seminog lika, događaji u sadašnjosti u ovom broju djeluju dosadnjikavo i predvidljivo. Ponovno je, kao i u prošlim brojevima, sadašnjost rezervirana za ratne i akcijske scene što je ovog puta, nakon tri uzastopna broja gdje se sadašnjost odvijala po istoj šabloni, postalo previše monotono i repetitivno.


Derle sa kamuflažnim odijelom (lijevo) i bez njega (desno)


Jedine svijetle točke događaja u sadašnjosti su scene između Sema i Ringa, ali i odnos između Sema i Pustinjaka čiji je identitet ovdje također razotkriven, no ujedno predstavlja i preokret koji zbog događaja iz prošlosti ima za cilj dodatno zbuniti čitatelja i zaintrigirati ga za praćenje daljnjih brojeva.

Za razliku od prošlog broja, Cavenagu je u crtačkom pogledu ovog puta u pomoć priskočio Dall'Ogl, crtač koji je ranije imao priliku raditi na Bonellijevim serijalima „Jonathan Steel“ i „Agencija Alfa“, kao i nekoliko brojeva Recchionijevog ne-Bonellijevog serijala John Doe. Iako su crtež i boja i dalje na visokoj razini, vidljiva je blaga razlika u kvaliteti u odnosu na prošli broj kojeg je Cavenago odradio samostalno. S druge strane, Carnevale i dalje nastavlja s nizom savršenih naslovnica za ovaj serijal.

Koliko su događaji iz prošlosti u ovoj epizodi bili najzanimljiviji dio Siročadi u ova četiri broja, toliko su scene iz sadašnjosti počele ići silaznom putanjom, i to ponajviše zbog ponavljanja jedno te iste šablone koja je korištena u svim scenama iz sadašnjosti u prethodnim brojevima. Ipak, u pogledu likova i razvoja njihovog odnosa, Siročad i dalje nastavlja ići uzlaznom putanjom dok glavna priča sve više razotkriva svoje pravo lice, ali i buduće zaplete.


Go to Top of Page

Sarghan
stripovi.com suradnik



Croatia
813 Posts

Member since 26/01/2011

Posted - 04/07/2018 :  23:38:44  Show Profile Show Extended Profile  Send Sarghan a Private Message  Reply with Quote


Siročad #5 - Čovek s puškom




Scenarij: Roberto Recchioni
Crtež: Luca Maresca
Boja: Alessio Pastorello
Naslovnica: Gigi Cavenago



quote:
Zanimljivosti:
  • Priča je u Italiji izašla u veljači 2014. godine.
  • U ovom broju detaljnije se upoznajemo sa Pustinjakom/Raulom.
  • Pustinjakovo oružje je futuristička verzija snajpera.




Napomena: Prijevodi imena likova preuzeti su iz Darkwoodovog izdanja Siročadi.

Pustinjakov identitet predstavlja jedan od (većih) misterija od samog početka serijala. Za gotovo sve likove iz sadašnjosti mogli smo na temelju karakternih crta, oružja ili nečeg trećeg lako zaključiti tko se od siročadi iz prošlosti krije ispod koje kacige, no Pustinjak je, u duhu svog karaktera i kodnog imena, predstavljao veliku nepoznanicu zbog ograničenog broja pojavljivanja tijekom sadašnjosti, ali i šturih informacija koje smo o njemu mogli saznati tijekom događaja iz prošlosti. Čak i kad nam je u prethodnom broju po prvi put prikazano lice ispod Pustinjakove kacige, pojavila su se nova pitanja oko njegovog identiteta iz prošlosti. Sukladno dosadašnjem trendu da je svaki broj posvećen predstavljanju jednog lika, stigao je i broj koji je posvećen razotkrivanju Pustinjakovog identiteta.

SPOILERI!

Od siročadi iz prošlosti, Rej je bio jedan od potencijalnih kandidata iza Pustinjakov identitet. Ipak, „napadom“ na Sem u događajima iz prošlosti prikazanih u prethodnom broju jasno nam je natuknuto kako Rej ispada iz utrke za člana „Siročadi“. Drugi lik koji se također tu i tamo pojavljivao tijekom događaja iz prošlosti bio je Feliks, no njegova sudbina prikazana je na početku ovog broja.

U pogledu predstavljanja likova, Recchioni u ovom broju razbija dosadašnju šablonu kako se iza svakog lika u sadašnjosti krije siroče koje smo u ranijim brojevima mogli vidjeti u prošlosti. Navedeno odstupanje od dosadašnje prakse djeluje puno uvjerljivije u pogledu same priče i visokih uloga koji su u prošlosti predstavljeni pred nemoćnom djecom, ali ujedno i potvrđuje Recchionijevu ranije naglašenu postavku kako nitko od glavnih likova nema „scenarističku zaštitu“ od smrti. Na isto nas podsjeća i Džonas na samom početku priče kada napominje sve likove koje su izgubili od početka serijala: prvo Ektora, zatim Reja, a na početku ovog broja i Feliksa. Tu ponovno imamo uvid u Džonasove liderske karakteristike u vidu osjećaja krivnje koji ga proganja zbog gubitka sve većeg broja „članova njegovog tima“.


KRAJ SPOILERA!

Radnja u prošlosti u ovom broju vrti se oko vježbe u kojoj se članovi "Siročadi" po prvi put suočavaju sa pravim protivnicima. Raspoređeni po timovima, djeca imaju zadatak zaustaviti petero (odraslih) osuđenika na smrt kojima je obećana sloboda ako uspiju ubiti sve progonitelje koji ih pokušavaju uhvatiti.

Kao i u dosadašnjim brojevima, i ovog puta pratimo uobičajeni tim od četiri stalna lika te je veći dio prošlosti posvećen toj vježbi u kojoj vidimo kako se Džonas, Žuno, Ringo i Sem suočavaju i bore protiv „pravih“ neprijatelja. Ipak, njihovom timu je u ovom broju pridružen i novi član: Raul. U pitanju je dječak kojeg do sada nismo viđali, a koji je dodijeljen „glavnom“ timu kao zamjena za Reja. Samim time, u ovom broju dobivamo uvid kakvi su bili njegovi prvi trenuci s glavnim timom „Siročadi“.


Raul – prošlost (lijevo) i sadašnjost (desno)


Jedan od razloga zašto je Raul dodijeljen Džonasovom timu je ranije spomenuta vježba u kojoj su svi članovi Raulovog dotadašnjeg tima ubijeni od strane osuđenika na smrt. U pogledu razvoja priče, Raulov prethodni tim predstavlja i glavni razlog koji je doveo do Raulovog kodnog imena u sadašnjosti. Način na koji je Raul tijekom, ali i nakon vježbe uspio osvetiti svoj prethodni tim jasno ocrtava njegov samotnjački karakter u pogledu donošenja odluka i pripadnosti timu. Koliko god je pripadao svom prethodnom timu, toliko mu više i ne pripada. Ipak, ista se paralela može povući i na trenutni tim: koliko god je igrom slučaja upao u Džonasov tim, ujedno mu i ne pripada, i to ne samo zbog njegove vlastite odluke i privrženosti prethodnom timu, već i jer od početka nije bio dio Džonasovog tima. Nadimak/kodno ime „Pustinjak“ se u tom pogledu nametnulo samo od sebe.

„Ringo je bio u pravu… nikada nisi bio jedan od nas.“

Taj „Pustinjakov“ samotnjački karakter dodatno se ogleda i u događajima u sadašnjosti, kao i načinu na koji sudjeluje u borbama. Izoliravši se od ostalih na sigurnu udaljenost od središta bitke, „Pustinjak“ najčešće pronalazi lokaciju na povišenom prostoru odakle ima jasan pregled nad cijelim terenom i odakle iz daljine pomoću futurističke verzije snajpera pokriva svoje suborce. Njegova preciznost i baratanje dalekosežnim oružjem bila je natuknuta još u dijelovima iz prošlosti u ovom broju dok u sadašnjosti zahvaljujući kamuflažnoj odjeći, mirnoći i strateškom pozicioniranju jasno poprima sva klasična obilježja vrsnog snajperista.



S obzirom kako Raul tijekom bitaka najviše surađuje sa Sem, imalo je smisla da ova priča (na temelju događaja u ovom broju) predstavlja neku vrstu završetka dvodijelne priče započete u prošlom broju gdje je glavni naglasak bio stavljen na Sem. Štoviše, kraj ove bitke ujedno predstavlja i jednu od većih, ako ne i konačnu pobjedu ljudske vrste nad izvanzemaljcima. Ipak, situacija unatoč pobijedi nije onakva kakva se naizgled čini te čitatelji upravo preko Pustinjakovog lika na zadnjih desetak stranica dobivaju prve naznake u kojem će se smjeru priča nastaviti razvijati u drugoj polovici sezone.

Od ostalih likova, najviše je pozornosti posvećeno odnosu između Pustinjaka i Sem, i to osobito u dijelovima u sadašnjosti pri samom kraju stripa. Neki veći razvoj između ostalih članova glavnog tima „Siročadi“ nije bio prikazan, no to u određenoj mjeri i odražava Pustinjakov karakter te činjenicu kako se on uopće ne smatra jednim od njih. To je od početka bilo jasno naglašeno, kako u prošlosti tijekom Raulovog razgovora sa Džonasom, tako i u sadašnjosti gdje Raul to i sam potvrđuje tijekom razgovora sa Sem. Navedeno jasno ističe kako je Raul jedan od bolje karakteriziranih „glavnih“ likova, što nije mala stvar za serijal u kojem je većina likova jednako kvalitetno okarakterizirana.

Unatoč blagoj predvidljivosti o smjeru u kojem će se priča kretati u narednim brojevima, serijal scenaristički i dalje nastavlja održavati visoku razinu kvalitete kao i u prethodnim brojevima. Iako navedeno također vrijedi i za vizualni dio stripa, valja naglasiti kako je crtež Luce Maresca u ovom broju zaista fascinantan, i to toliko da je za nekoliko koplja bolji od gotovo svih dosadašnjih crtača koji su radili na „Siročadima“. Ipak, spomenimo kako je naslovnica ovog broja jedna od lošijih naslovnica ne samo od početka serijala, već i cijele prve sezone. To jest, nije toliko loša u pogledu izvedbe koliko po pozerskom zamisli.



Go to Top of Page

mpavin
Advanced Member



Niue
6501 Posts

Member since 02/09/2005

Posted - 05/07/2018 :  16:27:38  Show Profile Show Extended Profile  Send mpavin a Private Message  Reply with Quote
Oće li sve ovo biti objavljeno i kao recenzije?
Go to Top of Page

Sarghan
stripovi.com suradnik



Croatia
813 Posts

Member since 26/01/2011

Posted - 12/07/2018 :  23:15:30  Show Profile Show Extended Profile  Send Sarghan a Private Message  Reply with Quote

Siročad #6 - I vaskrsni u boli




Scenarij: Roberto Recchioni
Crtež: Werther Dell'Edera
Boja: Giovanna Niro
Naslovnica: Massimo Carnevale



quote:
Zanimljivosti:
  • Priča je u Italiji izašla u veožujku 2014. godine.
  • Čista verzija i alternativna ideja za naslovnicu broja 6.
  • U ovom broju detaljnije se upoznajemo s Rejem.
  • Rejevo oružje je futuristička verzija mitraljeza.
  • U ovoj priči pojavljuje se „Drvo muka/patnje“, jedan od karakterističnih „simbola“ u Recchionijevim pričama. Recchioni ga nerijetko ubacuje u velik broj svojih priča, a primjer toga dostupan čitateljima na ovim prostorima može se pronaći u jednoj od prvih (i najuspješnijih) Recchionijevih priča za Dylana Doga, VČ 71 „Mater Morbi“.




Napomena: Prijevodi imena likova preuzeti su iz Darkwoodovog izdanja Siročadi.

„Ono što te ne ubije, ojača te“, reče netko. Glupost. Ono što te ne ubije, ošteti te. I ostavlja te skrhanog, kao polomljenu lutku koju je nemoguće ponovno popraviti.

U posljednjih pet brojeva upoznali smo se s glavnom postavom „Siročadi“, kako u vidu djece u kampu iz prošlosti, tako i u vidu članova glavnog tima „Siročadi“ iz sadašnjosti. Neki od njih su još uvijek živi, a neki od njih nisu bili te sreće. Ipak, ostao je još jedan lik čija sudbina nije bila razjašnjena nakon događaja u prošlosti prikazanih u četvrtom broju. Istog lika naizgled još uvijek nismo vidjeli ni u sadašnjosti što je navelo na razmišljanje da li je taj lik uopće doživio kraj rata s izvanzemaljcima. Naravno, pažljivi čitatelji odmah će shvatiti kako govorim o Reju, jednom od originalnih članova Džonasovog tima, karakterno jednako temperamentnog kao i Ringo i s kojim se spomenuto siroče u prethodnim brojevima svako malo zakačilo. Ovaj broj nam pokazuje kakva je sudbina zadesila Reja, iako sam siguran kako će njegova sudbina biti znatno drugačija nego što su to čitatelji možda očekivali.


Rej – prošlost (lijevo) i sadašnjost (desno)


Uzevši u obzir velike uloge i traumatične posljedice apokalipse, bilo bi teško za povjerovati kako baš nitko od na silu regrutirane siročadi nije pukao i prešao na „zlu“ stranu. Upravo je Rej jedan od takvih likova. Nakon traumatičnog iskustva u kampu opisanom u četvrtom broju, pristao je biti pokusni kunić za tajne eksperimente profesorice Jurić. Njegova tvrdoglavost i visoki ego u kombinaciji sa psihičkoj nestabilnosti prouzročenoj događajima u prethodnim brojevima doveli su do pretvorbe Rejevog lika iz dobrog u „lošeg“, sa velikom žeđi za snagom, moći i uspjehom u odnosu na ostalu siročad.

I dok je Rej bio podvrgnut tajnim i naprednijim eksperimentima pretvorbe u super-vojnike, ostala siročad u kampu također je bila podvrgnuta eksperimentima jačanja. Kako taj proces ne bi trebali pratiti za svakog lika zasebno, u ovom nam je broju, paralelno sa Rejevom pretvorbom u Jurićkinog super-vojnika, prikazan i proces Ringovog jačanja putem eksperimenta. S obzirom na njihov sličan temperament i tvrdoglavost, djeluje logično kako paralelno uz Rejevo (detaljnije) predstavljanje pratimo i Ringov razvoj. Naravno, kao što to biva slučaj i u ranijim brojevima, i ovdje nam je u prošlosti prikazana borba između Reja i Ringa, ali ovog puta na puno mračnijoj i metafizičkoj razini. U pitanju je sukob koji se odvija izvan granica realnog svijeta, u podsvjesno generiranom mjestu nadomak samoj smrti u čijem se središtu nalazi ogromno drvo patnje. Iako se Ringo u toj bitci uspijeva izvući, čudovišno ojačani i promijenjeni Rej ga naposljetku uspijeva pobijediti i predati stablu patnje. Tom podsvjesnom pobjedom Rej je na kraju događaja iz prošlosti izašao kao ojačani super-vojnik s povećom deformiranom desnom rukom.

„Ono što te ne ubije, mijenja te. Ali postao ti junak ili čudovište…zauvijek ćeš ostati siroče.“

Ringo je također preživio tretman jačanja kojem je ubrzo podvrgnuta i ostala siročad iz kampa. Ipak, jedino je Rej bio podvrgnut drugoj fazi tog jačanja zbog čega je mutirao u nabildanu nakazu, novog Jurićkinog super-vojnika koji će, nakon što je djeci iz kampa rečeno kako je preminuo, iz sjene pratiti ostalu Siročad i obavljati sav Jurićkin prljavi posao.

Naslov ovog broja ima više značenja. Osim što aludira na Rejevo „uskrsnuće“ (u pogledu povratka na scenu, ali i činjenice kako je ostaloj siročadi rečeno da je mrtav), također aludira i na „uskrsnuće“ njegovog ljutitog rivala, kao i „uskrsnuće“ njihovog suparništva na kojeg je, osim predstavljanja Rejevog lika, stavljen glavni naglasak i u prošlosti i u sadašnjosti ovog broja. Također, valja spomenuti kako ovaj broj kao središnji dio sezone sadrži i velik broj prekretnica, i to ne samo u pogledu likova, već i glavne priče.



SPOILERI!

Osim preokreta u vidu Rejevog preživljavanja i njegovog „prelaska“ na mračnu stranu, jedan od značajnijih preokreta ovog broja je i Ringovo preživljavanje u sadašnjosti. Iako je ono blago predvidljivo na temelju toga što je u 3. broju na jeftin način ostavljen prostor za Ringovo preživljavanje iz naizgled nemoguće situacije, ono je ipak veliki i značajan preokret zbog novih informacija koje ujedno donose i preokret za glavnu priču prve sezone: činjenicu kako smrtonosna radijacija kojom su plašili vojnike ustvari ne postoji te kako su cjepiva koju su morali primati za nju imala posve drugačiju ulogu. Ringo također objašnjava kako nije vidio ni jednu sablast otkada je prestao koristiti spomenuti lijek protiv radijacije čime jasno aludira kako je pozadina iza cijele apokalipse fabricirana od strane ljudske ruke. Sve to, ispada, Rej već odavno zna.

Sukladno tome, kulminacija svih dosadašnjih sukoba između Reja i Ringa prikazana u prošlosti ovog broja dobila je svoj epilog u sadašnjosti gdje se Rej i Ringo ponovno fizički sukobljavaju. Ipak, za razliku od Rejeve pobjede u prošlosti, Ringo izlazi kao pobjednik ovog konačnog sukoba u sadašnjosti, i to ne samo ubijanjem Reja, već i neočekivanim otkrićem nakon povratka na brod: otkriće kako sva tijela u mrtvačnici na sebi imaju rane od oružja.

„Vanzemaljci nisu ubili nikoga… vanzemaljci… ne postoje!“


KRAJ SPOILERA!

Prikladno smještena na polovici sezone, ova priča predstavlja glavnu prekretnicu prve sezone. Od ovog trenutka, događaji u sadašnjosti više neće biti isti. Sukladno tome, u ovom je broju završio rat između izvanzemaljaca koji pratimo zadnjih pet brojeva. Ujedno, ovaj broj označava i početak novog rata… onog između ljudske vrste međusobno.




Go to Top of Page

Sarghan
stripovi.com suradnik



Croatia
813 Posts

Member since 26/01/2011

Posted - 12/07/2018 :  23:22:50  Show Profile Show Extended Profile  Send Sarghan a Private Message  Reply with Quote
Eto, toliko od mene što se tiče Siročadi. S obzirom na svu koljačinu i akcijski orijentiranu drugu polovicu sezone, nemam baš nekih ideja kako u ovom stilu nastaviti pisanje tekstova/recenzija za preostale brojeve prve sezone. Mada, ako netko ima kakvu ideju ili volju nastaviti s ostalih 6 epizoda, neka slobodno nastavi.

Isto tako, za sve one koji su srijedom pratili ove tekstove, isprike što je ovaj zadnji tekst malo kasnio (još uvijek se nisam oporavio od svih pozitivnih emocija prouzročenih sinoćnjom utakmicom).
Go to Top of Page

Sarghan
stripovi.com suradnik



Croatia
813 Posts

Member since 26/01/2011

Posted - 12/07/2018 :  23:27:11  Show Profile Show Extended Profile  Send Sarghan a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by mpavin

Oće li sve ovo biti objavljeno i kao recenzije?



Iskreno... nemam pojma. Prvo sam imao u planu da ovo bude jedna velika recenzija, onda sam se predomislio i odlučio da ovo bude nekoliko manjih tekstova o likovima, a na kraju je ispalo kao neka kombinacija tog dvoje. Eventualno ću sve ovo poslati DeeCayu, ali još uvijek nisam siguran u kojem obliku. Moguće da na kraju sve malo skratim i pošaljem kao jedan tekst (bilo za recenzije ili magazin), a možda ipak malo doradim svaki tekst i pošaljem ih kao zasebne recenzije.

Uglavnom, vidjet ću kroz tjedan-dva, nek još malo odstoji.
Go to Top of Page
Page: of 7 Previous Topic Topic Next Topic  
Previous Page
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.18 seconds. Snitz Forums 2000