Veliš, drkica za večeru? Dakle, moderna emancipirana djevojka... ali Nives je ipak petica i poševila je vjerojatno više ljudi, tako da smatram da je Nives ipak emancipiranija i bolje štivo za forumske intelektualce.
Pazi transfer srama. Sljedi uobicajena lekcija morala. Razmisli malo koja je cilj izdavanja ovog stripa? Lekcija? Tesko. Potreba da podjelis ovo s cilim svitom umisto da zastitis bar obitelj od lude proslosti? Suprotno. Art? Nemoguce. Sta bi onda moglo bit? Ajd ti lipo nama kazi...sta se to namece... Evo, i Markos bi se sigurno ljutio da kazemo da Bruce Jenner nije hrabra. Evo san izbrisa spojlere, pa nek sami ljudi kad budu citali procjene...posteno.
Fala, fala...A tek da se trudim...ni gramatiku ne pazim... Ako iko pogleda ovi topic, neće se prozvani valjda ljutit, možda jedino Lwood, kojeg sam zapostavio za put...zna SuperMark zašto.
ne ljutin se.
You stared at the abyss, you'll never rest in peace
kad uzmem čitati neki strip (ili knjigu, ili gledati film itd) uglavnom je to zato što me nešto zanima. nekad me zabavi, nekad ne. ako mi se baš ne svidi, prestanem čitati...
ali u meni, a i većini ostalih ljudi koje poznajem, negdje je ugrađen instinkt da je čitanje ipak više od opuštanja između radnih akcija. da se čitanjem izgrađuje osobnost. da se dobiva nešto više. ajde, da budem sasvim iskren: da su načitani ljudi pametniji od nenačitanih.
svrhu i korist umjetnosti teško je jednostrano i jasno uokviriti. mnogi su pokušali, nitko do kraja uspio.
nisam (još, ali svakako hoću) pročitao ovaj strip, ali na osnovu onoga što sam pročitao o njemu, a vrijedi za mnoge autobiografske stripove - ovo "čemu?" koje te muči vjerojatno je bitno različito za autoricu i čitatelje.
čitatelji su kao djeca. zapravo, ne samo djeca! mačići se igraju s klupkom vune jer na taj način u bezopasnom okružju uvježbavaju važnu vještinu. djeca se igraju rata. Bože moj, gdje žive - sve su šanse da će im trebati. a čitaju i knjige. o drugoj djeci. o odraslima. primaju PERSPEKTIVE, drugačije načine za gledanje na SVOJ i TUĐI život. uče što je DRUGIM ljudima važno, kako DRUGI ljudi osjećaju, a pritom možda nauče i ponešto o tome kako bi ONI mogli osjećati se u drugim okolnostima.
osobno mi je najdraži efekt kad od nekog autora naučim gledati svoju svakodnevicu drugačije. pronaći malo više ljepote u njoj. ili razumjeti malo bolje zašto sam nešto mislim ili činim.
a autorica... vjerojatno ima sasvim druge motive. ne želim u njih ni ulaziti. vjerojatno bih bio u krivu, a nama čitateljima TO UOPĆE NE BI TREBALO NI BITI VAŽNO.
mene često pitaju zašto crtam. "što imam od toga?" "jel se od toga nešto može zaraditi?"
a nitko me ne pita "može li se nešto zaraditi od ispijanja piva?", nitko me ne pita "što imam od gledanja nogometne utakmice?"... zato što je ovo prvo manje uobičajeno? pa djeluje manje zabavno?
možda da više čitaju, ili da su otvorenijeg srca KAD čitaju, ne bi pitali. možda bi se navikli da su ljudi različiti i da ne moraju tražiti sebe u svemu što netko radi. tebi nije jasno zašto ONA nešto radi? fajn. ali ti nisi mjerilo svih stvari. ljudi su različiti. možda je ona nacrtala taj strip da zaradi na svojoj muci? možda je tražila suosjećanje drugih? možda je htjela upozoriti druge? možda drugima poručiti da ako rade čudne stvari nisu jedini?
a možda joj je naprosto bilo zabavno?
bilo kako bilo, mene zanima jedino hoću li se JA zabaviti čitajući. a vjerujem da hoću. sve upućuje na to.
Tipičan predstavnik vala debelih autobiografskih stripova (čitaj graphic novela) crtanih na kojekakve načine kako bi se dobilo na brzini ili prikrilo nedostatke u izvedbi.
Mada treba pohvaliti jednu od najboljih cijena u Fibrinim bibliotekama (2.9 str/kn) i autoričinu iskrenost, te želju za pripovijedanjem, osim vjernog prikaza bečke punkerske scene i patrijarhalne zatucanosti žitelja južne Italije, ova knjižurina ne nudi ništa posebno.
Strip me na prvi pogled privukao zbog određenog (europskog) underground štiha, ali nakon samo jednog čitanja sam ga se odlučio riješiti. No, gotovo 500 strana za 160kn ne ostavlja mnogo prostora za ćiketanje.
Kao sta sam reka, jurice, kasperu, strip je poslužija svrsi, zabavija me je dobro, preporuka definitivno stoji. Sad, druga stvar jurice, slažem se, nisam ja mjerni instrument da joj sudim, niko nije, a s druge strane ove auto-svari čitaš malo ozbiljnije, jer nije to priča rekla-kazala niti su sve auto-stvari da se zaradi...ali volija bi kad više ljudi pročita strip da kažu svoje mišljenje, da ipak malo seciramo ovaj slučaj, jer je, u najmanju ruku, kontroverzan. Teško je imat empatiju prema autorici, koja, čini se ni sama ne žali za ničim, niti ostavlja dojam osobe koja isto ne bi ponovila...a kad vidim njena ostala dijela i dalje je zanima erotika...da bi se stalo na njenu stranu moramo znati više, moramo znati uzrok...a moramo znati i epilog...ono malo šta znamo o njoj ne ide joj na ruku...A ako pažljivo čitaš strip primjetiš da čak i ova priča trezveno, nakon toliko godina napisana je puna rupa i ne drži vodu. Dokaza je puno, da nema spojlanja Zagor/Kasper preporučuju. A sad, svi koji su puni empatije pogledajte stvari iz drugog kuta...stali ste na stranu jedne osobe i njene priče i pritom prihvaćate generaliziranje društva i pogotovo dva naroda označene kao - Austrijanci (rasisti) i Talijani (društvo iz pećine). A ako je strip napisan da da lekciju...možemo onda napisati i lekciju ne idite u Mađarsku 1956 godine i nemojte da Vam neko ponudi primjer knjige "Bogatstvo naroda"...to je korisna stvar za znati ...Dajte...ko želi nešto napisati nek napiše konkretno argumente i kako je, a ne da ode uvalimo i stripovsku korektnost i new age floskule.
Čitao sam ovaj strip skeniran i prilično mi se bio svidio pa sam ga i kupio. Na crtež sam se u početku malo navikavao ali mi je što sam više čitao postajao sve bolji. Moguće je da se nekom ne sviđa ali ko misli da strip nije dobro (likovno pismeno) nacrtan je gl... nešto. Priča je zabavna (makar mi je početak malo dosadan, kada krene izlet i strip dobija na zanimljivosti). Svidjela mi se slika Italije osamdestetih i lakomislenost glavnih junakinja... Zabavno i uvjerljivo i poučno :-) Po komentarima ispada da je strip kontroverzan. Ne znam zašto... Autorica se jebala, pa šta onda? Šta nije smjela? I silovali su je, zar je to ok zato što je bila lakomislena mulica lakog morala? Na kraju, ispada da je to bit cijelog stripa... a nije tako. Preporuka.
Iznenađujuće dobro. Očekiva san dosadnu autobiografiju punu obiteljskog prljavog rublja, ali dobija san (baren mi se čini)iskrenu priču buntovne tinejđerice bez da je kenjala po ocu, majci, babama ili stričevima, za razliku od seratorice autorice Fun home. Iako se po nekin kometarima ovde može zaključit svašta, ja bi s obziron na okolnosti i njene godine, čestita autorici šta je ipak zadržala dostojanstvo i zdrav razum. Isto tako, ne vidin čega bi se tribala sramit, i za čime bi tribala žalit.
Potreba da podjelis ovo s cilim svitom umisto da zastitis bar obitelj od lude proslosti? Suprotno. Art? Nemoguce. Sta bi onda moglo bit? Ajd ti lipo nama kazi...sta se to namece...
Zaštitit obitelj od čega? O njenoj obitelji skoro da neznamo ništa. Moj dojam je da se radi o rigidnim ljudima koje je zaštitila na način da ih je pustila na miru. Kakav Art? Meni ovde nema ništa pretenciozno. Ne nameće mi se ništa. Nisan se ševija po Siciliji ali recimo da san i ja ima burnu mladost, odradija spavanja po plažama, putova autostopon, nadimljava se, pija i svašta nešto, i ne žalin ni za jednin trenutkon. Zašto bi autorica tribala žalit?
Zaštitit obitelj od čega? O njenoj obitelji skoro da neznamo ništa. Moj dojam je da se radi o rigidnim ljudima koje je zaštitila na način da ih je pustila na miru. Kakav Art? Meni ovde nema ništa pretenciozno. Ne nameće mi se ništa. Nisan se ševija po Siciliji ali recimo da san i ja ima burnu mladost, odradija spavanja po plažama, putova autostopon, nadimljava se, pija i svašta nešto, i ne žalin ni za jednin trenutkon. Zašto bi autorica tribala žalit?
Kladim se da jedino ponekad žališ što je to vrime prošlo ;)
Inače čitajući neke komentare otprilike ovakva nekakva slika mi se pojavila pred očima:
No morat ću pročitati strip da vidim jesu li konzerve ipak s razlogom kritične, ili su samo hipokritične :)
Zaštitit obitelj od čega? O njenoj obitelji skoro da neznamo ništa. Moj dojam je da se radi o rigidnim ljudima koje je zaštitila na način da ih je pustila na miru. Kakav Art? Meni ovde nema ništa pretenciozno. Ne nameće mi se ništa. Nisan se ševija po Siciliji ali recimo da san i ja ima burnu mladost, odradija spavanja po plažama, putova autostopon, nadimljava se, pija i svašta nešto, i ne žalin ni za jednin trenutkon. Zašto bi autorica tribala žalit?
Kladim se da jedino ponekad žališ što je to vrime prošlo ;)
Inače čitajući neke komentare otprilike ovakva nekakva slika mi se pojavila pred očima:
No morat ću pročitati strip da vidim jesu li konzerve ipak s razlogom kritične, ili su samo hipokritične :)
Ne mogu baš reć da žalin jer mislin da san to vrime iskoristija jako dobro. Svako vrime nosi svoje pluseve i minuse.
Moran priznat da mi je bilo malo čudno kad san prije misec-dva ukrca tri Francuzice koje su stopirale u Podstrani i imale plan doć do Pitvica. 8 navečer, lagano pada mrak, nemaju pojma da postoji autocesta, kukaju da in niko nije sta a stopiraju već 2 sata, neznaju di će prinoćit, a u Francusku se planiraju vratit isto autostopon. Sve OK da njih 3 imaju 20 godina, ali njih 3 od 35 godina, sve tri rade, a putuju ka klošari??? Podsjetile su me na ovaj strip.
Strip koji sam dugo zaobilazio, nedavno ga kupio na fibrinom ljetnom pospremanju za stvarno povoljnu cijenu.
Crtež je ružan, prljav, čak i pristaje estetici punka koji se provlači kroz strip ali nije sad neko ludilo.
Predgovor dosta dobro skicira radnju stripa. Naravno predvidljivo je da kako će završiti romantiziranje u stvarnom svijetu.
Sad, što me privuklo stripu? Dijelom iskustvo sa dvije kćeri tinejdžerke koje su nekakve alternativke i njih privlači snatranje o apsolutnoj slobodi bez odgovornosti i posljedica. Mladi su obično idealisti i zapravo je bolno gledati kada njihovi ideali dolaze u sukob sa realnoscu. Osobno taj mladenački bunt, premda naivan, smatram poželjnim i korisnim, kako za osobni tako i za društveni razvoj. Samo što dosta tih nazovi buntovnika su tek pozeri a njihove isprazne kvazifilozofije, često i sa predrasudama su tek izlika za cuganje, drogiranje i seks, a kad dođe do sranja, onda se vrate kući, pa s te strane moram pohvaliti autoričinu iskrenost koja se ne libi prikazati tu stranu. Da je drolja, nije, pa zapravo se često suprotstavlja nasrtajima ostalih muškaraca, između ostalog i alternativaca, što je ponekad uspješno, ponekad i nije, dapače završava silovanjem. Naravno neki će, premda pogresno, reći sama si je kriva što se uputila na besciljno putovanje bez love, iskustva i sl., no to više govori o njenoj naivnosti koliko i o spremnosti nekih da iskoriste tu naivnost odnosno činjenici da je naše društvo u principu predatorsko prema drugacijima. S te strane sasvim mi je shvatljivo što je potražila zaštitu kod silovatelja.
Također autorica se ne libi pokazati da je zapravo bila sebična i koliko je zabrinula svoje roditelje te s te strane nema osuđujući stav naspram njih niti iza njenog bunta stoji nekakva obiteljska trauma i sl.
Njena novopečena frendica Edi je pak istinska drolja i glupa kokoš koja često iznevjerava prijateljicu koja isto radi gluposti ali barem se pokušava zauzeti kako za sebe tako i za edi.
Ovaj strip u biti prikazuje jedan segment odrastanja, možda malo drastičnijeg iskustva od onog kojeg većina proživi, no autorica je, uz podosta sreće što i sama priznaje, donekle uspješno prebrodila to razdoblje. Uglavnom strip koji je ok a baš me zanima kako će djeca prihvatiti ovo kad im ga suptilno podmetnem (jer naravno nikad ne prihvate moju direktnu preporuku).
Glupa kurva koja se ne srami ispričati, da je glupa kurva, nema pojma o crtanju i iz toga uradi sasvim pristojan alter strip koji budi ćuđenje.
Izgleda se i tako može živjeti i na kraju čak postati umjetnik. Životinjska volja za životom je svakako prisutna. Imala je i sreće da ispriča svoje, mnogo droljama koje su imale posla sa mafijozima vjerovatno negdje trunu kosti.
Svakako više volim Julie Doucet iz feminističke emancipacijske stripovske priče.
Glupa kurva koja se ne srami ispričati, da je glupa kurva, nema pojma o crtanju i iz toga uradi sasvim pristojan alter strip koji budi ćuđenje.
Izgleda se i tako može živjeti i na kraju čak postati umjetnik. Životinjska volja za životom je svekako prisutna. Imala je i sreće da ispriča svoje, mnogo droljama koje su imale posla sa mafijozima vjerovatno negdje trunu kosti.
Svakako više volim Julie Doucet iz feminističke emancipacijske stripovske priče.
ima i nastavak, "kako sam pokusala da budem dobra osoba"