| Author |
 Topic  |
|
Kruger
Advanced Member
Croatia
17113 Posts
Member since 25/10/2001 |
 Posted - 13/04/2023 : 19:30:25
|
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
Ima i ovo iz komentara:
" Autori nisu uspjeli lik učiniti vjerodostojnim i doista dojmljivim kao u Nolittino vrijeme. Sclavi ga je transformirao u smiješnu kvintesenciju zla, Boselli u karikaturu s dvorcem Grayskull, Burattini u krvoločnu nacističku zvijer..."
Dakle, prema Joeu je zapravo vraćanje izvorima (na Nolittine postavke) dobra ideja, tako da prema njemu Burattini nije pogriješio u tome, već u tome što nije napravio radikalni rez (ignorirao i Sclavija i Bosellija podjednako) i po tome što je miskarakterizirao Hellingena pretvarajući ga u doktora Mengelea (a ovaj objašnjava da Hellingen to nije nikada bio; ako je ubijao ubijao je aseptično, stiskanjem dugmića, preko Titana itd)
Nekako i ja stječem taj dojam. Po njemu su Sclavi i Boseli uništili Helingena a Buratini je na dobrom tragu ali u lošoj izvedbi. |
 |
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3463 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 13/04/2023 : 20:37:34
|
quote:
Originally posted by Kruger
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
Ima i ovo iz komentara:
" Autori nisu uspjeli lik učiniti vjerodostojnim i doista dojmljivim kao u Nolittino vrijeme. Sclavi ga je transformirao u smiješnu kvintesenciju zla, Boselli u karikaturu s dvorcem Grayskull, Burattini u krvoločnu nacističku zvijer..."
Dakle, prema Joeu je zapravo vraćanje izvorima (na Nolittine postavke) dobra ideja, tako da prema njemu Burattini nije pogriješio u tome, već u tome što nije napravio radikalni rez (ignorirao i Sclavija i Bosellija podjednako) i po tome što je miskarakterizirao Hellingena pretvarajući ga u doktora Mengelea (a ovaj objašnjava da Hellingen to nije nikada bio; ako je ubijao ubijao je aseptično, stiskanjem dugmića, preko Titana itd)
Nekako i ja stječem taj dojam. Po njemu su Sclavi i Boseli uništili Helingena a Buratini je na dobrom tragu ali u lošoj izvedbi.
Ne sviđa mu se kako piše Burattini, općenito je čovjek velika konzerva, draži su mu i oni prastari Zagori, sa samog početka, čini se, od bilo čega od Bosellija i Burattinija (ali dobro piše).
Oko Bosellijeva Hellingena se nije puno raspisao, jednostavno ga je otpisao kao nerazumljivi čušpajz svega i svačega. Demone Ludila ne voli, ali je napisao par tekstova o njima i to ću baš pogledati, što je rekao. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 13/04/2023 : 20:47:38
|
Burattini se ne može sviđati nikome od ukusa. A ovaj tip ima ukus. Možda ne pregled nad svime, ne znam to, vidio sam samo ovih par fragmenata, ali dosta dobro brani svoj konzervativni stav.
Burattini je pak najnekonzervativniji od svih ovih autora o kojima mi pričamo, a Kruger to ne kuži. Boselli je konzervativniji od Burattinija, i njegove priče su više slične nolitijanskim pustolovinama. Čak je i Sclavi konzervativniji, u određenom smislu, jer barem ima neki elementarni odnos prema Dobru i Zlu. Burattini je najrđaviji, jer kod njega je uvedena bestijalnost, brutalnost, klanje. A to je i ovaj tip primijetio, pa spominje tu negdje Hellingena kao koljača i sve te senzacije za jeftinu publiku. Ironija je da kruger to ne razumije i ne vidi, pa brani Burattinija, a ovaj radi baš ono najgore, ono što kruger inače označava kao loše. U osnovi je to nedostojno, a Burattini je nedostojan. |
|
|
|
doom
stripovi.com suradnik
727 Posts
Member since 28/07/2016 |
Posted - 13/04/2023 : 20:49:59
|
Prolog sjena nad Darkwoodom - ja bih izdvojio taj lirski element, Poe kao pjesnik u zanesenim stanjima probija te sfere stanja nečije svijesti, čak i u svijetu duhova. U ovom slučaju Hellingena, koji više nije živ. Poezija se trudi da smjelo prelazi u beskonačnost, da postane oceanska ili kozmička. Jer upravo kozmički smisao bi na koncu bio najdublje značenje poezije, čim bi ona imala nešto što uopće liči na oblik; a prizor svemira je kao prozor na misterije čuda, kao i poniranje u vlastitu dušu. To se savršeno očita u prologu. I baš na to asocira Hellingenov svemirski brod, tu su se dogodili neki od najljepših trenutaka, ne samo u ovoj, već i u Sclavijevoj priči. Dok u ovoj priči, Poe penetrira ne samo u Hellingenov raj, već ponire i u vlastitu dušu.
Nadalje, Raven kaže kako mu ideje dolaze u snu; kod nadrealista se često uzima da su san i podsvijest izvor poezije, dok ono psihičko bi bilo djelo “umjetnosti“, a psiha je identična sa sviješću. Sadržajno, umjetnost bi bila jedno šepurenje, gordost psihe, pobjedonosna i prpošna igra svijesti; a ako bi je gledali kao san, taj san bi bio prijenos koji uljepšava i zaboravlja. Mjesto da spava, pjesnik bi bio najpovijesnija osoba koja magijom iz kaosa stvara kozmos. Možemo li, uostalom, slično reći i za Wendiga kao gospodara dimenzije kaosa?! Zapravo, u ovom tumačenju ja vidim i Poea, i Hellingena, i Wendiga.
Npr. Croce traži takozvani >>lirski centar<< djela, ali pitanje je može li njegovo tumačenje imati nivo univerzalnosti i zakonomjernosti. I apstraktno može biti konkretno u poeziji; pojmovi postaju predstave i slike, riječi imaju svoju liniju i melodiju, ali ona ostvaruje jednu harmoniju na rješenju kontradikcije time što materiju pretvara u duh tako da u isti mah i apstraktno biva konkretno.
“Ovdje... ima nekoga... Ovdje je netko bio.“ - U neku ruku, scena iz prologa bi mogla funkcionirati kao predstava u svijetu duhova; Hellingen koji je tek primjetan šum, Hellingen koji se pita, koji traži zaborav, te Wendigo kao ukazanje, nit vodilja. A pozornica je prekrasna.
"Da ne biste osjećali strašno breme Vremena koje vam slama pleća i povija vas prema zemlji, treba da se opijate bez predaha. A čime? Vinom, poezijom ili vrlinom, kako vam volja. Ali opijajte se. Pa ako se katkad , na stepeništu kakve palate, na zelenoj travi u nekom jarku, u sumornoj samoći svoje sobe probudite, kad je pijanstvo već popustilo ili nestalo, zapitajte vjetar, talas, zvijezdu, pticu, sat, sve što juri, sve što kruži, sve što huči, sve što pjeva, sve što govori, zapitajte koji je čas; i vjetar, val, zvijezda, ptica, sat, odgovoriće vam: "Čas je da se opijate!'"
Kako Baudelaire kaže, ne radi se o vrsti i samom opijatu kao takvom. Radi se o tome da osoba samo bude opijena. Da, Ravena nalazimo sa bocom u ruci, ali on nije opijen vinom, nego pričom.
|
|
|
|
Kruger
Advanced Member
Croatia
17113 Posts
Member since 25/10/2001 |
Posted - 13/04/2023 : 21:58:31
|
quote:
Originally posted by stinky
Burattini se ne može sviđati nikome od ukusa. A ovaj tip ima ukus. Možda ne pregled nad svime, ne znam to, vidio sam samo ovih par fragmenata, ali dosta dobro brani svoj konzervativni stav.
Burattini je pak najnekonzervativniji od svih ovih autora o kojima mi pričamo, a Kruger to ne kuži. Boselli je konzervativniji od Burattinija, i njegove priče su više slične nolitijanskim pustolovinama. Čak je i Sclavi konzervativniji, u određenom smislu, jer barem ima neki elementarni odnos prema Dobru i Zlu. Burattini je najrđaviji, jer kod njega je uvedena bestijalnost, brutalnost, klanje. A to je i ovaj tip primijetio, pa spominje tu negdje Hellingena kao koljača i sve te senzacije za jeftinu publiku. Ironija je da kruger to ne razumije i ne vidi, pa brani Burattinija, a ovaj radi baš ono najgore, ono što kruger inače označava kao loše. U osnovi je to nedostojno, a Burattini je nedostojan.
Izgleda kako si dosta toga krivo shvatio. Njemu se ne sviđa ni Buratini ali ni Boseli. Buratiniju priznaje to što je Helnigena htio vratiti na početne postavke. |
|
|
|
Kruger
Advanced Member
Croatia
17113 Posts
Member since 25/10/2001 |
Posted - 13/04/2023 : 22:05:20
|
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
quote:
Originally posted by Kruger
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
Ima i ovo iz komentara:
" Autori nisu uspjeli lik učiniti vjerodostojnim i doista dojmljivim kao u Nolittino vrijeme. Sclavi ga je transformirao u smiješnu kvintesenciju zla, Boselli u karikaturu s dvorcem Grayskull, Burattini u krvoločnu nacističku zvijer..."
Dakle, prema Joeu je zapravo vraćanje izvorima (na Nolittine postavke) dobra ideja, tako da prema njemu Burattini nije pogriješio u tome, već u tome što nije napravio radikalni rez (ignorirao i Sclavija i Bosellija podjednako) i po tome što je miskarakterizirao Hellingena pretvarajući ga u doktora Mengelea (a ovaj objašnjava da Hellingen to nije nikada bio; ako je ubijao ubijao je aseptično, stiskanjem dugmića, preko Titana itd)
Nekako i ja stječem taj dojam. Po njemu su Sclavi i Boseli uništili Helingena a Buratini je na dobrom tragu ali u lošoj izvedbi.
Ne sviđa mu se kako piše Burattini, općenito je čovjek velika konzerva, draži su mu i oni prastari Zagori, sa samog početka, čini se, od bilo čega od Bosellija i Burattinija (ali dobro piše).
Oko Bosellijeva Hellingena se nije puno raspisao, jednostavno ga je otpisao kao nerazumljivi čušpajz svega i svačega. Demone Ludila ne voli, ali je napisao par tekstova o njima i to ću baš pogledati, što je rekao.
Sclavija smatra uništivačem Zagora. Recimo moram priznati kako je Sclavi bolji pisac od Toninelija, pa i Boseli je bolji od Toninelija ali radije bi čitao Toninelijeve totalno naivne priče nego Boselija.
Nolita je također jako naivan ali ima neku svoju karizmu, to mu se mora priznati. Ovaj lik spominje nestalo je čuđenje, prika moj došla su druga vremena. To čuđenje samih junaka je također dječji svijet. Slažem se s njim u onom kako pere Amere. Američki stripovi su u velikom djelu bezvezni stripovi a pojedinci ih pak obožavaju. |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3463 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 13/04/2023 : 22:19:42
|
quote:
Originally posted by Kruger
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
quote:
Originally posted by Kruger
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
Ima i ovo iz komentara:
" Autori nisu uspjeli lik učiniti vjerodostojnim i doista dojmljivim kao u Nolittino vrijeme. Sclavi ga je transformirao u smiješnu kvintesenciju zla, Boselli u karikaturu s dvorcem Grayskull, Burattini u krvoločnu nacističku zvijer..."
Dakle, prema Joeu je zapravo vraćanje izvorima (na Nolittine postavke) dobra ideja, tako da prema njemu Burattini nije pogriješio u tome, već u tome što nije napravio radikalni rez (ignorirao i Sclavija i Bosellija podjednako) i po tome što je miskarakterizirao Hellingena pretvarajući ga u doktora Mengelea (a ovaj objašnjava da Hellingen to nije nikada bio; ako je ubijao ubijao je aseptično, stiskanjem dugmića, preko Titana itd)
Nekako i ja stječem taj dojam. Po njemu su Sclavi i Boseli uništili Helingena a Buratini je na dobrom tragu ali u lošoj izvedbi.
Ne sviđa mu se kako piše Burattini, općenito je čovjek velika konzerva, draži su mu i oni prastari Zagori, sa samog početka, čini se, od bilo čega od Bosellija i Burattinija (ali dobro piše).
Oko Bosellijeva Hellingena se nije puno raspisao, jednostavno ga je otpisao kao nerazumljivi čušpajz svega i svačega. Demone Ludila ne voli, ali je napisao par tekstova o njima i to ću baš pogledati, što je rekao.
Sclavija smatra uništivačem Zagora. Recimo moram priznati kako je Sclavi bolji pisac od Toninelija, pa i Boseli je bolji od Toninelija ali radije bi čitao Toninelijeve totalno naivne priče nego Boselija.
Nolita je također jako naivan ali ima neku svoju karizmu, to mu se mora priznati. Ovaj lik spominje nestalo je čuđenje, prika moj došla su druga vremena. To čuđenje samih junaka je također dječji svijet. Slažem se s njim u onom kako pere Amere. Američki stripovi su u velikom djelu bezvezni stripovi a pojedinci ih pak obožavaju.
Ne zamjera Amerima da su bezvezni, već zamjera na oponašanju njihova stila na Zagoru (odnosno, što pali na Marvelu ne pali na Zagoru itd). Uglavnom zanimljiv blog. Čovjek praktički jedva da se zanima za išta nakon onoga što je Nolitta pisao (a nije ni Nolittu uvijek štedio, otvoreno mu zamjera neke stvari npr da ponekad Zagor igra previše pasivnu ulogu ili da je previše naklonjen indijanskoj ili afričkoj magiji kao nečemu boljem od kršćanstva itd).
Prema njemu, Zagor je oduvijek bio anakroni strip (jer kada je Nolitta pisao u sedamdesetima, kada je već bio popularan npr Star Wars i slično, Nolitta se držao stila iz četrdesetih i pedesetih) i smatra da je promašaj od Zagora raditi strip koji prati trendove. |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3463 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 13/04/2023 : 22:26:53
|
A što se tiče Kiki Manitu, kako je u naslovu teme, stavit ću ovo ovdje isto od Joea (prema njemu je Kiki klasično pogansko božanstvo)...ne morate se slagati s njim, ali dobro je objasnio svoj stav
https://joe7-blogfree-net.translate.goog/?t=5429661&_x_tr_sl=it&_x_tr_tl=hr&_x_tr_hl=hr&_x_tr_pto=sc
"Kiki Manito je lik kojeg je izmislio Sclavi za priču o Incubiju: ona je božanstvo koje izgleda kao indijanski dječak. I kao sva razmažena djeca, hirovit je i okrutan. U svemu je sličan poganskim božanstvima: ne poštuje čovjeka i ponaša se prema njemu kao da je mrav ili igračka. Kiki Manito čak i Akotovu molitvu njemu doživljava kao neugodnu smetnju: ne postoji pravi odnos između tog božanstva i čovjeka. Poganski svijet bio je svijet užasa i očaja, čak iako je sada mitiziran kao da je strip o Asterixu. Zapravo, čovjek tog vremena živio je u svijetu bez smisla, bez svrhe, kojim su upravljali okrutni i neshvatljivi entiteti. Ukratko, poganski svijet bio je isti kao onaj Dylana Doga.. Između ostalog, finalna scena Incubija je zaista odvratna: pravi krivac za sve, Kiki Manito, šali se sa Zagorom na račun onoga što je učinio, tjerajući ga da ponovi početnu scenu jelena koji razgovara sa Zagorom i sprema se napasti ga. A Zagor ga dočekuje s osmijehom kao bliskog prijatelja. Zagor ovdje nije protagonist, već je samo jadna marioneta u rukama hirovite i svemoćne Kiki Manito. Ali kakav je to kraj? Kakva radost može biti u spoznaji da ste u rukama svemoćnog Bića koje se igra s vama poput okrutnog djeteta? Ako svijet Noćnih moraje podvrgnut Kikiju Manitu, demonu koji postaje bog, i koji može lagati, ukrasti, ubijati, mijenjati, pretvarati se, ponašati se okrutno... pa, u ovom slučaju, stvarnost, rob ovog božanstva, nema smisla i ne razlikuje se od san i noćna mora. To je, dosljedno, pakao. Ovo daje ideju o ponoru razlike između poganskog božanstva i Istinskog Boga, Beskrajne Dobrote. Ako ne vjerujete u Boga, beskrajnu dobrotu, ne možete ne vjerovati, posljedično, u božanstvo kao što je Kiki Manito.
Nadalje, ako Bog daje izvjesnosti kao što su dobro, zlo, stvarnost, Kiki Manito daje "izvjesnosti con ne postoji" , što je temeljna pretpostavka Noćnih mora, u kojima se stvarnost i nestvarnost, istina i laž neprestano miješaju i poništavaju. I to je fraza koju je rekao i ponovio ne samo Kiki Manito, već i sami likovi. Nemoguće je izgraditi linearnu priču s ovim osnovnim pretpostavkama. Incubi je priča namjerno bez sigurnosti (zbog toga je nemoguće sažeti: sažetak koji sam napravio bio je bolan pokušaj). Jedine sigurnosti Incubija su smrti Hellingena i Akota: slučajno, jedina izvjesnost ovdje je smrt. Ovo je još jedan primjer smrtonosnog svijeta Sclavija, koji nalikuje onom Edgara Allana Poea i Lovecrafta..." |
Edited by - Zoroasterixx on 13/04/2023 22:27:30 |
|
|
|
Kruger
Advanced Member
Croatia
17113 Posts
Member since 25/10/2001 |
Posted - 13/04/2023 : 22:36:36
|
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
Ne zamjera Amerima da su bezvezni, već zamjera na oponašanju njihova stila na Zagoru (odnosno, što pali na Marvelu ne pali na Zagoru itd). Uglavnom zanimljiv blog. Čovjek praktički jedva da se zanima za išta nakon onoga što je Nolitta pisao (a nije ni Nolittu uvijek štedio, otvoreno mu zamjera neke stvari npr da ponekad Zagor igra previše pasivnu ulogu ili da je previše naklonjen indijanskoj ili afričkoj magiji kao nečemu boljem od kršćanstva itd).
Prema njemu, Zagor je oduvijek bio anakroni strip (jer kada je Nolitta pisao u sedamdesetima, kada je već bio popularan npr Star Wars i slično, Nolitta se držao stila iz četrdesetih i pedesetih) i smatra da je promašaj od Zagora raditi strip koji prati trendove.
Mislim da u Zagora nema previše oponašanja Amera.
Ne bi rekao da Nolita nije pratio trendove. Stvorio je lik Mister Noa ne baš savršenog, hedonistu i pijanca, pušača, buntovnika, a hedonizam je karakteristika 60tih i 70tih. Možda bi se moglo reći utjecaj hipi pokreta ali ne do kraja, mada su oni sve što je u Mister Nou kao osobe negativno. Ne mogu se sjetiti kakav je Mister No sa religijom.
Kod Zagora se s vremenom mijenja frizura, ispočetka je stil iz 50tih a kasnije je kosa duža, doduše ne duga i raspuštena kako kod hipija ali ipak iz rock hipi doba 60tih i 70tih. Tako da nije baš da je totalno izvan trendova. |
Edited by - Kruger on 13/04/2023 22:40:42 |
|
|
|
Kruger
Advanced Member
Croatia
17113 Posts
Member since 25/10/2001 |
Posted - 13/04/2023 : 23:00:16
|
Zoro, koliko sam na brzinu uspio pročitati neke njegove osvrte za Buratinija čak i ima nekih pohvala. Boseliju kod vamira opet prigovara kako piše dijalog za 12 godišnjake.
Mali je uzor pročitanog. Vidim i njemu se sviđa Castelijev vampir. A kod Buratinijeve priče Čovjek s puškom spominje triler. Njemu se Ferijev crtež svidio meni baš i ne. |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47170 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 14/04/2023 : 08:01:07
|
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
A što se tiče Kiki Manitu, kako je u naslovu teme, stavit ću ovo ovdje isto od Joea (prema njemu je Kiki klasično pogansko božanstvo)...ne morate se slagati s njim, ali dobro je objasnio svoj stav
https://joe7-blogfree-net.translate.goog/?t=5429661&_x_tr_sl=it&_x_tr_tl=hr&_x_tr_hl=hr&_x_tr_pto=sc
"Kiki Manito je lik kojeg je izmislio Sclavi za priču o Incubiju: ona je božanstvo koje izgleda kao indijanski dječak. I kao sva razmažena djeca, hirovit je i okrutan. U svemu je sličan poganskim božanstvima: ne poštuje čovjeka i ponaša se prema njemu kao da je mrav ili igračka. Kiki Manito čak i Akotovu molitvu njemu doživljava kao neugodnu smetnju: ne postoji pravi odnos između tog božanstva i čovjeka. Poganski svijet bio je svijet užasa i očaja, čak iako je sada mitiziran kao da je strip o Asterixu. Zapravo, čovjek tog vremena živio je u svijetu bez smisla, bez svrhe, kojim su upravljali okrutni i neshvatljivi entiteti. Ukratko, poganski svijet bio je isti kao onaj Dylana Doga.. Između ostalog, finalna scena Incubija je zaista odvratna: pravi krivac za sve, Kiki Manito, šali se sa Zagorom na račun onoga što je učinio, tjerajući ga da ponovi početnu scenu jelena koji razgovara sa Zagorom i sprema se napasti ga. A Zagor ga dočekuje s osmijehom kao bliskog prijatelja. Zagor ovdje nije protagonist, već je samo jadna marioneta u rukama hirovite i svemoćne Kiki Manito. Ali kakav je to kraj? Kakva radost može biti u spoznaji da ste u rukama svemoćnog Bića koje se igra s vama poput okrutnog djeteta? Ako svijet Noćnih moraje podvrgnut Kikiju Manitu, demonu koji postaje bog, i koji može lagati, ukrasti, ubijati, mijenjati, pretvarati se, ponašati se okrutno... pa, u ovom slučaju, stvarnost, rob ovog božanstva, nema smisla i ne razlikuje se od san i noćna mora. To je, dosljedno, pakao. Ovo daje ideju o ponoru razlike između poganskog božanstva i Istinskog Boga, Beskrajne Dobrote. Ako ne vjerujete u Boga, beskrajnu dobrotu, ne možete ne vjerovati, posljedično, u božanstvo kao što je Kiki Manito.
Nadalje, ako Bog daje izvjesnosti kao što su dobro, zlo, stvarnost, Kiki Manito daje "izvjesnosti con ne postoji" , što je temeljna pretpostavka Noćnih mora, u kojima se stvarnost i nestvarnost, istina i laž neprestano miješaju i poništavaju. I to je fraza koju je rekao i ponovio ne samo Kiki Manito, već i sami likovi. Nemoguće je izgraditi linearnu priču s ovim osnovnim pretpostavkama. Incubi je priča namjerno bez sigurnosti (zbog toga je nemoguće sažeti: sažetak koji sam napravio bio je bolan pokušaj). Jedine sigurnosti Incubija su smrti Hellingena i Akota: slučajno, jedina izvjesnost ovdje je smrt. Ovo je još jedan primjer smrtonosnog svijeta Sclavija, koji nalikuje onom Edgara Allana Poea i Lovecrafta..."
Ili jedes plodove s drveta i padnes u nemilost |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
|
|
|
Poncho
stripovi.com suradnik
Croatia
3464 Posts
Member since 31/08/2007 |
Posted - 14/04/2023 : 08:19:18
|
Zanimljiv osvrt na Kiki Manutua, u kasnijim verzijama je više klasično dobro, dok je kod Sclavija više pogansko hirovito Božanstvo. Mada i Sclavi jasno daje da Manitu jest dobro a njegov šampion na zemlji Zagor.
Kod Bure je Manitu banalan i bezvezan ko sta su mu i svi likovi u ta zadnja 2 stupidna Hellingena. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 14/04/2023 : 09:25:22
|
quote:
Originally posted by doom
Prolog sjena nad Darkwoodom - ja bih izdvojio taj lirski element, Poe kao pjesnik u zanesenim stanjima probija te sfere stanja nečije svijesti, čak i u svijetu duhova. U ovom slučaju Hellingena, koji više nije živ. Poezija se trudi da smjelo prelazi u beskonačnost, da postane oceanska ili kozmička. Jer upravo kozmički smisao bi na koncu bio najdublje značenje poezije, čim bi ona imala nešto što uopće liči na oblik; a prizor svemira je kao prozor na misterije čuda, kao i poniranje u vlastitu dušu. To se savršeno očita u prologu. I baš na to asocira Hellingenov svemirski brod, tu su se dogodili neki od najljepših trenutaka, ne samo u ovoj, već i u Sclavijevoj priči. Dok u ovoj priči, Poe penetrira ne samo u Hellingenov raj, već ponire i u vlastitu dušu.
Nadalje, Raven kaže kako mu ideje dolaze u snu; kod nadrealista se često uzima da su san i podsvijest izvor poezije, dok ono psihičko bi bilo djelo “umjetnosti“, a psiha je identična sa sviješću. Sadržajno, umjetnost bi bila jedno šepurenje, gordost psihe, pobjedonosna i prpošna igra svijesti; a ako bi je gledali kao san, taj san bi bio prijenos koji uljepšava i zaboravlja. Mjesto da spava, pjesnik bi bio najpovijesnija osoba koja magijom iz kaosa stvara kozmos. Možemo li, uostalom, slično reći i za Wendiga kao gospodara dimenzije kaosa?! Zapravo, u ovom tumačenju ja vidim i Poea, i Hellingena, i Wendiga.
Npr. Croce traži takozvani >>lirski centar<< djela, ali pitanje je može li njegovo tumačenje imati nivo univerzalnosti i zakonomjernosti. I apstraktno može biti konkretno u poeziji; pojmovi postaju predstave i slike, riječi imaju svoju liniju i melodiju, ali ona ostvaruje jednu harmoniju na rješenju kontradikcije time što materiju pretvara u duh tako da u isti mah i apstraktno biva konkretno.
“Ovdje... ima nekoga... Ovdje je netko bio.“ - U neku ruku, scena iz prologa bi mogla funkcionirati kao predstava u svijetu duhova; Hellingen koji je tek primjetan šum, Hellingen koji se pita, koji traži zaborav, te Wendigo kao ukazanje, nit vodilja. A pozornica je prekrasna.
"Da ne biste osjećali strašno breme Vremena koje vam slama pleća i povija vas prema zemlji, treba da se opijate bez predaha. A čime? Vinom, poezijom ili vrlinom, kako vam volja. Ali opijajte se. Pa ako se katkad , na stepeništu kakve palate, na zelenoj travi u nekom jarku, u sumornoj samoći svoje sobe probudite, kad je pijanstvo već popustilo ili nestalo, zapitajte vjetar, talas, zvijezdu, pticu, sat, sve što juri, sve što kruži, sve što huči, sve što pjeva, sve što govori, zapitajte koji je čas; i vjetar, val, zvijezda, ptica, sat, odgovoriće vam: "Čas je da se opijate!'"
Kako Baudelaire kaže, ne radi se o vrsti i samom opijatu kao takvom. Radi se o tome da osoba samo bude opijena. Da, Ravena nalazimo sa bocom u ruci, ali on nije opijen vinom, nego pričom.
Doom, ovo ti je zanimljiv osvrt, i ujedno demonstracija nefilozofije.
"Nefilozofija je ne samo zabluda unutar filozofiranja, zabluda koja se onda može korigirati uvidom, nego je načelno griješenje u potpunoj negaciji koja se u sagledivim zamjenskim tvorbama ipak čini pozitivnom."
Ne radi se o tome da osoba samo bude opijena, jer to je demonologija.
Ne može se korigirati uvidom, nego je načelno griješenje, koje se čini "pozitivnim", odnosno, pričinjava se kao sama filozofija i kao da se doseglo samu stvar.
Jer, ovo što si ti počeo, snovi, podsvijest, vizije, da, to je izvor otkuda čovjek crpi... Ali kvaka je u tome da to nije dano tako da ti govori samo vjetar, val, ptica, shvaćeno kao nešto lijepo, nego i demonsko, štoviše, onaj tko ne zna ili nije u stanju držati granicu, gubi se u tim slikama ne dohvaćajući ono što zapravo traži, a to je prava zbilja.
Baudelaire je klasičan primjer nefilozofije i misinterpretiranja demonologije kao razumijevanja zbilje.
Demonologijom nazivamo nazor koji neposrednim uvjerenjem vidi bitak u moćima, u djelotvornim oblikujućim silama... Slavi se kako dobro tako i zlo, a u svemu se događa uzdizanje zajedničkim gledanjem mračnih dubina koje se pojavljuju u slikama. Ono imanentno iskušava se kao samo božansko, iskušavaju se strast, moć, vitalnost, ljepota, uništenje, užas.
"Uzdizanje zajedničkim gledanjem" odgovara upravo Baudelaireovom pojmu opijenosti.
Međutim, ovaj pojam opijenosti, odnosno, demonologije, ne može proći kod budnosti. Budnost je viši pojam od opijenosti, a znači: prožimanje mračnog temelja svjetlom. I o tome se radi, bilo u poeziji, bilo u mitologiji itd. Boselli je budan, jer nije smetnuo ovu temeljnu istinu s uma, ili da kažem hamvasevski: Boselli se nalazi u početnom položaju.
Početni položaj je ljudsko stanje neovisno o stupnju civilizacije, napretka i ostalih pseudoznanstvenih evolutivnih mudrolija. Pastir u Isusovo doba je jednako u početnom položaju, kao i doktor emeritus filozofije.
Otuda Boselli ne piše ovo gdje se ti kolebaš između opijenosti i početnog položaja, pa više ne znaš gdje stoji Wendigo, gdje Poe (... Možemo li, uostalom, slično reći i za Wendiga kao gospodara dimenzije kaosa?! Zapravo, u ovom tumačenju ja vidim i Poea, i Hellingena, i Wendiga... ),
nego: Boselli apsolutno zna da je Wendigo zlo, Poe (i Zagor) dobro, tj. on, ako ćemo sad uzeti pop stripove kao naivno izricanje, onda Boselli izriče temeljnu istinu na naivan način.
I njegova priča se odvija u tim koordinatama, jasno je odijeljeno Dobro i Zlo.
To da "opijenost" može biti primamljiva, da mami, vuče, to je poznata stvar. Primjeri su bezbrojni. Werckmeisterove harmonije, Ljepota tame, samo su neki sadržaji koje sam analizirao, upravo s ovih pozicija o kojima sada pričamo. Crna romantika ima jedan moment, i svijest u razvoju mora i to proći = to si ti, svijest u razvoju. Samo, moraš shvatiti da je to moment, postaja kroz koju čovjek prolazi u svom ozbiljenju = postajanju pravim čovjekom.
Vjera se stječe iz nevjere. Onaj tko ne poznaje iskustvo nevjere također ne vrši nikakvu samosvjesnu vjeru.
Tako je i s nefilozofijom. Nju ne treba jednostavno odbaciti. Ona nije nešto suvišno, slučajno, nešto što se treba isključiti. Ona je filozofija na granici. Prijelaz u samo filozofiranje. Ali je ujedno ono što se odbacuje prevladavanjem.
|
Edited by - stinky on 14/04/2023 09:43:54 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 14/04/2023 : 09:39:09
|
Ovu dijalektiku vjere i nevjere, filozofije i nefilozofije, ne shvaća ni naš dragi joe, talijanski joe koji piše duhovite osvrte i izražava bojazan da Burattini pretvara Zagora u dosadan dokumentarac o tuljanima.
On nije ušao u Sclavijevu snagu (a opovrgavanje se radi samo tako da uđeš u protivnikovu snagu, ne tako da mu tražiš tipfelere!!!) i nije na pravoj razini razumio stvar s Kikijem Manituom.
Ima onaj novi Dylan Dog, onaj bez naslovnice, tj. s bijelom, praznom naslovnicom, u kojemu Sclavi više ne prilazi bedasto i površno religiji i pitanju Boga, nego sad prihvaća da tu nečega ima. Joe bi trebao čitav taj proces, tj. Sclavijev razvoj sagledati, od tog hrvanja sa Zagorom i pitanjem Dobra i Zla, do prihvaćanja crkve, svećenika, ne sjećam se sad više kako je točno to urađeno u tom DD.
Kiki Manitu nije pogansko božanstvo, ili ako hoćete, nije samo pogansko božanstvo, nego je kao i čitava ta priča dvosmislen onda. A viši smisao jest taj da je shvaćen i uzet kao Bog (ne božanstvo) jer se tu rješava egzistencijalno pitanje, odnosno krajnje Hellingenovo pitanje i dolazi se do blaženstva. I to tako da se Hellingen pomiruje, odbacuje mračni temelj, a to je sve vrlo kršćanski. Tako da joe to nije dobro razumio, ni sagledao.
O ovome bismo mogli i nadugačko i naširoko... Samo što to nema smisla, jer, za sada, svijest diskutanata nije na razini da se uopće može baviti detaljiziranjem ovakvih pitanja. Dovoljna su ova mala upućivanja, za naše svrhe.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 14/04/2023 : 13:18:32
|
Dovršio Bosellijevog Hellingena. Meni je to za 7/10.
Ima neka dobra idejna rješenja, neka i zbrkana (takva koja ni njemu nisu jasna, recimo, spajanje hipersvemira i onostranosti. kao da hoće doslovno provesti ujedinjenje magije i znanosti, kako je potegao Wendiga i Hellingena, tako bi htio komotno objasniti onostranost pomoću fizikalnog mumbo jumbo. takva jedna sinteza teško prolazi, i to se ne da tako racionalizirati).
Priča se non-stop prevrće, diže se i pada, i čas se skače od atmosferičnih Poeovih nastupa do Heyoke koji se satima bori protiv demona sa šiljastim ušima, koji tu bauljaju po dvorcu kao u najgrđim talijanskim eksploatacijama. Sve je to skupa neuvjerljivo, makar ne i bez određenog šarma.
Razumljivo je da se to dobrim oldskul joevima ne može ni milimetar svidjeti, jer oni to gledaju kao u nevjerici: traperi-kentauri iskaču iz paštete i vode konverzacije sa Zagorom i Chicom kao u francuskim intelektualnim salonima u predvečerje revolucije, kada se tresao svijet. Tu nisu u igri Sclavijevi multiverzumi, ali kao da jesu, jer mrtvi oživljavaju, lutke govore, demoni viču "Živio Hellingen!!", a Zagor se teleportira u duboki svemir i hvata ga jeza od ledenog ništavila, iskustvo koje je potreslo i jednog Pascala, kamoli ne bi Zagora.
Ipak u svemu tome ima metodičnosti, Boselli drži priču u početnom položaju i okuplja naše junake koji će se ogledati protiv sila mraka (zanimljivo, u Hellingenovim odajama, njih sedmero stoji paralizirano, i ovaj 7 je magični broj, kao što je bilo sedam junaka koji su otišli poraziti Wendiga u zemlju Wakan u Crnom plamenu).
Klasična epska pustolovina, s abnormalnim pretjeranostima koje srde joea, a fanove sa scoma dovode do ludila, jer ne mogu odgonetnuti tu konfuziju.
Otkako je Nolitta uveo transcendenciju kao oružje protiv Hellingena, Sclavi i Boselli jesu, ako ne skroz razumjeli, onda barem naslutili da je tu ključ i njihove su priče pravovjerne po tom pitanju.
Boselli ovdje stavlja pjesnički um protiv znanstvenog uma jedan na jedan. I pjesnički um pobjeđuje. Ne da je Hellingen sondirao Poea, nego je Poe zbunio njega, zarobio mu svijest i tako doskočio nemogućoj situaciji. To je pandan Nolittinoj izgradnji izvanzemaljaca i superiorne tehnike protiv koje nema pomoći... osim u dubokim pećinama gdje su nataložena duhovna znanja koja Čuvari održavaju, i koja spašavaju svijet. Tako i ovdje Poe, kada su svi paralizirani, i u Hellingenovim rukama, snagom duha nadvlada Hellingena i uradi mu mindfuck.
Odlično Bosellijevo rješenje, i pokazatelj da nije za odbaciti, da ipak razumije odlučna mjesta.
Upravo je TA IDEJA zaslužna da uopće imamo Poea u ovoj priči. Poe je kao pjesnik ušao na velika vrata u ovu sagu, da bi savladao Hellingena i porazio ga mentalno, tj. na njegovom terenu. To pak Hellingena mora jako gristi, kao što se po scomu grizu razni likovi, što ne mogu sudjelovati u antologijskim raspravama o Kikiju Manituu.
Poeovu pjesničku dimenziju kljaštri Boselli uguravanjem njega u organizaciju Drugdje. Boselli je ipak previše racionalan, on bi sve htio sintetizirati, i spojiti duhovno i tehničko. Odnosno, Boselli još ne kuži duhovne stvari, on bi htio jednu znanost o pjesničkom umu i da se to razloži u dosjeima X.
Tako s jedne strane stavlja bazu Drugdje kao tobože pozitivce, koji mogu isporučiti jednu takvu znanost, a s druge stavlja Hellingena, koji kao negativac također sad želi ovladati pjesničkim umom (i sondirati Poea). Ali ne samo Poea, nego Hellingen želi proučiti magičnu silu crvenokožaca, proučiti drevne bogove itd.
Kao što Hellingen ne razumije ono X, tako ni Boselli, nego obojica ostaju u imanenciji, u onom pozitivnom (tj.: nefilozofiji). Boselli samo zna da taj X pobjeđuje Hellingena, ali ga pokušava rastvoriti i utvrditi kroz hrpetinu činovnika baze Drugdje, koji se još zovu znanstvenici. To su znanstvenici tipa Ivica Đikić i ostala puknuta ekipa.
Ovo su zanimljive teme, i o tome ćemo možda pričati, ali sada vas, dragi prijatelji, ostavljam u čuđenju, s prstom na čelu: što je ovaj sada rekao??!! |
Edited by - stinky on 14/04/2023 13:20:46 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 14/04/2023 : 19:03:49
|
Kad sam već pročitao Bosellijevog Hellingena, uzeo sam i Burattinijev nastavak.
Za sada, to je strašno dosadno.
Veliki je to pad u vođenju priče, tako da Bosellijev sada izgleda kao klasik.
Nema ni povezanosti s prethodnom pričom (za sada). Kad pročitam, kažem više. Zanima me i odnos Wendigo - Hellingen (ako ga ima). |
|
|
|
doom
stripovi.com suradnik
727 Posts
Member since 28/07/2016 |
Posted - 15/04/2023 : 00:33:43
|
quote:
Poeovu pjesničku dimenziju kljaštri Boselli uguravanjem njega u organizaciju Drugdje. Boselli je ipak previše racionalan, on bi sve htio sintetizirati, i spojiti duhovno i tehničko. Odnosno, Boselli još ne kuži duhovne stvari, on bi htio jednu znanost o pjesničkom umu i da se to razloži u dosjeima X.
Tako s jedne strane stavlja bazu Drugdje kao tobože pozitivce, koji mogu isporučiti jednu takvu znanost, a s druge stavlja Hellingena, koji kao negativac također sad želi ovladati pjesničkim umom (i sondirati Poea). Ali ne samo Poea, nego Hellingen želi proučiti magičnu silu crvenokožaca, proučiti drevne bogove itd.
Ne znam, možda se naizgled samo čini kako je Drugdje na strani pozitivaca jer inače surađuju sa Zagorom.
Boselli jasno postavlja distancu između Ravena i Drugdje. A Raven je sasvim sigurno prikazan kao veći pozitivac, dapače heroj, u odnosu na Drugdje. Drugdje je zapravo kao nekakva manje uspješna verzija Hellingena, znanstvenici nasuprot supergenija. Njih bi zanimalo sve ovo nabrojano što zanima i Hellingena. Oni agenti razgovaraju o Ravenu kao o nekakvom uljezu koji nije u potpunosti član njihove organizacije. Teško je sad pogoditi što bi kasnije iz svega toga nastalo - što bi se reklo, imamo premalo sastojaka da bi napravili kolač. Pa nam ostaje samo raditi rekonstrukcije.
Evo još jedan stari komentar Bosellija:
U pravu ste u svojoj analizi dualizma Poe-Hellingen. To je bio moj podtekst. Mislim da je na kraju dovoljno jasno, ali ovakvo značenje je beskorisno za većinu čitatelja i možda su u pravu misleći da sam se previše usudio i stavio previše epizoda u ovaj ep, tko zna? Naravno da sam to učinio namjerno, ali premalo je ljudi razumjelo. Mora da sam ja kriv. Čak i Sclavijev Incubi, pravo remek-djelo, ima mnogo klevetnika!
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 15/04/2023 : 09:31:05
|
quote:
Originally posted by doom
Ne znam, možda se naizgled samo čini kako je Drugdje na strani pozitivaca jer inače surađuju sa Zagorom.
Boselli jasno postavlja distancu između Ravena i Drugdje. A Raven je sasvim sigurno prikazan kao veći pozitivac, dapače heroj, u odnosu na Drugdje. Drugdje je zapravo kao nekakva manje uspješna verzija Hellingena, znanstvenici nasuprot supergenija. Njih bi zanimalo sve ovo nabrojano što zanima i Hellingena. Oni agenti razgovaraju o Ravenu kao o nekakvom uljezu koji nije u potpunosti član njihove organizacije. Teško je sad pogoditi što bi kasnije iz svega toga nastalo - što bi se reklo, imamo premalo sastojaka da bi napravili kolač. Pa nam ostaje samo raditi rekonstrukcije.
U pravu si ovdje.
I ja, kada mi se poslije sleglo što sam napisao, činilo mi se da sam možda malo preoštro rekao. Iako, kako kažem, te moje komentare treba gledati više kao radni materijal, kao bilješke, nije to još definitivno. Tu se razgovaramo, i bistrimo jednu stvar.
Tako da si me dobro korigirao.
Poe je kost koja zapinje, ne da se skroz rastvoriti u birokraciji Drugdje. Ima i taj smisao čitava ova priča.
Ono što jesmo izborili, i što ti sam Boselli kaže, da je SASVIM JASNO kako je prihvatio onu liniju o kojoj smo pričali (Nolitta u Vječnoj magiji) i stavio Poea protiv Hellingena, i Poe je taj koji rješava stvar. A Zagor je samo egzekutor.
Šteta je da on nije nastavio, pa da vidimo kako bi se izvadio iz ovih problema:
problem broj 1: veliki problem, najveći, jer ostaje ono što čitatelj osjeća, i kako je to doživio pcoro, a to je da Wendigo treba važiti kao nešto enormno, a ispada kokošar. Dakle, Wendigova impotencija je problem, u čitavoj ovoj postavci.
2. što je, sada, za njega Hellingen? U finišu priče, ima nekih naznaka da Boselli hoće Hellingena pretvoriti u demona (Wendigo čak kaže "demona njegovog ranga"). Odnos Wendigo i Hellingen, a to je vezano i za problem 1.
3. daljnjom izgradnjom priče, Boselli bi morao odlučiti hoće li više fantasy ili hoće ono što su radili Nolitta, Sclavi. Znači, još transparentnije inzistirati na "pjesničkom umu", staviti nadogradnju teme "duhovna dimenzija", uključiti u to Kikija Manitua (jer, ona mala intervencija kada Kiki Manitu upućuje Zagora u njegov svijet, to nije dovoljno)
i možemo tu staviti 4. a to je ovo što kažeš: produbiti distancu između Poea i Drugdje. Jer Drugdje je birokracija, odnosno, neduhovna stvar, odnosno - nefilozofija. Oni jesu Hellingen, Supermašina i kada izlaze iz svojih gabarita (a to je, zapravo, njihova tendencija uvijek) i žele utvrditi "čudne fenomene", tj. žele utvrditi bitak, oni promašuju i lako prelaze na dark side.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 15/04/2023 : 09:48:41
|
Usput, zaboravio sam jučer napisati.
Ima jedan detalj koji je promakao Boselliju, a taj detalj mu zapravo ruši postavku na kojoj je podigao ovu priču.
Ovakvi detalji nisu oni koje se može uzeti bezazleno, kao svi ti kentauri i dvorac strave i sve te pretjeranosti koje muče joea, nego su to potpornji priče.
Naime, ovo je postavka: Wendigo oživljuje Hellingena (jer ga nalazi u svome svijetu, svijetu u kojemu je on gospodar). Hellingen mu pak treba kao zastupnik u ovome svijetu, našemu svijetu. I sad Hellingen gradi ekrane kroz koje Wendigo prati stvari u našem svijetu. Znači, to je ta ideja na kojoj se podiže priča.
Međutim, u samom finišu, Wendigo pokazuje Hellingenu sastanak trapera i veselje naših junaka.
Ovo je detalj koji ruši zgradu koju je izgradio, jer, po tome, ispada da Wendigo može pratiti našu stvarnost bez ikakvih tehničkih pomagala.
Što, ustvari, i mora biti po smislu, jer Wendigo je moćan duh. I on mora imati neki način na koji djeluje i nadgleda stvar.
Dakle, ako mi to sada analiziramo, onda Bosellijeva postavka s neophodnim Hellingenovim aparaturama koje trebaju Wendigu, stoji na dosta mršavim nogama. I Hellingen je teško mogao isključiti Wendiga, skroz na skroz.
Ili, ako je to postavka, ako se baš na tome inzistira (da Wendigo ne može pratiti naš svijet), onda je finiš priče detalj koji narušava zgradu. |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3463 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 15/04/2023 : 10:05:21
|
Što se tiče Drugdje, oni su manje više pozitivci i u drugoj Bosellijevoj priči, Morska strava, makar u sivim tonovima (što je ustvari tipično za ljude iz vlasti kako se prikazuju u Bonellijevim stripovima).
Što se tiče Joea, Joe između ostaloga, zamjera Boselliju da svoje likove razvija nauštrb Nolittinim likovima tj da su mu Zagor i ostali stari likovi pretjerano zapostavljeni, i da je to kod njega konstanta (tako je i u SJenama u Darkwoodu, donekle, Zagor u sjeni Poea, a u priči u Vampiru u sjeni vampirice Varge itd) |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 15/04/2023 : 13:32:36
|
Dovršio Hellingenovo nasljeđe. Da, to je daleko slabije od Bosellijeve izvedbe, čak bismo mogli reći, upola slabije. Ocjena 3,5/10.
Za početak, stavljam svoje stare komentare. Čini se da sam tada bio blaži, još se Burattini nije raspao i autao (zapravo, Burattinijevo autanje su Korijeni i Priče, tu je on definitivno pokazao tko je i što je).
Sedmo pojavljivanje 2015. godine, Hellingenovo nasljeđe. Najuporniji, najpredaniji i najpedantniji čuvar zagorovskog nasljeđa već 25 godina megaproducira (ili možda megareproducira) Zagorove pustolovine. Radi se o Burattiniju, koji je već sada dosegao tomove i tone papira, a katarze nigdje. Jasno da se i on morao okušati na Hellingenu, pa je prošle godine isporučio, od hrvatskih fanova, na nož dočekanu priču. Zagora progone terminatori koji izlaze iz podzemne akronijanske baze na brdu Naatani. U čitavu je stvar upletena vojska i baza Drugdje, u kojoj se zbilo Hellingenovo uskrsnuće. Zapravo je kloniran, jer je njegova genetska formula ostala zabilježena u akronijanskoj kabini. Sablazan je Burattini izazvao, jer je, za njega standardno, pokušao dati Hellingenovu genezu. U mladosti je ovaj profa, po imenu Garth, unovačen u američke talente koji se bave fenomenima na rubu znanosti i priključen timu stručnjaka baze Drugdje. Garth marljivo radi na Titanu, a usput i drži predavanja o upravljanju svijetom, i to sa pozicija rasnog mišljenja (ovaj mu skandal ovdašnji fanovi ne mogu tolerirati, pa čak proglašuju bitno narušavanje Hellingenovog lika, djela i karaktera). No, kolege profesori su u humanističkom modusu, pa čak u maniri najpatetičnijeg buratinizma (kroz usta Stephena Hawkinga) isfućkaju Hellingenovo predavanje zaključivši da i osobe s invaliditetom odgajaju američku zlatnu mladež po sveučilištima. Istovremeno se razotkrije da kolega Hellingen ne drži samo predavanja, već vrši opite na ljudskim zamorcima, crncima, Indijancima i Kinezima. Tu je njegov profesionalni krah; nije samo izopćen iz akademskog svijeta, nego i stavljen izvan zakona… da se jednog dana pojavi na jezeru Erie sa zgotovljenim Titanom. U sadašnjosti pak, Hellingenov klon je buratinijevski hanibalekteriziran, puca u glave onesviještenim vojnicima i vrlo je zao. Iako ima vojsku poboljšanih, sofisticiranih terminatora, Zagor mu doskoči jednim snom i Nolittinim otkrićem transcendencije kao oružja protiv Hellingenove znanstveno-tehnološke aparature. U, dozlaboga nejasnom, finalu, prizove Wendiga, otvara se portal i Hellingen broj dva priključuje se Hellingenu broj jedan u devetom krugu pakla. 422 stranice i čekamo nastavak.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 15/04/2023 : 13:39:32
|
U vrijeme kada sam pisao tekst o Hellingenu, bila je aktualna polemika je li Burattini uništio Hellingenov lik time što ga je prikazao kao rasista.
Ja sam i tada tvrdio da nije, a također sada mislim da to uopće nije presudna stvar. Štoviše, te stranice su i najzanimljiviji dio čitave njegove priče, dakle, to mu se može ubrojiti u one rijetke pluseve.
Prije nego popričamo (doom, nadam se da ćeš se uključiti i da ćeš ponoviti Burattinijevog prvog Hellingena) sa sadašnjih pozicija, stavljam moje stare komentare, koji objašnjavaju zašto ideja o rasizmu nije ništa tako strašno:
Definicija 1: Hellingenova bit je intelekt, znanstveno-tehnološkog tipa.
Definicija 2: Hellingenova bit je zlo.
Definicija 1 lijepo opisuje Hellingenov prvi nastup i, rekli bismo, sasvim sigurno prva tri, a gotovo da bismo uvrstili i četvrto pojavljivanje. No, kod petog, šestog i sedmog dolazi do otklona i definicija 1 više nije prikladna, pa ni uspješna. Stoga odbacujemo definiciju 1 i uzimamo definiciju 2, koja stoji čvrsto u svih sedam pojavljivanja. Time polučujemo dvoje: dobijemo bolju definiciju i spuštamo histeriju oko Buretove epizode.
Pogledajmo to pobliže.
Za svaki lik koji definiramo, mi zapravo tvrdimo da ima neku bit. Bit je «unutra», «skrivena», a do nje dolazimo tako da prodiremo kroz ono «vanjsko», kroz ono što nam se prvo nadaje, tj. pojavu. Hellingenova pojava, za nas, jesu sve epizode u kojima se on pojavljuje, pa ih je potrebno podvrći analizi. No, istaknuto mjesto u njegovoj pojavnosti jest sam njegov lik u svom slikovnom izrazu. Taj lik (slika) je tipiziran, kao što je to uostalom i karakter, ako tvrdimo da izražava jednu bit. Tipični Hellingenov izgled je ovo: (tu dolazi slika)
Vidimo da se radi o starcu, tj. čovjeku koji nije potvrđen u nekakvoj herkulskoj tjelesnosti. Kosa je onako profesorski razbacana, po sredini dominira ćela. Čitava ova pojava, u relaciji sa ulogom negativca, upućuje na ono što smo prvotno rekli: Hellingen nema drugu istaknutu sposobnost, doli intelekt. On je tip cerebralnog negativca, «ludi znanstvenik».
Izgled i ponašanje lijepo se poklapaju kroz početne epizode sage. Hellingen projektira i izrađuje razne aparate. Oni su u funkciji zastrašivanja i demonstracije moći. Cilj je ovladati državom, pa i svijetom. Pri tome se ne ulazi u društveno-politička razmatranja, kojima bi se opravdala želja za vodstvom. Stavlja se samo psihološki motiv, dokazivanje svijetu koji ga je odbacio. Dakle, nema neke ideologije koja bi pokretala stvari. Svijet se shvaća mehanicistički. Svi problemi su rješivi primjenom kauzalnog principa; tehnološki se može ovladati velikim silama i te sile staviti u službu podvrgavanja onih manje «pametnih», tehnološki nedoraslih – to je «rezon». Hellingenov osnovni stav je stav imanencije; to znači da nema ništa izvan ili preko svijeta, a problem je samo ono što postaje predmet tehnološko-znanstvenog pogona.
Otuda nam je odmah na početku dan uvid u tu Hellingenovu karakteristiku:
«Tako je… ja sam profesor Hellingen, tvorac Titana. A sad kad smo se upoznali, mogu li saznati zašto ste ustali u obranu divljaka s obale jezera?» (Na tragu Titana, str. 3)
Problem «zauzimanja», uzimanja nečije strane u obranu, za Hellingena je pseudoproblem. «Tko bi se još zanio takvim riječima!» kaže kada mu Zagor spomene pravdu. Dok Zagor traga za idejom pravde, Hellingen rješava probleme statike. A pravedno je: oni koji znaju i mogu napraviti Titana jesu gore, a oni koji ne znaju i ne mogu napraviti Titana, ti su dolje…
Dosadašnja analiza potvrđuje nam definiciju 1, Hellingenova bit je znanstveno-tehnološki intelekt.
A onda je Nolitta otkrio transcendenciju. U četvrtoj priči, sa Akkronijancima, njegova je namjera ukazati nedostatnost takve pozicije. Hellingen dolazi do superiorne tehnike, ali luk i strijela u rukama čovjeka dostaju da sruše Titane. Čovjeka bitno određuje i predaja; u najtežim trenucima okreće se izvoru i crpi iz toga vrela, prelazeći preko pukih mehaničkih i kauzalnih sveza. S druge strane, Nolitta se malo našalio pokazavši da je najveći pozitivist, ujedno i najveći fantast. Ne traga za idejom pravde, ali traga za izvanzemaljcima.
Suprotstavljanjem imanencije i transcendencije, svemirske tehnologije i vječne magije, saga o Hellingenu kao znanstveno-tehnološkom intelektu došla je do kraja. Prođen je čitav krug i da je priča ovdje završena, definicija 1 bila bi sasvim prikladna.
Međutim, već po sljedećem nastavljaču probijeni su okviri te definicije. Sclavi je uzeo Hellingena u potpuno transcendentnom smislu i njegova znanstveno-tehnološka preokupacija postaje sporedna stvar. Hellingen je tjelesno mrtav, ali nastavlja postojati u duhovnoj dimenziji. Tu susreće Boga itd. Pokretač je sada Hellingenova mržnja, koja apsorbira gotovo čitav svemir. Promoviran je u Diva Zla. Ta nas postavka vraća na početke, u kojima smo zabacili bitnu Hellingenovu karakteristiku – njegovu zloću.
Hellingenovo je lice otpočetka prikazivano tako da izražava zlu prirodu. Fanatični zločinački pogled, crnilo oko očiju, podočnjaci, izbrazdano, unakaženo lice. Uvijek obučen u crno. Ta crna halja je nešto između toge i talara, pa objedinjuje, osim profesorske, i sudačku i svećenićku funkciju. Dakle, Hellingenov lik oduvijek, bez obzira što nam denotativno u prvi plan stavlja njegovu profesorsku ulogu, konotativno upućuje na sudačku i svećenićku dimenziju. Sve je to sadržano u takvom jednom liku, čiji je vrhovni cilj vladati svijetom. A to nas opet vodi da kao njegovu izvornu bit prepoznamo radikalnu zloću; njegovo «ja pa ja» iliti «podizanje partikulariteta na rang općosti»: «Ja sam najpametniji, jer mogu napraviti Titana i sve ih prisiliti da me priznaju.»
To je Hell-in-gen. Pakao u genima; pakleni prvosvećenik, sudac i arhitekt novog svjetskog poretka.
Sclavi je nastavio na ovu izvornu karakteristiku, uzevši je kao važniju, zapravo, jedinu bitnu. Hellingen se, na duhovnoj razini, suočava sa svojim likom i djelom. Boselli je išao istim putem – putem Hellingenove zloće. Kod njega ne susreće Boga, nego vraga. Wendigo kao vrhovni Duh Zla obraća se entitetu Hellingen, jer se ovaj nalazi u njegovoj domeni – duhovnoj dimenziji u kojoj se bori za prevlast sa silama Dobra te u toj borbi vrbuje zle karaktere. U njegovoj postavci, Hellingenova pozitivnost (pozitivna znanost) je gotovo skroz napuštena i profesor je podveden pod zakone fantasy žanra. Ako se hoće u nekoga upirati prstom da je «uništio Hellingenov lik», onda bi, prema toj teoriji (definiciji 1) trebalo upirati u Bosellija. Ipak se ni kod Bosellija, ni kod Sclavija prije njega, nije histeriziralo da su «uništili lik». Pa i to nam govori da definicija 2 bolje pogađa, jer Hellingen može biti zao i kao pozitivist kad se igra s Titanom i kao, maltene, čarobnjak kod Bosellija (Hellingen u dvorcu, okružen čudovištima… ništa od toga ne dovodi u pitanje, nego je sve na istoj ravni, još i razmišlja o Drevnima, starim bogovima Zla).
Burattini je, nakon svega, htio spojiti sve linije. Rezuiltat je onako, mlak. Prihvatio je ideju Wendiga i Hellingena, a u karakterističnom pedantnom racionalizmu pokušao objasniti genezu. I opet, prema definiciji 1, nisu problematičan moment Hellingenova uvjerenja s pozicija rasnog mišljenja (to je, zapravo, ono najbolje u priči), već njegova veza sa bazom Drugdje: on ulazi među kandidate zato što se tobože zanima rubnim stvarima, drevnim, mističnim, okultnim. To je u sukobu sa znanstveno-tehnološkim intelektom, a ne rasno mišljenje, koje je u stripu i prikazano kao hardkor pozitivizam (mjerenje lubanja i slične materijalističke plitkosti utvrđivanja superiornog rasnog tipa). Naprotiv, rasno mišljenje se sasvim lijepo uklapa u Hellingenov osnovni cilj osvajanja svijeta. Prema Arendtovoj, koja i danas važi kao autoritet na tom polju, dva osnovna sredstva koja pokreću imperijalizam su otkriće «rase» i birokracije (vidi Izvori totalitarizma, sedmo poglavlje Rasa i birokracija). Za Hellingenove imperijalne ciljeve važnija su predavanja, «The Government of The World in the hands of master race», nego istraživanja na području mehanike. Prvo obuhvaća razina «uma», dok je drugo razina «razuma». «Istina» se na ove dvije razine javlja u različitim vidovima: na području razuma, mehanike, važi kauzalni princip i tu se istina zove ispravnost; ona je općevažeća, prisiljavajuća za sve, uz uvjet da se razumije predmet i metoda. Kada se na scomu raspravljalo o novom Hellingenu, bolje reći, histeriziralo, ova je stvar vrlo pogrešno razumljena. Pisalo se da je «razlaz sa znanstvenom zajednicom mogao biti oko prijenosa bežićne energije, radio-valova itsl…», dok zapravo oko tih stvari nema razlaza, jer su te stvari životno irelevantne (a osim toga dokazive pod uvjetima znanstvene metode). Kao što je Camus rekao, nitko se ne ubija zbog toga da li se Zemlja okreće oko Sunca ili Sunce oko Zemlje.
Za prave razlaze je potrebno ići razinu više, na područje uma. Tu su istina «ideje», uvjerenja koja pokušavaju ustanoviti jedinstva i te su ideje regulativne, što znači da tek one daju usmjerenja razumskim stvarima. Pa i Hellingenovom Titanu, Squalusu itd. Burattini je, u tom smislu, baš dobro «ubo». Kako su ideje beskonačne, nikad ne mogu biti dokazane jednom za svagda, ali su zato tim više predmet sukoba. Za ideje se zalaže čitavo biće, cijela osoba jamči za istinu te se tu nalazimo na području životno relevantnog, jer je posljednji, krajnji dokaz – sam život.
Burattini je tako dao života Hellingenovom pukom razumu, samo što je razrada ideje buratinijevski mlaka, a što je najgore, zbrkana. On se nije mogao odlučiti kojim pravcem odlučno krenuti. Treba li Hellingen postati Wendigov šegrt i biti iniciran u crnu magiju, te zastupati Wendiga i sile Zla u našemu svijetu (put kojim bi logično bilo krenuti nakon finala ovog prvog dijela) ili krenuti putem imperijalizma, za što je položen temelj u rasnoj ideologiji i povezivanjem sa vojno-političkim strukturama, pa se može razvijati birokracija, tj. podizanje organizacije na razinu potrebnu za imperijalna osvajanja. Za ovaj drugi put, finale sa Wendigom je suvišno, zapravo smetajući faktor.
Ostaje nam vidjeti može li se Burattini izvući iz ove kvadrature kruga u koju se upleo. Mislim da se oba pravca ne mogu dobro pomiriti, ali bilo koji od njih može dati prave, vrhunske priče (naravno, pod palicom majstora).
|
Edited by - stinky on 15/04/2023 13:40:01 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 15/04/2023 : 13:42:07
|
Naglašavam dio koji je bitan za bolje razumijevanje te stvari oko rase i rasizma:
Naprotiv, rasno mišljenje se sasvim lijepo uklapa u Hellingenov osnovni cilj osvajanja svijeta. Prema Arendtovoj, koja i danas važi kao autoritet na tom polju, dva osnovna sredstva koja pokreću imperijalizam su otkriće «rase» i birokracije (vidi Izvori totalitarizma, sedmo poglavlje Rasa i birokracija). Za Hellingenove imperijalne ciljeve važnija su predavanja, «The Government of The World in the hands of master race», nego istraživanja na području mehanike. Prvo obuhvaća razina «uma», dok je drugo razina «razuma». «Istina» se na ove dvije razine javlja u različitim vidovima: na području razuma, mehanike, važi kauzalni princip i tu se istina zove ispravnost; ona je općevažeća, prisiljavajuća za sve, uz uvjet da se razumije predmet i metoda. Kada se na scomu raspravljalo o novom Hellingenu, bolje reći, histeriziralo, ova je stvar vrlo pogrešno razumljena. Pisalo se da je «razlaz sa znanstvenom zajednicom mogao biti oko prijenosa bežićne energije, radio-valova itsl…», dok zapravo oko tih stvari nema razlaza, jer su te stvari životno irelevantne (a osim toga dokazive pod uvjetima znanstvene metode). Kao što je Camus rekao, nitko se ne ubija zbog toga da li se Zemlja okreće oko Sunca ili Sunce oko Zemlje.
Za prave razlaze je potrebno ići razinu više, na područje uma. Tu su istina «ideje», uvjerenja koja pokušavaju ustanoviti jedinstva i te su ideje regulativne, što znači da tek one daju usmjerenja razumskim stvarima. Pa i Hellingenovom Titanu, Squalusu itd. Burattini je, u tom smislu, baš dobro «ubo». Kako su ideje beskonačne, nikad ne mogu biti dokazane jednom za svagda, ali su zato tim više predmet sukoba. Za ideje se zalaže čitavo biće, cijela osoba jamči za istinu te se tu nalazimo na području životno relevantnog, jer je posljednji, krajnji dokaz – sam život. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 15/04/2023 : 13:43:14
|
Za kraj, i da završimo s tim starim komentarima, ovako sam onda vrednovao priče s Hellingenom:
1. Vječna magija
2. Povratak u Darkwood
4. Demon ludila i Hellingen je živ
5. Hellingenovo nasljeđe
6. Mržnja
7. Na tragu Titana
|
|
|
|
doom
stripovi.com suradnik
727 Posts
Member since 28/07/2016 |
Posted - 15/04/2023 : 15:55:53
|
quote:
3. daljnjom izgradnjom priče, Boselli bi morao odlučiti hoće li više fantasy ili hoće ono što su radili Nolitta, Sclavi. Znači, još transparentnije inzistirati na "pjesničkom umu", staviti nadogradnju teme "duhovna dimenzija", uključiti u to Kikija Manitua (jer, ona mala intervencija kada Kiki Manitu upućuje Zagora u njegov svijet, to nije dovoljno)
Najvažnije scene, u kojima se vidi na djelu moć pjesničkog uma, su jako dobro ispripovijedane. To je scena u prologu i scena u kojoj Raven zarobi Hellingenov um. Boselli koristi predložak Maske crvene smrti kako bi uveo Hellingena u taj narativ te uspostavio odnos između njih dvojice. E sad, kako misliš da je moguće još više inzistirati na pjesničkom umu?
Ako pustimo mašti na volju, ja sam to zamislio ovako; Hellingen u Wendigovoj dimenziji kaosa traži pomoć te se ponovno uspostavlja veza između njega i Poea, samo ovaj put u drugu svrhu, tj. Poe uviđa da treba pomoći Hellingenu da ovaj ne bi postao još luđi (ili da Wendigo ne napravi od njega demona kao što se spomenulo). Kasnije Poe traži pomoć od Zagora. E sad, kako još više pojačati pjesničku imaginaciju, nisam siguran hoće li biti dovoljno opet samo koristiti predložak kao u slučaju Maske crvene smrti i onda ubacivati likove u te narative. Jer vizije ne mogu biti samo vizije, Poe ne može predvidjeti ili sanjati što će Hellingen napraviti i na temelju toga djelovati, to su proizvoljna rješenja. Znači treba ili pojačati pjesnički um, ili ići na neku drugu soluciju sa ubacivanjem još nekog lika koji bi imao svrhu u nadogradnji te duhovne dimenzije. Ja naginjem ka tome da Hellingen ne mora biti jedini “stanovnik“ Wendigove dimenzije kaosa, nego bi se tu mogli naći još neki zanimljivi likovi poput Poea.
|
|
|
|
Topic |
|
|
|
Kiki Manitu, Wendigo, Hellingen: Zagorov univerzum
