Author |
Topic |
Chui
Senior Member
1060 Posts
Member since 13/12/2020 |
Posted - 12/12/2022 : 00:23:09
|
Otkako je krenulo nogometno prvenstvo poprilično mi se rastegnulo čitanje stripova, 15 dana za jednu knjigu Tezuke definitivno je previše. Apolonova pjesma mi je pomalo bizaran strip, ok često se u stripu vrlo ozbiljne teme crtaju karikaturalnim crtežom, al način na koji Tezuka priča priču je prilično bizaran, kreće se od dječje naivnih situacija do poprilično brutalnih i sjebanih. Od ovih jednodjelnih Ayako nisam još čitao, a u usporedbi sa MW, MW mi je odličan večim dijelom jedino na kraju pada, dok je Apolon drži dobar nivo kroz cijelu priču do samog kraja. |
Edited by - Chui on 12/12/2022 00:42:30 |
|
|
Deers
Advanced Member
Croatia
9410 Posts
Member since 29/03/2004 |
Posted - 16/12/2022 : 18:23:47
|
Apolonova pjesma
Osamu Tezuka
Surovom igrom sudbine, mladić Shogo, ima potpuno iskrivljenu odnos prema ljubavi. Bogovi ga kažnjavaju tako da iznova i iznova pronalazi pravu, istinsku ljubav, samo da bi je isto tako izgubio.
Kroz niz kraćih priča Tezuka nam pokušava ispričati svoje viđenje ljubavi, kako njezino fizičkog tako i metafizičkog aspekta. Bez obzira na "šablonu" priča one nisu nezanimljive i nema se neki poseban osjećaj ponavljanja. Odnosi među likovima su često drugačije postavljeni kao i sam sukob među njima. zapravo me iznenadilo koliko su priče i same po sebi dobre. Ipak, nisam siguran koliko ih je Tezuka pripovjedno razradio. U priči o Sigmi kod zamjene glava kraljici on je i dalje zaljubljen u nju (glavu) dok je tijelo, iz nekog razloga, zaljubljeno u njega. I tu umjesto da poentira sa nekom nadtezom zapravo baca sve pod vlak.
Sam kraj nažalost ne ispire gorak okus priče jer je sama priča tek bezobrazna igra bogova koju smo prisiljeni ponavljati iz generacije u generaciju
Surovom igrom bogova, mladić Shogo, ima potpuno iskrivljenu odnos prema ljubavi. Bogovi ga kažnjavaju tako da iznova i iznova pronalazi pravu, istinsku ljubav, samo da bi je isto tako izgubio.
|
"Trzaj mišica i nad prazninom sam." |
|
|
naker
Advanced Member
4628 Posts
Member since 05/06/2020 |
Posted - 18/04/2023 : 20:43:36
|
Japan progresivna nacija po pitanju tehnologije, ali je po nekim drugim, životnim stvarima zaostajala u odnosu na druge razvijene zemlje, pa je Tezuka odlučio da napiše strip koji će pre svega biti namenjen mlađim naraštajima (Shogo komunicira sa životinjama koje se ponašaju kao da poseduju ljudsku inteligenciju pa nekad deluje kao da čitate basnu, a ne strip), kako bi ih edukovao o tematici koja je u to vreme bila tabu u Japanu - seksualnom vaspitanju. Zaista fascinantno da je strip sa jednom ovakvom tematikom, gde glavni lik između ostalog muči i ubija životinje, počeo da izlazi u ni manje ni više nego shonen magazinu početkom '70tih. Tezuka, kao i ostali japanski autori, ovim činom ponovo dokazuju svoju veličinu jer su imali ambiciozan pogled na strip kao medij, i da se strip ne treba isključivo doživljavati kao sredstvo za eskapizam i dokonu razonodu, već da mladi ljudi čitanjem stripova mogu mnogo toga naučiti o ljubavi, porodici, životu uopšteno govoreći, iako dela nekada znaju imati poprilično kontraverzne sadržaje koji mogu biti mučni za čitanje.
E sad, čitati Apolonovu pesmu kao pubertetlija tokom '70tih i kao odrasla osoba u 21. veku su dve potpuno različite stvari, i po meni svaka dublja analiza ovog stripa ozbiljno dovodi u pitanje Tezukine prvobitne namere. Glavni lik je u suštini loša osoba koja muči životinje, ali pošto biva kažnjen da večito proživljava gubitak svoje ljubavi autor od njega stvara mučenika, i čitaoci se dovode u situaciju da počnu da ga sažaljevaju što je u najmanju ruku dubiozno; autor iznosi primere parenja iz životinjskog carstva kako bi dokazao da je heteroseksualni vid ljubavi jedini ispravan vid ljubavi kao da su mu Sawitch i Anto pomagali pri pisanju scenarija. Ovaj deo nije najsrećnije ostario, valjda nam neće cancellovati Tezuku!; poglavlje "Trenerica" gde Shogo trenira da postane maratonac najradije ne bih komentarisao koliko je to loše i naivno odrađeno i čitava ta celina je za jedno veliko kolutanje očima; Pcoro je ovo već spominjao, ali Tezuka ideal ljubavi prikazuje kao nešto predodređeno, kao sudbinu, što je poprilično površinski, previše pojednostavljen, i jednodimenzionalan pogled na ljubav. Ovo poslednje deluje pogubno za strip kome je glavna premisa priča o ljubavi.
Sama ideja o potrazi za ljubavlju i prokletstvu gledanja kako svoju ljubav iznova i iznova gubiš, je OK, ali ne mogu reći da sam zadovoljan sa razradom. Što se tiče stripova iz japanske škole, cenim da se o ljubavi može više naučiti čitajući Cross Game ili Maison Ikkoku, i da ovi stripovi imaju puno zdraviji pristup ovoj tematici od onog prikazanog u Apolonovoj pesmi |
|
|
Peyo
Advanced Member
Croatia
10375 Posts
Member since 28/10/2005 |
Posted - 19/04/2023 : 00:27:52
|
@Nakeru, ako već nisi pročitaj "Priča o Osamuu Tezuki".
Nakon što sam ju pročitao uopće mi nije jasno kako je Tezuka uspio stvarati takve stripove kakve je stvorio (tu mislim na uglavnom na objavljeno kod Fibre + Phoenix serijal, npr. Apolonova pjesma mi je kvalitetno ispod ovih spomenutih).
Naime, Tezuka je doslovce danonoćno radio na više stripova odjednom, prebacujući se s jednog na drugi, dok su u njegovoj blizini tapkali urednici raznih magazina iščekujući završetak pojedinih stranica da bi ih stigli na vrijeme poslati i objaviti.
Ono što mi je tu nevjerojatno, osim količine nacrtanih stranica koja je znala ponekad biti od 300 do 400 stranica mjesečno, da je uz crtanje uspijevao osmišljavati nastavke tako različitih sadržaja i održavati kvalitet scenarija. I usput pored toga još štošta planirati i raditi. |
|
|
naker
Advanced Member
4628 Posts
Member since 05/06/2020 |
Posted - 19/04/2023 : 07:59:08
|
Na listi je, do sada sam uostalom uspeo iščitati sve Fibrine mange, ali ne znam koliko će još dugo Priča o Tezuki biti dostupna u Srbiji |
|
|
don_draper
Advanced Member
4394 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 04/09/2023 : 23:08:46
|
Uvijek je dobro vrijeme kad je vrijeme za Tezukin strip. Baš kao i u svojim prijašnjim uracima, i ovdje je Tezuka vrlo zaokupljen filozofskim temama i velikim životnim i egzistencijalističnim pitanjima. Ovaj put u središte svega stavlja ljubav, provlačeći je od onih doslovnijih, fizičkih implikacija pa preko najapstraktnijih emocija. Ono što je vrlo zanimljivo u ovom stripu je što tu "studiju" o ljubavi projicira preko glavnog lika, pacijenta u psihijatrijskom promatranju koji se nalazi u nekom nadrealnom svijetu i bude proklet na okrutan način. Tezuka se u takvim postavkama radnje sjajno poigrao i provukao je svoje ideje u raznim okruženjima, od Drugog svjetskog rata pa sve do tehno budućnosti. Zanimljivo je bilo vidjeti pogotovo ovaj drugi dio gdje je Tezuka kreativan sto na sat, a opet u radnji tako kritičan i relevantan.
Nije u pitanju najbolji njegov strip i ipak mi nije za maksimalnu ocjenu. Neke nijanse su ipak dijelile ovaj strip od vrha. Neke ideje vezane za glavnog lika su bile nejasne ili nedovoljno uvjerljive. Također, imam osjećaj da je par stvari na kraju ostalo visiti u zraku, u smislu neodgovorenih pitanja. No, strip je itekako kreativan i neobičan i isplati se provjeriti što je majstor mange ovdje priredio. U njegovoj kreativnoj spirali i punoj pari kojom radi, teško je bilo ne nadiviti se prizorima prošlosti i budućnosti, mitološkim prizorima i sličnome. Tezuka idealno spaja teške teme s pitkim ritmom i radnjom. Stoga, jako dobar strip.
4.5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
Gil-galad
stripovi.com suradnik
Serbia
3544 Posts
Member since 19/05/2008 |
Posted - 12/01/2024 : 01:05:26
|
Eh, sad... Nakon Ayako, koja je stvarno remek-delo, jesam očekivao više od Pjesme.
Ovde je najzanimljiviji protok vremena i događaja; pitanje, tj. pitanja šta se stvarno desilo, a šta je izmaštano ili plod hipnoze. Tezuka se u stvari prošetao kroz um jednog mladog psihopate, što me je podsetilo na Bezimenu Nine Bunjevac.
Isto tako, osvrće se i na nastanak poremećaja kakav ima Shogo, ali i svest takvih ljudi da s njima nešto nije u redu, a opet ne uspevaju da se odupru potrebi da naude...
I ta dva aspekta stripa su mi baš odlična, ali škripi u delovima kada bi Shogo trebalo da posluži kao prizma za kajanje, nauk i sticanje empatije. Nekako, previše Tezuka relativizuje ljubav... Prvo je stavlja u kontekst životinjskog sveta, prirode, nagona... A onda u kontekst onoga što danas zovu transhumanizmom, gde ti nagoni prevladaju i kod sintetičkih ljudi. To je baš moćan narativni sled, ali je nažalost između te dve krajnosti, i Shogovog oporavka, autor preterao sa bogovima na početku i kraju. Bez njih bi priča bila dosta ljudskija, da tako kažem, ali se onda ne bi zvala Apolonova pjesma...
Sve u svemu, drago mi je što sam otkrio koliko je Tezuka fascinantan, makar i sad, kad već nisam pre. Sledi Dororo... |
|
|
Stepan Trofimovic
Starting Member
15 Posts
Member since 17/01/2018 |
Posted - 21/04/2024 : 00:26:42
|
Čitam trenutno strip i jedna trivijalna stvar me kopka, pa da vidim ima li objašnjenja za nju. U poglavlju Trenerica Shogo se u toku jurnjave na mostu spušta sa istog pomoću konopca ili već čega... Odakle, kako, da li je ovo prosto "nesrećno" rešenje ili ima smisla? |
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2296 Posts
Member since 17/01/2006 |
|
naker
Advanced Member
4628 Posts
Member since 05/06/2020 |
|
Stepan Trofimovic
Starting Member
15 Posts
Member since 17/01/2018 |
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2296 Posts
Member since 17/01/2006 |
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
696 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 13/12/2024 : 21:07:18
|
Nekoliko puta se dešava da likovi SILAZE NIZ planinu, možda u tome treba tražiti caku. Silaze niz planinu koja je simbol snage i mudrosti, i tek prividno fizičko prisustvo (po njihovoj mitologiji). A silaze NIZ planinu, NIZ brdo, da bi spasili nekoga, tj.da bi prebacili važnost mita ili ga odbacili i uronili u Ljudsko.
Istina da je dio sa treniranjem malo "drugačiji" od ostatka, jer u svim Shogovim inkarnacijama možemo jasno predvidjeti šta će mu se desiti i kako će bolno propatiti svoju okrutnu i beskrajnu kaznu, a taj dio je malo prerazvučen i zamućen. Sapunica Sama ideja u ovom stripu je fenomenalna, bez spominjanja vremena kad je nastala i tih poveznica. Sirova definicija ljubavi kroz žrtvu, te komplikovanija forma iste kroz obostranu žrtvu je ipak nešto puno veće od jedne mange i neka posebna filozofija, tako da ja nikad neću moći osuditi nijedan dio Apolonove pjesme zbog kojekakvih "nelogičnih" nedostataka. A to kažem ne da bih promovisao ono što svi znamo, a to je taj magnetizam Tezukinog štiva i neprekidna čitanja u komadu.
Istina je i to da je Shogo izuzetno interesantan psihopata, ali ne vidim zašto bi neko i u jednom trenutku kroz priču osjećao sažaljenje prema njemu ili čak propitkivao volju bogova zašto su ga kaznili? Jednostavno, loši trebaju biti kažnjeni srazmjerno njihovim greškama i tu se sva priča završava. Da, on treba da pati u svakom životu i to da u svakom životu spoznaje ljubav i konačno je osjeti i tek onda shvati kako je okrutno kažnjen, jer kažnjenik ne može shvatiti i doživjeti kaznu kao logičnu konsekvencu svojih postupaka dok ne shvati zašto je kažnjen. Kazna nema efekta ako onaj koji ju je zaslužio ne shvati o čemu se radi i eto, "zašto je sudbina tako okrutna". Da se mene pita, ja bih veće upitnike stavio na sekvencu napada na hram kraljice Sigme, jer mi je baš tu nekako prebrzo odrađeno, a uloga onih FreedomFightersa nije baš zanemariva u širem kontekstu priče.
Dalje, crtež nije atipičan i naravno da mi se sviđa kako su nekoliko vremenskih razdoblja pokriveni istim stilom, s tim da je najbolji dio dočaran gore u onoj planinskoj kućici.
Meni je ovo leglo i ipak bi trebalo iščitati SVE od Tezuke pa redati njegove radove po ukusu, a za mene je ovo tek ozbiljniji uvod u njegov opus, nakon Ayako i Adolfa na našem, a Phoenixa na eng.jeziku.
|
Škafiškafnjak |
|
|
Topic |
|
|
|