Author |
Topic |
don_draper
Advanced Member
4205 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 17/08/2022 : 11:50:53
|
Valjalo bi pod hitno oživjeti ovaj topic. Malo je udarila ljetna gužva, a i nekolicina dobrih stripova pa su knjige propatile. Dok čekam na dovršetak novog naslova, evo jedan pogled u prošlost kao teaser iduće recenzije
Throwback #4 Stephen King, prva tri romana
Prije nekoliko godina sam odlučio da nema smisla cjepkati opus ovog sjajnog pisca i probirati, nego da treba početi od početka kronološki sve pročitati. Ambiciozan pothvat koji i dan danas traje. Ne pamtim zadnjih 7-8 godina ljeto, a da nisam uzeo Kinga u ruku. Bilo ga je i u druga godišnja doba, ali nekako ljeti taj njegov Maine, jeza i ostale osobitosti posebno dođu do izražaja meni.
Prvi objavljen roman je Carrie. Premda nije prvi napisani, ipak na nagovor supruge (hvala joj) je izvadio rukopis Carrie iz smeća i išao potražiti sreću u objavljivanju. Premisu i radnju svi manje-više znaju pa ju neću objašnjavati. Ako ništa, svi pamte tu famoznu maturalnu večer. Vrlo kratak i dinamičan roman, pisan u formi pisama i članaka. Samim time imamo malo drukčiji i skriveniji pogled na protagonista i sva zbivanja. Moram priznati da je pasalo u ovom kontekstu. Premda je stil dosta sirov i još neizbrušen, te je nedostajalo neke dubine kakvu King kasnije postiže, roman je uspjeh. Završnica i cijeli kaos koji u njoj nastane se pamte i dan-danas, a zadnja scena je pravi top-end horor završetak. Meni osobno 4/5.
Nakon toga ide još i kultniji roman. Salem's Lot. Puno se u zadnje vrijeme piše o njemu u Hrvatskoj, ponajviše zbog notorne nedostupnosti domaćeg izdanja. Samim time sam stekao uvid da je ljudima vrlo drag i interesantan. Premda tema o vampirima je u kasnijoj književnosti dobila pomalo izokrenutu reputaciju i postala paravan za young adult romansu, ovo je sve samo ne to. U gradu Salemu se okupljaju neobični stanovnici koji spremaju napraviti gozbu za pamćenje. Ovdje po prvi puta vidimo u punoj snazi famozni Kingov panoramski stil pogleda na mali američki grad, gdje u zavidno malo teksta prikaže razne slojeve društva, njihove svjetonazore i perspektivu. Ubačeno je i romantike te katkada sve djeluje pomalo šundasto. No, ni to ne umanjuje užitak u ovom poduljem romanu. Lik svećenika Callahana je jedan od najkultnijih u Kingovom opusu. Na momente je dojam da je King ovdje vrlo rano počeo sa svojim klasičnim pisanjem naširoko i nadugo, pa je ponekad roman nepotrebno odugovlačen u obećanju konačne bitke. Sama tematika vampira mi ovdje nije izazvala posebniju jezu pa je i to kakav-takav minus. U punom smislu riječi vrlo dobar roman, ali ne i odličan.
A onda slijedi treća sreća. I zgoditak. Shining. U mojoj klasifikaciji ovo je sastavni dio Kingovog "nedodirljivog kvarteta", zajedno uz Misery, It i The Stand. Roman kojeg je, nažalost, zasjenila filmska interpretacija koja je dugo bila Kingu trn u oku i ogromna zamjerka Stanleyju Kubricku. Iskreno, nakon odgledanog filma i meni je Kubrickov film daleko ispod knjige. Odličan roman, od početka do kraja nudi obilje sadržaja, priče, emocija, strahova, akcije i jeze. Atmosfera sjajno prenesena, a perspektiva klinca koji je između poludjelog oca i zaštitničke majke vrlo realistična i neobično duboka. Cijeli hotel je ovdje postavljen kao živi lik i to je rani dokaz Kingove umješnosti da stvori magiju iz svakodnevnog, iz onog običnog i sveprisutnog. Sve je to podebljano s povijesnim pogledom na stvari i dosta retrospektiva, a sporedni likovi ovdje ne zaostaju puno kao što je to slučaj u filmu gdje ih Jack Nicholson sve stavi u svoju sjenu. Ne mogu preći preko stvari koje je ovdje Kubrick elegantno izbacio i samim time izbrisao praktički esenciju romana. Ima film svoje čari, ali uvijek bih mogao se vratiti ovom romanu. Uistinu remekdjelo, knjiga koja potiče na ponovna čitanja i uvijek obeća da će vas uvući i ostaviti zapanjnene. Trebam li uopće pisati ocjenu?
|
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
don_draper
Advanced Member
4205 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 26/08/2022 : 16:56:31
|
Stephen King : Gerald's Game
Nakon prilično burnih 80-ih ispunjenih krizama s ovisnosti i liječenjem od iste, 90-e su u književni stil Stephena Kinga očito donijele neke nove vjetrove. S obzirom da sam još u fazi kronološkog iščitavanja njegova opusa, nije teško vidjeti da nakon uznemirujuće loših Tommyknockersa je uslijedio jedan pribraniji, zreliji i otvoreniji pristup pisanju. Ovaj roman dosta dobro svjedoči toj promjeni. Isprva nakon sinopsisa i dosta loših kritika koje sam čuo, nisam bio pretjerano uzbuđen oko čitanja ovoga. Moram priznati da setting nije djelovao kao da bi mogao složiti jedan zadovoljavajući srednje dugačak roman. No, što manje znate o ovoj knjizi i što otvorenijeg uma i očekivanja uđete u čitanje, nagrada je potencijalno sve veća. Neću stoga previše o radnji, osim onih generalnih postavki koje mnogi i znaju. Sredovječni bračni par ode u svoju vikendicu te se pripreme na malo seksualnih igrica kako bi se zabavili, no, sve pođe ukrivo kada supruga dokusuri infarkt. Zvuči kao spoiler, ali to je doslovce samo prvo poglavlje. Nakon toga kreće priča i formira se roman. Mislio sam da je to beznadan i luđački poduhvat. Ali, King je uspio sastaviti zavidno dobro djelo. U ovih 400-tinjak stranica se isprepleću povraci u djetinjstvo i mladost, preispitivanje životnih odabira i vlastitih demona, onda priča o pukom preživljavanju te, naravno, momenti strave u Kingovom stilu. No, dok je neke ovakve priče (npr. Cujo) King pisao u frenetičnoj prozi, ovdje je sve nekako odmjerenije. Kingu bitna tema ovdje je i odnos među muškim i ženskim spolom te stereotipi i društveni kontekst stvari. Upravo ovo zadnje ima nekako dominantnu ulogu u formiranju glavnog lika i njenih preispitivanja u nezgodnoj situaciji u kojoj se zatekla. Ono što narušava malo dojam je očito Kingovo odugovlačenje. Realno roman je mogao biti za četvrtinu kraći i bio bi svejedno efikasan. Naravno da je Kingov neizostavni potpis to famozno raspisivanje i da su se urednici bojali propustiti priliku da sve što mu je na umu i objave. Sami kraj je jako dobro odabran, ali nekako mi nije imao čvrsti efekt kakav mislim da bi se mogao dobiti. Da se razumijemo, nekako je poetski završetak, ali s obzirom na pompu koja je dovodila do njega htio sam više. U svakom slučaju, vrlo ugodno sam iznenađen. Roman je i više nego dobar. Bilo ga je užitak nanovo otvoriti svaki put i pristup i neobična radnja definitivno ga čine vrijednim pamćenja. 4/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
Paka01
stripovi.com suradnik
Croatia
11445 Posts
Member since 14/02/2009 |
|
Paka01
stripovi.com suradnik
Croatia
11445 Posts
Member since 14/02/2009 |
Posted - 27/08/2022 : 18:53:16
|
Evo izgleda da sam tek sad uvatija malo vrimena... Uglavnom, Carrie mi već par godina stoji na polici i nikako da dođe na red za čitanje, no nadam se da će se i to uskoro prominit, tako da tu nemam šta pametnoga za reći.
Šta se tiče Salem's Lot, to je već druga stvar. Pročitao sam je pred koju godinu i jako, jako mi se svidjela. Sjećam se da sam tokom čitanja primjetio nekolicinu nelogičnosti u radnji (no u međuvremenu sam zaboravio o čemu se točno radilo), no ništa pretjerano što bi mi pokvarilo sveukupni dojam. Knjiga ima fenomenalnu atmosferu i pamtljive, upečatljive likove koji baš dugo ostaju u pamćenju nakon čitanja. Osjeti se itekako da je Kingov stil pisanja u toj fazi još uvijek neizbrušen i sirov, no ima nešto atraktivno u tome. Ima tu puno pamtljivih momenata, no igrom slučaja mi se poprilično urezao u pamćenje onaj kada tek kreće invazija vampira na gradić i King u kratkim crticama opisuje random stanovnike kako postaju žrtve vampira. Međutim, ima jedna crtica gdje jedan čovjek umre od srčanog udara, a King kaže da je te noći taj čovjek bio jedina osoba koja je umrla prirodnom smrću. Sjećaš se toga možda? Ne znam zašto, ali ta minijatura mi se tako jebeno zavukla u sjećanje i svaki put kad se sjetim Salem's Lota, to mi prvo padne na pamet.
Nadalje, Shining... Možda su mi očekivanja bila prevelika, ali Shining me nije skroz oduševila. Da se razumijemo, radi se o više nego dobroj, čak i odličnoj knjizi, no možda su mi je očekivanja ipak pojela. Karakterizacija likova je top, tu nema greške, no nekako mi je cijela priča sve skupa djelovala možda malo prerazvučeno. Opet, davno sam čitao pa se ne sjećam svih detalja. Svakako mi je ostavila bolji dojam nego film (znam znam...).
Gerald's Game nisam čitao, no podsjetila me na onu vezu s knjigom Dolores Clairbone koja mi se jako svidjela i među dražim mi je Kingovim ostvarenjima, no nju ću komentirati kad i ako ti ostaviš svoj osvrt ovdje. |
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
https://www.last.fm/user/Pakaa |
|
|
Paka01
stripovi.com suradnik
Croatia
11445 Posts
Member since 14/02/2009 |
Posted - 27/08/2022 : 18:59:13
|
Šta se tiče knjiga s prve stranice ovog topica...
It je ostavila na mene utisak kakav je rijetko koja knjiga ostavila. Nikad neću zaboravit kad sam čitao zadnjih par poglavlja, i sada se naježim kad se sjetim svega toga, dobrih 10-12 godina kasnije. Već je dugo želim pročitati ispočetka, no nikako da se uhvatim. Knjiga koja je od mene napravila doživotnog fana Stephena Kinga, knjiga koju obožavam i koju bi ama baš svakome preporučio. Ima ona svojih nebuloza i problema, naravno, no sveukupno gledano naprosto je obožavam. Slažem se sa svakom rečenicom koju si napisao na prvoj strani.
Pjesma Leda i Vatre zahtjeva već malo duži osvrt, a iskreno nemam baš nešto volje Samo ću reći da za razliku od većine drugih čitatelja meni svih pet knjiga valja, te mi četvrta i peta nisu baš nešto kvalitetom daleko od prve tri. Volio bih kad bi GRRM to sve uspio završiti, no nažalost skeptičan sam.
Lethal White sam pokušao čitati i odustao nakon 20ak stranica. Jednostavno me ništa nije uhvatilo, djelovalo mi je poprilično dosadno i nezanimljivo, tako da se nisam previše trudio.
|
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
https://www.last.fm/user/Pakaa |
|
|
don_draper
Advanced Member
4205 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 28/08/2022 : 10:26:11
|
Carrie je zgodno za pročitati, ako ništa zbog nekog kurioziteta kako je King izgledao na samim počecima. Knjiga je kratka i brzog ritma i radnje tako da u jednom vikendu se apsolvira bez problema. Salem's Lot mi nije toliko se urezao u pamćenje. Velečasni mi je ostao u sjećanju, ali vjerojatno zato što se pojavljuje u odličnom Dark Toweru. Znam da je na momente graničilo pomalo i s trashom, ali je ukazalo na taj Kingov small town horor. Taj stil je perfekcionirao u It kad je Derry secirao majstorski. Dolores Clairbone trenutno čitam tako da ide osvrt za 2-3 dana. Ima dodirnih točaka s Geraldovom igrom, ali je dosta specifična knjiga. Pjesma leda i vatre. Ha, teška tema, pogotovo sada u jeku nove serije zbog koje mislim da će čak i dosadašnje tanke šanse za završetkom postati još tanje. Po meni šteta jer s pravim završetkom ovo bi sigurno bio all-time great serijal. I ovako je odličan, ali zadnja izdana knjiga ima više nedovršenih radnji pa nije to to. |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
don_draper
Advanced Member
4205 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 30/08/2022 : 14:58:54
|
Stephen King : Dolores Claiborne
Nastavlja se niz Stephena Kinga, i ovaj put u sličnom tonu kao Geraldova igra. Zašto sličnom? Ovdje je isto tako u glavnoj ulozi ženski protagonist, suočen s problemima u braku i reputacijom koja prati žene u tadašnje vrijeme. U neku ruku ova knjiga je blizanac Geraldovoj igri. Po svemu ostalome ovo je prilično unikatan roman u Kingovom opusu. Izgleda da je Stephen ušao u fazu kada si je odlučio zadavati spisateljske izazove i unijeti nekoliko novina u svoj ustaljeni režim. King nije netko tko se drži previše žanrovskih okvira i komforne zone, ali ovo je dosta radikalan korak i za njega. Naime, cijeli roman je u formi ispovijesti naslovne junakinje. Premda ima ubačenih dijaloga i razgovora s policajcima, ovo je 300 stranica direktno iz Doloresinih usta. King je prilično lagano i prirodno napisao takvu stvar iz perspektive umorne, 65-godišnje žene nakon neugodnog događaja. U pitanju je istraga oko smrti Vere Donovan čiju je kuću uređivala upravo Dolores. Ovdje imamo, u ne baš kronološkom redu, priču o tome kako su se srele, o tome kada je sve pošlo u krivo i o Dolores i njenim kućnim brigama i obitelji. I ovdje je obrađena tema zlostavljanja, predrasuda i muškarci vs. žene pogled. Bio je gušt čitati o tome iz perspektive nepokolebljive i glagoljive Dolores. Ima ovdje ljutnje, gorčine, ali i u velikom obujmu melankolije. Prikazuje kako nas iskustva formiraju kakvi ćemo biti i kako životu i izazovima pristupiti čvrsta uma. Uistinu King ima smisla za izgraditi upečatljive likove, a Dolores je definitivno u toj skupini. Od mana bih izdvojio to što je malo nezahvalna kronološka konstrukcija pripovjedanja, imao sam dojam da bi ovo bilo bolje da je bilo pravocrtno. Na momente se stvari i misli počinju ponavljati i vrtjeti u krug, tako da mislim da se tu izgubilo na uvjerljivosti i momentumu. U svkaom slučaju preporuka da se i ovo pročita, po mogućnosti uz Geraldovu igru. Jer, imaju više poveznica negoli sam rekao, ali i zato što daju uistinu rijetko viđen psihološki profil, situacije i bogatstvo iskustva i priča unutar jednog naoko običnog lika. 4/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
don_draper
Advanced Member
4205 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 17/09/2022 : 11:47:57
|
Frank Herbert : Children of Dune / Djeca dine
Nakon što sam bio prilično zadovoljan drugim nastavkom, s guštom sam se bacio na treći dio serijala o Dini. Herbert je uspio raspršiti bilo kakve bojazni da će monumentalni klasik provući kroz književno "blato" pišući nastavke. Diskutabilno je koliko su ti isti nastavci bili potrebni, ali nakon Djece jasno je da mogu pružiti popriličan užitak. Ponovno knjiga počinje nakon jednog vremenskog skoka i treba nekoliko desetaka stranica da se pohvataju okolnosti i promjene u likovima. U fokusu su blizanci Leto i Ghanima koji imaju nadnaravne mentalne sposobnosti. Njihov antipod je odmetnuta vladarica Alia. Kroz knjigu se provlače različiti vidovi Muad'Dibove ostavštine, njegovih učenja i efekta na planet. Herbert je više puta naglasio kako je kroz ovaj serijal htio istražiti motiv mesije i njegovog utjecaja na društvo, ali i planet. Impresivno je na momente kako Herbert sjajno spaja religijsku filozofiju s jednom političko-egzistencijalnom dramom u dalekoj budućnosti. Treća knjiga je svkako ambicioznija u svom spektru i broju likova od druge. Mesija dine se činio nekako uzak u svojoj radnji i kolateralna žrtva svoje kratkoće. Ovdje uspijemo upoznati likove, situaciju, duh vremena i uistinu se udubiti u stanje piščeva uma i njegove vizije za ovaj serijal. Na momente izgleda da je detaljnost radnje i interakcija među likovima bila preveliki zalogaj za pisca pa su neke stvari bile manje logične i previše deus ex machina. To je pomalo i neminovno s obzirom na moći kakvima neki likovi ovdje barataju. Sami završetak, premda dosta požuren, odiše sjajnom simbolikom i obećanjem da će i nadalje Herbert obogaćivati ovaj serijal hrabrim novim idejama i pravcima. Djeca dine je dosta bolja od prethodnika, ali naravno da nije na razini prvog dijela. Premda nesavršena knjiga, ipak odiše ambicioznošću i obiljem atraktivnih ideja, motiva i momenata te ostavlja mahom pozitivan utisak na čitatelja. Mnogi bi se s ovakvim spletom ideja i radnji sapleli, ali Herbert je ovdje odradio jako dobar posao. 4.5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
don_draper
Advanced Member
4205 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 13/10/2022 : 15:25:48
|
Andrej Sapkowski : Sword of Destiny / Mač sudbine
Na proljeće sam bio prilično zadovoljan Posljednjom željom te sam učvrstio želju da ispratim ovaj serijal. Premda Sapkowskov serijal i stil pisanja nisu savršeni i djeluju nekad neobrađeno i nedotjerano, saga o Vješcu ipak ima svoj šarm. I ova knjiga je zapravo zbirka kraćih priča iz svijeta o Vješcu, na neki način labavo su povezane te bi trebale tvoriti osnovu za upuštanje u serijal romana. Varijacije u kvaliteti među pričama i ovdje postoje, dapače djeluju mi još izraženije negoli u prijašnjoj knjizi. Širi se svijet i upoznaju se nova bića, čudovišta i prijetnje, najdojmljiviji susret možda onaj sa zmajem, ali i priča s napuštenim otokom, odnosno hridi je isto tako bila zanimljiva. U odnosu na prije nešto je više emotivne težine i Geraltovih nutarnjih konflikata i donošenja odluka. Zadnje dvije priče su vezane za potencijalno bitnog novog lika u budućnosti, premda od sporednih likova i dalje spotlight uzimaju Dandelion i Yennefer. Dojam je ovaj put ipak nešto slabiji. Jest da ima tu novih zanimljivih elemenata i kvalitete, ali knjiga bi definitivno imala korsit od neke revizije i kraćenja jer previše puta se ide ukrug i nedostaje kreacije koja bi opravdala duljinu stranica katkada. Sapkowski ima pohvalan worldbuilding, ali u odnosu na neke velikane fantasy žanra njegov djeluje katkad letimičan i nerazrađen, predma ima nerijetko jako dobrih ideja i motiva. Ono što ovdje, ali i u ranijoj knjizi je plus jest ta prizemljenost u pisanju i stvaranju radnje, ovo nije klasičan, gotovo pa uzvišen fantasy, više mračan i okrutan. Samim time Sapkowski često se povede za humorom, dosjetkama, ironijom i ekspresnim rješenjima. Što je često prikladnije za ovakav serijal i rezultira originalnošću i zabavom za čitatelja. Vjerojatno je u takvom svijetu takvo što izglednije nego nešto drugo. I dalje dovoljno dobro da bi se u skorijoj budućnosti uhvatio 3.nastavka, ali očekujem da će romani donijeti ipak malo uvjerljiviju i napetiju izvedbu od ove. 3.5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
don_draper
Advanced Member
4205 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 04/11/2022 : 17:43:55
|
James S.A. Corey : Caliban's War / Kalibanov rat
Nakon cca pola godine sam odlučio u laganom ritmu nastaviti sa serijalom zvanim Expanse. Prva knjiga me se jako dojmila i pružila je jednu modernu, dinamičnu i humanu perspektivu na cijeli žanr science fictiona i podžanr space opere. Nastavak je vrlo vjeran po stilu i na razrađeni način nastavlja i nadograđuje temelje koje je postavio vrlo otvoreni kraj prve knjige. Premda sam neke stvari i detalje u ovom odmaku između nastavaka zaboravio, Kalibanov rat je jako pažljivo dirigiran i pisan te je kroz 100-injak stranica sve na svom mjestu i svega se može čitatelj prisjetiti. Neću reći da je dovoljno dobar za standalone roman jer je potrebno poznavanje materije, ali puno novih ideja i evolucije radnje općenito. U ovakvom serijalu to je nužnost. Dok je Levijatan se više fokusirao na dva glavna lika i bio dosta introspektivan i dramatičan, ovdje je puno toga posvećeno znanosti i galaktičkoj politici. Na zanimljiv i dinamičan način doznaje se više o odnosima među planetima i pojedinim frakcijama. Tu su i neizostavne zavjere i podmetanja, ali nikad se ne čini monotono. Akcija nije tako obilata kao u prvom dijelu i ovo je u suštini dosta mirniji nastavak (premda ima dosta jaku eskalaciju na kraju). Nedostajalo mi je i te neke otkačenosti i probijanja granica mogućeg koje su me fascinirale u prvom dijelu. Također, novi likovi su pola-pola, neki funkcioniraju, drugi su dosadniji. Zamjerka je i dosta izlizana referenca na društvene mreže i internet, u dalekoj budućnosti sam mislio da je čovjek to prevazišao. Kalibanov rat je nastavak vrijedan čitanja i uistinu dobar SF sam po sebi. Njegove kvalitete ne ovise puno o širem svemiru u kojem se nalazi i ima dobar miks emocija, dinamike i ljudskosti u svemirskom okruženju. Ipak je dojam nešto slabiji od Levijatana i nekada malo previše zabrazdi u svoje nove horizonte i ideje, ali kredit ovaj serijal ima kod mene i sigurno ću se primiti 3.knjige. 4/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
don_draper
Advanced Member
4205 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 06/11/2022 : 11:35:35
|
Mary Shelley : Frankenstein
Nakon reda fantasyja i SF-a, malo romantizma i povratka u prošlost. Nema puno književnih naslova koji su učinili sveopći utjecaj na razne kulturne grane i svijest ljudi kao što je ovaj. Gotovo svatko zna za to ime i koristi ga u manje-više sličnom kontekstu. No, dojma sam da se ne odlučuje puno ljudi pročitati ovu knjigu. Možda i bolje da je tako jer bi se ime Frankenstein koristilo u dosta drukčijem svjetlu, a i puno rjeđe, rekao bih. Mary Shelley je na ideju za ovaj roman došla kao izazov u dokoličarenju u švicarskim Alpama s izvjesnim Lordom Byronom. Naime, cilj je bio da u svojim večernjim druženjima svatko smisli neku svoju jezivu priču i podijeli s drugima. Dok je većina društva odustala od te ideje, Shelley je zadatak shvatila ozbiljno, ali format je ipak nadišao gabarite priče i postao roman. Tekst je u prvoj varijanti izašao 1818., ali više od 200 godina nakon te u svjetlu raznih varijacija i spinova na temu Frankensteina i dalje plijeni pozornost čitatelja.
Stilski ovo je vrlo vjerno romantizmu i svim njegovim načelima kao stilskog razdoblja. Kao lajtmotivi se provlače pustolovina, želja za znanjem, intimna povezanost s prirodom te duboke, neizrečene i divlje želje i ambicije, gotovo pa žudnje. Ipak, kao nadogradnja je ovdje u srcu svega izvjesno čudovište, odnosno stvor, koji svemu tome daju jednu mračnu dimenziju. Iako bi se moglo pomisliti da je protagonist Victor Frankenstein, mladi zanesenjak i ambiciozni znanstvenik toga doba, ipak njemu uz bok je i njegov neimenovani stvor. O obojici kroz roman saznajemo jako puno u vidu psihologije, motivacija i rezoniranja te neprekinute bujice emocija. Vjerojatno najbolja stvar oko ovog romana je taj lik stvora koji simbolizira težnju za prihvaćanjem, znanjem, ljubavlju, ukratko svime onime što čini čovjeka. On je u neku ruku stvor iz Platonove špilje koji želi doseći tu sunčevu svjetlost koja proviruje. I upravo te njegove želje i ambicije stvaraju probleme zbog koji će donijeti mnogo jada drugim ljudima.
Premda knjiga ima elemenata horora, ipak je on suptilniji nego što bi se očekivalo. Victorov proces stvaranja čudovišta nije eksplicitno opisivan i sve se navodi kao nesmiljena želja za stvaranjem, probijanjem barijera i okretanjem spoznaja u novim smjerovima. Prigodan je stoga i podnaslov Moderni Prometej. No, visok nivo emocija i njihove krajnosti u koje idu stvaraju dramatiku i tenzije te čine roman zanimljivim i napetim, premda su ishodi vrlo logični i očekivani. Shelley piše učenim, bogatim i raskošnim stilom, ali nikada pretjerano neprirodno te unosi emocije i njihove krajnosti prekrasnim pisanjem. Sve eskalacije su veličanstvene i stvaraju pompu kojoj samo nedostaje veliki orkestar u pozadini. Rezoniranje likova, premda nije ništa pretjerano inovativno, odjekuje u čitatelju te lanac događaja, premda jednostavan, provocira na razmišljanje i odmak ili približavanje dvojici protagonista. Kontrast pozitivnog i negativnog je jako fluidan ovdje i ta ambivalentnost također pridonosi kvaliteti ovog romana.
Bogato stiliziran, vrlo dobro osmišljen i konstantno moćan, živ i osebujan, ovaj roman mi je ovih dana donio takvo zadovoljstvo čitanja. Užitak je bio uvući se u tu buru emocija, tenzija i kušnji. U svakom aspektu me ovaj roman osvojio i stvorio poveću razinu subjektivnosti. Premda neće svakoga osvojiti, ovo je vrijedno djelo koje osim popkulturnog fenomena donosi puno više na stol. Ima horora, nadnaravnog, ali i puno toga stvarnog i humanog i takve spojeve u knjigama naprosto volim. 5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
don_draper
Advanced Member
4205 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 15/11/2022 : 11:19:19
|
Arthur Conan Doyle : The Hound of The Baskervilles / Baskervilleski pas
Nakon zavodljive i uljepšane proze Frankensteina i te gotičke atmosfere, napravio sam mali vremenski skok, ali ipak sam se zadržao na prošlim britanskim klasicima. Doyleov serijal o Sherlocku mi nije stran i ovo je 5.uradak koji čitam, ali svaki put neki novi čitalački užitak me obuzme kada se Sherlock uzme u ruke.
Većina opusa o Holmesu je u formi kratkih priča, od romana postoje 4 komada koji nisu nešto pretjerano dugi i idealni za pročitati u jednom vikendu. S ovim romanom sam malo pogriješio i čitao ga u prilično zauzetom periodu pa se razvuklo to sve na više dana. No, kad je nešto uistinu kvalitetno onda čak i tako ispresijecano iskustvo ne može uništiti esenciju koju djelo prenese čitatelju. Pas se može čitati zasebno i nudi sasvim dobar samostalni entry u bibliografiju o Holmesu.
Ono po čemu je ovo djelo čuveno je izbor mjesta radnje i premisa koji su prilično gotički nastrojeni. U centru svega stoji legenda o naslovnom psu, gotovo pa mitskom čudovištu, za kojeg se tvrdi da proganja članove obitelji Baskerville. Iako se Sherlock svojevremeno borio s dosta popularnih legendi i mitova, ipak ovaj nekako nadilazi sve. Osim što je slučaj pun nepoznanica, cijelo ozračje i konstantna opasnost koja graniči s hororom daje začin ovom romanu kakav do sada ovaj serijal nije imao. Pripovjedanje je vrlo dinamično te se izmjenjuju dijalozi, dnevnički zapisi, kao i genijalni monolozi glavnog lika.
Čitanje ovog romana je idealno u ovakvim jesenskim danima. Atmosferu je Doyle prenio gotovo pa savršeno. Krajolik jako detaljno opisan, s konstantnom jezom i dinamikom koja mu daje gotovo pa žive kvalitete. Cijela ta kotlina stvara idealnu atmosferu za jezovitu i napetu priču i teško je ne predočiti si to sve uz iznimne detalje. Još jedan forte su i sporedni likovi koji su interesantni, kvalitetno iscrtani i svaki na svoj način posebni, što nije uvijek slučaj u detektivskim romanima.
Ovaj roman je jedinstveno postignuće u žanru i prekretnica koja je izvršila dalekosežni utjecaj. Njegova atmosfera, stil pisanja i likovi koji su postavljeni u tu scenu povezani kroz mit koji natprirodno se provlači među njima i proganja ih nudi 160 stranica čistog užitka. Konkluzija i njena objašnjenja, iako s današnjeg aspekta mogu djelovati manje impresivno, nude dostojan završetak ove legende. Ali u ovakvim primjerima nekada stvarno vrijedi da nije bitna destinacija, bitan je put. A on je popločan visokim nivoom kvalitete, sjajnim pripovjednim dionicama i jedinstvenom atmosferom.
5/5
|
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
don_draper
Advanced Member
4205 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 24/11/2022 : 16:24:00
|
Bram Stoker : Drakula
Nastavljam ja s gotičkim stilom, hororom, kako god već. Frankenstein je bio prije manje od mjesec dana i prema recenziji očigledno me osvojio. S obzirom na popularnost glavnog lika, utjecaju na dalje i mjesto u pop kulturi, Drakula svakako ne zaostaje kao jedno od kultnih čudovišta. No, dojma sam da je i ovdje reputacija i kolokvijalizam nešto sasvim drugo od izvornog materijala.
Stokerov roman je u formi dnevnika i telegrama. Dosta je to u duhu vremena (19.stoljeće), ali ne funkcionira to uvijek baš sjajno. Sam početak je in medias res i pratimo Jonathana Harkera kako putuje kroz pitoreskni krajolik Transilvanije do jezovitog zamka gdje boravi famozni grof. Taj dio te ujedno dolazak u dvorac i polagano i jezivo otkrivanje tajni su uvjerljivo najbolji roman. Jedina je šteta što taj dio zahvaća nešto manje od četvrtine knjige. Možda iz današnje perspektive kad svi znaju o vampirima sve pa su neke stvari očigledne. Ali ljepota je u otkrivanju.
Nakon tog horor dijela u Transilvaniji selimo se u Britaniju gdje pratimo nekolicinu likova koji su ili supruga Harkera ili Lucy Westenra ili pak imaju romantičnu afekciju prema nekoj od njih. Ovdje roman definitivno pada i u ritmu i u kvaliteti. Iako su stariji romani često naglašavali taj duh zajedništva i zajedničkih podviga, na podosta otrcan način. Također, Stokerova kritična mana u ovom romanu je razbijanje ritma i konstantno ponavljanje istih motiva, dijaloga i pripovjednih dionica. Tako na nekoliko desetaka stranica se prepričavaju iste stvari, događanja i planovi iz usta i uma nekoliko različitih likova. Također, daljnji horor elementi su apsolutno dosadni i low key te se utope u nekoj silnoj patetici.
Hajka na Drakulu i antagonizam prema njemu je jako slabo izražen te nekako famozni grof izlazi iz fokusa priče i pratimo ga samo iz posredničkih zapisa i planova famoznog Van Helsinga. Silno planiranje i sheme kako zaustaviti grofa su opisane nadugo i naširoko, ali konkretnih djela i pomaka u radnji je premalo da bi opravdalo ovoliko teksta. Čak i epilog je opisan onako iz druge ruke i cijeli roman završava podsota naglo i bez nekog zadovoljavajuće razrade, ali i još manje zadovoljavajućeg rasplitanja stvari. Samo bum, kraj.
Podosta veliko razočaranje je bio ovaj roman. Znam da je star preko 100 godina i da je tada horor imao drukčije obrise i da nije sve u dinamici, ali pripovjedno i fabularno je ovo bio podosta razduljeno i siromašno sadržajem. Čitanje nije pričinjavalo nikakav užitak. Jedina svjetla strana je taj početni dio i to što sama ideja Drakule nudi zanimljivih motiva za radnju. Samo što su te stvari pretjerano raštrkane i utopljene u cijelom vrtlogu nekih nadodanih stvari koje su preuzele konce radnje.
2/5
|
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
don_draper
Advanced Member
4205 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 13/12/2022 : 10:25:56
|
3u1 : Pinocchio
Ovih tjedan dana sam odlučio posvetiti jednom od najpoznatijih likova literature i kulture općenito. 3 različita medija, 3 različita pogleda na istog lika, 3 različite interpretacije.
Carlo Collodi : Pinocchio
Prvo, original. Ovu knjigu nisam uzeo zbog nekog posebnog interesa za priču, niti sam ciljana publika za ovo, već zbog učenja talijanskog jezika. Inače, talijanski sam nekoć davno učio i nisam baš nešto vješt u tom jeziku, ali uzeo sam ovo djelo u originalu kako bih malo poboljšao razumijevanje jezika. Vodio sam se mišlju da treba krenuti od ovih dječjih, više light stvari. Sasvim usputno, osim što sam malo izoštrio jezične vještine, iznenadio sam se koliko sam uživao u pročitanom. Collodijev roman ima izraženu pouku i svrhu te na vrlo direktan način govori o svim manama jednog grijeha, dokolice, odnosno lijenosti. Pinocchio kao komad drveta koji je oživio i poprimio osobine ljudske osobe je kroz roman na putu da postane un ragazzo vero, odnosno da se riješi svih svojih mana u vidu lijenosti, potrage za lakšim načinom u životu i izbjegavanju odgovornosti. Sve je to popraćeno bajkovitom atmosferom i nezaboravnim likovima, mahom životinjama. No, Collodi nije baš pisac u stilu Disneya i modernog doba pa neke scene imaju popriličnu brutalnost i taminiji tonalitet, npr. Pinocchiov prvi susret s cvrčkom. Dirljivo je vidjeti i odnos s Gepettom, kojeg je uzeo kao očinsku figuru i kojeg nebrojeno puta razočara, ali ultimativno pokaže ljubav i prema njemu. Uistinu lijepo napisano djelo, iako namijenjeno djeci, ljubitelji pisane riječi svih godina mogu u ovome naći vrlo lijepa poglavlja i prizore.
Winshluss : Pinocchio
Evo i stripovske verzije poznatog lika. Vjerujem da su se mnogi na forumu susreli s ovim stripom, poglavito preko vrhunskog Darkwoodovog izdanja. Winshluss je u ovom nešto modernijem spinu na priču o lutku, odlučio stvoriti jednu mračnu, brutalnu kritiku modernog društva. Gepetto je stvorio metalnog Pinocchia u vidu robota sposobnog za najekstremnije zadatke i idealnog kandidata za novo vojno oružje. Ovaj full metal Pinocchio nema dječačku zainteresiranost i nestašnost poput Collodijeve verzije, već je vrlo tih, izravan i nepristran promatrač u spletu događaja koji uključuju zlostavljanje, rat i ubojstva. U svemu tome perzistira njegov prazan pogled, konstantno koračanje naprijed i gotovo jeziva sposobnost i otpornost. I ostala plejada likova je podosta dekadentna, od gnjusnog Gepetta, preko poročnog cvrčka pa do 7 ljigavih patuljaka. Strip je vrlo direktan, ali sa svojim nedostatkom teksta i neobično efektan te se ne suzdržava u šokiranju čitatelja. Kraj je vrlo dobro osmišljen i nudi jako dobar pogled na sve ranije pročitano. Jako dobro osmišljena paradigma Pinocchia koji uči o svijetu (kao i u klasiku), samo što je ovaj svijet podosta brutalniji i opasniji te ponovni motiv njegove ustrajnosti i puke sreće u snalaženju koji je ovdje dobio jednu drugačiju dimenziju. Vrlo dobro.
Guillermo Del Toro : Pinocchio
I za kraj, novi animirani film na Netflixu, dostupan odnedavno. Navodno je ovo bio passion projekt koji se preko 10 godina razvijao i dobio realizaciju zahvaljujući financijama i strpljenju Netflixa. Del Tora kao autora svi manje-više znaju i pretpostavljaju njegov jedinstveni autorski potpis. Sada u vrhunskom stop-motionu dobivamo njegovu viziju ovog klasika. Od samog početka je dosta drukčija i mračnija, smještena u period 2.svjetskog rata i samim time dosta fabularno obilježena. Zanimljiva je i premisa i inspiracija kako je Gepetto napravio Pinocchia, dosta smislenije od Collodijeve jednostavne. I ovdje je Pinocchio zaigran i smotan, a indolencija i naivnost ovdje dobivaju dosta mračniji spin. Vidi se da Del Toro respektira originalnu viziju, pa i ovdje imamo cirkus i podvale. No, njegov spin na poznatu vilu i cijela priča zašto je Pinocchio živi komad drveta je predivna i pun pogodak. U priču je podosta ubačen tadašnji režim i antiratna poruka što je isto ispalo dosta kvalitetno. Rasplet i epilog su, osim dinamike, puni emocija i uistinu dirnu gledatelja. Vrhunski podvig animacije, ali i pripovjedanja. Mračniji, ali opet emocijama i čarolijom ispunjen pogled na dječju priču, Del Torov Pinocchio je vrhunska adaptacija, ali zadržava i veliku dozu originalnosti. Apsolutna preporuka.
Ne znam koja će sljedeća priča ponuditi priliku za ovakvim osvrtom i upisom u dnevnik, ali mogu reći da je ovo bilo jedinstveno iskustvo. Iz ovih osvrta je izostavljen klasik animacije iz 1940. kojeg sam pogledao ipak dosta prije. Ostao mi je u sjećanju kao vrlo dobar animirani film i jedan od zlatnih klasika Disneya. Sve 3 vizije priče o Pinocchiu na koje sam se osvrnuo su ostavile jako dobar i jedinstven dojam i isplati im se u datim okolnostima dati im šansu. |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
don_draper
Advanced Member
4205 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 19/12/2022 : 21:24:39
|
Erich Maria Remarque : Im Westen nichts Neues / Na zapadu ništa novo
Uoči blagdana malo teže literature. Za ovaj roman su mnogi čuli, ako ništa, onda kao frazu koja se i danas kolokvijalno koristi. Za razliku od mnoštva ratne literature i filmova koji se bave 2.svjetskim ratom, ovaj nas vodi u prethodni, Prvi. No, egzaktan rat u kojem se radnja odvija nije ključan. Ovaj roman bi mogao biti bilo koji rat jer stil i poruka koju šalje odzvanjaju u svim vremenima i okruženjima.
Roman je relativno kratak, ali ne može se reći da baš je pogodan za brže čitanje. Napisan je iz prvog lica u formi svojevrsnog dnevnika, gdje pratimo zbivanja s fronta (i izvan njega) iz perspektive jednog od vojnika iz pješadije na frontu u Francuskoj. Da se nadovežem na svoju raniju izjavu, radnja i poruka su toliko univerzalni da nema veze što priču dobivamo iz perspektive agresorskog tabora jer u ovom ratu i stanju pojedinci na ratištu nemaju nikakva prava na odluku, opredijeljenje i kritičko razmišljanje. Glavni lik opisuje objektivno grozna događanja na jedan hladan, impersonalan i brutalno direktan, ali logički razloženi način. Takav stil pridonosi jezi i grču koju ovaj roman zadaje čitatelju.
U svojih 200-tinjak stranica ovaj roman pokriva širok spektar radnji i aspekata dugotrajnog ratovanja. Od opisa s prve crte bojišnice pa do pokušaja za razonodu u doba zatišja, Remarque prikazuje na konkretan način sve što je obuhvaćalo nesretan život vojnika. U direktnom srazu s hororima ratišta, likovi pronalaze vremena za dosjetke, filozofske rasprave, ali i općenite ljudske tričavosti i mane. Jednom kada pisac uđe u dubinu tematike i srž problema rata i njegove besmislenosti, onda je roman u najboljem svjetlu i uistinu dopire do čitatelja.
Ovaj roman je jedan od najefektnijih prikazaja strahota rata i njegova najizravnija kritika. Preko direktnih progovaranja protiv rata pa do gotovo mehaničkog opisa pogibija i ranjavanja, na više načina i kroz koloplet situacija u stilu rezigniranosti i nemoći pred besmislom Remarque je ukomponirao izrazito dobar i kvalitetan roman. Šteta što ovo nije lektira jer više ljudi bi moralo ovo pročitati. U rijetko kojoj knjizi pratimo iz ovako direktne i bliske perspektive one najgore i najrubnije trenutke. Rijetko koji roman postiže ovakav efekt ultrarealističnim pripovjedanjem. Definitivno jedan od najboljih antiratnih romana. Čvrsto progovara protiv horora i besmisla rata, a da niti jednom "ne mora povisiti ton".
5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
don_draper
Advanced Member
4205 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 26/12/2022 : 14:32:43
|
Shirley Jackson : We Have Always Lived in A Castle / Oduvijek smo živjeli u dvorcu
Trend gotičkih romana nastavljam, ovaj put preko bare. Shirley Jackson je proslavljena spisateljica horor romana koju sam upoznao preko najpoznatije kratke priče ikad objavljene u New Yorkeru, The Lottery. Njen smisao za prikaz naoko normalnih ljudskih interakcija i suživota ispod kojih se prikriva jeza i krvnički antagonizam su nadaleko poznati i prepoznati. Premda ovaj roman obećava horor sudeći po premisi i naslovu, ovdje je to odrađeno jako suptilno.
Roman pratimo iz perspektive djevojke Mary Katherine, povučene djevojke pune neobične mašte koja u ovoj perspektivi pomalo zamućuje stvarne događaje oko nje. Ovaj kratki roman se ne isprepleće oko neke posebne radnje i događaja, već je više slice of life s podosta ekscentričnosti. Mary živi sa sestrom Constance i postarijim, onemoćalim stricem Julianom. Sudeći po pričama, bilo ih je i više u kućanstvu, ali nemili događaj za stolom i navodno otrovanje je prethodilo trenutku otkad pratimo roman. Upravo zbog tog događaja njihovo kućanstvo i obitelj nosi neslavnu i odbojnu stigmu u malom mjestašcu u kojem se nalaze. Daljnje događaje i motive neću otkrivati.
Moram priznati da nisam veliki pobornik ovog romana nakon pročitanog. Perspektiva iz koje pratimo roman apsolutno je subjektivna i aspekt nepouzdanog pripovjedača ovdje uključuje i povremene halucinacije i prešućene obiteljske tajne. Nakon izvjesnog vremena takvog pripovjedanja osjetio sam zasićenje i svojevrsnu iritaciju zbog gotovo klaustrofobične atmosfere u mislima Mary Katherine i podosta neobične i nategnute odnose s njihovim starim, pomalo dementnim stricem. U takvoj atmosferi sve se vrlo brzo prelama, iz najobičnijih razgovora nastaje kaos i moramo se nositi s mušicama koje likovi imaju. Čak i stup obitelji Constance ima svojevrsne fobije.
Svrha romana jest prikazati otuđenost, što na socijalnoj, što na mentalnoj razini i Jackson je tu jako dobro napravila posao. Pred finiš roman dobiva jednu sjetnu, ali pomalo i jeziviju notu, no, nikada ne eskalira u full-on horor. To nije zamjerka, čak mi se i dopada suptilnost koju Jackson potencira. No, previše toga je neizrečeno, preskočeno, zakukuljeno da bih uistinu uživao i cijenio ovaj roman nakon prvog čitanja. Stil pisanja je jako lijep, pedantan, ali nisam našao između redaka neku posebnu narativnu ili fabularnu vrijednost. Kada roman uđe "u zonu" onda stvarno dotakne čitatelja i služi kao vrlo dobra alegorija, ali i brutalna stvarnost istovremeno. No, jako teško je izbjeći aspekt čitateljeve percepcije jer se stil pisanja i događaji jako poigravaju s našom maštom. Samo što ovaj put prečesto je mašta skretala u smjerovima koji nisu bili po zamisli spisateljice. Ne očekujte radnju, spektakl, ovo je tiha knjiga koja prodire svojim polaganim ritmom i tek na nekoliko mjesta uistinu nagrađuje.
3/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
don_draper
Advanced Member
4205 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 03/01/2023 : 12:01:25
|
Patick Ness : A Monster Calls
Nisam se do sada susretao s Patrickom Nessom, ali koliko vidim po biografiji, poznat je kao pisac young adult fikcije. Ovaj kratki roman spada u dobno čak i nižu kategoriju, ali proučavajući reakcije i na istoimeni film zainteresirao sam se i vidio da nije to samo za djecu.
Premisa romana je dosta jednostavna. Glavni lik 13-godišnji Conor živi sam s majkom koja se bori s teškom bolešću i često ima ružne snove. Jednog dana mu se pričini da mu obližnje stablo dolazi pred kuću u obliku prastarog čudovišta. No, pričinjenje se sve češće i sve stvarnijim čini i iz njega će Conor naučiti neke krucijalne stvari.
Uzeo sam izdanje koje je ilustrirao Jim Kay i mogu reći da je to još dodatno obogatilo dojam čitanja. Sjajno crno-bijelo tuširanje i igra sa nijansama crne je doprinjela nadrealnosti priče. Premda je priča jednostavna i ima dosta deja vu motiva, cilj romana nije iznenaditi ili šokirati, već emocionalno zaintrigirati čitatelja. Ima tu klasičnih motiva poput poučnih priča, velikih mudrih rečenica, ali roman ne zalazi u patetiku previše. Sam kraj je na emotivno visokoj razini i jako dobro komunicira poruku s čitateljem.
Bilo je ovo brzo čitanje i nema se tu posebno što razlagati, a da se ne kvari dojam. Premda sam ipak stariji od ciljane publike, zatekao sam se udubljenim u ovo djelo i na kraju obogaćeniji za vrijedno iskustvo. Nije ovo ništa revolucionarno, ali na uvjerljivi i jednostavni način pokazuje snagu ljudskosti, ali i njegove mane u suočavanju s teškim životnim situacijama. I kao takav jednostavan roman, uspijeva u svojoj misiji i uči nas da neke stvari nisu uvijek sasvim logične i objašnjive. Vrlo dobar početak čitalačke godine.
4.5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
naker
Advanced Member
4328 Posts
Member since 05/06/2020 |
Posted - 03/01/2023 : 20:46:54
|
Čudna knjiga, očigledno da je namenjena za mlađe naraštaje kako bi ih edukovala na koji način da prebrode gubitak voljene osobe, ali opet priča koja je poprilično mračna da u njoj mogu da uživaju i odrasli. Kod nas je ovo prevedeno kao Sedam minuta posle ponoći, meni se iskreno poprilično svidela, već sam je dva puta pročitao. Slobodno overi i film ako već nisi, po meni uspešno urađena adaptacija koja je čak neke stvari i bolje odradila negoli knjiga.
Inače, mislim da bi se tebi svideo Dom gospođice Peregrin za čudnovatu decu od Ransoma Riggsa. |
|
|
don_draper
Advanced Member
4205 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 03/01/2023 : 22:55:42
|
quote: Originally posted by naker
Čudna knjiga, očigledno da je namenjena za mlađe naraštaje kako bi ih edukovala na koji način da prebrode gubitak voljene osobe, ali opet priča koja je poprilično mračna da u njoj mogu da uživaju i odrasli. Kod nas je ovo prevedeno kao Sedam minuta posle ponoći, meni se iskreno poprilično svidela, već sam je dva puta pročitao. Slobodno overi i film ako već nisi, po meni uspešno urađena adaptacija koja je čak neke stvari i bolje odradila negoli knjiga.
Inače, mislim da bi se tebi svideo Dom gospođice Peregrin za čudnovatu decu od Ransoma Riggsa.
Film svakako pogledam uskoro. Dom gospođice Peregrine sam čitao prije nekoliko godina. Solidan je bio roman, ali vidio sam da ima cijeli serijal pa me nije zainteresiralo dugoročno. Vizualno dosta zanimljiv koncept romana doduše.
|
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
don_draper
Advanced Member
4205 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 10/01/2023 : 15:26:15
|
Ted Chiang : Stories of Your Life and Others / Kako si došla na svijet i druge priče
Moderni science fiction mi nije poznati teren, moram priznati, ali za ovu zbirku sam čuo još ranije i po svemu sudeći nije ništa tipično i neoriginalno. Mnogima će ovo biti poznato zbog Villeneuveovog filma Arrival koji je baziran na jednoj od priča. Upravo sva ta estetika, znanstveni i pronicljivi pristup te nevjerojatna humanost u naoko nehumanoj situaciji su pronikli iz ove sjajne zbirke priča.
Knjiga se sastoji od 8 priča, bez ikakve međusobne poveznice i svaka tematski razdvojena. Chiangovi interesi su ovdje na isprepletenosti između znanosti, njenih naoko neograničenih postignuća i ljudske svijesti i utjecaja na nju. No, nije sve striktno SF u ovoj knjizi. Ima tu i velika doza određenog egzistencijalizma i teološkog pristupa ljudskom napretku i dostignućima. U svim tim pričama protagonisti su pronicljivi, željni napraviti iskorak u svom znanju i suočeni s dubokim promjenama. Možda će mnogima po opisu zvučati kao Black Mirror, ali ovo je puno dublje i manje željno šokova i pesimističnih obrata. Chiang je u svojoj prozi prilično balansiran te ima momenata pesimizma, ali i optimizma.
Ono u čemu uistinu uživam je kad vidim da je pisac snalažljiv u materiji koju opisuje, ali i da se trudi biti polivalentan i konstantno dopunjavati radnju i atmosferu novim spoznajama i novim područjima. Tako Chiang sjajno miješa povijest s teologijom i fizikom, biologiju s mehanikom, odnosno strojarstvom i slično. Iako nekada se može činiti da je proza suhoparna i da je pretjerano uronjena u funkciju izbacivanja podataka i znanstvenih opisa, ipak s književne strane ovo je vrijedno postignuće. Chiang ima stotine interesa i tema koje želi obraditi, ali njegova je proza čista, razrađena i dinamična. I laika može ubaciti sasvim lako u svoje neobične, a opet poznate svjetove. Jednu priču je čak osmislio kao transkript dokumentarnog filma.
Neću sada o pričama pojedinačno jer se bojim da bih pokvario budućim čitateljima doživljaj. Za mene je sasvim jasno da je ovo bilo vrhunsko iskustvo i logično je da ću se zainteresirati i za drugu, od nedavno u Hrvatskoj dostupnu zbirku, Izdisaji. Chianga je užitak čitati zbog prirode njegove spekulativne proze, koja istražuje svakojaka zanimljiva pitanja i uvijek se trudi biti precizna, logična i intrigantna. U ovoj zbirci to gotovo stalno uspijeva biti. Tko želi kvalitetnu spekulativnu fikciju koja nije orijentirana samo na budućnost, svakako preporuka za ovo.
5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
sawitch
Advanced Member
Serbia
40021 Posts
Member since 17/11/2007 |
Posted - 11/01/2023 : 12:30:29
|
Super ti je ova tema. Mogao bih i ja da otvorim svoju. Lepo je pratiti sta citas i nekad se i vratiti unazad da vidis utiske.. |
Patricia hic mea totus mundus est |
|
|
don_draper
Advanced Member
4205 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 11/01/2023 : 22:53:58
|
Drago mi je da te inspiriralo na otvaranje vlastitog topica, što više toga, to bolje |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
fandango
Senior Member
1592 Posts
Member since 10/06/2004 |
Posted - 13/01/2023 : 08:04:38
|
quote: Originally posted by don_draper
James S.A. Corey : Caliban's War / Kalibanov rat
Nakon cca pola godine sam odlučio u laganom ritmu nastaviti sa serijalom zvanim Expanse. Prva knjiga me se jako dojmila i pružila je jednu modernu, dinamičnu i humanu perspektivu na cijeli žanr science fictiona i podžanr space opere. Nastavak je vrlo vjeran po stilu i na razrađeni način nastavlja i nadograđuje temelje koje je postavio vrlo otvoreni kraj prve knjige. Premda sam neke stvari i detalje u ovom odmaku između nastavaka zaboravio, Kalibanov rat je jako pažljivo dirigiran i pisan te je kroz 100-injak stranica sve na svom mjestu i svega se može čitatelj prisjetiti. Neću reći da je dovoljno dobar za standalone roman jer je potrebno poznavanje materije, ali puno novih ideja i evolucije radnje općenito. U ovakvom serijalu to je nužnost. Dok je Levijatan se više fokusirao na dva glavna lika i bio dosta introspektivan i dramatičan, ovdje je puno toga posvećeno znanosti i galaktičkoj politici. Na zanimljiv i dinamičan način doznaje se više o odnosima među planetima i pojedinim frakcijama. Tu su i neizostavne zavjere i podmetanja, ali nikad se ne čini monotono. Akcija nije tako obilata kao u prvom dijelu i ovo je u suštini dosta mirniji nastavak (premda ima dosta jaku eskalaciju na kraju). Nedostajalo mi je i te neke otkačenosti i probijanja granica mogućeg koje su me fascinirale u prvom dijelu. Također, novi likovi su pola-pola, neki funkcioniraju, drugi su dosadniji. Zamjerka je i dosta izlizana referenca na društvene mreže i internet, u dalekoj budućnosti sam mislio da je čovjek to prevazišao. Kalibanov rat je nastavak vrijedan čitanja i uistinu dobar SF sam po sebi. Njegove kvalitete ne ovise puno o širem svemiru u kojem se nalazi i ima dobar miks emocija, dinamike i ljudskosti u svemirskom okruženju. Ipak je dojam nešto slabiji od Levijatana i nekada malo previše zabrazdi u svoje nove horizonte i ideje, ali kredit ovaj serijal ima kod mene i sigurno ću se primiti 3.knjige. 4/5
Kalibanov rat mi je bio OK, ali slabiji od prvog dijela, a lik onog doktora znanstvenika koji slini za svojom kcerkom dozlaboga iritantan. Trenutno sam na polovici treceg dijela, Abadonova kapija, mogu reci da je miljama bolji od drugog dijela, vrlo napeto, intrigantan setting i zanimljivi likovi, pa svakako preporucam!
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4205 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 13/01/2023 : 11:57:18
|
Taj znanstvenik je bio najslabija karika stripa i cijela ta social network potraga i kampanja su mi bili malo nepotrebni Ali zato je bilo finih politickih i zakulisnih igara, ona nova sefica UN-a je jako dobar dodatak serijalu |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
don_draper
Advanced Member
4205 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 21/01/2023 : 11:12:12
|
Ray Bradbury : Something Wicked This Way Comes
Raya Bradburyja sam davnih dana upoznao preko njegovog legendarnog distopijskog romana Fahrenheit 451. U to vrijeme mi se nije svidjela knjiga i bila mi je nekako "praznjikava" obzirom na to o kakvoj se temi bavila. Ipak u njegovoj biografiji je istaknut i horor kao žanr i često se ovaj roman nameće kao jedan od najbolji njegovih uradaka. Nije da sam preveliki poklonik knjiškog horora, ali ipak je ovdje riječ o knjizi koja i danas plijeni pozornost. Kao inspiraciju i utjecaj je citiraju Gaiman i Stephen King tako da vrijedi provjeriti.
Od samog početka je jasno da je riječ o romanu nekonvencionalnog pisanja i vrlo ekscentričnih opisa. Bradbury ovdje kao kakav cirkuski vođa nas uvodi u radnju i na vrlo simpatičan i otkačen način, ali uvijek s uporištem, opisuje Green Town i dva glavna aktera, nerazdvojna prijatelja Willa i Jima. Bizarnosti i jezivih elemenata ne manjka niti u jednom trenutku i čitatelj je vrlo brzo uvučen i zaintrigiran. Roman se brzo čita jer su poglavlja dosta kratka, a i duljina knjige je cca 200 stranica. No, i u takvoj dinamici Bradbury uspijeva svojim opisima jasno predočiti stvari. U grad dolazi cirkus u neuobičajeno vrijeme godine, tjedan dana prije Halloweena. No, ovaj cirkus nije nimalo bezazlen i ostvaruje sve one klasične horor klišeje u jednu jezivu skupinu, vrlo moćnu i prijeteću.
Roman ni u jednom trenutku ne zastajkuje i stvarno je moćan u stvaranju jeze. Ipak s vremenom Bradburyja postane teško pratiti i prema kraju ritam postane neujednačen te neke sekvence dobivaju previše na opisu i trošenju vremena, dok neki drugi bitni događaji doslovce prohujaju. To je ipak umjetnička sloboda i do kraja romana ipak sve bude prilično jasno i konačni rezultat i proživljena avantura vrijede i nekih frustracija. Isto tako, s obzirom na početne postavke i najave velikog broja likova i antagonista, prema kraju romana ispadne ovo kao borba između nekolicine i kao da to bogatstvo sadržaja i motiva je nekako stavljeno sa strane. Žao mi je što nije dodatno psihološki okarakterizirao Willa i Jima jer imam osjećaj da bi samim time roman dodatno dobio na dubini.
Ipak usprkos pobrojanim manama, generalni dojam je bio vrlo dobar. Na svoj nesavršen način Bradbury je stvorio jednu zaokruženu priču, stvorio nedvojbeni horor i prikovao čitatelja za stolac. Stilski jako obogaćen i može se u svakoj stranici čitatelj zadubiti. Neosporna je i kvaliteta Bradburyja kao stilista pa nekad koristi maratonske rečenice, a nekada ultrakratke za pojačavanje efekta radnje. Vidi se jasno da je King pokušao u više navrata neke teme odavde umetnuti u svoje romane, ali njegovo stvaralaštvo je ipak drukčije. Sve u svemu, fanovima horora bi ovo trebalo biti obavezno. Nema tu prikrivanja, ovo je klasični horor, ali jako dobro i zanimljivo napisan pa ne sumnjam da bi se svidio i onima koji traže dobru kvalitetnu, nadrealnu literaturu.
4/5
|
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
Topic |
|
|
|