| Author |
 Topic  |
|
dylan_dog12
Starting Member
86 Posts
Member since 19/11/2013 |
 Posted - 22/11/2020 : 22:30:53
|
Pozdrav.
Nemam običaj pisati na ovome forumu, no ovih dana sam se sjetio serijala koji sam volio čitati dok nisam došao do ključne priče Nathana Nevera zbog koje sam i prestao sa serijalom, riječ je dvodjelnoj priči U ponoru sjećanja i Jedanaesta zapovijed. Također, primjetio sam kako je to više manje svima omiljena priča koja oblikuje Nathana u lika kakvog znamo kroz cijeli serijal.
Mislim kako tu leži cijeli jedan problem neosvještavanja što zapravo čitamo kada čitamo ili gledamo neko djelo, film ili kazališni komad, bilo koje umjetničko djelo. Smatram kako se osvještavanje bilo čega u životu događa što se više približimo intrinzičnoj, odnosno istinskoj vrijednosti onoga što je pred nama. Naravno, svako ima određeni set predispozcija u vlastitome aparatu kojime može osvijestiti svijet do neke granice.
Scenaristi Nathana daju dubinu liku prikazujući ga u prošlosti kao šljam koji ne mari previše za obitelj, za prijatelje, kao tupavu ravnocrtnu žilavu osobu koja pronalazi sebi slična, a to je Sara Mcbain. On plača za to veliku cijenu, možemo reći kako ga život kažnjava smrću žene i gubitkom djeteta. I da nije stalo na ovome, serijalu su nepovratno narušeni temelji. No, autori serijala, odnosno Medda točnije, vračajući Saru stalno inzistira na neuvjerljivoj preobrazbi likova Nathana i Sare iz okorjelih oportunističkih ljigavaca u dobre i nove osobe kakve su danas. Osobe koje su shvatile i osvijestile grijehe. Time konstantno relativizira događaje iz prošlosti, gdje su najveće i jedine žrtve ne pokvareni nathan ili sara, već Laura koja je imala tu nesreću naići na takvu osobu kao što je Nathan, i posljedično njegova kćer koja je rođena kako bi živjela život kakav nikad ne bi odabrala da je mogla. Kako to onda svi vide kao nešto što obogaćuje Nathana kao lika ?
Očito sva umjetnička djela imaju tendenciju djelovati na ljude obmanjujuće, tako da postoji razlika između onoga romantiziranoga pogleda koji nam nudi umjetnik određene osviještenosti, materije koja mnogo puta u realnosti gotovo uopće nema smisla i kao takva je neuvjerljiva. Koliko čitatelja bi htjelo imati prijatelja koji je prevarantska ljiga u životu? Pretpostavljam nitko. Koliko ljudi se realno u životu promijene i krenu ka objektivnome dobru, počnu osvještavati i sebe i život. Gotovo nitko, jer da je sitacija suprotna ne bismo konstantno imai svijet na rubu kaosa. Jer Svijet je ogledalo ljudi. Maliciozni ljudi će uvijek pokušati ostvariti loše planove, no uspijevju zbog letargične većine koju određuje STRAH, KOMFORMIZAM ILI NEOSVJEŠTENOST.
Tvorci Nathana Nevera su nažalost radi svoje razine neosvještenosti namijenili ljudsku ništavnost i osobine koje proizlaze iz toga, za građenje karaktera i dubine glavnoga lika. A čitatelji to slave kao promućurnost i dirljivu melankoličnu kompleksnost serijala, koji između ostaloga, radi toga zaslužuje divljenje. Jaz između onoga što je napisano i prikazano i te iste stvari ili fenomena stavljenog u kontekst realnosti i intrinzičnih vrijednosti koje zbilja proizlaze iz onoga što je u djelu prikazano, je nažalost ogroman.
U serijalu Nathan Never zapravo imamo dva lika Nathana koji scenaristi ali čitatelji guraju u koš iste persone. Naime, smeće iz prošlosti i novi čovjek sadašnjosti, što je ne samo neuvjereljivo nego smo konstantno podjećani na to epizodama sa Nathanovom pravom srodnom dušom, sarom. Iako su po pitanju stvaranja antiheroja autori neuvjerljivi, ipak se samo od sebe nenamjerno nameće poruka kako slični više manje završavaju zajedno, kao u životu kada radi pomanjkanja intuicije u pronalasku srodnih duša ljudske sudbine idu nizbrdo jer završe u vezama bilo ljubavnim ili prijateljskim koje su destruktivne, čak i fatalno. Mnogi pisci nisu svjesni kako je granica postojanja antiheroja ona koja nije previše udaljena od objektivnoga dobra, da kada postavimo toga antiheroja u realni svijet blizak nama, on treba biti uvjerljiv, treba biti osoba koja će unatoč manama koje nisu fatalne i grijesima koji nisu terminalno neoprostivi, moći učiniti pravu stvar na kraju dana. Treba imati na umu kako su velike psihološke deus ex transformacije u realnosti gotovo nemoguće, promjene se naziru u nijansama i mnogo puta su samo trenutne.
Uvijek dolazimo do dvije stvari koje određuju neko djelo, a to je TEMELJ odnosno intrinzična vrijednost i uvjerljivost naspram realnoga svijeta i ukupnoga odmaka od objektivnoga dobra i KONSTRUKCIJA odnosno ritam, ton i tehnikalije u izvedbi scenarija i vođenja priče kojima se autor služi. Želim reći kako bi čitanje trebalo biti zato jer je smisleno, a ne zato jer nas konstrukt zabavlja. Konstrukcija je uvijek u službi temelja, a ne obrnuto.
To me sad podsjetilo na epizodu Zagora, Smrtonosti cvijet zbog koje sam ga nedavno prestao čitati. Podsjetio sam se nakon mnogo godina na tu epizodu i osvijestio nešto preko čega ne mogu prijeći. To je idiotska odluka nollite da Zagoru stavi breme ubojstva cijeloga sela, žene i djece na pleća. Iako to Zagor ne radi namjerno, krivnja nikad neće biti skinuta. Zamislite da imate poznanika ili prijatelja koji je skrivio, iako nenamjerno smrt cijeloga naselja ljudi, biste li ga mogli gledati isto kao do trenutka saznanja? Biste li mogli šaliti se i družiti se sa tom osobom isto kao do tada? Pretpostavljam ne. Nollita kao i scenaristi nathana nevera radi grešku i praktički uništava svoju kreaciju, koja zbog te odluke gubi intrinzičnu vrijednost u realnosti a time i uvjerljivost.
Dekontrukcija i osvještavanje ovoga svijeta neminovno donose razočaranja i trenutnu tugu ali na kraju sreću jer možemo spoznati ono što je bilo trulo i ono što je kvalitetno. Dolazimo do spoznaja i idemo naprijed. Priča o dekonstrukciji Dylana Doga je također vrijedna eseja jer je jaz između intrinzično besmislenih temelja koje nudi Sclavi ali i ostali autori koji se ugledaju na njega i ponekad briljantnih konstrukcija poražavajuće velika. Ali o tome neki drugi puta.
|
Edited by - dylan_dog12 on 05/01/2021 20:52:06
|
|
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 22/11/2020 : 22:53:42
|
Ljudi nikada nisu crni ili bijeli, uvijek su sivi, smao je bitna nijansa sive - da li ona koja teži ka bijelome ili ona koja ponire u tamu. Postoje ljudi koji "blješte" - oni koji su skoro pa bijeli i postoje ljudi kroz čije oči ne dopire nikakva svijetlost i koji su skoro pa čista tama ali te dvije vrste ljudi su iznimno rijetke.
Nathan je i u prošlosti po meni bio dobra osoba ali sa nekoliko izrazito loših osobina. Jedna od njih he i situacija gdje je svome najboljem prijatelju preoteo djevojku, odnosno Lauru. Svi mi muški znamo da je to možda i najveće zlo koje jedan prijatelj može napraviti drugome. Iskreno, kada sam vidio da je Nathan to napravio (to je u nekom od prvih almanaha, čini mi se) bio sam totalno popizdio na njega. Baš sam bio ljut. Ne toliko da ga prestanem čitati ali dovoljno da ga barem malo zamrzim u tom trenutku. Tu mi je baš ispao smeće od čovjeka. Zanimljivo, nikada se nije zbog toga pokajao. Ako se ne varam, u epizodi Posljednji val dolazi do svojevrsnog raspleta između njega i tog njegovog frenda ali nikada Nathan nije zažalio svoju odluku.
Sve u svemu, ne bih rekao da je Nathan bio "đubre" od čovjeka ali nije niti imao neku karizmu. Evo jedne bizarne usporedbe:Lucca Torelli iz Torpeda:lik je gangster i ubojica ali ima karizmu zbog kojeg ga volimo (naravno, kao čitaoci, u stvarnom životu bi ga izbjegavali pa da mu je karizma do neba:))a Nathan, iako pozitivan lik, kao policajac nije imao toliku aureolu kvalitete oko sebe koja bi ga činila junakom, pa čak nije bio ni anti-junak u uopćenom smilu riječi a to je da imamo čovjeka sa milion mana ali ipak čovjeka s kojim žalimo zajedno kada mu se nešto loše desi. |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
 |
|
|
Deers
Advanced Member
Croatia
9386 Posts
Member since 29/03/2004 |
Posted - 22/11/2020 : 23:00:14
|
Zanimljivo zapažanje ali nisam siguran da se slažem s tobom. Nathan nikad nije bio junak bez mane, na stranu ovo "ljigavac", koliko se sjećam, nije najdirektniji krivac. Na stranu što okajanje je sasvim razuman narativni element. Nekakva konačna katarza i nije moguća u serijalu koji ide dalje.
Paralela sa Zagorom isto mi je malo čudna, nije da nekoliko brojeva prije Smrtonosnog cvijeta nije Zagor također poubijao jedno indijansko selo u Zagor priči. |
"Trzaj mišica i nad prazninom sam." |
|
|
|
dylan_dog12
Starting Member
86 Posts
Member since 19/11/2013 |
Posted - 22/11/2020 : 23:02:55
|
| Shvaćam što želiš reći, no tvrdnja kako ljudi nisu crno bijeli mi je uvijek djelovala kao isprika osobe i prema njemu samome i prema svijetu koji ga okružuje. Najlakše je reći kako je svijet siv no dekonstrukcijom uvijek dolazimo do nekih izbora, a naposljetku do izbora između dvije stvari i konačne odluke. Svrha promišljanja jest pojednostavljenje svijeta i spoznaja, a ne zamatanje u pojam sive zone koja bi trebala objasniti sve neugodnosti koje su se dogodile i one koje bi se mogle dogoditi. |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 22/11/2020 : 23:03:51
|
Ako se ne varam, u Tumaki je Zagor žrtvovao selo da bi spasio prijatelje, odnonso doveden je u ili-ili situaciju. Pitanje je kako bi većina nas u toj situaciji odlučila.
Ali sumnjam da je tu u scenariju bilo neke namjerne dubine, to je stara light epizoda i vjerojatno je taj scenarij pao Nolitti na pamet, učinio mu se ok i dao ga je u izradu.
Sumnjam da je tada išao u kontemplaciju:D |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 22/11/2020 : 23:05:44
|
quote:
Originally posted by dylan_dog12
Shvaćam što želiš reći, no tvrdnja kako ljudi nisu crno bijeli mi je uvijek djelovala kao isprika osobe i prema njemu samome i prema svijetu koji ga okružuje. Najlakše je reći kako je svijet siv no dekonstrukcijom uvijek dolazimo do nekih izbora, a naposljetku do izbora između dvije stvari i konačne odluke. Svrha promišljanja jest pojednostavljenje svijeta i spoznaja, a ne zamatanje u pojam sive zone koja bi trebala objasniti sve neugodnosti koje su se dogodile i one koje bi se mogle dogoditi.
Ali upravo sivilo pojednostavljuje jer sa tom dekonstrukcijom s kojom govoriš ulazimo u sve veće i veće nijanse sive te n kraju dolazimo do "nijanse" koja određuje određenu osobinu lika i/ili njegove motive. |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Deers
Advanced Member
Croatia
9386 Posts
Member since 29/03/2004 |
Posted - 22/11/2020 : 23:09:39
|
quote:
Originally posted by dylan_dog12
Shvaćam što želiš reći, no tvrdnja kako ljudi nisu crno bijeli mi je uvijek djelovala kao isprika osobe i prema njemu samome i prema svijetu koji ga okružuje. Najlakše je reći kako je svijet siv no dekonstrukcijom uvijek dolazimo do nekih izbora, a naposljetku do izbora između dvije stvari i konačne odluke. Svrha promišljanja jest pojednostavljenje svijeta i spoznaja, a ne zamatanje u pojam sive zone koja bi trebala objasniti sve neugodnosti koje su se dogodile i one koje bi se mogle dogoditi.
Sivilo je komotno objašnjenje ali nije potpuno krivo. Određeni čin ima svoju posljedicu. Da li je taj čin dobar i loš sam po sebi ili ovisi o posljedici? kad smo kod boja, sve tonove može svrstati u svijetle ili tamne i to je točno ali tim poopćavanjem gubimo sve one nijanse koje odlikuju te boje. i time postaju nepotrebne. Nathan i Sara loši, Laura i Ann dobri. Ako je tu kraj, priče nam nisu potrebne. |
"Trzaj mišica i nad prazninom sam." |
|
|
|
dylan_dog12
Starting Member
86 Posts
Member since 19/11/2013 |
Posted - 22/11/2020 : 23:10:25
|
Deers što se tiče termina ljigavac koji sam upotrijebio, ja sam odmah naime skočio u realni svijet i oživotvorio Nathana kao osobu i takve osobe u realnosti nažalost ne zaslužuju drugačiji epitet. Možda u samome stripu ne osjećaš toliko izravno intrinzičnost bivanja Nathana kao takvog ali pokušaj zbiljski oživotvoriti kreaciju pored sebe u realnosti. Bez pouzdanosti i jako udaljeno od objektivne dobrote.
Zagor priču nisam čitao mnogo godina i iskreno zaboravio sam događaje u tome stripu, trebao bih vidjeti kontekst. |
|
|
|
dylan_dog12
Starting Member
86 Posts
Member since 19/11/2013 |
Posted - 22/11/2020 : 23:19:02
|
Deers i Mladjo zanimljivo zborite oboje. Što se tiče Zagora i Nollitinog light rješenja, smatram ga jako nesmotrenim i relativizatorskim naspram života uopće jer kako ćemo ozbiljno shvatiti dobru narav junaka u fikciji ako ga stalno potkopavamo nečim što je po meni osobno neoprostivo, kao ispoljavanje mazohizma nad vlastitom kreacijom.
Deers jedna stvar je životnost i ajmo reći to sivilo koje proizlazi iz njega, a druga stvar je ljudska malicioznost koja se u ovo vrijeme ultra posmodernizma ako se to još može tako nazvati, prodaje pod karakterizaciju. Po tome moderna formula glasi : Nije bitno koliko je glavni lik loš, pošto su protivnici uvijek lošiji. Po tome se realitivizira naposljetku sve do ćega ti je drago i postaje bezlična masa, veliko ništa. |
|
|
|
dylan_dog12
Starting Member
86 Posts
Member since 19/11/2013 |
|
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
7463 Posts
Member since 26/12/2006 |
Posted - 22/11/2020 : 23:22:10
|
quote:
Originally posted by dylan_dog12
Deers što se tiče termina ljigavac koji sam upotrijebio, ja sam odmah naime skočio u realni svijet i oživotvorio Nathana kao osobu i takve osobe u realnosti nažalost ne zaslužuju drugačiji epitet. Možda u samome stripu ne osjećaš toliko izravno intrinzičnost bivanja Nathana kao takvog ali pokušaj zbiljski oživotvoriti kreaciju pored sebe u realnosti. Bez pouzdanosti i jako udaljeno od objektivne dobrote.
Zagor priču nisam čitao mnogo godina i iskreno zaboravio sam događaje u tome stripu, trebao bih vidjeti kontekst.
E tu se nalazi problem. Zapeo si u realnosti, a to je nebitno - krivo, barem po pitanju većine srodnih priča.
Zbog toga realisti ne shvaćaju koliko je bitna vjera općenito.
Bez vjere da je nešto moguće sve je besmisleno. A taj dio ni Sclaviju nije jasan. Zato je i Dylan najneuvjerljiviji junak.
|
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
|
|
|
Deers
Advanced Member
Croatia
9386 Posts
Member since 29/03/2004 |
Posted - 22/11/2020 : 23:23:05
|
quote:
Originally posted by dylan_dog12
Deers što se tiče termina ljigavac koji sam upotrijebio, ja sam odmah naime skočio u realni svijet i oživotvorio Nathana kao osobu i takve osobe u realnosti nažalost ne zaslužuju drugačiji epitet. Možda u samome stripu ne osjećaš toliko izravno intrinzičnost bivanja Nathana kao takvog ali pokušaj zbiljski oživotvoriti kreaciju pored sebe u realnosti. Bez pouzdanosti i jako udaljeno od objektivne dobrote.
Zagor priču nisam čitao mnogo godina i iskreno zaboravio sam događaje u tome stripu, trebao bih vidjeti kontekst.
Da, to je rizik koji su autori preuzeli na sebe. Mogućnost čitatelja da se poistovjeti s likom (ili izražava njegove želje i snove) pojačava prijemčivost. Zato su heroji toliko popularni. Zašto junak ne bi bio grešnik? Samo moraš postaviti Nathana kao priču a ne kao tebe/tvog junaka. Tu dolazimo do drugog problema koji si naveo u prvom postu, autori nisu dovoljno dosljedni sebi i teško im je pisati takvog junaka pa ga odriješuju pošto-potom (paralelno mu namećući i ulogu žrtve samoga sebe- melankolija). |
"Trzaj mišica i nad prazninom sam." |
Edited by - Deers on 22/11/2020 23:24:27 |
|
|
|
dylan_dog12
Starting Member
86 Posts
Member since 19/11/2013 |
Posted - 22/11/2020 : 23:33:56
|
| Spock nije bitan toliko pojam realnosti koliko osvještavanje stvari uokolo sebe. Primjerice netko konzumira cigarete cijeli život. Ta osoba ZNA kako postoji mogućnost da oboli od tumora grla recimo, no nažalost osvještenje se događa kod mnogih osoba tek kao bolno empirijsko OSVJEŠTENJE, nasuprot onoga lakšega pomoću promišljanja teorije i umnih pokusa. Recimo da je osvještenje mehanizam pomoću kojeg dolazimo do spoznaja. Kod tebe osjećam blagi antagonizam jer možda osjećaš rušenje nekih uvjerenja no ne bi trebalo biti tako. govoriš o vjeri, zar nije suludo vjerovati, bez promišljanja odnosno kontemplacije o toj vjeri. Vjera je dio čovjeka, vjera u dobro, u dobar ishod, to su neke temeljne stvari kod čovjeka, no vjera kao takva u razne stvari proizašle iz materijalnoga svijeta mogu tebe kao onoga koji sudjeluje u tome svijetu navesti na zablude. Zablude rješavamo tako da ih propitujemo vječno i dekonstruiramo. Zaključno vjera u dobro je nešto što je intrinzično, vjera u primjerice Nathana kao strip jest besmislena, proizlazi iz ugode, a ne iz promišljanja koliko je Nathan kao lik udaljen od objektivnoga dobra i koliko zapravo drži vodu. jedan od najgorih grijeha jest i samozavaravanje jer se čovjek time ubija polako. |
|
|
|
Deers
Advanced Member
Croatia
9386 Posts
Member since 29/03/2004 |
Posted - 22/11/2020 : 23:34:21
|
Ne znam tko je rekao pa prarafraziram: =Priča za razliku od života, mora slijediti neka pravila".
smeta ti nerealni mehanizam likova ali iz pogleda nerealnosti. Konstrukt bezgrešnog junaka u relanosti mi zvuči dosta - nerealno. Barem van derivacije osobe za jednu priču.
Što se tiče druženja sa ljigavcima (ili negativcima) najveći konflikt sam doživio prilikom čitanja Žmirićevog Pacijenta iz sobe 19. Nikako ne možeš opravdati njegove postupke pa opet, da ga ne znaš, u birtiji bi mogao satima razglabati oko sijaset tema sa kojima bi se oba složili. |
"Trzaj mišica i nad prazninom sam." |
|
|
|
dylan_dog12
Starting Member
86 Posts
Member since 19/11/2013 |
Posted - 22/11/2020 : 23:42:00
|
Deers junak ili antijunak ako želiš dignuti ljestvicu dopuštenih grijeha, može imati natovareno svašta, no gdje nas to vodi? Sada zapravo pričamo o takozvanim antijunacima. Što ćemo na kraju imati, glavne likove koji su koljači svega i svačega ali ih volimo jer su njihovi neprijatelji nemilosrdiji od njih? Ja takve likove osobno ne volim jer granica grijeha bude probijena i likovi prelaze u neuvjerljivu parodiju. svatko od nas ima granicu koju ne prelazi ovisno o preferencijama koje posjedujemo no gdje nastaje samozavaravanje i zatvaranje oči pred onim što smatramo zabavom?
I još nešto, ja se nisam poistovjetio sa Nathanom već sam ga stavio u realni kontekst, bih li mogao imati takvoga prijatelja? Koliko je čovjek osviješten na skali dobra i zla objektivno? I tako dalje |
|
|
|
dylan_dog12
Starting Member
86 Posts
Member since 19/11/2013 |
Posted - 22/11/2020 : 23:46:06
|
| Razglabanje o temama sa ljudima koje sretnem životu nije isto kao ljudi koje smatram prijateljima. Naravno da se može ući u raspravu sa mnogima i vjerovatno ulazimo, te rasprave budu zanimljive, no kao što sam napisao u prvome postu bitan je TEMELJ A NE KONSTRUKCIJA, ona nas mnogo puta zabavlja, kao oni ljudi koje sretnemo s vremena na vrijeme i porazgovaramo na koji sat dva. |
Edited by - dylan_dog12 on 22/11/2020 23:46:47 |
|
|
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
7463 Posts
Member since 26/12/2006 |
Posted - 22/11/2020 : 23:49:41
|
quote:
Originally posted by dylan_dog12
Spock nije bitan toliko pojam realnosti koliko osvještavanje stvari uokolo sebe. Primjerice netko konzumira cigarete cijeli život. Ta osoba ZNA kako postoji mogućnost da oboli od tumora grla recimo, no nažalost osvještenje se događa kod mnogih osoba tek kao bolno empirijsko OSVJEŠTENJE, nasuprot onoga lakšega pomoću promišljanja teorije i umnih pokusa. Recimo da je osvještenje mehanizam pomoću kojeg dolazimo do spoznaja. Kod tebe osjećam blagi antagonizam jer možda osjećaš rušenje nekih uvjerenja no ne bi trebalo biti tako. govoriš o vjeri, zar nije suludo vjerovati, bez promišljanja odnosno kontemplacije o toj vjeri. Vjera je dio čovjeka, vjera u dobro, u dobar ishod, to su neke temeljne stvari kod čovjeka, no vjera kao takva u razne stvari proizašle iz materijalnoga svijeta mogu tebe kao onoga koji sudjeluje u tome svijetu navesti na zablude. Zablude rješavamo tako da ih propitujemo vječno i dekonstruiramo. Zaključno vjera u dobro je nešto što je intrinzično, vjera u primjerice Nathana kao strip jest besmislena, proizlazi iz ugode, a ne iz promišljanja koliko je Nathan kao lik udaljen od objektivnoga dobra i koliko zapravo drži vodu. jedan od najgorih grijeha jest i samozavaravanje jer se čovjek time ubija polako.
Upravo je zbog toga Nathan realan kao lik, čovjek, grešnik. Nigdje nisam vidio da je on dobar niti to itko tvrdi, pa i on sam smatra sebe lošim.
Nije lažan lik koji je tobože dobar zato što je vegetarijanac i misli da su životinje bolje od ljudi, a mijenja ženske kao čarape. Je li to tebi realan - dobar junak? |
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
|
|
|
dylan_dog12
Starting Member
86 Posts
Member since 19/11/2013 |
Posted - 22/11/2020 : 23:49:42
|
| Znači ako je vama temelj Nathana, Torpeda i sličnih u redu, nemam ništa previše protiv. Ali naslućujem da vam nije u redu i vi zapravo branite utjehu koju vam pruža konstrukcija. |
Edited by - dylan_dog12 on 22/11/2020 23:50:21 |
|
|
|
dylan_dog12
Starting Member
86 Posts
Member since 19/11/2013 |
Posted - 22/11/2020 : 23:53:28
|
| Spock pod realno mislim ovako : Znači osvijestiš intrinzičnu vrijednost onoga što čitaš ili gledaš i budeš spreman na dekonstrukciju, znači moguće apsolutno ostavljanje toga iza sebe. ako promišljanjem učvrstiš položaj onoga o čemu kontempliraš tada to zadržiš i to je to. |
|
|
|
dylan_dog12
Starting Member
86 Posts
Member since 19/11/2013 |
|
|
Deers
Advanced Member
Croatia
9386 Posts
Member since 29/03/2004 |
Posted - 23/11/2020 : 07:13:53
|
quote:
Originally posted by Spock
quote:
Originally posted by dylan_dog12
Deers što se tiče termina ljigavac koji sam upotrijebio, ja sam odmah naime skočio u realni svijet i oživotvorio Nathana kao osobu i takve osobe u realnosti nažalost ne zaslužuju drugačiji epitet. Možda u samome stripu ne osjećaš toliko izravno intrinzičnost bivanja Nathana kao takvog ali pokušaj zbiljski oživotvoriti kreaciju pored sebe u realnosti. Bez pouzdanosti i jako udaljeno od objektivne dobrote.
Zagor priču nisam čitao mnogo godina i iskreno zaboravio sam događaje u tome stripu, trebao bih vidjeti kontekst.
E tu se nalazi problem. Zapeo si u realnosti, a to je nebitno - krivo, barem po pitanju većine srodnih priča.
Zbog toga realisti ne shvaćaju koliko je bitna vjera općenito.
Bez vjere da je nešto moguće sve je besmisleno. A taj dio ni Sclaviju nije jasan. Zato je i Dylan najneuvjerljiviji junak.
Ali usprkos svemu, Dylan ima (naj)uvjerljivije priče. Njegov skepiticizam iako neizgled cool i primamljiva tinejđerska filozofija ima i jednu bitnu narativnu funkciju. Ne možeš se svakodnevno boriti sa čudovištima i gledati zlo u tisuću oblika pa se kasnije vratiti na status quo bez nekog obrambenog mehanizma. Castelli u Martinu je uzeo drugi pristup, diže sve artefakte u zrak (kamion efekt) jer je odlučio da je to dovoljno. Davši mu godinu rođenja Martin gubi na vjerojatnosti i ozbiljnosti. Ali, kao što napominje dylan_dog12, to je konstrukt a ne temelj. |
"Trzaj mišica i nad prazninom sam." |
|
|
|
Deers
Advanced Member
Croatia
9386 Posts
Member since 29/03/2004 |
Posted - 23/11/2020 : 07:27:41
|
@ dylan_dog12
Svrstavanje Torpeda i Nathana u isti koš možeš sa svoje perspektive promišljanja svrstavanja u realno dobrog lika. Za koje tvrdiš da nije poistovjećivanje ali ja smatram da na neki način jest.
Dvoumim se da li si mladi idealist i potpuno uravnoteženi zreli čovjek. 
Ne vidim razloga zašto suština nekog lika, odnosno zašto realno neki lik ne bi bio loš, ili barem grješan. Smatraš pokvarene glavne junake samo krinkom za stvaranje konstrukta s kojima ćemo se utješiti, i to je često točno. Marvelovi junaci su stekli popularnost jer su bili prizemljeni oblici junaka za razliku od bogovskih DC heroja pa opet ljudi čitaju jedne i druge. Valjda ovisno o našim projekcijama, nečim čemu težimo ili nešto što će nas gurati prema tome. Opet na kraju dolazimo do čitatelja. Mi mu dajemo etikete. |
"Trzaj mišica i nad prazninom sam." |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3461 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 23/11/2020 : 08:46:05
|
NN je, onako kako je opisan, čovjek koji je griješio, ali i koji je shvatio pogrešku, tko se kaje, želi biti bolji itd. U tom smislu manje je bitno pitanje "Koliko poznaješ takvih, koji su se promijenili i preobratili", kad je likovima u stripovima dano da budu veći od života i stavljeni su u okolnosti kakve ogromna većina neće nikada ni vidjeti ni doživjeti. Moguće je da i u "realnosti" ekstremne okolnosti ili promjene u životu potiču i na jače unutarnje preobrazbe.
|
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47124 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 23/11/2020 : 09:10:17
|
quote:
Originally posted by mladjo
Ako se ne varam, u Tumaki je Zagor žrtvovao selo da bi spasio prijatelje, odnonso doveden je u ili-ili situaciju. Pitanje je kako bi većina nas u toj situaciji odlučila.
Ali sumnjam da je tu u scenariju bilo neke namjerne dubine, to je stara light epizoda i vjerojatno je taj scenarij pao Nolitti na pamet, učinio mu se ok i dao ga je u izradu.
Sumnjam da je tada išao u kontemplaciju:D
Zagor je napravija baš ono šta je triba.  spašava je goli čmar sebi i prijateljima i to je to. Da je možda usput fućka "odnijela te vodka"," nek ponese me daleko nabujala rijeka" ili "down to The River " to bi bilo recimo pretjerano. |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
|
|
|
Kerempir
Senior Member
1592 Posts
Member since 09/10/2018 |
Posted - 23/11/2020 : 09:27:54
|
Izvorni post ima nekoliko pogreski:
Nathan nigdje nije prikazan kao bezgresni svetac, dapače i puno kasnije podlegne nekim prizemnim porivima poput osvete kada pomislimo da će ostati policajac koji slijepo slijedi zakon.
Nathan se kroz dobar dio serijala muci sa svojom savješću zbog obiteljske tragedije, ne stoga jer je on žrtva (a realno i je premda je i sam kriv za to), već upravo zbog žrtava svoje žene i kćeri.
Dobri ljudi mogu raditi lose stvari (pogresan izbor, trenutni impuls, nes(p)retan niz okolnosti..). Naravno ako olako predju preko tih stvari, vise ih ne možemo smatrati dobrima i zato tu postoje 2 važna koraka: 1.osvjescivanje o onome što si napravio (kajanje), i 2.zapravo jako važan korak bez kojeg ako ostanes samo na prvom koraku, ispadas licemjerna kukavica, a to je okajavanje, tj. pokušaj da izbjegnes ponavljanje grešaka kao i da probaš popraviti sto se da popraviti ili barem to primijeniti na druge stvari i osobe. Tek bez tih koraka možemo govoriti o relativiziranju, da su drugi toliko loši da smo mi dobri, ali ovome kod Nathana nije slučaj, pogotovo sto smo imali mogucnosti da istovremeno pratimo razvoj Andyjevog lika.
Svi smo radili u životu veće ili manje greške, mogućnost iskupljenja i oprosta nam je očito nasušna potrebna. Zašto onda ne bismo gledali kako se Nathan pokušava iskopati iz svog ponora?
Što se tiče mladjinog idealiziranja frendovi prije kuraba, ma koga zaboli dupe za nečiji ego, imao si prilike smotati/zadržati curu i sad jer si nogiran ne daj boze da je nitko drugi ne smije pogledati, a nešto se valjda i curu pita. Znam o čemu pričam jer sam prošao obje strane ovakve priče.
Plus, ovdje je Randy ispao šupak, iza leđa svog prijatelja išao je zbariti curu koju dosad nije ni primjećivao a znao je da sviđa Nathanu. Uz to je bio takav egomanijak da njegova veza sa Laurom ni po čemu nije bila zdrava. Da se htjelo naci primjer supka od frenda, to bi bio Cassidy u Propovjedniku. Nathanu možemo naći razne mane, ali ovu ne. |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 23/11/2020 : 09:58:55
|
Nego zanimljivo je kako Nathan najviše ide za crnkama (Laura, janine, Hadija...) a opet Sara je plava...
P.S. meni su bolje crnke |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Topic |
|
|
|
Serijal Nathan Never i REALNE DISTOPIJE
