nisam ništa bolje od čajkovskog pročitao znate onaj osjećaj kad odustanete 5 knjiga i pitate se ko ste što ste zašto ali onda dodje 580 stranica čiste uživancije i svega u SFu što vam se svidja
Kao priprema za drugi deo filma uzeo ponovo da iščitam Dune. Nemam bog zna šta da dodam što već nije hiljadu puta rečeno, Dina bila i ostala remek delo sci-fi literature
Ali moram reći da bih dao levu ruku da saznam kako je Herbert došao na ideju da u knjigu ubaci jezik sa ovih prostora
Kao što je Vope rekao:imaš na Knjige & co topicu SF-a koliko hoćeš pa baci pogled. Te SF recenzije su fakat ok. Jedino brojevi stranica na kojima su recke variraju jednu/dvije gore-dolje jer su NEKI (čitaj:Gand) izbrisali sve postove sa topica (mislim nije samo taj topic u pitanju, obrisao je sve svoje postove na svim topicima.) A Clarke i Rama:u načelu bi trebalo pročitati sva 4 dijela. Drugi mi je, čini mi se, najmanje dobar. Doslovce imaš dvije paralelne radnje:radnju sa Ramom i radnju koja prati privatne živote glavnih junaka prije glavnih događaja. Možda su se tako i podijelili - Clarke je pisao o Rami, a Lee o osobnim životima junaka. Dio o Rami je bio vrlo dobar dok je drugu narativnu liniju krasio dosta veliki pad u kvaliteti. Ja sam se šalio da bi bilo najbolje da netko izbaci samo pola knjige, naravno o Rami, a ovu drugu liniju da izbaci. Treći dio je dobar, a za četvrti me veže "strašna" uspomena:taj dio je bilo najteže nabaviti jer Polaris tada više nije stizao u Hrvatsku ali nekako sam ga na jedvite jade dobio. I onda, kada krene objašnjenje svega kaj se dešava - pojave se dvije ili tri bijele stranice! Baš tu, baš u toj knjizi i baš na tom dijelu! Popizdio sam. Ali dobro, nekako sam se snašao. Uglavnom, jedno vrijeme smo tamo pisali dosta SF recenzija pa baci pogled. A od Clarkea preporučam...Hm, sve sam to čitao prije više od 20 godina...Ipak, preporučam knjigu Grad i zvijezde. Ta mi je u jednom trenutku bila najbolja knjiga koju sam pročitao. A i inače probaj da overiš starog dobrog Clarkea. Ipak je to lektira za ljubitelje SF-a:)) Mislim ono, probaj pa ako ide - ide, a ako ne ide nikom ništa.
COUNT ZERO INTERRUPT an interrupt of a process decrements a counter to zero
Super se pisalo o SF-u tokom godina, linkovao sam u uvodnom postu tu temu još odavno pa koga zanima može slobodno da baci pogled. Ali cenim da ima dovoljno ljubitelja SF-a i da je žanr sam po sebi dovoljno velik da ima svoju temu na kojoj se može pisati o novim izdanjima u regionu i šire, ostavljati osvrte o pročitanim delima, pisati o novostima u svetu sci-fia itd. Uostalom, ako imamo opštu temu o epskoj fantastici, istu bi morala da ima i naučna fantastika
Originally posted by mladjo I onda, kada krene objašnjenje svega kaj se dešava - pojave se dvije ili tri bijele stranice! Baš tu, baš u toj knjizi i baš na tom dijelu! Popizdio sam.
Ovo se i meni desilo kada sam čitao Orvelove Burmanske dane, falile poslednje dve, tri stranice i epilog cele priče.. Morao da čekam godinu dana i novi sajam knjiga pa da zamenim za bolji primerak
Kao priprema za drugi deo filma uzeo ponovo da iščitam Dune. Nemam bog zna šta da dodam što već nije hiljadu puta rečeno, Dina bila i ostala remek delo sci-fi literature
Ali moram reći da bih dao levu ruku da saznam kako je Herbert došao na ideju da u knjigu ubaci jezik sa ovih prostora
24 Simon, “Tolk de Chakobsa” (note 7), who finds that Herbert took phrases from Charles Godfrey Leland, Gypsy Sorcery and Fortune Telling: Illustrated by Numerous Incantations, Specimens of Medical Incantations, Specimens of Medical Magic, Anecdotes and Tales (Fisher Unwin: London, 1891), cited from the 1962 University Books reprint. Cf. for example Leland at 153: “Ima trava u okolo Save, I korenja okolo jasenja“ with F. Herbert, Dune (note 16), 301: “Ima trava okolo! I korenja okolo!“
ramu zaobilaziti... nastavke... naručene knjige vjerujem da ih artur nije ni pogledao...kao genetski anglikanac lik ima nešto protiv rimokatolika... ali eto... nemam vremena da studiram sve gluposti ali po sjećanju previše je bio opsjednut rimom papama i zapadnim religijama
Možda Čarobna nije uzela WW prava :) Izbacili su i izdanje u kutiji za Ilion & Olimp, isto kao za Hiperion ciklus.
@Imro; E, ti si ono beše čitao OSK posle Enderove igre & Govornika ako se dobro sećam, čuo sam da se to u jednom momentu pretvori u plač tugaljive dece. Ne znam dokle si dogurao sa tim? :)
Samo treću, hoću i četvrtu da zaključim taj prvi ciklus ali nikako da se nakanim. A šta znam, ima ok momenata ali ima i sapunjare Koliko se sećam, nerviralo me što neke stavove koje postavio u prethodnoj knjizi ovde lagano pogazio
Čini mi se da je science fiction bio najbolji i najintrigantniji dok znanost i tehnologija još nisu postali tako napredni kao u eri iza 80-ih. Uraci su tada bili više filozofskog karaktera, ali s ciljem da predstave svoju tezu i misao i da kroz razradu likova i događaja stvore svojevrsnu tjeskobu, napetost te ultimativno katarzu. Iako je ovaj roman dosta light po pitanju elementa neke fantastike, upravo uz pomoć nekih znanstvenih spekulacija iskreiran je roman koji ima nevjerojatnu težinu i poruku iza sebe.
U središtu zbivanja je Charlie Gordon, radnik u pekari s mentalnom retardacijom koji poohađa i školu po prilagođenom programu. Zahvaljujući pristnaku njegove obitelji, uključen je u program u kojem se putem posebnog neurokirurškog zahvata poboljšaju kognitivne sposobnosti i poveća kvocijent inteligencije. Pandan njemu je Algernon, laboratorijski miš, na kojem je uspješno izvedena ta operacija.
Usprkos znanstvenom aspektu i vrlo temeljitom i postepenom praćenju rezultata operacije, ovdje je prije svega u središtu socijalni i emotivni apsekt. Charlie se u svojim memoarima prisjeća kako je kao dijete s poteškoćama u razvoju bio zlostavljan u svojoj okolini, ali i obitelji. Potresno je čitati odlomke u kojima se prisjeća neugodnih situacija sa svojom majkom, neprihvaćanja vlastite obitelji i barijera pred kojima se nalazio. Kako postaje inteligentniji, mijenja se i njegova osobnost i percepcija samog sebe. To se najbolje odražava u liku njegove učiteljice Alice koja prati njegov napredak te njene reakcije i emocije koje se mijenjaju sukladno putanji glavnog lika.
Donosi li Charlieju inteligencija konačno samoostvarenje? Jesu li superiornije karakteristike uistinu put sreći ili samo nešto površno? Zašto društvo ne prihvaća drukčije od sebe? To su samo neka pitanja koja se motaju po glavi čitajući ovaj roman. Neću puno spoilati dalje, ali fascinantno je što je Keyes ovdje sve uspio percipirati. Sjajna priča o preobrazbi pojedinca i manama koje neka vrsta napretka može donijeti. Od početka do kraja fenomenalan roman i uz uratke Orwella, Vonneguta, Dicka ponajbolje SF djelo iz tog ranijeg perioda.