Sigurno ne znate ali nekada davno, u osnovnoj i srednjoj, bavio sam se atletikom. Glavna disciplina mi je bila 100 metara, a nastupao sam i na mnogim međunarodnim natjecanjima, s tim da mi je najdraže ono u Finskoj 1996.g gdje sam osvojio treće mjesto (bio je to svjetski juniorski miting). E sad, malo sam se u ovoj Korona krizi udebljao (dobio sam 5 kila) pa sam se odlučio vratiti trčanju. Treba reći da već 22 godine, otkad sam stao sa atletikom, redovitom pređem nekoliko kilometara dnevno (oko 5 u prosjeku) hodajući. Ono, zikica u uhu i lagana šetnja. E sad, to nije bilo dovoljno za smršaviti pa sam krenuo u žešći ritam - na trčanje! I evo, u 13. trku sam uspio istrčati 10 km ispod sata što je već dosta dobar rezultat. Ne treba ni govoriti da sam se ponovo ozbiljno zarazio trčanjem i tko zna do kuda budem stigao. I sa kojim rezultatom
svaka čast na uspjehu u 13. trčanju istrčati 10 km nije mala stvar pogotovo kad netko zahrđa, ja samo pokušao sa trčanjem par puta dok samo vodio klinca na nogometni trening, ali kako je on odustao tako sam i ja, inače nakon 10. trčanja sam uspio spojiti jedva 5 km sa (odmorom) šetanjem svakih kilometar, inače kad sam krenuo nisam mogao 500 m pretrčati. Prije desetak godina sam trčao sa frendom i uvijek bi nakon otrčanog nasipa cca 3 km, otišli bi na pivo i ćevape
Samo ne trci u Americi... mogli bi pomisliti da si "bad guy" i da si mozda obijo neku kucu pa bi mogao da pokasiras tri hica i pozdravis se sa zivotom. Dogodilo se ovih dana.
Anything is possible dec d uej Be the Change You Want to See
Ono ko pravi obiteljski čovjek, prvo stres na poslu, ode koje kilo. Pa žena kvoca doma, ne stigneš kako valja ni pojesti, eto još koje kilo. Pa pomirbeni seks navečer, ode još koje. Pa još kad stignu djeca, malo stresa oko hranjenja, pelena i oblačenja, pa s njima lagano s kolicima u šetnjice.
Ono ko pravi obiteljski čovjek, prvo stres na poslu, ode koje kilo. Pa žena kvoca doma, ne stigneš kako valja ni pojesti, eto još koje kilo. Pa pomirbeni seks navečer, ode još koje. Pa još kad stignu djeca, malo stresa oko hranjenja, pelena i oblačenja, pa s njima lagano s kolicima u šetnjice.
Otope se kile u sekundi.
Nije mi to palo na pamet
COUNT ZERO INTERRUPT an interrupt of a process decrements a counter to zero
Do prije 12,13 godina igrao sam košarku. To je bila antistres terapija i život na selu. Nakon košarke bismo ja i ekipa često otišli na par piva. Disciplina.
Onda sam do prije nekoliko godina trčao ili jednostavno hodao bregima. To je također bila antistres terapija i život na selu. Ali često bih nakon tih aktivnosti, kod kuće na terasi, u sumrak pio vino. Poezija.
Potom sam počeo (pre)često kositi. To je također bila antistres terapija i život na selu. Ali nakon dobro obavljenog posla, baš bi mi se prošetalo do birtije na pelin, pivu, gemišt, bambus... Diverzifikacija.
Sad više nisam na selu. Nemam kosilicu. Ni košarkašku loptu, a trenutno bogami ni igralište. I dalje nerijetko volim prošetati. Ali većinom sam jednostavno prokleto žedan :D
“Never argue with stupid people. They will drag you down to their level and beat you with experience.” - Mark Twain