Procitao prije par mjeseci, ali do danas ne stigoh nesto napisati, pa da ne bude sam tih par postova... jer ipak se radi o meni veoma dragom stripu. Jedan od onih kod kojega ni ne znas sta tacno ocekivati prije citanja, odnosno mozes nesto zamisljati, ali te sam strip onda odvali. Ok, ili mozda neke i ne. Pa ljudi smo.
Ako ste citali prvu knjigu, onda znate kako ide prica. Paul se sjeca nekih "avantura" iz mladosti, i vidimo kako je postao covjek kakav je danas. Autobiografska prica, to jest price.
Citam da nekima druga knjiga nije bila na nivoju prve (odlicna i dalje, ali...), no meni je sasvim jednako sjela kao i kec. Neke stvari su ovdje i bolje, a o nekima ne bih spojlao onima koji jos nisu citali.
Rabagliati me stvarno pozitivno iznenadio vec Paulom 1, zato sam se pomalo bojao da ne bih imao prevelika ocekivanja, ali sam u stripu uzivao kao i prvi put. Toliko toplo i osobno ispricane price... Ako vam se sviđaju "slice of life" price, velika preporuka za Paula.
Ok, namucio sam se da samo ovo napisao (ipak mi opisi na stranom jeziku ne idu, pa se vidi kako sam drven u "baratanju bogascu jezika" ).
A za kraj samo 2 stvari, koje su mi pak svejedno zapele za oko: 1) Na str. 12 gdje Paul gleda ona vina u trgovini - mislim da nije bilo potrebno pomenuti kune, kada se zna da se sve skupa odvija u Kanadi, a i sam Paul pominje na istoj stranici dolare, te vidimo i cente. No, ovo je nebitno zapravo.
2) Str. 18 - 20: E, ovo mi je bilo pomalo "cudno". Trudnice koje piju alkohol. I ne samo jednu bocu vina. Ne znam, ali mislim da smo kod nas ipak "osvesceniji" i pazljiviji. Ok, nekada se i pusilo doma, u kolima, cekaonicama, restoranima, i nikoga nije bila briga da pored sjede klinci. Ali danas... mislim da je ipak drugacije. A mozda ovi drugi gledaju na to kao na "samo par casa vina, sta bi to smetalo, pa i trudnici". Ne znam, Paulova je to prica.
I sam kraj, posljednja posljednja stranica. Onaj racun, na kojem pise "Hvala! - Paul". Nije li taj racun stavio tamo u milodar u crkvi? Ako jeste, onda je to vraski dobro "reprocucirao", ili je napravio kopiju racuna. No, kako je to na racun napisao u samoj crkvi, nije mogao fotokopirati racuna na licu mjesta, a valjda i nije imao pametnog telefona tada. Opet nebitno, ali eto... zapelo mi u oko.
Anything is possible dec d uej Be the Change You Want to See
Isto ko prvi dio. Skroz solidno. 6/10. Ne bi puno filozofira, priča ide glatko, zapravo nema ništa za dodat, osim na momente užasnog prijevoda Tatjane Jambrišak, gdje, prema njezinom razmišljanju, dvi seljačine govore naravno nekim zagorskim (kad nije purgerski) dijalektom i onda pitaju jednog drugog; jel ovaj tip homić? Evo, ja sam dalmatinac pa nek mi neko kaže ko je iz HR zagorja jel seljaci kažu kod Vas homić ili peder ili nešto treće? Ovi naši vlaji ni neznaju šta je to homić? Misle možda da je nešto šta se jede na guvnu...neko oruđe...neznam? A za ne falit kasnije spominje riječ "peder"...ne znam, ne razumim, nema kraja ovome....
Zaboravio reci i nesto o samom crtezu. Iako "karikaturalni" crtez, autor ima osjecaj za detalje. Ono, ako junak stupi u neku sobu, stvari ce uvijek biti na svojim mjestima. A znamo kako je to recimo kod Bonellija ponekad. Svejedno ako se broj prozora u prostoriji ili njihove pozicije promjene. Pomalo djeluje crtez kao... neki srednjeskolski fanzin, nesto alternativno. Mozda me (zbog toga) malo podsjeca na Sacca. I kod njega je sve na svojim mjestima, mada koristi i sam taj "humoristicni" pristup, odnosno face ljudi su na neki nacin kao karikature (he he, njegova poznata zubala).
A ono sto valja istaknuti je i osobni pecat autora, kako se razgali pred nama i djeli sa nama svoje najdublje osjecaje. Posebno to, da se ne pretvara. Prikaze nam kakav je bio kao mladic (mislio je da sve zna... kao svi mi vjerujem), sta je razmisljao, svoj ego, a i kako je priznao svoje greske. Mozda vise u prvom albumu.
Svakako jedan od onih osobnijih autora, prica. Pa ako vas zanimaju takve, potopite se u Paulov svijet.
Anything is possible dec d uej Be the Change You Want to See
Pridružujem se ekipi koju je prvi dio Paula više dirnuo. Da se razumijemo, ima i u dvici dosta dobroga, ali je malo nabacano - malo kritike kapitalizma, kroki o socijalnoj radnici, priče iz madlosti, priča o neplodošću... Fali mi tu strukture. Možda je pecanje mogao (trebao?) biti motiv koji će povezati te sve priče, ali ovako kako je nije preuspjelo izvedeno...
To rekavši, pridružujem se i ekipi koja pita kad će još? :) Jer i sa ovim manjkavostima i dalje je riječ o super stripu i super autoru!
Slican utisak kao sa prvom knjigom - do pola sam se pitao sta ja uopste citam. Sasvim obicna prica - pecanje, druzenje, dosadnjikavi dijalozi, smaranje po kisi i slicno. Drugi deo stripa mi je bio mnogo zanimljiviji i potresan, istinski me je pogodilo sve sto su Paul i njegova zena preziveli. Dodacu samo da je ovde crtez mnogo bolji nego u prvoj knjizi. Jos jedan dirljiv i emotivan strip. Kao celina mi je malo bolja prva knjiga ali ovo oko bebe mi je ostavilo takodje jak utisak.
Sve što je bitnoga se izdešava u zadnjoj trećini/četvrtini stripa. Prije toga malo izleta, pecanja, obiteljskih slice of life pričica, flashbackovi iz mladosti, a čak je i zasvirao Zenica blues od Pušenja itd.
Papir odlično pogođen za ovaj strip.
Ako negdje naleti, uzet cu i prvi dio. Nek stoje.
E da, i meni nije jasno kako je uspio sačuvati (fotokopiju) račun na kojem je napisao hvala i ostavio u crkvi.