Kyoto, 1966. Mladi Hamaguchi radi u tvornici tekstila i sanja postati umjetnikom kada ga incident sa šefovom kćeri u zoološkom vrtu prisiljava da se pokrene. Seli se u Tokio na poziv prijatelja iz škole i postaje pomoćnik u studiju slavnog mangake (crtača mangi), Shira Konda. No rad u studiju je zahtjevan i Hamaguchi ubrzo shvaća koliko je teško naći vremena i energije kako bi se posvetio vlastitome radu...
Jiro Taniguchi prvi se put prisjeća početaka svoje karijere mangake i svoje mladosti u Tokiju šezdesetih godina. Veličanstvena priča o naukovanju, gdje se sva autorova profinjenost i elegancija objedinjuju kako bi ocrtale prve osjećaje odrasle dobi.
Orka Specijal 22 • Zoološki vrt zimi • 232 stranica • C/B • 170 x 240 mm • Tvrdi uvez • Scenarij Jiro Taniguchi • Crtež Jiro Taniguchi • Prijevod Nikola Pezić • Lektura i redaktura Josip Sršen • Dizajn Melina Mikulić • Datum objavljivanja 10.11.2015. • Cijena 130 Kn
Dakle nakon Vrha Bogova (uopce nije u razmatranju s ostalim stripovima) najbolji Jiro....svidio mi se Setac, odusevio Spomenar, malo razocarao Daleko susjedstvo, ali Zoo mi je sjeo ko.budali šamar.....jedan od najdrazih Slice of life-ova bez premca.
The sea was angry that day, my friends - like an old man trying to send back soup in a deli.
Priča o strahu od pokušaja ostvarivanja svojih snova. Kad se čini da ti ni najbliži ne daju podršku, uvijek se nađe neka dobra duša koja te, koliko god bila krhka zdravlja, samo s par rečenica podrške i dobronamjernih savjeta motivira da budeš još jači i daješ sve od sebe.
Još jedan Taniguchijev vrhunski slice of life.
There he goes. One of God's own prototypes. A high-powered mutant of some kind never even considered for mass production. Too weird to live, and too rare to die.
Ja dobio ovaj strip kao deo svadbenog poklona od mog prijatelja collectora . Obradovao sam se ko malo dete . Pročitao sam pola, izvanredan je, ali meni su već izuzetno dobri Daleko susedstvo i Spomenar mog oca.
Taniguči je definitvno autor koji mi sjajno leži. A Zoo vrt zimi je još jedan odličan strip koji mi se našao u kolekciji od ovog autora.
Predivan slice-of-life uradak,bez nekih fantastičnih momenata poput Susedstva ili neobične životne priče poput Spomenara,već obična storija o jednom mladom japancu i životu u Tokiju krajem šezdesetih prošlog veka.Obični ljudi,obični događaji i prijateljstva,ali predivno predstavljeni. Jako je interesantno čitati o načinu života u ovoj neobičnoj dalekoistočnoj državi,stilu njihovog života,druženja,pristupa poslu,moralnim načelima,...
Zoo vrt zimi mi nije klasa Spomenara ili Susedstva,ali nije ni mnogo lošija od ovih,za mene bisera devete umetnosti.
jaka 9/10
Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
Jako pozitivan utisak koji sam imao tokom citanja kvari pomalo jeftino resenje u poslednja 2-3 poglavlja u vidu Hiroshijeve motivacije da zavrsi svoju prvu mangu. Taniguchi je sjajan i ocigledno voli ovakve emotivne rasplete (zivim sa osobom koja je oplakala Susedstvo i Spomenar), ali meni licno je ovo bilo za nijansu previse.
Naravno, ako je strip u tom pogledu autobiografski - nema se sta zameriti.
Uvek kada su neke ranije priče dale toliko toga mora onda da dođe i razočarenje. Kad tad. To se meni desilo sa Taniguchi u ovom stripu. Nije me nimalo kupio. Do pred kraj totalno nisam razumeo a kakve koji vrag ima veze prvi deo stripa pre nego što radnja se prebacuje u Tokio. Nažalost ovakvih slice of life anime ima koliko hoćete, i ono što je zanimljivo, pa i u ovom stripu jesu sve osim glavne crtice oko junaka. Više me dojmile sitnice, delovi grada, sporedne činjenice nego šta će naš junak da uradi. U jednom delu stripa Taniguchi kao da ne zna šta će sa ovim stripom pa poziva brata da izvadi stvari i da podseti po onome po čemu ga poznajem u ranijim Fibrinim delima.
Pretpostavljam da sam previše očekivao od ovog stripa ili jednostavno nije za mene (kapiram da bi mojoj ženi se definitiivno svideo)...
Jiro Taniguchi je autor koji mi jednostavno leži. Njegovi životni likovi, jednostavna naracija i jasan i precizan crtež ukazuju na sreću koja se krije u malim stvarima i izazivaju u meni osjećaj mira i opuštenosti. Sve navedeno vrijedi i za ovo djelo iako je ono možda mrvicu "lakše" od ostalih radova koje sam čitao. Priča, temeljena na autorovom životu, govori o mladom momku koji ulazi u svijet manga crtača i posredno u svijet odraslih. Priča je to o sazrijevanju, prvoj ljubavi i mukotrpnom radu i činjenica da ne donosi ništa novo nimalo ne umanjuje uživanje u njoj. Taniguchi je svakako autor kojem ću se često i s radošću vraćati.
Najugodnije iznenađenje među stripovima koje sam pročitao u zadnje vrijeme. Strip me je toliko oduševio da mu bez razmišljanja mogu dati ocjenu 10 u svim segmentima;)
Ne znam kakva je Venecija ali Cuvari Luvra su me razocarali. Definitivno najslabiji Taniguchi od svih koje sam do sada procitao. Ovdje se ionako vise gleda slike nego da ima neka dobra prica za ispricati. Po tome sto sam vidio na netu, i Venecija mi izgleda slicno, znaci... prekacem. Plus sto mi Taniguchijev realisticni crtez bas i ne pase za ove slikarske pejsaze koji trebaju nesto docarati, dok njegovi crtezi vise izgledaju kao fotografije, pogotovo one sa zgradama. Ljudi su mu ipak cartoonasti. Ne znam, nije mi pravi odabir za nekog "ekspresionista".
Anything is possible dec d uej Be the Change You Want to See