Nesto razmisljam dok gledam moju kolekciju od Dylana Doga (imam sve i hrvatska i srpska izdanja) a citam kako je Dylan postao los pa nesto razmisljam. Tex je izasao preko 700 stripova redovne serije Zagor mislim preko 600. Dylan preko 400 komada.
Dosta njih kaze da su Boneli stripovi losi a ja se pitam kakav bi bio Blubery, Asterix,Komanca,Dzeremaja da su izlazili 700x96 strana?
Ukrako ja mislim da je Boneli i pored hiper produkcije nenadmasan i na svetskom nivou... A sta Vi mislite?
Mislim da si na dobrom putu i da dobro razmišljaš.
Neki će reći za Ken Parkera da je najbolji Bonelli serijal, koliko ono ima, 80-ak epizoda? Kao, na vrijeme je završen i nije bilo prostora da se s njim uprska i da dođe do razvodnjavanja kvalitete priča.
Zagor je negdje oko #666 broja, čini mi se. A tu su i ostale edicije. Naravno da je nemoguće da će sve valjati i da će nam se sve svidjeti. Možda bi i Ken upao u takvu "zamku" da i danas piči dalje.
Zamislimo da je Zagor strip koji je počeo sa #55 originalom "Zagor priča" i da je trajao do "Tigra". Možda bi svi rekli da je najbolji Bonelli ikad bez mane, bez ikakvog pada u priči (to Nollitino razdoblje). Poslije toga je krenuo nešto lošiji period (iako dobar), ali kasnije smo opet došli do faze kad se Zagor uzdigao, mislim na one priče iz SD redovne edicije.
Ili da je Mister No završio sa jubilarcem #200, isto bi pripadao u usku konkurenciju nečega koji nema lošeg perioda.
Možda me to sve malo podsjeća na priču nekog boksača ili MMA borca, koji ima uspješnu karijeru, ali kad je već prošao sve i svašta i kad je dao sve od sebe, svima dokazao da je među najvećima, on ne želi u penziju nego se želi i dalje boriti. Pa onaj pozitivan skor koji je imao, totalno pokvari i poljulja nekako tu svoju reputaciju koji je dotada imao.
Ali ti ongoing serijali imaju te boljke da će kvaliteta opadati, negdje će se nešto dobro napisati, mišljenja sam da nam je opet drago da naši junaci s kojima smo odrasli i koje volimo, da i danas idu. Mislim da bi nam srce stalo da čujemo recimo da se gasi Zagor ili Tex, ono, ovako su nekako još uvijek na životu pa koliko god to nekad bilo loše, tu i tamo se izrodi nešto dobro.
Iako čitam sve (sve osim super-heroja koje sam pokušao i ne ide), ja još uvijek u Bonelliju (osim Bleka i Mikija) pronalazim vrhunsku zabavu i zadovoljstvo.
Pored stresa na poslu i životu, uobičajenih obiteljskih briga samo mi još trebaju smor stripovi. Bonelli tu dođe kao ispušni ventil.
Naravno da u takvom broju stripova ima lošeg i nečitljivog ( a gdje nema ?) ali uvijek se može pronaći dobrih stripova, scenarističkih zanimljivih a crtež je uvijek bio na visokom nivou.
Meni će uvijek Bonelli biti na prvom mjestu i vrijedan kolekcionarstva.
Meni se Dylan svidio kao strip u prvih 50-60 brojeva, ostali tu i tamo možda odgovor tome treba tražiti u temi oko koje se stripovi vrte.Dakle znamo temu Dylanovih pustolovina i u odnosu na Zagora i Texa koji su se kroz pustolovine dotakli pa valjda svih mogućih povjesnih događaja, Dylanov svijet se uglavnom vrti oko vampira,duhova,zombija itd Pa tu kao veliki izvor pustolovina su i stripovi od Mister noa dok recimo K.Marka,Blek se uglavnom vrte oko Crvenih mundira sa izuzetkom nekih epizoda.
Iako čitam sve (sve osim super-heroja koje sam pokušao i ne ide), ja još uvijek u Bonelliju (osim Bleka i Mikija) pronalazim vrhunsku zabavu i zadovoljstvo.
Pored stresa na poslu i životu, uobičajenih obiteljskih briga samo mi još trebaju smor stripovi. Bonelli tu dođe kao ispušni ventil.
Naravno da u takvom broju stripova ima lošeg i nečitljivog ( a gdje nema ?) ali uvijek se može pronaći dobrih stripova, scenarističkih zanimljivih a crtež je uvijek bio na visokom nivou.
Meni će uvijek Bonelli biti na prvom mjestu i vrijedan kolekcionarstva.
Potpuno se slažem, ni sam to ne bi bolje napisao. Bonelli u srcu!
Tako je! Još je Blueberry krivi primjer jer je zadržao kvalitetu cijelo vrijeme. A što reći za Jeremiaha koji je potonuo nakon 15 epizoda ili Komanča nakon 10? Thorgala koji je na 30 broju, a samo je sjena samog sebe.. Asterix je isto godinama potonuo, kao i Talični.
Nesto razmisljam dok gledam moju kolekciju od Dylana Doga (imam sve i hrvatska i srpska izdanja) a citam kako je Dylan postao los pa nesto razmisljam. Tex je izasao preko 700 stripova redovne serije Zagor mislim preko 600. Dylan preko 400 komada.
Dosta njih kaze da su Boneli stripovi losi a ja se pitam kakav bi bio Blubery, Asterix,Komanca,Dzeremaja da su izlazili 700x96 strana?
Ukrako ja mislim da je Boneli i pored hiper produkcije nenadmasan i na svetskom nivou... A sta Vi mislite?
E pa o tome sam već pisao nekoliko puta. Zamislite da imate samo Zagorovih probranih 100-tinjak epizoda. Bio bi slavljen u svjetskim okvirima. a da Blueberry (čiji sam veliki obožavatelj) ima 700 epizoda? Eh...
COUNT ZERO INTERRUPT an interrupt of a process decrements a counter to zero
Iako čitam sve (sve osim super-heroja koje sam pokušao i ne ide), ja još uvijek u Bonelliju (osim Bleka i Mikija) pronalazim vrhunsku zabavu i zadovoljstvo.
Pored stresa na poslu i životu, uobičajenih obiteljskih briga samo mi još trebaju smor stripovi. Bonelli tu dođe kao ispušni ventil.
Naravno da u takvom broju stripova ima lošeg i nečitljivog ( a gdje nema ?) ali uvijek se može pronaći dobrih stripova, scenarističkih zanimljivih a crtež je uvijek bio na visokom nivou.
Meni će uvijek Bonelli biti na prvom mjestu i vrijedan kolekcionarstva.
Gluposti... Nije ken najbolji Bonelli zato što je imao malo epizoda već zato što je imao najboljeg scenarista. Smanjite i ostale Bonellije po želji na vaših 80 najboljih epizoda pa će opet kaskati za Kenom.
Uh, još jedna prožvakana tema, al neka novih snaga. Pogrešno je čitati od stripova samo Bonelli ali realno, tko god mislio da je to "prerastao"...Bonelli (probrani) je zakon. Miljama ispred mnogih razvikanih branši, tipa američki superjunaci jer to je talog stripa koji pojedinci pokušavaju pretvorit u kvalitetu i nekakvu vrijednost (svaka čast iznimkama među tim stripovima, tražio sam, našao sam u tragovima) i od toga čovjek treba jednostavno napraviti distancu, ako ne ništa za dobrobit finog ukusa. Tako da, šta kaže kolega forumaš gore i dan danas, na kraju napornog dana, bonelli je zakon (opet probrani, većinom stari, jer ovaj novi...osim Texa i par bliceva je isto degradacija). Bonelli je početak...neću reći i kraj...nego konstanta u dnevniku čitanja i polici. Evo miksam Jan Diksa, Coseya, Zagorovu "Alahovu ruku", Spiroua i Satrapi ovi dana...Bonelli je krasan i kao cement i kao cigla. Bonelli (probrani) je...umri muški (probrani, znači prvi i drugi)...to NIKAD ne dosadi.
Gluposti... Nije ken najbolji Bonelli zato što je imao malo epizoda već zato što je imao najboljeg scenarista. Smanjite i ostale Bonellije po želji na vaših 80 najboljih epizoda pa će opet kaskati za Kenom.
Možda je on ultrasuperkvalitetan, ali Jaki, ja sam probao čitati Kena, nekih 10-ak epizoda i meni jednostavno ne leži taj serijal. Nisam kupio niti jedan broj na kiosku iako je jako povoljno i super prilika, tako brzo odrađeno i izdano od strane SA. Ali mi ne paše, dosta sam se mučio sa čitanjem. A kad se s nečim mučiš, najbolje se ostaviti toga na vrijeme.
Mister No u odnosu na njega mi je razlika dan i noć. Ali to je samo moje mišljenje. Kenovi fanatici će možda sad poludit na moj upis, ali jbg, neka ne zamjere. Nije mi sjeo i to je to. Kod Mister Noa nakon čitanja, znam nekoliko dana razmišljati o pročitanom, tako ostavi jak dojam na mene.
Uh, još jedna prožvakana tema, al neka novih snaga. Pogrešno je čitati od stripova samo Bonelli ali realno, tko god mislio da je to "prerastao"...Bonelli (probrani) je zakon. Miljama ispred mnogih razvikanih branši, tipa američki superjunaci jer to je talog stripa koji pojedinci pokušavaju pretvorit u kvalitetu i nekakvu vrijednost (svaka čast iznimkama među tim stripovima, tražio sam, našao sam u tragovima) i od toga čovjek treba jednostavno napraviti distancu, ako ne ništa za dobrobit finog ukusa. Tako da, šta kaže kolega forumaš gore i dan danas, na kraju napornog dana, bonelli je zakon (opet probrani, većinom stari, jer ovaj novi...osim Texa i par bliceva je isto degradacija). Bonelli je početak...neću reći i kraj...nego konstanta u dnevniku čitanja i polici. Evo miksam Jan Diksa, Coseya, Zagorovu "Alahovu ruku", Spiroua i Satrapi ovi dana...Bonelli je krasan i kao cement i kao cigla. Bonelli (probrani) je...umri muški (probrani, znači prvi i drugi)...to NIKAD ne dosadi.
ja isto tribin svašta,neman stereotipe mogu sve probat čitat. Ima i u Bonelliju škarta ,bez sumnje. Ali kad sve uzmen u obzir,ima i najviše onog šta tražin u stripu.
You stared at the abyss, you'll never rest in peace
Uh, još jedna prožvakana tema, al neka novih snaga. Pogrešno je čitati od stripova samo Bonelli ali realno, tko god mislio da je to "prerastao"...Bonelli (probrani) je zakon. Miljama ispred mnogih razvikanih branši, tipa američki superjunaci jer to je talog stripa koji pojedinci pokušavaju pretvorit u kvalitetu i nekakvu vrijednost (svaka čast iznimkama među tim stripovima, tražio sam, našao sam u tragovima) i od toga čovjek treba jednostavno napraviti distancu, ako ne ništa za dobrobit finog ukusa. Tako da, šta kaže kolega forumaš gore i dan danas, na kraju napornog dana, bonelli je zakon (opet probrani, većinom stari, jer ovaj novi...osim Texa i par bliceva je isto degradacija). Bonelli je početak...neću reći i kraj...nego konstanta u dnevniku čitanja i polici. Evo miksam Jan Diksa, Coseya, Zagorovu "Alahovu ruku", Spiroua i Satrapi ovi dana...Bonelli je krasan i kao cement i kao cigla. Bonelli (probrani) je...umri muški (probrani, znači prvi i drugi)...to NIKAD ne dosadi.
ja isto tribin svašta,neman stereotipe mogu sve probat čitat. Ima i u Bonelliju škarta ,bez sumnje. Ali kad sve uzmen u obzir,ima i najviše onog šta tražin u stripu.
Bravo Lovre lipo si ovo napisao. Zagor, Tex, Mister No, Dylan su mi bas vječni stripovi. Nakon 30+ godina čitanja i skupljanja stripova ipak sam se njima najviše vraćao. Čitao sam puno BD-a, američkoga stripa manje (samo ono šta mi se po radnji činilo dobro) tako da i tu ima vrhunskih stvari naravno. Ali, bonellijevi stripovi, sa svim svojim manama kojih sam savršeno svjestan, su mi jednostavno vrhunski. Imaju onaj balans “junakluka” i ozbiljnosti koji tražim od stripa.
Nesto razmisljam dok gledam moju kolekciju od Dylana Doga (imam sve i hrvatska i srpska izdanja) a citam kako je Dylan postao los pa nesto razmisljam. Tex je izasao preko 700 stripova redovne serije Zagor mislim preko 600. Dylan preko 400 komada.
Dosta njih kaze da su Boneli stripovi losi a ja se pitam kakav bi bio Blubery, Asterix,Komanca,Dzeremaja da su izlazili 700x96 strana?
Ukrako ja mislim da je Boneli i pored hiper produkcije nenadmasan i na svetskom nivou... A sta Vi mislite?
Svaki dugovjecni/desetoljetni/komercijalni/mora biti na trafici, on going serijal,(ali i oni pametni, radeni od vecinom istih autora, samo ipak dugovjecni vremenski a ne kolicinski, tipa: porucnik, Jeremiah, ridobradi, Luca Torelli, macka na krovu...), nakon sve otkrivene tople vode, odu u prdec! Bilo bi cudno da je drugacije, ali ljubav nema tezinu na jezicku vage. Volis ili ne volis. Pratis ili ne pratis. I 'bole te dupe' za ostali svijet. Nema tu kompromisa odrastanjem i sazrijevanjem. Brusenjem osjeta, novim spoznajama i zivotnim ucenjem. Vjernost se samo stuje. I Mirko & Slavko, kao i Hermann su stripovi. Volis ili ne volis. Jbg. sve ostalo su rasprave u kojima mozes ili ne trebas ucestvovati. Kazem, 'bole te dupe'... stripu kraja nema.
Svesti ovu temu na raspravu da li je bolji Ken ili Zagor je apsolutno nepotrebno jer svako će imati svoje mišljenje o tome i to je sasvim OK..... hiperprodukcija apsolutno sa sobom povlači pad kvalitete kako u filmu, glazbi pa tako i u stripu..... ja sam okvirno pobornik kraćih serijala koji završavaju kad se više nema što pametno reći..... izmišljanje prića samo zbog toga jer nešto mora izaći svaki mjesec na kiosku je zahtjevan posao, ali nijedan serijal se ne bi održao tako dugo da ne postoji interes čitatelja....
„And I know what I want….When the timing is right…Then I'll take what is mine…I am the clansman“ "...gdje god da te život nosi, uvijek moraš znati 'ko si..."
Svesti ovu temu na raspravu da li je bolji Ken ili Zagor je apsolutno nepotrebno jer svako će imati svoje mišljenje o tome i to je sasvim OK..... hiperprodukcija apsolutno sa sobom povlači pad kvalitete kako u filmu, glazbi pa tako i u stripu..... ja sam okvirno pobornik kraćih serijala koji završavaju kad se više nema što pametno reći..... izmišljanje prića samo zbog toga jer nešto mora izaći svaki mjesec na kiosku je zahtjevan posao, ali nijedan serijal se ne bi održao tako dugo da ne postoji interes čitatelja....
Bonelli serijali su se često morali raditi šablonski jer je to zahtijevao tempo izlaženja. Zato je i sa crtačke i scenarističke strene bilo dosta citiranja (da ne kažemo precrtavanja i plagiranja). Priče su se uzimale iz poznatih filmova i knjiga, bar u serijalima koje sam ja malo više čitao je to slučaj, Dylan, Nathan, pa i Ken.
Što mislite o tome, je li to bilo obično plagiranje ili? Kod kojih serijala je to najviše, a kod kojih najmanje izraženo?
Pa kazem ti, odavno je topla voda 'otkrivena'. Sve je ciklicki. Uzimas, referiras, postujes pa razvijas, ako mozes na level vise, jos bolje... knjige, stripovi, pa naravno i filmovi koje si postavio na drugom topicu. Ni glazba nije 'postedena' toga, sto nije ni lose... tribute to, na ono sto si asimilirao, prozvakao, ispostovao...upravo i je posteno odraden posao.
Kritika Boneli junake
Posted - 01/12/2020 : 17:07:57
.jpg)
.jpg)
(1).jpg)
Bonelli (probrani) je...umri muški (probrani, znači prvi i drugi)...to NIKAD ne dosadi.
.jpg)
