Nao Brown pati od opsesivno kompulzivnog poremećaja, ali ne od pranja ruku i pretjerane urednosti koju ljudi često ismijavaju. Pati od morbidnih opsesija nasiljem, dok joj kompulzivne radnje poprimaju oblik nevidljivih mentalnih rituala.
Povremeno radi u dućanu s "dizajnerskim" plastičnim igračkama dok se istovremeno pokušava ostvariti kao ilustratorica, i još je u potrazi za nedostižnom - savršenom ljubavi. I kad sretne čovjeka svojih snova, shvaća ... da su ti snovi prilično neobični.
Kroz meditacije pokušava smiriti um i otvoriti srce, i shvaća da ipak nije sve crno ili bijelo. Zapravo, više je ... smeđe.
Kolorka 49 • Nao Brown • 204 stranica • Kolor • 215 x 280 mm • Tvrdi uvez • Scenarij Glyn Dillon • Crtež Glyn Dillon • Prijevod Tatjana Jambrišak • Lektura i redaktura Josip Sršen • Dizajn Melina Mikulić • Datum objavljivanja 23.10.2015. • Cijena 180 Kn
Kod nekih stripova zna da bude presudno preview koji Marko stavi, da ga pročitam ceo, a kod nekih dovoljno je samo letimično da bacim pogled na prvih nekoliko stvari...
Strip me je podsetio na neki film u radngu indie evropske (brit) drame...Crtež je maestralan, unutarnja priča glavne junakinje, kao i sporedna priča je takođe odlična...
Zanimljivo da najveće poteškoće mi je davala japanska new age kultura (ne deo vezan za budizam), pa sam ponekad morao u mislima da se priberem i da nastavim dalje (međutim ovo ne utiče toliko na sam tok priče), akteri su veoma zanimljivi (možda i previše)...
Ako bih davao ocenu bila bi veoma jaka 4-ka, ali samo zbog nekog "unutarnjeg osećaja" koje imam posle pročitanog stripa, sve ostalo je čista 5.
...svakako je ovaj strip spadao u onu drugu grupu gde je dovoljno baciti letimični zavir
Ovo je 6 od 10. Volim egzistencijalne stvari al ovo mi je ipak malo "fejk" kako kažu. Ti ljudi, bar meni, nisu ni malo neobični, priča je na momente dosadna, al ni međupriča nije mi nešto. A mala mješanka mi je kliše, Yoko ono i taj đir...predvidljivo. Crtež je bogovski al za par likova ne znam jesu azijati ili englezi? Ukratko, ok za jednom pročitat...
tematika "ljudske psihe" je uvek bila odličan teren za stvaranje sjajnih knjiga,filmova,stripova.Ali meni lično,ne toliko interesantan žanr (možda će mi biti jednog dana kad i sam malo poludim).
Oko Nao Braun sam se prilično razmišljao da li da je uzmem.Izašla je u slično vreme kad i Epileptičar,sa kojim sam se opekao (u smislu da me je razočarao),i tada sam odustao od Fibrinog izdanja;kad se pojavilo Komikovo,opet sam uzeo u razmatranje eventualnu nabavku.Na kraju je ipak prevagnuo Dilonov crtež koji me je totalno kupio i Komikova akcija na kojoj sam uzeo Nao po ekstra povoljnoj ceni. A onda sam (pre samog čitanja) opet pomislio da sam se sigurno zeznuo,pogotovu kad sam video da ima i nekih uplitanja budizma u stripu. Retko se varam u procenama da li će mi se strip dopasti ili ne,a srećom,ovde je taj instikt zakazao.Strip mi se baš dopao.
Nao Braun je jako lepa i topla psihološka drama sa predivnim crtežom.A Nao je jedna totalno opičena devojka koja me je skroz kupila!Međupriča sa Piktorom je još jedan plus za strip. Jedino mi se ne sviđa deo sa budističkim centrom.Jebeni budisti,nikad mi nisu bili dragi.Izvinjavam se zbog političke nekorektnosti.
4/5
Preporuka.
Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
Ovo je 6 od 10. Volim egzistencijalne stvari al ovo mi je ipak malo "fejk" kako kažu. Ti ljudi, bar meni, nisu ni malo neobični, priča je na momente dosadna, al ni međupriča nije mi nešto. A mala mješanka mi je kliše, Yoko ono i taj đir...predvidljivo. Crtež je bogovski al za par likova ne znam jesu azijati ili englezi? Ukratko, ok za jednom pročitat...
ja skroz suprotno - ne volim preterano egzistencijalne stvari,Nao Brown mi je sve samo nije fejk,priča je interesantna,a sama Nao mi je do jaja. I nikako nije predvidljivo. Jedini se slažemo oko crteža.
Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
Ne shvaćam baš ni Fibru ni Komiko oko izbora ovog stripa. Vjerojatno je danas vrijeme za konzumente devete umjetnosti kod nas jako povoljno kad na tržištu postoje ovakve knjige u više izdanja.
No, crtež je zaista vrlo zanimljiv i poprilično originalan, što je pretpostavljam presudilo, ali radnja...wtf?
Nao Brown sam kupio, pročitao jednom i proslijedio ga za pola cijene bez puno grižnje savjesti. Danas se niti ne sjećam o čemu je bilo riječi, osim da je muški lik bio neki majstor za perilice rublja, a da je glavni ženski lik namjerno pokvarila mašinu da ga prizove u kuću,... ima tu još i psihologije, budizma, ali površno i suviše light da bi zaslužilo neku širu i ozbiljniju recepciju kod čitateljstva.
Uglavnom, volio bi da ne čitam u životu stripove lošije od ovog, tu mi je negdje otprilike donja granica. (Jbg, visoko ste postavili letvicu dragi izdavači.) Ne želim ispasti hejter, ali ovaj uradak kovati u zvijezde nije primjereno, ... ono za popuniti vrijeme između boljih čitanja ... može stat.
Nao Brown sam kupio, pročitao jednom i proslijedio ga za pola cijene bez puno grižnje savjesti. Danas se niti ne sjećam o čemu je bilo riječi, osim da je muški lik bio neki majstor za perilice rublja, a da je glavni ženski lik namjerno pokvarila mašinu da ga prizove u kuću,... ima tu još i psihologije, budizma, ali površno i suviše light da bi zaslužilo neku širu i ozbiljniju recepciju kod čitateljstva.
Nao Brown je strip koji je mene usrecio. Uvelike sam se pronasla u njenoj ludosti i bio mi je utjesan. A o kvaliteti ne bih puno jer ni ne mogu biti objektivna.
Morbidne opsesije nasiljem... Te tri riječi su me odmah pridobile za čitanje, s obzirom da i sam posjedujem izvjesnu dozu morbidnih fascinacija (najdraže mjesto za šetnju mi je groblje noću, tamo napokon svi šute, a istovremeno i slušaju bez osude ;), ali utisak je na kraju tek solidan. Priča ima podjednako pluseva i minuseva. Najviše mi nije sjela egzistencijalna filozofija koja se provlači kroz strip, kako je već primijećeno djeluje pomalo površno, pa mi se i interes za priču povremeno gubio. A i nisam baš priklonjen budizmu, svim onim azijskim duhovnarijama i igračkama (većina scena u trgovini mi je zato također bila manje zanimljiva, tj. entuzijazam dvoje likova dok u dućanu vode rasprave mi je bio naporan). I očekivao sam malo više morbidnosti, ali ok, to je sad već i podosta subjektivan dojam. S druge strane ipak je dobra priča između dvoje glavnih likova, čak mi se svidjela ona scena s perilicom, istovremeno skroz spičena i,hm, poduzetna, a psihološka strana osobe koja boluje od OCD-a i završetak pomalo izvlače priču na neku solidnu razinu, zajedno s crtežom. Ok za pročitati, tj. i dalje u rangu dobrog stripa, ali ipak ništa što bih pretjerano preporučivao.
“Never argue with stupid people. They will drag you down to their level and beat you with experience.” - Mark Twain
Otkrio knjiznicu pa sam navalio, trenutno dizem na curinu iskaznicu, ali posto vecinom sve procitam u 1-2 dana, razmisljam da se i sam uclanim, pa da mogu uzet duplu dozu :)
-Hi Honey, did you miss me? -With every bullet so far...
FIBRA PREDSTAVLJA: Kolorka 49 - Nao Brown
Posted - 27/10/2015 : 18:33:08
.
.jpg)
